PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)
21. svibnja 2014.
Predmet T‑368/12 P
Europska komisija
protiv
Luigija Macchije
„Žalba – Javna služba – Privremeno osoblje – Ugovor na određeno vrijeme – Odluka da se ne obnovi ugovor na određeno vrijeme – Nadležnost Službeničkog suda – Članak 8. stavak 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije – Dužnost brižnog postupanja – Pojam interesa službe – Zabrana odlučivanja ultra petita – Raspravno načelo“
Predmet: Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 13. lipnja 2012., Macchia/Komisija (F‑63/11), radi poništenja te presude.
Sažetak: Presuda Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 13. lipnja 2012., Macchia/Komisija (F‑63/11), se poništava u dijelu u kojem poništava odluku glavnog direktora Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) od 12. kolovoza 2010. koja se odnosi na odbijanje zahtjeva za produljenje ugovora članu privremenog osoblja Luigiju Macchiji te se odbija, slijedom toga, zahtjev za vraćanje L. Macchije na radno mjesto u OLAF‑u i zahtjev za naknadu materijalne štete koji su ocijenjeni kao preuranjeni. U preostalom dijelu žalba se odbija. Predmet se vraća Službeničkom sudu. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Sažetak
1. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduživanje ugovora na određeno vrijeme – Obveza koju je postavio Službenički sud u pogledu ispitivanja mogućnosti premještaja dotičnog službenika – Obveza koja nije predviđena Uvjetima zaposlenja ostalih službenika
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 2. t. (a), čl. 8. st. 1. i čl. 47. t. (b) podt. i.)
2. Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Produživanje ugovora na određeno vrijeme – Diskrecijska ovlast uprave – Dužnost brižnog postupanja uprave – Uzimanje u obzir interesa dotičnog službenika te interesa službe
(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 2. t. (a), čl. 8. st. 1. i čl. 47. t. (b) podt. i.)
1. Mogućnost produženja ugovora člana privremenog osoblja predstavlja tek mogućnost, ocjena koje je ostavljena nadležnom tijelu, a institucije imaju velik prostor za diskrecijsko odlučivanje u organizaciji svojih službi, ovisno o zadaćama koje su im povjerene, i u raspoređivanju u tu svrhu osoblja koje imaju raspolaganju, pod uvjetom da se to raspoređivanje obavlja u interesu službe.
U tom pogledu, članak 8. stavak 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije predviđa da se privremeno osoblje na koje se primjenjuje članak 2. točka (a) Uvjeta može zaposliti na određeno ili neodređeno vrijeme dok, s druge strane, članak 2. točka (a) Uvjeta određuje da se privremenim osobljem smatra osoblje zaposleno radi popunjavanja radnog mjesta koje je označeno kao privremeno. Stoga je nesporno da službenici koji su u javnu službu Unije zaposleni na temelju ugovora na određeno vrijeme ne mogu ignorirati privremenu narav njihova zapošljavanja i činjenicu da im ono ne pruža jamstvo stalnog zaposlenja.
S druge strane, Pravilnik pruža dužnosnicima mnogo veću stabilnost radnog mjesta jer su mogući slučajevi konačnog prestanka dužnosti protiv volje određenog dužnosnika strogo propisani. Naime, pojam stalnog radnog mjesta u nekoj od institucija u smislu članka 1.a stavka 1. Pravilnika obuhvaća samo radna mjesta koja su izričito predviđena kao stalna ili nose sličan naziv u proračunu, s obzirom na to da bi svako suprotno tumačenje imalo za posljedicu značajno povećanje broja stalnih radnih mjesta koje je odobrilo proračunsko tijelo, narušavajući kako ovlasti tako i namjere proračunskog tijela.
Iz navedenog slijedi da je definiranjem obveze u pogledu ispitivanja mogućnosti preraspoređivanja dotičnog službenika, Službenički sud izmijenio narav radnog mjesta člana privremenog osoblja koji ima ugovor na određeno vrijeme kako je predviđen Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije.
(t. 49., 51., 52. i 54.)
Izvori:
Sud: 29. lipnja 1994., Klinke/Sud, C‑298/93 P, Zb., str. I‑3009., t. 38.
Opći sud: 18. travnja 1996., Kyrpitsis/EGSO, T‑13/95, Zb. SS, str. I‑A-167. i II‑503., t. 52.; 15. listopada 2008., Potamianos/Komisija, T‑160/04, Zb. SS str. I‑A-2-75. i II‑A-2-469., t. 30.; 8. rujna 2009., ETF/Landgren, T‑404/06 P, Zb., str. II‑2841., t. 162. i navedena sudska praksa; 21. rujna 2011., Adjemian i dr./Komisija, T‑325/09 P, Zb., str. II‑6515., t. 77.
2. Kad odlučuje o statusu službenika, nadležno tijelo dužno je sagledati sve elemente koji bi mogli imati utjecaja na njegovu odluku, odnosno ne samo interes službe nego i, posebice, interes dotičnog službenika. Naime, to je posljedica dužnosti brižnog postupanja upravnog tijela koji odražava ravnotežu uzajamnih prava i obveza koje su Pravilnik i, po analogiji Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije propisali u odnosima između javnog tijela i njegovih službenika. U svakom slučaju, imajući u vidu velik prostor za diskrecijsko odlučivanje koje se u tom kontekstu daje institucijama, sudski nadzor ograničava se na provjeru nepostojanja očite pogreške ili zloporabe ovlasti.
Međutim, u kontekstu tužbe za poništenje odluke o neproduživanju ugovora na određeno vrijeme članu privremenog osoblja, odvagujući interes službe i interes službenika tek nakon što je prethodno definirao obvezu u pogledu prethodnog ispitivanja mogućnosti preraspoređivanja dotičnog službenika, Službenički sud nije uzeo u obzir interes službe kada je postavio načelo prema kojem upućivanja na proračunske mogućnosti i na zasluge i vještine tužitelja ne predstavljaju valjane razloge za odluku da se ne produži ugovor na određeno vrijeme.
(t. 49. i 56.)
Izvori:
Sud: Klinke/Sud, t. 38.
Opći sud: Kyrpitsis/EGSO, t. 52.; Potamianos/Komisija, t. 30.; ETF/Landgren, t. 162. i navedena sudska praksa