Language of document :

Tužba podnesena 15. listopada 2013. – Oil Turbo Compressor protiv Vijeća

(Predmet T-552/13)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Oil Turbo Compressor Co. (Private Joint Stock) (Teheran, Iran) (zastupnik: K. Kleinschmidt, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi br. 48 tablice B Priloga Provedbenoj Uredbi Vijeća (EU) br. 1245/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe (EU) br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

poništi br. 103 tablice B Priloga VIII Provedbenoj uredbi Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj u bitnome ističe sljedeće tužbene razloge.

1.    Očito pogrešna procjena činjenica na kojima se temelji Odluka Vijeća

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj između ostalog ističe da su pobijani pravni akti očito doneseni na temelju pogrešnih pretpostavki i proturječni su presudama Općeg suda od 26. listopada 2012. u predmetu T-63/12 (Oil Turbo Compressor protiv Vijeća) i od 17. travnja 2013. u predmetu T-404/11 (TCMFG protiv Vijeća). Tužitelj iznosi da ne postoje nikakve činjenice na kojima bi se u dostatnoj mjeri mogla zasnivati i koje bi mogle opravdati odluku tuženika i s njom nastalo zadiranje u temeljna prava tužitelja.

2.    Povreda načela proporcionalnosti

Prema shvaćanju tužitelja, načelo proporcionalnosti je povrijeđeno jer njegov upis u pobijane pravne akte ne stoji ni u kakvoj racionalnoj vezi s ciljem tih pravnih akata, a koji je spriječiti širenje nuklearne djelatnosti, trgovinu i/ili razvoj sustava dostave nuklearnog oružja ili drugih oružanih sustava od strane Islamske Republike Iran. Tvrdi da tuženik osim toga nije dokazao da je isključenje tužitelja iz gospodarskog prometa s Europskom Unijom prikladno, a osobito da je to najmanje ograničavajuće sredstvo za postizanje postavljenog cilja. Tužitelj nadalje prigovara da očito nije provedeno odmjeravanje između znatnog zadiranja u temeljna prava tužitelja i navodnog cilja koji tužitelj želi postići.

3.    Povreda načelâ vladavine prava

S tim u vezi, ističe se da se tuženik nije naveo dostatne razloge za upis tužitelja u pobijane pravne akte. Tuženik nije naveo ni činjenice ni dokaze koji navodno postoje protiv njega. Nadalje, tužitelj navodi da mu nisu poznate nikakve činjenice ni dokazi koji bi mogli opravdati pobijane pravne akte i da tuženik zadržava moguće podatke za sebe, čime mu je uskraćeno pravo na pravičan postupak sukladno načelima vladavine prava. Zahtjev tužitelja za uvid u spis u spornom predmetu još uvijek nije prihvaćen. Tužitelj nadalje prigovara da tuženik unatoč gore navedenim presudama čvrsto ostaje kod pobijanih pravnih akata.