Predmet T‑552/13
Oil Turbo Compressor Co. (Private Joint Stock)
protiv
Vijeća Europske unije
„Tužba za poništenje – Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja – Zamrzavanje financijskih sredstava – Rok za podnošenje tužbe – Nepravodobnost – Nedopuštenost – Zahtjev za naknadu štete – Nedopuštenost“
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 23. listopada 2015.
1. Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Akt o donošenju mjera ograničavanja u pogledu neke osobe ili subjekta – Akt koji je objavljen i priopćen adresatima – Datum priopćenja akta – Priopćenje dotičnoj osobi objavom u Službenom listu Europske unije – Dopuštenost – Opća obveza informiranja adresata o pravnim lijekovima i rokovima – Nepostojanje
(čl. 263. st. 4. i 6. UFEU‑a i čl. 275. st. 2. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 102.; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 46. st. 3.)
2. Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Akt o donošenju mjera ograničavanja u pogledu neke osobe ili subjekta – Akt koji je objavljen i priopćen adresatima – Datum priopćenja akta – Priopćenje dotičnoj osobi objavom u Službenom listu Europske unije – Dopuštenost – Pretpostavke – Nemogućnost Vijeća da izvrši dostavu – Dužna pažnja Vijeća – Doseg
(čl. 263. st. 6. UFEU‑a i čl. 275. st. 2. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 102.; Uredbe Vijeća br. 1245/2011 i 267/2012)
3. Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Obavijest – Pojam – Dostava zastupniku tužitelja – Uvjet
(čl. 263. st. 6. UFEU‑a)
4. Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Akt o donošenju mjera ograničavanja u pogledu neke osobe ili subjekta – Akt koji nije objavljen i priopćen tužitelju – Dan kada je tužitelj saznao za akt
(čl. 263. st. 6. UFEU‑a i čl. 275. st. 2. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 102.; Uredbe Vijeća br. 1245/2011 i 267/2012)
5. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Mjere izvršenja – Odbijanje donošenja mjera koje prekoračuju nadomještanje poništenog akta – Osporavanje koje se odnosi na opseg obveze izvršenja – Postupovno sredstvo – Tužba zbog propusta
(čl. 263., 265. i 266. UFEU‑a)
6. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Zahtjev za naknadu štete koji je prvi puta postavljen u replici – Nedopuštenost
(Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c) i čl. 48. st. 2.)
1. Kad je riječ o mjerama ograničavanja protiv Irana, Vijeće ne može samovoljno odabrati način dostavljanja svojih odluka zainteresiranim osobama. Tek kada je nemoguće izvršiti izravnu dostavu zainteresiranoj osobi akta kojim su donesene ili održane mjere ograničavanja u odnosu na nju, rok za tužbu počinje teći od objave obavijesti u Službenom listu.
U tom pogledu, činjenica da takva obavijest ne sadržava nikakvu napomenu o mogućnosti da osobe i subjekti kojima je namijenjena mjera ograničavanja podnesu tužbu pred Općim sudom, sukladno odredbama članka 275. stavka 2. UFEU‑a i članka 263. stavka 4. i 6. UFEU‑a, nije takve prirode da bi dovela u pitanje utvrđenje da je ta objava omogućila zainteresiranoj osobi da bude informirana o sadržaju razloga njezina upisa na popis osoba i subjekata na koje se odnose mjere ograničavanja protiv Irana.
Naime, u nedostatku izričite odredbe prava Unije, ne može se priznati opća obveza obavještavanja stranaka o raspoloživom pravnom lijeku kao i o uvjetima u kojima ih mogu koristiti na teret institucija Unije.
Međutim, Uredba br. 267/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe br. 961/2010 ne sadržava nikakvu odredbu koja Vijeću nalaže da pri priopćenju putem objave obavijesti u Službenom listu navede dostupne pravne lijekove i uvjete u kojima se oni mogu koristiti. Osobito članak 46. stavak 3. te uredbe, koji se odnosi na priopćenje razloga donošenja mjera ograničavanja osobama i subjektima na koje se odnose, ne sadržava nikakvu obvezu u tom smislu.
(t. 43., 67.‑69.)
2. Kad je riječ o mjerama ograničavanja protiv Irana, može se smatrati da Vijeće nije bilo u mogućnosti individualno obavijestiti fizičku ili pravnu osobu ili subjekt o aktu kojim su u odnosu na njih usvojene mjere ograničavanja, bilo kada adresa te osobe ili subjekta nije javna i kada nije ni dostavljena Vijeću bilo kada dostava obavijesti na adresu kojom Vijeće raspolaže nije uspjela, unatoč radnjama koje je ono poduzelo sa svom dužnom pažnjom kako bi izvršilo takvu dostavu.
Vijeće nije u mogućnosti izvršiti osobnu obavijest, slično situaciji u kojoj bi se našlo da mu adresa predmetnog subjekta nije poznata, kada subjektu s povratnicom pošalje dopis kako bi ga obavijestilo o njegovu uvrštavanju na popis osoba i subjekata na koje se odnose mjere ograničavanja protiv Irana i kad mu iranska pošta taj dopis vrati s naznakom „preselio“. To utvrđenje se nameće čak i kad je adresa subjekta točna.
Naime, s jedne strane, taj je način otpreme poštanskog pisma poznat službama koje su u Iranu nadležne za distribuciju poštanskih pošiljaka. S druge strane, on predstavlja prikladan način osobne dostave zato što dostava preporučenim pismom s povratnicom omogućava da se sa sigurnošću utvrdi dies a quo roka za podnošenje tužbe.
Stoga je Vijeće, koje u Iranu može raspolagati tek ograničenim resursima u svrhu traženja privatnih adresa svih osoba i subjekata na koje se odnosi sustav mjera ograničavanja, dokazalo traženu dužnu pažnju u pogledu svoje obveze da predmetnom subjektu priopći mjere ograničavanja poduzete u odnosu na njega.
Slijedi da se Vijeće moglo legitimno pouzdati u naznaku koju je pružila iranska pošta, prema kojoj se predmetni subjekt preselio, a da ne mora ponovno pokušavati slati obavijest poštanskim putem, odnosno drugim mjerama.
(t. 44., 47.‑51.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 62.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 72.‑76.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 81.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 86., 91.92.)