Žalba koju je 13. prosinca 2024. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 4. listopada 2023. u predmetu T-444/22, HB/Komisija
(predmet C-770/23 P)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Ilkova, L. André i J. Estrada de Solà, agenti)
Druga stranka u postupku: HB
Žalbeni zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
u cijelosti ili djelomično ukine odluku kako je navedena u izreci presude koja je predmet žalbe;
konačno odluči o sporu, u skladu s člankom 61. Statuta Suda, na način da odbije zahtjev za poništenje odluke o prijeboju, koji je podnio tužitelj u prvostupanjskom postupku;
naloži osobi HB snošenje troškova ovog postupka pred Sudom i postupka pred Općim sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija u prilog žalbi iznosi dva žalbena razloga:
u okviru svog prvog žalbenog razloga, Komisija Općem sudu prigovara da je počinio pogreške koje se tiču prava prilikom ispitivanja nespornosti, liquide i dospjelosti iznosa potraživanja s obzirom na Uredbu (EU, Euratom) 2018/10461 . Ovaj prvi tužbeni razlog podijeljen je na dva dijela. U prvom dijelu, Općem sudu prigovara da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je izjednačio ispitivanje nespornosti, točne izraženosti u novcu i dospjelosti iznosa potraživanja s ispitivanjem njegove osnovanosti. Komisija u drugom dijelu tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da je osporavanje element koji je potrebno uzeti u obzir prilikom ocjene nespornosti, točne izraženosti u novcu i dospjelosti iznosa potraživanja.
u okviru svog drugog žalbenog razloga, Komisija Općem sudu prigovara da je pogriješio pri određivanju suda koji je nadležan za odlučivanje o zakonitosti prijeboja i da je zaključio da Komisija nije nadležna za usvajanje prijeboja u konkretnom slučaju. I taj drugi tužbeni razlog je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu, Komisija tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava tvrdeći da je sud nadležan za ugovor bio nadležan za ocjenu nespornosti, točne izraženosti u novcu i dospjelosti iznosa potraživanja iako to pitanje ulazi u nadležnost suda Unije kao suda koji ispituje zakonitost. U okviru drugog dijela, Komisija prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da su zaključci iz sudske prakse proizašle iz presude Suda u predmetu C-584/17 P primjenjivi na ovaj slučaj i zaključivši da Komisija nije bila ovlaštena donijeti osporavanu odluku.
____________
1 Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 60, str 45.)