Predmet C‑63/15

Mehrdad Ghezelbash

protiv

Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EU) br. 604/2013 – Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje – Članak 12. – Izdavanje dozvola boravka ili viza – Članak 27. – Pravni lijek – Opseg sudskog nadzora”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 7. lipnja 2016.

Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba br. 604/2013 – Pravni lijek protiv odluke o transferu donesene u odnosu na tražitelja azila – Mogućnost pozivanja na pogrešnu primjenu kriterija koji se odnosi na izdavanje vize

(Uredba br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 19., čl. 12., čl. 21. st. 1. i 3., čl. 22. i čl. 27. st. 1.)

Članak 27. stavak 1. Uredbe br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, u vezi s uvodnom izjavom 19. te uredbe, treba tumačiti na način da tražitelj azila može u okviru pravnog lijeka protiv odluke o svojem transferu pozvati na pogrešnu primjenu kriterija za određivanje odgovornosti iz poglavlja III. spomenute uredbe, osobito kriterija koji se odnosi na izdavanje vize, utvrđenog u članku 12. te uredbe.

Naime, iz teksta članka 27. stavka 1. spomenute uredbe proizlazi da njome predviđen pravni lijek treba biti učinkovit i odnositi se kako na činjenična tako i na pravna pitanja. Nadalje, u tom se tekstu ne spominje nikakvo ograničenje u pogledu argumenata koje tražitelj azila može istaknuti u okviru tog pravnog lijeka. Isto proizlazi iz teksta članka 4. stavka 1. točke (d) te uredbe, koji se odnosi na obvezu nadležnih tijela da obavijeste podnositelja zahtjeva o mogućnosti pobijanja odluke o transferu. Presudna važnost koju za primjenu Uredbe br. 604/2013 ima postupak određivanja odgovorne države članice na temelju kriterija ustanovljenih u njezinu poglavlju III. potvrđuje se time što članak 21. stavak 1. te uredbe predviđa da država članica kojoj je podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu može zatražiti od druge države članice preuzimanje tražitelja azila samo ako tu državu smatra odgovornom za razmatranje tog zahtjeva. Nadalje, u skladu s člankom 21. stavkom 3. spomenute uredbe, zahtjev za preuzimanje treba sadržavati elemente koji tijelima zamoljene države članice omogućuju da provjere je li odgovorna na temelju kriterija iz te uredbe. Jednako tako, iz članka 22. Uredbe br. 604/2013 proizlazi da odgovor na taj zahtjev treba počivati na analizi dokaznih elemenata i indicija koji omogućuju primjenu kriterija iz poglavlja III. te uredbe. U tim uvjetima, upućivanje u uvodnoj izjavi 19. Uredbe br. 604/2013 na ispitivanje njezine primjene, u okviru pravnog lijeka protiv odluke o transferu predviđenog u članku 27. stavku 1. te uredbe, treba razumjeti tako da mu je glavni cilj nadzor nad pravilnom primjenom kriterija za određivanje odgovorne države članice navedenih u poglavlju III. spomenute uredbe, uključujući kriterij za određivanje odgovornosti naveden u njezinu članku 12. Opći razvoj sustava određivanja države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u jednoj od država članica, kakav je rezultirao usvajanjem Uredbe br. 604/2013, kao i u njoj navedeni ciljevi, potvrđuju takav zaključak. Zakonodavac Unije nije se u Uredbi br. 604/2013 ograničio na uvođenje organizacijskih pravila kojima se uređuju isključivo odnosi među državama članicama, kako bi se odredilo koja je od njih odgovorna, nego je odlučio u taj postupak uključiti tražitelje azila, obvezujući države članice da ih obavijeste o kriterijima za određivanje odgovornosti i da im omoguće davanje informacija potrebnih za njihovu pravilnu primjenu, te im osiguravajući pravo na učinkovit pravni lijek protiv eventualne odluke o transferu kojom završava postupak.

Naposljetku treba u tom pogledu istaknuti da eventualno utvrđenje pogreške u okviru te provjere ne može ugroziti načelo uzajamnog povjerenja među državama članicama, na kojem se temelji zajednički europski sustav azila, jer takvo utvrđenje znači samo to da država članica kojoj treba predati tražitelja azila nije odgovorna država članica u smislu kriterija navedenih u poglavlju III. Uredbe br. 604/2013.

(t. 36., , 43.‑45., 51., 55., 61. i izreka)