Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. veljače 2016. uputio Najvyšší súd Slovenskej republiky (Slovačka) – Peter Puškár i druge stranke postupka

(predmet C-73/16)

Jezik postupka: slovački

Sud koji je uputio zahtjev

Najvyšší súd Slovenskej republiky

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Peter Puškár

Druge stranke u postupku: Finančné riaditeľstvo Slovenskej republiky, Kriminálny úrad finančnej správy

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 47. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – na osnovi kojeg svaka osoba čija su prava povrijeđena, dakle i pravo na privatni život u okviru obrade osobnih podataka, uređene člankom 1. stavkom 1. i pratećim odredbama Direktive 95/46/EZ1 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, ima, uz pretpostavke utvrđene u tom članku, pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom – nacionalna odredba koja mogućnost pozivanja na djelotvoran pravni lijek pred sudom, to jest podnošenja zahtjeva upravnom sudu, uvjetuje time da tužitelj radi zaštite vlastitih prava i slobode prije podnošenja sudskog zahtjeva mora iscrpiti pravne lijekove koje ima na osnovi odredaba lex specialisa kao što je slovački zakon o upravnim pritužbama?

Mogu li se pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja propisano člankom 7. i pravo na zaštitu osobnih podataka propisano člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u slučaju navodne povrede prava na zaštitu osobnih podataka koje se, što se tiče Europske unije, prije svega provodi spomenutom Direktivom 95/46/EZ, to jest osobito:

obvezu država članica da jamče pravo na privatni život u okviru obrade osobnih podataka (članak [1.] stavak 1.) i

ovlast država članica da odrede obradu osobnih podataka kada je to potrebno za izvršavanje zadaće od javnog interesa [članak 7. točka (e)] ili pak za ostvarivanje legitimnog interesa nadzornika odgovornog za obradu ili treće osobe odnosno trećih osoba čiji se podaci otkrivaju,

i uzimajući u obzir, osim toga, iznimne ovlasti države članice [da ograniče doseg obveza i prava] [članak 13. stavak 1. točke (e) i (f)] u slučaju da je takvo ograničenje mjera nužno za očuvanje važnog gospodarskog ili financijskog interesa neke države članice ili Europske unije, uključujući monetarna, proračunska ili porezna pitanja,

tumačiti na način da državi članici ne dopuštaju da, bez suglasnosti osobe u pitanju, vodi evidencije osobnih podataka za potrebe porezne uprave, to jest da je davanje osobnih podataka na raspolaganje javnim tijelima u svrhu borbe protiv porezne prevare samo po sebi riskantno?

Može li se evidencija financijskih tijela neke države članice, koja sadrži osobne podatke tužitelja i čija je povjerljivost zajamčena prikladnim tehničkim i organizacijskim mjerama zaštite osobnih podataka protiv neovlaštenog otkrivanja ili pristupa u smislu članka 17. stavka 1. gore navedene Direktive 95/46/EZ, do kojih je tužitelj došao bez legitimne suglasnosti takvog financijskog tijela države članice, smatrati nezakonitim dokaznim sredstvom, čije podnošenje nacionalni sud mora odbiti u skladu s načelom prava Unije o pravičnom suđenju navedenom u članku 47. drugom stavku Povelje Europske unije o temeljnim pravima?

Je li u skladu sa spomenutim pravom na djelotvoran pravni lijek i pravično suđenje (osobito sa spomenutim člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima) postupanje nacionalnog suca prema kojem on, ako za određeno činjenično stanje postoji sudska praksa Europskog suda za ljudska prava koja se u ovom slučaju razlikuje od odgovora Suda Europske unije, na osnovi načela lojalne suradnje propisanog člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, daje prednost pravnom mišljenju Suda Europske unije?

____________

1     SL L 281, str. 31. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.)