Language of document : ECLI:EU:T:2022:83

PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)

23. veljače 2022.(*)

„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Verbalni žig Europske unije CODE‑X – Raniji nacionalni verbalni i figurativni žigovi Cody’s – Raniji međunarodni figurativni žig Cody’s – Relativan razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”

U predmetu T‑198/21,

Ancor Group GmbH, sa sjedištem u Igersheimu (Njemačka), koji zastupaju J. Wachsmuth i W. Berlit, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju M. Eberl i E. Markakis, u svojstvu agenata,

tuženika,

druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a je

Cody’s Drinks International GmbH, sa sjedištem u Bremenu (Njemačka),

povodom tužbe podnesene protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 4. veljače 2021. (predmet R 208/2020‑5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Cody’s Drinks International i Ancor Group,

OPĆI SUD (peto vijeće),

u sastavu: D. Spielmann, predsjednik, U. Öberg (izvjestitelj) i M. Brkan, suci,

tajnik: E. Coulon,

uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 12. travnja 2021.,

uzimajući u obzir odgovor na žalbu podnesen tajništvu Općeg suda 15. lipnja 2021.,

uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Tužitelj Ancor Group GmbH podnio je 30. travnja 2018. prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) u skladu s Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.).

2        Žig čija je registracija zatražena verbalni je znak CODE‑X.

3        Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 32. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je on revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „Bezalkoholna osvježavajuća pića; bezalkoholna pića; bezalkoholni napitci obogaćeni vitaminima; esencije za pripravljanje bezalkoholnih pića, nisu esencijalna ulja; energetski napici, energetski napici s kofeinom”.

4        Tužitelj Cody’s Drinks International GmbH podnio je 28. kolovoza 2018. prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava u odnosu na proizvode iz točke 3. ove presude.

5        Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim žigovima:

–        njemačkom verbalnom žigu Cody’s koji je prijavljen 4. veljače 2013. i registriran 7. ožujka 2013. pod brojem 302013015320, koji obuhvaća proizvode iz razreda 32. i koji odgovaraju sljedećem opisu: „Pivo; mineralna i gazirana voda i druga bezalkoholna pića; pića od voća i voćni sokovi; sirupi i ostali bezalkoholni pripravci za pripremanje napitaka”;

–        sljedeći njemački figurativni žig koji je prijavljen 10. ožujka 2016. i registriran 12. travnja 2016. koji obuhvaća proizvode koji potpadaju pod razred 32. i odgovaraju sljedećem opisu: „Pivo; mineralna voda; gazirana voda; bezalkoholna pića; pića od voća; voćni sokovi; sirupi za pripremanje napitaka; pripravci za pripremanje pića”;

Image not found

–        međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija za gore navedeni figurativni žig potvrđena je 11. ožujka 2016. pod brojem 1300293 za proizvode navedene u točki 5. prvoj alineji ove presude, sadržane u razredu 32.

6        Kao osnova prigovoru naveden je razlog iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001 u vezi s postojanjem vjerojatnosti dovođenja relevantne javnosti u zabludu.

7        Odjel za prigovore odbio je 28. studenoga 2019. prigovor u cijelosti jer nije postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu.

8        Društvo Cody’s Drinks International je 27. siječnja 2020. na temelju članaka 66. do 71. Uredbe 2017/1001 podnijelo EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za prigovore.

9        Odlukom od 4. veljače 2021. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) peto žalbeno vijeće EUIPO‑a usvojilo je žalbu i ukinulo odluku Odjela za prigovore. Najprije, nakon što je navelo da je ispitalo žalbu u odnosu na raniji verbalni žig, žalbeno vijeće smatralo je da se relevantna javnost sastoji od šire njemačke javnosti koja pokazuje razinu pažnje u rasponu od ispod prosječne do uobičajene i da su predmetni proizvodi bili istovjetni ili slični u visokom stupnju. Nadalje, navelo je da suprotstavljeni znakovi, koji imaju uobičajeni razlikovni karakter, imaju stupanj vizualne sličnosti viši od prosječnog stupnja i visok stupanj fonetske sličnosti, tako da su, iako konceptualno različiti, navedeni znakovi, ukupno gledano, u velikoj mjeri bili slični. Naposljetku, smatralo je da razlike između navedenih znakova nisu dovoljne kako bi ih se razlikovalo i da nije potrebno razmatrati neutralizaciju vizualne i fonetske sličnosti na temelju konceptualne različitosti. Stoga je zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti te je proširilo svoj zaključak na raniji figurativni žig i međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Europska unija navedenog figurativnog žiga.

 Zahtjevi stranaka

10      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        održi na snazi odluku Odjela za prigovore kojom je prigovor odbijen;

–        naloži EUIPO‑u snošenje troškova.

11      EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

12      U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 jer je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da, što se tiče žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg verbalnog žiga kao i ranijih figurativnih žigova, postoji vjerojatnost dovođenja relevantne javnosti u zabludu.

 Zahtjev za poništenje pobijane odluke

13      U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 2017/1001, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom ili istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

14      Vjerojatnost dovođenja u zabludu predstavlja vjerojatnost da javnost može vjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu iz istog poduzeća ili gospodarski povezanih poduzeća. Vjerojatnost dovođenja u zabludu treba ocjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama te uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne za predmetni slučaj. Ta sveobuhvatna ocjena podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti u tom smislu presudu od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).

 Relevantna javnost i predmetni proizvodi

15      U okviru opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, valja uzeti u obzir prosječnog potrošača predmetne kategorije proizvoda koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Isto tako valja uzeti u obzir činjenicu da se razina pažnje prosječnog potrošača može razlikovati u odnosu na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

16      U ovom slučaju žalbeno vijeće smatralo je da je relevantna javnost za proizvode o kojima je riječ šira njemačka javnost, čija je razina pažnje ispodprosječna do uobičajena, i da predmetne proizvode treba smatrati istovjetnima ili da imaju povećani stupanj sličnosti.

17      Opći sud najprije utvrđuje da stranke ne osporavaju ocjene žalbenog vijeća iz točke 21. pobijane odluke prema kojima relevantnu javnost čini šira njemačka javnost niti da su predmetni proizvodi istovjetni ili imaju visok stupanj sličnosti.

18      Nasuprot tomu, tužitelj u biti osporava razinu pažnje relevantne javnosti i tvrdi da je ona prosječna do uobičajena.

19      EUIPO tvrdi da je žalbeno vijeće u svakom slučaju uzelo u obzir razinu pažnje koja je u najboljem slučaju bila prosječna.

20      Opći sud ističe da su, prema ustaljenoj sudskoj praksi, proizvodi u pitanju proizvodi široke potrošnje namijenjeni široj javnosti koja ima prosječnu razinu pažnje (vidjeti u tom smislu presude od 24. veljače 2016, Coca‑Cola/OHIM (Oblik boce s konturama bez utora), T‑411/14, EU:T:2016:94, t. 41., od 16. ožujka 2017., Sociedad agraria de transformación no 9982 Montecitrus/EUIPO – Spanish Oranges (MOUNTAIN CITRUS SPAIN), T‑495/15, neobjavljena, EU:T:2017:173, t. 27. i od 26. lipnja 2018., Staropilsen/EUIPO – Pivovary Staropramen (STAROPILSEN; STAROPLZEN), T‑556/17, neobjavljena, EU:T:2018:382, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

21      Sudskom praksom koju je žalbeno vijeće navelo u točki 20. pobijane odluke ne dovodi se u pitanje taj zaključak jer je Opći sud u svakom od tih predmeta zaključio da je relevantna javnost imala prosječnu ili uobičajenu razinu pažnje.

22      Stoga je žalbeno vijeće također pogriješilo kada je uzelo u obzir relevantnu javnost koja ima ispodprosječnu razinu pažnje, s obzirom na to da je ona bila prosječna, jer nije bila ni posebno niska ni posebno visoka.

 Usporedba znakova

23      Općenita ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, fonetske ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju ima prosječni potrošač predmetnih proizvoda ili usluga igra odlučujuću ulogu u općenitoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječni potrošač uobičajeno percipira žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

24      Međutim, iako prosječan potrošač obično žig percipira kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje, činjenica je da će ga, kada percipira verbalni znak, rastaviti na verbalne elemente koji za njega imaju konkretno značenje ili koji su slični riječima koje poznaje (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., RESPICUR, T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 57. i navedenu sudsku praksu).

25      S obzirom na ta načela valja ispitati, s obzirom na argumente stranaka, je li sličnost suprotstavljenih znakova pravilno ocijenjena u pobijanoj odluci.

26      U ovom slučaju žig za koji je podnesena prijava verbalni je žig koji se sastoji od elemenata „code” i „x”, koji su povezani crticom, a raniji verbalni žig sastoji se od elemenata „cody” i „s”, koje razdvaja apostrof.

–       Vizualna sličnost

27      Žalbeno vijeće smatralo je da zbog početnog dijela „cod”, zajedničkog suprotstavljenim znakovima, i konačnih suglasnika „x” i „s”, povezanih s prvim elementom navedenih znakova crticom i apostrofom, valja smatrati da navedeni znakovi imaju veću vizualnu sličnost. Dodalo je da imaju istu duljinu.

28      Tužitelj u biti tvrdi da je žalbeno vijeće pridalo preveliku važnost početnom dijelu suprotstavljenih znakova i da nije važno to što oni dijele istovjetan broj slova. Iako se podudaraju u tri od šest slova, oni se ipak razlikuju u posljednjem slovu, odnosno slovu „e” za žig za koji je podnesena prijava i suglasniku „y” za raniji verbalni žig, kao i u završnim suglasnicima „x” i „s” koji su povezani crticom i apostrofom, pri čemu su te razlike značajnije u kratkim znakovima. Tužitelj, osim toga, ističe da se raniji verbalni žig sastoji od jedne riječi, dok žig za koji je podnesena prijava sadržava dvije. Suprotstavljeni znakovi stoga nisu općenito vizualno slični.

29      EUIPO osporava tužiteljeve argumente.

30      Opći sud najprije podsjeća na to da, iako je već presuđeno da početni dio žiga obično ima veći vizualni utjecaj od njegova završnog dijela, tako da potrošač općenito više pozornosti pridaje prvotnom dijelu žiga nego njegovu završetku, takvo razmatranje ne može se primijeniti u svakom slučaju (vidjeti presudu od 20. rujna 2018., Kwizda Holding/EUIPO – Dermapharm (UROAKUT), T‑266/17, EU:T:2018:569, t. 51. i navedenu sudsku praksu).

31      Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da, što je znak kraći, to će javnost moći lakše uočiti svaki od njegovih različitih elemenata. Dakle, u slučaju kratkih riječi, čak i manje razlike mogu ostaviti različit ukupni dojam (vidjeti u tom smislu presude od 6. srpnja 2004., Grupo El Prado Cervera/OHIM – Héritiers Debuschewitz (CHUFAFIT), T‑117/02, EU:T:2004:208, t. 48. i od 28. rujna 2016., The Art Company B & S/EUIPO – G‑Star Raw (THE ART OF RAW), T‑593/15, neobjavljena, EU:T:2016:572, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

32      Osim toga, s obzirom na to da se abeceda sastoji od ograničenog broja slova, od kojih se, uostalom, sva ne koriste istom učestalošću, neizbježno je da se više riječi sastoji od istog broja slova i da čak dijele neka od njih, a da ih se samo zbog toga ne može kvalificirati kao vizualno slična (vidjeti presudu od 28. travnja 2021., Nosio/EUIPO – Tros del Beto (ACCUSÌ), T‑300/20, neobjavljena, EU:T:2021:223, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

33      Međutim, poput tužitelja, Opći sud ističe da, iako je početni element „cod” zajednički suprotstavljenim znakovima, svaki od njih sastoji se od samo šest znakova te se podudaraju u samo tri od njih. Suprotno tomu, verbalni elementi „code‑x” i „cody’s” razlikuju se u svojim dvama posljednjim slovima i po umetanju crtice između slova „e” i „x” u žigu za koji je podnesena prijava te po apostrofu između slova „y” i „s” u ranijem verbalnom žigu.

34      U tom pogledu Opći sud ističe da su umetanje crtice ili apostrofa i prisutnost različitih samoglasnika i suglasnika na kraju znakova znatne razlike koje igraju ulogu u vizualnoj percepciji suprotstavljenih znakova, tim više što imaju ograničenu duljinu. Crtica između verbalnih elemenata „code” i „x” u žigu za koji je podnesena prijava stoga će relevantnoj javnosti omogućiti da percipira da se taj žig sastoji od dva različita elementa. Nasuprot tomu, apostrof povezan s verbalnim elementom „cody” koji slijedi slovo „s” u ranijem verbalnom žigu smatra se posvojnim upućivanjem na ime Cody s obzirom na to da se genitiv vlastitih imena na taj način tvori u engleskom jeziku, a, u određenim slučajevima, i u njemačkom jeziku. Relevantna javnost, čak i ako nije anglofona, vjerojatno će moći razumjeti apostrof iza imena engleskog podrijetla kao naznaku posvojnog oblika. Suprotno crtici, apostrof se stoga ne pojavljuje, u ovom slučaju, kao vizualno razdvajanje.

35      Stoga se razlika stvorena abecednim znakovima koji su odvojeni različitim interpunkcijskim znakovima vizualno može primijetiti.

36      Valja dakle zaključiti da se prema ukupnom dojmu suprotstavljeni znakovi mogu smatrati samo slabo, odnosno srednje, vizualno sličnima.

37      Stoga je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da postoji vizualna sličnost veća od prosječne između suprotstavljenih znakova.

–       Fonetska sličnost

38      Žalbeno vijeće smatralo je da se žig za koji je podnesena prijava izgovarao kao „kodiks” ili „kodeks” i da se raniji verbalni žig izgovarao „kodis”, tako da, iako se suprotstavljeni znakovi razlikuju u svojem konačnom slogu, odnosno „e‑x” i „y’s”, oni imaju visok stupanj fonetske sličnosti.

39      Tužitelj tvrdi da relevantna javnost žig za koji je podnesena prijava percipira kao da se sastoji od dvije riječi, koje su označene jasnim zvučnim razgraničenjem te se izgovaraju kao „kot” i „iks”. Raniji verbalni žig izgovara se „kodis” kao jedna dvosložna riječ, čiji slogovni prekid dolazi prije slova „d”. Suprotstavljeni znakovi stoga su u najboljem slučaju slabo fonetski slični.

40      EUIPO osporava tužiteljeve argumente, ali dodaje da prema njemačkim jezičnim pravilima relevantna javnost ne uočava stanke nakon apostrofa.

41      Opći sud ističe da su suprotstavljeni znakovi fonetski slični zbog prisutnosti triju početnih slova „c”, „o” i „d”, koja su poredana istim redoslijedom. Međutim, razlikuju se u pogledu slijeda slova „e‑x” i „y’s” te što se tiče njihove strukturi slogova i zvučnog ritma.

42      Naime, neovisno o tome izgovara li se žig za koji je podnesena prijava u tri sloga, „ko”, „de” i „iks” ili u dva, „kod” i „iks” ili „ex”, prisutnost crtice utječe na izgovor navedenog žiga interpunkcijom jednog od slogovnih prijelaza. Relevantna javnost će stoga primijetiti stanku prije sloga „iks” ili sloga „ex”, i to neovisno o činjenici da se prvi dio žiga za koji je podnesena prijava izgovara u dva ili jednom slogu. Nasuprot tomu, raniji verbalni žig sastoji se od dva sloga, „ko” i „dis”, a relevantna javnost će primijetiti samo slogovni prijelaz između ta dva sloga, a ne prije slova „s”, pri čemu prisutnost apostrofa nema nikakav utjecaj na izgovor.

43      Tako slovo „x” i crticu koja mu prethodi označavaju slogovni prijelaz u žigu za koji je podnesena prijava, kojeg nema u ranijem verbalnom žigu.

44      Te razlike na razini završnog dijela suprotstavljenih znakova utječu na percepciju relevantne javnosti na fonetskom planu. Činjenicom da su navedeni znakovi istovjetni u pogledu niza triju slova „c”, „o” i „d” ne može se dovesti u pitanje taj zaključak.

45      Iz toga proizlazi da su suprotstavljeni znakovi prosječno fonetski slični i da je žalbeno vijeće u tom pogledu pogrešno zaključilo da postoji visok stupanj sličnosti u tom pogledu.

–       Konceptualna sličnost

46      Žalbeno vijeće smatralo je da su suprotstavljeni znakovi, koji imaju različita utvrđena značenja koja relevantna javnost izravno razumije, konceptualno različiti.

47      Stranke ne osporavaju tu ocjenu žalbenog vijeća.

 Vjerojatnost dovođenja u zabludu

48      Sveobuhvatna ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Stoga nizak stupanj sličnosti između obuhvaćenih proizvoda ili usluga može se nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obratno (presude od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 17. i od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO s obrubom i dr.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, EU:T:2006:397, t. 74.).

49      U okviru opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu vizualni, fonetski odnosno konceptualni aspekti suprotstavljenih znakova nemaju uvijek istu težinu te važnost elemenata sličnosti ili razlike među navedenim znakovima može ovisiti o njima svojstvenim karakteristikama (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2004., New Look/OHIM – Naulover (NLSPORT, NLJEANS, NLACTIVE i NLCollection), T‑117/03 do T‑119/03 i T‑171/03, EU:T:2004:293, t. 49.).

50      U ovom slučaju, nakon što je istaknulo da raniji verbalni žig ima uobičajeni svojstveni razlikovni karakter i podsjetilo na to da su predmetni proizvodi istovjetni ili slični u visokom stupnju, žalbeno vijeće zaključilo je da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti koja ima razinu pažnje koja se kreće od ispodprosječne do uobičajene. Taj je zaključak temeljilo na činjenici da je stupanj vizualne sličnosti suprotstavljenih znakova natprosječan i da je stupanj fonetske sličnosti visok, tako da, unatoč njihovoj konceptualnoj različitosti, navedene znakove treba u cjelini smatrati vrlo sličnima. Dodalo je da neutralizacija sličnosti nije moguća zbog vrlo visokih vizualnih i fonetskih podudarnosti i činjenice da se predmetni proizvodi uglavnom naručuju u bučnom okruženju, nakon što ih se vidjelo na cjeniku.

51      Tužitelj ističe da je razlikovni karakter ranijeg verbalnog žiga slab s obzirom na to da relevantna javnost verbalne elemente „cody” i „’s” navedenog žiga shvaća kao genitiv vlastitog imena ili kao opisnu oznaku zemljopisnog podrijetla predmetnih proizvoda, odnosno grada Codyja smještenog u Sjedinjenim Američkim Državama. Dodaje da su navedeni proizvodi roba široke potrošnje koja se uglavnom prodaje na maloprodajnim mjestima. Budući da suprotstavljeni znakovi, osim toga, nisu vizualno slični, dok su fonetski slabo slični, njihova konceptualna različitost može neutralizirati sličnosti, tako da ne postoji nikakva vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti.

52      EUIPO osporava tužiteljeve argumente.

53      Opći sud najprije podsjeća na to da stranke ne osporavaju da su predmetni proizvodi istovjetni ili slični u visokom stupnju.

54      Kao prvo, s obzirom na argument tužitelja da je razlikovni karakter ranijeg verbalnog žiga slab, Opći sud ističe da će, s jedne strane, riječ „cody” relevantna javnost odmah shvatiti kao upućivanje na vlastito ime. S druge strane, dodavanje apostrofa i slova „s” vlastitom imenu shvaćat će se kao upućivanje na posvojni oblik imena Cody s obzirom na to da se genitiv vlastitog imena na taj način tvori u engleskom jeziku i, u određenim slučajevima, u njemačkom jeziku. Stoga će relevantna javnost verbalni element ranijeg verbalnog žiga percipirati kao, na primjer, naziv poduzeća koje pripada osobi pod imenom „Cody” ili kao ime osobe koja je osmislila predmetne proizvode. Ukupno gledano, elementi od kojih se sastoji navedeni žig stoga čine jedinstven izraz.

55      Tužitelj, s druge strane, nije podnio nikakav dokaz na temelju kojeg bi se moglo smatrati da dio relevantne javnosti raniji verbalni žig shvaća kao upućivanje na grad Cody, koji se nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama.

56      Stoga valja zaključiti, kao što je to učinilo žalbeno vijeće, da raniji verbalni žig nema posebno značenje s obzirom na proizvode iz razreda 32., na način da bi imao uobičajeni svojstveni razlikovni karakter.

57      Kao drugo, kada je riječ o analizi žalbenog vijeća, u točki 45. pobijane odluke, prema kojoj posebnu važnost valja pridati stupnju fonetske sličnosti između suprotstavljenih znakova, s jedne strane, Opći sud podsjeća na to da se u okviru opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu važnost koju treba pridati vizualnom, fonetskom ili konceptualnom aspektu suprotstavljenih znakova može razlikovati s obzirom na objektivne uvjete u kojima se žigovi mogu pojaviti na tržištu. Međutim, u tom kontekstu, marketinške metode koje se obično očekuju za kategorije proizvoda označene dotičnim žigovima moraju se uzeti kao referenca (vidjeti presudu od 24. lipnja 2014., Rani Refreshments/OHIM – Global‑Invest Bartosz Turek (Sani), T‑523/12, neobjavljena, EU:T:2014:571, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

58      S druge strane, iako se doduše ne može isključiti da percepcija postojeće fonetske različitosti između suprotstavljenih znakova ne može biti očita u osobito bučnim okruženjima, poput bara ili diskoteke u udarnim terminima, takva pretpostavka ipak ne može služiti kao jedini temelj za ocjenu eventualne vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova. Naime, takvu ocjenu nužno treba provesti, kao što to u biti proizlazi iz sudske prakse navedene u prethodnoj točki, uzimajući u obzir percepciju koju relevantna javnost ima u normalnim uvjetima stavljanja na tržište (presuda od 24. lipnja 2014., Sani, T‑523/12, neobjavljena, EU:T:2014:571, t. 43.).

59      Točno je da je u presudama koje je žalbeno vijeće navelo u točki 45. pobijane odluke Opći sud pridao posebnu važnost fonetskoj sličnosti suprotstavljenih znakova zbog činjenice da se proizvodi o kojima je riječ, koji pripadaju sektoru pića, točnije alkoholnih pića, mogu naručiti usmenim putem nakon što se njihovo ime uočilo na cjeniku ili vinskoj karti.

60      Međutim, iz sudske prakse također proizlazi da se na temelju nijednog elementa ne može smatrati da će ih potrošač pića općenito kupovati u okviru razgovora koji se odnosi na njegovu narudžbu u baru ili u prepunom i bučnom restoranu (vidjeti presudu od 24. lipnja 2014., Sani, T‑523/12, neobjavljena, EU:T:2014:571, t. 43.).

61      Osim toga, kao što to tužitelj pravilno ističe, iz sudske prakse također proizlazi da, čak i ako barovi i restorani nisu nezanemarivi kanali prodaje za tu vrstu proizvoda, nesporno je da će potrošač moći vizualno percipirati predmetne žigove na tim mjestima, osobito na način da će ispitati bocu koja će mu biti poslužena ili putem drugih medija, poput cjenika ili karte pića, prije nego što ih usmeno naruči. Štoviše, i iznad svega, barovi i restorani nisu jedini prodajni kanali dotičnih proizvoda. Naime, ti se proizvodi također prodaju u supermarketima ili drugim maloprodajnim mjestima, u kojima potrošač sam odabire proizvod i stoga se mora pouzdati ponajprije u sliku žiga na tom proizvodu. Stoga treba napomenuti da će potrošači tijekom kupnji koje se tamo obavljaju moći vizualno percipirati žigove, a pića će biti predstavljena na policama (vidjeti u tom smislu presude od 19. listopada 2006., Bitburger Brauerei/OHIM – Anheuser‑Busch (BUD, American Bud i Anheuser Busch Bud), T‑350/04 do T‑352/04, EU:T:2006:330, t. 111. i 112. i navedenu sudsku praksu i od 3. rujna 2010., Companhia Muller de Bebidas/OHIM – Missiato Industria e Comercio (61 A NOSSA ALEGRIA), T‑472/08, EU:T:2010:347, t. 106.).

62      Dakle, iako se fonetskom shvaćanju žigova u području pića ponekad pridavala iznimna važnost, takvo se razmatranje ne može primijeniti u svim slučajevima (vidjeti u tom smislu presudu od 3. rujna 2010., 61 A NOSSA ALEGRIA, T‑472/08, EU:T:2010:347, t. 106.).

63      U ovom slučaju nije podnesen nijedan dokaz kojim bi se dokazalo da se predmetni proizvodi uglavnom naručuju usmenim putem. Ništa ne ukazuje na to da će relevantna javnost navedene proizvode kupiti pod takvim uvjetima da bi fonetska sličnost između suprotstavljenih znakova imala veću težinu od vizualne ili konceptualne sličnosti u općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Naprotiv, ako se relevantnu javnost navodi da ih naručuje usmenim putem u barovima i restoranima, ona će to uobičajeno učiniti nakon što je njihovo ime vidjela na karti pića ili cjeniku ili će moći ispitati proizvod koji joj je poslužen, tako da će moći vizualno percipirati žig kako bi izrazila ono što želi kupiti.

64      U svakom slučaju, čak i ako se fonetskoj sličnosti suprotstavljenih znakova prida posebna važnost, valja utvrditi da je ona samo prosječna.

65      Naime, iz točaka 15. do 47. ove presude proizlazi da, suprotno onome što je zaključilo žalbeno vijeće, relevantna javnost ima prosječnu razinu pažnje, a suprotstavljeni znakovi, uzeti u cjelini, imaju tek slab, pa čak i prosječan, stupanj vizualne sličnosti kao i prosječan stupanj fonetske sličnosti. Osim toga, nije sporno da su navedeni znakovi konceptualno različiti.

66      Osim toga, prema sudskoj praksi Suda, opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva da konceptualne razlike između suprotstavljenih znakova mogu neutralizirati fonetske i vizualne sličnosti tih dvaju znakova, pod uvjetom da barem jedan od njih, s gledišta relevantne javnosti, ima jasno i određeno značenje, tako da ih ta javnost može izravno razumjeti (vidjeti presudu od 4. ožujka 2020., EUIPO/Equivalenza Manufactory, C‑328/18 P, EU:C:2020:156, t. 74. i navedenu sudsku praksu).

67      Što se tiče ranijeg verbalnog žiga, kao što to proizlazi iz točke 54. ove presude, relevantna će javnost njegovo jasno i određeno značenje izravno razumjeti kao upućivanje na vlastito posvojno ime Cody.

68      Što se tiče žiga za koji je podnesena prijava, element „code” navedenog žiga treba smatrati dijelom osnovnog rječnika njemačkog jezika i relevantna će ga javnost izravno razumjeti kao da se odnosi na ključ uz pomoć kojeg se šifrirani tekst može prenijeti na niz uputa u programskom jeziku, na dogovoreni popis jezičnih znakova i pravila njihova povezivanja ili na način upotrebe jezika koji je unaprijed određen pripadanjem određenoj društvenoj klasi.

69      Uostalom, nije isključeno da će relevantna javnost verbalni element „-x” odmah shvatiti kao upućivanje na znak koji se koristi za nepoznato ime ili nepoznatu veličinu, na nepoznati znak koji predstavlja određeni broj u jednadžbi ili znak neodređenog broja.

70      Stoga će relevantna javnost izravno razumjeti raniji verbalni žig kao upućivanje na posvojni oblik imena Cody te je žig za koji je podnesena prijava upućivanje na sustav riječi, slova, znakova ili simbola koji se koriste za prikaz drugih, osobito radi čuvanja tajne.

71      Osim toga, žalbeno vijeće je samo u točki 37. pobijane odluke navelo da relevantna javnost izravno razumije različita značenja suprotstavljenih znakova.

72      Dakle, valja zaključiti da, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 66. ove presude, konceptualna razlika između suprotstavljenih znakova neutralizira njihovu fonetsku i vizualnu sličnost.

73      Stoga relevantna javnost s prosječnom razinom pažnje ne može smatrati da predmetni proizvodi potječu od istog poduzetnika ili od gospodarski povezanih poduzetnika.

74      Žalbeno vijeće stoga je počinilo pogrešku utvrdivši postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001.

75      U točki 48. pobijane odluke žalbeno je vijeće utvrdilo da dva ranija figurativna žiga s ispitanim ranijim verbalnim žigom dijele isti razlikovni verbalni element i da su zaštićeni proizvodi istovjetni, tako da je proširilo pogrešan zaključak o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg verbalnog žiga na raniji figurativni žig i međunarodnu registraciju navedenog figurativnog žiga u kojoj je naznačena Europska unija.

76      Međutim, kao što je to istaknuo tužitelj, kada je riječ o ranijim figurativnim žigovima, postojanje dodatnih figurativnih elemenata, koji se sastoje od blago stiliziranog bijelog slova i crvenog paralelograma, pridonosi dodatnom razlikovanju suprotstavljenih znakova i sprečavanju svake vjerojatnosti dovođenja u zabludu relevantne javnosti.

77      Stoga valja prihvatiti jedini tužbeni razlog i poništiti pobijanu odluku.

 Održavanje na snazi odluke Odjela za prigovore

78      Drugim dijelom svojeg tužbenog zahtjeva tužitelj zahtijeva od Općeg suda da održi na snazi odluku Odjela za prigovore kojom je on odbio prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava.

79      Valja smatrati da tim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj u biti traži da Opći sud izvrši svoju ovlast preinake kako bi odbio prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za sve proizvode na koje se on odnosi tako da donese odluku koju je, prema tužiteljevu mišljenju, trebalo donijeti žalbeno vijeće kad mu je bila podnesena žalba.

80      U tom pogledu valja podsjetiti na to da ovlast preinake, koja je Općem sudu priznata na temelju članka 72. stavka 3. Uredbe 2017/1001, načelno mora biti ograničena na situacije u kojima Opći sud, nakon provedenog nadzora ocjene koju je dalo žalbeno vijeće, može na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata odrediti odluku koju je žalbeno vijeće bilo dužno donijeti (presuda od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 72.).

81      U ovom slučaju ispunjeni su uvjeti za izvršenje ovlasti preinačavanja Općeg suda. Naime, iz razmatranja iznesenih u točkama 15. do 77. ove presude proizlazi da je žalbeno vijeće, kao i Odjel za prigovore, bilo dužno utvrditi da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu. Posljedično, prigovor valja odbiti.

 Troškovi

82      Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

83      Budući da je EUIPO izgubio spor, treba mu naložiti snošenje troškova, u skladu s tužiteljevim zahtjevima.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (peto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 4. veljače 2021. (predmet R 208/20205).

2.      Odbija se prigovor društva Cody’s Drinks International GmbH.

3.      EUIPOu se nalaže snošenje troškova.

Spielmann

Öberg

Brkan

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 23. veljače 2022.

Potpisi


*      Jezik postupka: njemački