Language of document : ECLI:EU:T:2022:112

PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)

2. ožujka 2022.(*)

„Arbitražna klauzula – Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljen u okviru Okvirnog programa ‚Obzor 2020.’ – Raskid sporazuma – Povreda dužnosti – Svojstvo korisnika bespovratnih sredstava ili osobe koja djeluje u korisnikovo ime ili za njegov račun”

U predmetu T‑688/19,

VeriGraft AB, sa sjedištem u Göteborgu (Švedska), koji zastupaju P. Hansson i A. Johansson, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Izvršne agencije za Europsko vijeće za inovacije i MSPove, koju zastupa A. Galea, u svojstvu agenta, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnikâ,

tuženika,

povodom zahtjeva na temelju članka 272. UFEU‑a kojim se traži utvrđenje ništavosti raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Personalizirane vene iz inženjeringa ljudskih tkiva kao prvi izbor za liječenje pacijenata oboljelih od kronične venske insuficijencije – P‑TEV” (Personalized Tissue‑Engineered Veins as the first Cure for Patients with Chronic Venous Insufficiency‑P-TEV) od strane Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća (EASME), koji je bio sklopljen u okviru instrumenta potpore inovacijama u malim i srednjim poduzećima Okvirnog programa „Obzor 2020.” (2014. – 2020.),

OPĆI SUD (deveto vijeće),

u sastavu: M. J. Costeira, predsjednica, M. Kancheva (izvjestiteljica) i T. Perišin, sutkinje,

tajnik: I. Pollalis, administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 1. srpnja 2021.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Tužitelj, VeriGraft AB, švedsko je društvo za biotehnologiju koje su 2005. pod nazivom NovaHep AB osnovali A i B, profesori u institutu Karolinska u Stockholmu (Švedska). Prvotno je bilo specijalizirano za uporabu matičnih stanica, privremeno je prestalo s radom nakon financijskih poteškoća u 2011., a zatim je 2012. premješteno u Göteborg (Švedska). Ponovno je aktivirano 2014. nakon ulaska kapitala novih dioničara te je od tada specijalizirano u sektoru razvoja personaliziranih presadaka iz inženjeringa ljudskog tkiva, namijenjenih korištenju u regenerativnoj medicini. Regenerativna medicina grana je medicine čiji je cilj zamijeniti ili popraviti ljudske stanice ili regenerirati tkiva ili organe radi ponovne uspostave njihova uobičajenog funkcioniranja. Osoba A, koja je prvotno držala 41 % tužiteljeva kapitala, postupno je ustupila sve svoje udjele od 2014. Osim toga, bila je članica tužiteljeva upravnog odbora do srpnja 2015., a potom zaposlena u nepunom radnom vremenu do raskida svojeg ugovora o radu 1. listopada 2016. Tužitelj nosi svoje sadašnje ime od kolovoza 2017.

 Istraga Sveučilišta u Göteborgu i CEPNa o osobi A i njezinoj istraživačkoj skupini

2        U ožujku 2016. Sveučilište u Göteborgu zadužilo je poseban odbor da istraži tvrdnje koje su se odnosile na nekoliko zaposlenika, odnosno osobu A i druge članove njezine istraživačke skupine, o neprimjerenom vođenju istraživanja provedenih u okviru deset sveučilišnih članaka objavljenih između 2010. i 2015. Taj je odbor, koji je bio zadužen za davanje preporuka prorektoru Sveučilišta u Göteborgu, zahtijevao mišljenje Centrala Etikprövningsnämndena (Središnji etički odbor u Švedskoj) (u daljnjem tekstu: CEPN) u tom pogledu. CEPN je u ožujku 2018. donio svoje mišljenje, a posebni odbor je u lipnju 2018. izdao svoje preporuke prorektoru Sveučilišta u Göteborgu. I CEPN i posebni odbor utvrdili su da su istraživanja koja se odnose na osam od deset predmetnih članaka neprimjereno provedena. CEPN je osobito utvrdio dva sustavna nedostatka kada je riječ o sastavu i funkcioniranju istraživačke skupine osobe A kao i gotovo disfunkcionalnog istraživačkog okruženja: nije bio organiziran niti jedan pravodoban sastanak u propisanom obliku, a osobe su dolazile i odlazile, često iz nejasnih razloga. CEPN je žestoko kritizirao istraživačku kulturu utvrđenu oko osobe A te je usto smatrao da su pogrešne slike, pronađene u osam od deset članaka koji su bili predmet istrage, podrazumijevale da ozbiljne pogreške nisu počinjene samo iz nehaja, nego upravo namjerno. Prorektor je slijedio preporuku posebnog odbora utvrđujući to neprimjereno provođenje istraživanja u odluci iz lipnja 2018. Prorektor je također zatražio da stegovno tijelo vlade razriješi osobu A. Odlukom od 21. prosinca 2018. taj je zahtjev odbijen jer neprimjereno provođenje istraživanja „na temelju opće ocjene određenih pojedinosti predmeta” ne čini dovoljan razlog za otkaz.

 Okvirni program Obzor 2020. i instrument potpore inovacijama u MSPovima

3        Okvirni program za istraživanje i inovacije „Obzor 2020.” (2014. – 2020.) (u daljnjem tekstu: Okvirni program Obzor 2020.) uspostavljen je na temelju članaka 173. i 182. UFEU‑a Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanje i inovacije „Obzor 2020.” (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL 2013., L 347, str. 104.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 273.). U skladu s njezinim člankom 1., tom uredbom određuje se okvir koji upravlja potporom Unije aktivnostima istraživanja i inovacija, jača europske znanstvene i tehnološke temelje i potiče koristi za društvo kao i bolje iskorištavanje gospodarskog i industrijskog potencijala inovacijskog, istraživačkog i tehnološkog razvoja.

4        Među specifičnim područjima akcija obuhvaćenih Okvirnim programom Obzor 2020. nalazi se sudjelovanje malih i srednjih poduzeća (MSP‑ovi) u istraživanju i inovacijama. Stoga, u skladu s člankom 22. stavkom 2. Uredbe br. 1291/2013, instrument potpore inovacijama u MSP‑ovima koji obuhvaća sve vrste MSP‑ova koji imaju potencijal za inovacije u širem smislu ustanovljen je u okviru jedinstvenog sustava centraliziranog upravljanja.

5        Instrument potpore inovacijama u MSP‑ovima pobliže je određen u Odluci Vijeća 2013/743/EU od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ (SL 2013., L 347, str. 965.).

 Delegiranje EASMEu centraliziranog upravljanja instrumentom potpore inovacijama u MSPovima

6        Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća (EASME), koja je 1. travnja 2021. postala Izvršna agencija za Europsko vijeće za inovacije i MSP‑ove (Eismea), osnovana je 1. siječnja 2014. Provedbenom odlukom Komisije 2013/771/EU od 17. prosinca 2013. o stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2004/20/EZ i 2007/372/EZ (SL 2013., L 341, str. 73.), u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice (SL 2003., L 11, str. 1.). Na temelju članka 4. stavka 2. Uredbe br. 58/2003, ta agencija ima pravnu osobnost.

7        Iz članka 3. stavka 1. točke (d) Provedbene odluke 2013/771 proizlazi da je EASME bio zadužen za provedbu određenih dijelova Okvirnog programa Obzor 2020. Komisija je stoga Odlukom C(2013) 9414 final od 23. prosinca 2013. o delegiranju EASME‑u radi izvršenja zadaća povezanih s provedbom programâ Unije u područjima energije, okoliša, djelovanja u području klime, konkurentnosti i MSP‑ova, istraživanja i inovacija te informacijskih tehnologija i komunikacije, uključujući, među ostalim, izvršenja odobrenih sredstava iz općeg proračuna Unije, povjerila EASME‑u određene zadaće upravljanja instrumentom potpore inovacijama u MSP‑ovima. Kao što to proizlazi iz Priloga I. toj odluci, među tim su zadacima, među ostalim, procjena prijedlogâ za dobivanje financijske potpore na temelju instrumenta potpore inovacijama u MSP‑ovima kao i priprema, sklapanje i praćenje načina na koji korisnici provode sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava.

 Upravni postupak

8        EASME je 6. travnja 2017. objavio poziv na podnošenje prijedloga pod oznakom „H2020-SMEINST‑2-2016‑2017”, osobito kao potporu inovativnim MSP‑ovima u sektoru biotehnologije ljudskog zdravlja.

9        Tužitelj je podnio prijedlog u pogledu druge faze instrumenta potpore inovacijama u MSP‑ovima usmjerene na stavljanje na tržište individualiziranog kardiovaskularnog proizvoda koji odgovara projektu „Personalizirane vene iz inženjeringa ljudskih tkiva kao prvi izbor za liječenje pacijenata oboljelih od kronične venske insuficijencije – P‑TEV” (Personalized Tissue Engineered Veins as the first Cure for Patients with Chronic Venous Insufficiency‑P-TEV) (u daljnjem tekstu: projekt P‑TEV) indiciranog u liječenju pacijenata oboljelih od teške kronične venske insuficijencije.

10      Prijedlog koji je podnio tužitelj sastojao se od procjene izvedivosti, sigurnosti i učinkovitosti implantacije žila ili vena dobivenih iz inženjeringa tkiva kod dvanaest pacijenata koji boluju od teške kronične venske insuficijencije donjih ekstremiteta. To je podrazumijevalo, među ostalim, uzimanje žila od preminulih osoba, prikupljanje uzorka periferne krvi od pacijenata kako bi se iz njih prikupile stanice, decelularizaciju, zatim recelularizaciju uzetih žila ili žila dobivenih inženjeringom, provođenje kirurških intervencija pod općom anestezijom, testiranje učinkovitosti postupka i ocjenu kvalitete života u razdoblju od 12 mjeseci nakon operacije. Sva istraživanja prvotno su se trebala provesti u Norveškoj i Švedskoj.

11      Tužiteljev prijedlog u odjeljku 4. upućivao je na najrelevantnije znanstvene publikacije koje se odnose na sadržaj projekta P‑TEV, tj.

–        […], […], […], […], […], […], [A], […], „successful tissue engineering of competent allogeneic Venous valves”, Journal of vascular Surgery: Venous and Lymphatic Disorders 2015., Issue 4, str. 421.‑443.;

–        […], […], […], […], […], […], […], […], [A], „In Vivo Application of Tissue‑Engineered Veins Using Autologous Peripheral Whole Blood: A Proof of Concept Study”, EBioMedicine, 2014., Issue 1, str. 72.‑79.;

–        […], […], […], […], […], […], […], […], […], [A], „Transplantation of an allogeneic vein bioengineered with autologous stem cells: a proof‑of‑concept study”, Lancet, 2012., br. 9838, str. 230.‑237.

12      EASME je u svibnju 2017., nakon postupka evaluacije koji su proveli vanjski stručnjaci i koji se odnosio na odjeljke 1. do 3. tužiteljeva prijedloga, prihvatio navedeni prijedlog za dodjelu bespovratnih sredstava.

 Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava

13      Tužitelj, s jedne strane, i Unija, koju zastupa EASME, s druge strane, sklopili su 9. kolovoza 2017. sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt P‑TEV pod brojem 778620 (u daljnjem tekstu: sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava).

14      U skladu s člancima 2. do 5. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, tužitelju su dodijeljena bespovratna sredstva u najvišem iznosu od 2 184 603,75 eura za projekt P‑TEV, čije je izvršenje trebalo početi 1. rujna 2017. i trebalo je trajati 24 mjeseca.

15      Članak 34. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava odnosi se na poštovanje etičkih načela.

16      Člankom 34.1. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava propisano je:

„Korisnik mora provesti projekt uz poštovanje:

(a)      etičkih načela (uključujući najviše standarde istraživačkog integriteta), kako su navedena, primjerice, u Europskom kodeksu ponašanja za istraživački integritet, što osobito uključuje suzdržavanje od izmišljanja, krivotvorenja, plagiranja ili drugog neprimjerenog ponašanja u istraživanju); i

(b)      međunarodnog, europskog i nacionalnog zakonodavstva koje je na snazi.

[…]”

17      Članak 34.2. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava određuje korisnikove obveze u pogledu djelatnosti koje dovode do etičkih pitanja. Tom se odredbom tako predviđa sljedeće:

„Djelatnosti koje dovode do etičkih pitanja moraju zadovoljavati ‚etičke zahtjeve’ navedene u Prilogu 1.

Prije početka djelatnosti koja dovodi do etičkog pitanja, korisnik mora [EASME‑u] podnijeti presliku sljedećih dokumenata:

(a)      mišljenja etičkog odbora potrebnih u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; i

(b)      obavijesti o djelatnostima ili odobrenja za djelatnosti u kojima se javljaju etička pitanja potrebnih u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

[…]”

18      U skladu s člankom 34.4. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, ako korisnik povrijedi jednu od svojih obveza u skladu s člancima 34.1. i 34.2. navedenog sporazuma, bespovratna sredstva mogu se smanjiti i sporazum se može raskinuti. Takve povrede također mogu dovesti do primjene bilo koje druge mjere opisane u poglavlju 6. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

19      Članak 50.3. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava uređuje EASME‑ov raskid navedenog sporazuma.

20      U skladu s člankom 50.3.1. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, EASME može raskinuti sporazum u sljedećim slučajevima:

„[…]

f)      Korisnik (ili bilo koja fizička osoba koja je ovlaštena zastupati ga ili donijeti odluke u njegovo ime) počinio je tešku povredu dužnosti utvrđenu na bilo koji način;

[…]

l)      Korisnik (ili bilo koja fizička osoba koja je ovlaštena zastupati ga ili donositi odluke u njegovo ime) u okviru postupka dodjele ili u okviru sporazuma počinio je sljedeće:

–        i.      bitne pogreške, nepravilnosti, prijevaru ili

–        ii.      ozbiljnu povredu obveza, uključujući nepravilno provođenje postupka, podnošenje lažnih informacija, izostanak dostave potrebnih podataka, kršenje etičkih načela;

[…]”

21      Postupak raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava predviđen je člankom 50.3.2. navedenog sporazuma, koji određuje sljedeće:

„Prije raskida sporazuma [EASME] će korisniku uputiti službenu obavijest:

–        kojom obavještava korisnika o svojoj namjeri i razlozima; i

–        poziva korisnika da podnese svoja očitovanja u roku od 30 dana od primitka obavijesti i, u slučaju navedenom u točki (l) podtočki ii. supra, da obavijesti [EASME] o mjerama za ispunjavanje obveza nametnutih sporazumom.

Ako [EASME] ne primi očitovanja ili odluči nastaviti postupak unatoč primljenim očitovanjima, on će korisnika formalno obavijestiti o potvrdi raskida i datumu stupanja na snagu raskida. U suprotnom slučaju službeno će ga obavijestit da završava postupak.

Raskid će stupiti na snagu:

–        za raskide iz točaka (b), (e), (g), (h), (j) i (l) ii. supra: na datum naveden u obavijesti o potvrdi (vidjeti gore);

–        za raskide iz točaka (d), (f), (i), (k), (l) i. i (m): dan nakon što je koordinator primio obavijest o potvrdi.”

22      U skladu s člankom 57.1. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava „[s]porazum o [dodjeli bespovratnih sredstava] uređen je primjenjivim pravom Unije, dopunjenim, ako je to potrebno, belgijskim pravom”.

23      Članak 57.2. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava propisuje da su, „[a]ko se spor o tumačenju, primjeni ili valjanosti sporazuma ne može riješiti sporazumno, nadležni samo Opći sud – ili, u žalbenom postupku, Sud” i da „[t]e tužbe moraju biti u skladu s člankom 272. [UFEU‑a]”.

 EASMEov nadzor projekta

24      Tijekom jeseni 2018. EASME je imenovao vanjskog inspektora kojeg je zadužio za ispitivanje napredovanja projekta P‑TEV.

25      Dopisom od 22. studenoga 2018. EASME je tužitelju dostavio izvješće vanjskog inspektora.

26      Pod naslovom „Značajni rezultati vezani uz širenje, korištenje i potencijalni utjecaj”, u izvješću vanjskog inspektora navedeno je sljedeće:

„Projekt bi trebao osigurati rezultate koji imaju trenutačni ili potencijalni utjecaj tijekom sljedećeg razdoblja izvješćivanja (čak i ako nisu ispunjeni svi ciljevi navedeni u prilogu 1. sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava).

Kratkoročna i srednjoročna kašnjenja u vezi sa skupinom 3 ne bi smjela imati velik utjecaj na cijeli klinički razvoj i stavljanje na tržište rezultata projekta.”

27      U izvješću vanjskog inspektora također je bilo navedeno da su „[c]iljevi projekta i dalje relevantni sa znanstvenog i tehnološkog stajališta”.

28      U svojem dopisu od 22. studenoga 2018. osoba odgovorna za projekt P‑TEV u okviru EASME‑a obavijestila je tužitelja da „[n]a temelju izvješća [vanjskog inspektora] smatra da je provedba projekta [P‑TEV] zadovoljavajuća” i da „[k]ako bi se izbjegle značajnije posljedice za cjelokupni klinički razvoj i stavljanje na tržište [lijekova za naprednu terapiju], ona preporučuje produljenje projekta, koje ne dovodi do dodatnih troškova, što bi omogućilo ostvarenje kliničke studije faze I u cijelosti, kako je bilo predviđeno.”

29      Istodobno je tijekom 2018. EASME proveo više etičkih nadzora u pogledu projekta P‑TEV. U svojem izvješću koje je sastavljeno nakon prvog etičkog nadzora, koji se odvijao od 21. do 23. veljače 2018., etička stručna skupina koju je ovlastio EASME istaknula je određeni broj problema te je preporučila provođenje drugog etičkog nadzora. Nakon tog drugog nadzora, provedenog 24. i 25. svibnja 2018., etička stručna skupina navela je u svojem izvješću da je tužitelj djelomično odgovorio na određena etička pitanja istaknuta tijekom prvog nadzora, ali da još treba riješiti određeni broj drugih pitanja i preporučila provedbu trećeg etičkog nadzora. Treći etički nadzor proveden je od 26. do 28. rujna 2018. U svojem izvješću etička stručna skupina navela je da je tužitelj riješio neka od etičkih pitanja koja su se pojavila prilikom drugog nadzora, ali da preostaju određeni etički problemi. Konkretno, u izvješću se navode određeni zahtijevani dokumenti, kao što su odobrenja kliničkih ispitivanja koja se nalaze u evidencijama kliničkih ispitivanja Unije za Španjolsku i Litvu, odobrenje nadležnog etičkog odbora u Španjolskoj i laboratorijska akreditacija za proizvodnju tkiva namijenjenih korištenju kod ljudi u Španjolskoj i Litvi. U izvješću je također navedeno da se svi traženi dokumenti moraju izričito odnositi na projekt P‑TEV i da aktivnosti obrade podataka izvršene s osobnim podacima rodbine davatelja ljudskih tkiva u svrhu istraživanja nisu bile dovoljno ispitane i da nisu uključivale informacije o pravima na zaštitu podataka i mehanizmima koji omogućuju njihovo ostvarivanje ni o pravu rodbine da povuku svoj pristanak.

30      Osim toga, u izvješću je bilo navedeno da su nedavno u Švedskoj bile provedene službene istrage koje su se odnosile na probleme neprimjerenog postupanja u istraživanjima i neprimjerenog etičkog postupanja te da su dokazale postojanje neprimjerenog vođenja istraživanja tijekom pripremnih radnji na koje je projekt P‑TEV upućivao kao i tijekom kliničkih radova koji su omogućili dokazivanje potvrde koncepata za postupke korištene u okviru navedenog projekta.

31      U skladu s izvješćem etičke stručne skupine, ta je situacija izazvala mnogo zabrinutosti u vezi s pristranom procjenom tužiteljeva prijedloga, s razvojem potvrde koncepata bez prethodnog, pravilnog i pravodobnog odobrenja kao i s eventualnim opasnostima i rizicima za buduće sudionike u istraživanjima.

32      Etička stručna skupina iz toga je zaključila da je opća ocjena nezadovoljavajuća te je preporučila provedbu novog etičkog nadzora, u očekivanju ishoda istrage o propustima u istraživanjima koju provodi odgovarajući EASME‑ov odbor.

 Raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava

33      EASME je dopisom od 18. listopada 2018. obavijestio tužitelja o svojoj namjeri raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava (u daljnjem tekstu: prvi dopis o prethodnoj obavijesti). U tom dopisu EASME je istaknuo da je nakon trećeg etičkog nadzora od 26. rujna 2018. etička stručna skupina navela da je tužitelj riješio određene etičke probleme koji su otkriveni etičkim nadzorom od 24. svibnja 2018., ali da i dalje postoje drugi kritični problemi. EASME je u tom pogledu izričito uputio na prvih pet etičkih problema utvrđenih u izvješću etičke stručne skupine nakon trećeg nadzora, iznesenih u točki 29. ove presude. EASME je pojasnio da stoga smatra da treba raskinuti sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava jer je tužitelj „ozbiljno povrijedio svoje obveze u okviru sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ili tijekom postupka dodjele”. EASME je pozvao tužitelja da podnese svoja očitovanja u roku od 30 dana od primitka tog dopisa.

34      Dopisom od 18. studenoga 2018. tužitelj je EASME‑u podnio svoja očitovanja na prvi dopis o prethodnoj obavijesti kojima je osporavao EASME‑ove prigovore i tvrdio da on nije povrijedio svoje obveze u okviru sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

35      EASME je ovlastio vanjskog etičkog stručnjaka kako bi ocijenio primjedbe koje je tužitelj podnio u pogledu prvog dopisa o prethodnoj obavijesti. U svojem izvješću upućenom EASME‑u 11. prosinca 2018. vanjski etički stručnjak je, s jedne strane, zauzeo stajalište o očitovanjima koja je tužitelj podnio u pogledu etičkih problema utvrđenih u okviru provedbe projekta P‑TEV prvim dopisom o prethodnoj obavijesti i, s druge strane, uputio na ispitni postupak o neprimjerenom provođenju istraživanja koji uključuje optužbe kao što su izmišljanje podataka, laži o etičkim odobrenjima i lažna izvješća o rezultatima kliničkog ispitivanja. Također je uputio na činjenicu da je rektor Sveučilišta u Göteborgu „tražio povlačenje osam članaka koje su objavili istraživači koji su povezani s projektom, nakon što je PubPeer razotkrio korištenje izmišljenih podataka, a potom i potvrdio [CEPN]”. Tako je pojašnjeno da se jedan od tih članaka, koji je sadržavao izmišljene podatke, nalazio na čelu popisa publikacija relevantnih za projekt P‑TEV. Izvješće je zatim upućivalo na detaljan pregled te istrage i njezine rezultate te poveznice prema cjelokupnoj odgovarajućoj dokumentaciji, na dva članka objavljena na internetskom blogu osobe koja se predstavljala kao neovisni znanstveni novinar.

36      EASME je 18. veljače 2019. tužitelju uputio drugi dopis o prethodnoj obavijesti (u daljnjem tekstu: drugi dopis o prethodnoj obavijesti). U tom dopisu EASME je naveo da, nakon što je razmotrio tužiteljeva očitovanja, ostaje pri svojoj namjeri raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, ali zbog razloga različitih od onih navedenih u prvom dopisu o prethodnoj obavijesti te je slijedom toga proširio postupak prethodne obavijesti. EASME je pojasnio da je „[p]rema informacijama dostupnima javnosti, [osobu A] ([tužiteljevu] suosnivačicu) [CEPN] proglasio krivom za tešku povredu dužnosti”. EASME je također naveo da su dva od dokumenata koji su bili podneseni u okviru tužiteljeva prijedloga projekta kao „najrelevantnije znanstvene publikacije u vezi sa sadržajem projekta P‑TEV” prema mišljenju Središnjeg etičkog odbora u Švedskoj sadržavala dokaze o predmetnoj povredi, odnosno članak „In Vivo Application of Tissue‑Engineered Veins Using Autologous Peripheral Whole Blood: A Proof of Concept Study”, časopis EBioMedicine, 22. rujna 2014. (u daljnjem tekstu: članak u časopisu EBioMedicine) i članak „Transplantation of an allogeneic vein bioengineered with autologous stem cells: a proof‑of‑concept study”, časopis Lancet, 21. srpnja 2012. (u daljnjem tekstu: članak iz Lanceta). Prema EASME‑ovu mišljenju, u CEPN‑ovoj istrazi također se zaključilo da su u predmetu postojali sustavni nedostaci u sastavu i funkcioniranju istraživačke skupine i gotovo disfunkcionalno okruženje za istraživanje. Također nije organiziran nikakav sastanak te je utvrđeno da su uključene osobe odlazile i dolazile često bez objašnjenja. EASME je dodao da je stručna skupina uvelike kritizirala istraživačku kulturu utvrđenu u skupini oko osobe A. EASME je smatrao da se tim zaključcima dovodi u pitanje profesionalni integritet osobe A i stoga operativni kapacitet tužitelja da na prikladan način provede projekt te njegovo poštovanje zahtjeva za neisključenje postavljenih u financijskim propisima Unije. Slijedom toga, EASME je smatrao da sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava ne treba nastaviti primjenjivati i da ga treba raskinuti zbog razloga predviđenog u članku 50.3.1. točki (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

37      U dopisu od 15. ožujka 2019. tužitelj je podnio svoja očitovanja na drugi dopis o prethodnoj obavijesti. Tužitelj je tvrdio da se istraga koju je proveo CEPN odnosila posebno na osobu A i njezinu sveučilišnu istraživačku skupinu. Tužitelj je također naveo da ni na koji način nije bio uključen u to istraživanje i da je ono bilo provedeno i objavljeno prije nego što je postao operativan krajem 2015. Pojasnio je da je od stupanja na dužnost njegove nove uprave 2014. on bio fizički odvojen od sveučilišnog tijela u kojem je osoba A provodila svoja istraživanja i da je čitavu upravu, znanstvenike i inženjere ljudskih tkiva koji su djelovali u razvoju njegove tehnologije zaposlila ona bez ikakve podjele osoblja sa Sveučilištem u Göteborgu. Tužitelj je također naveo da je nakon što je 3. ožujka 2016. primio informacije koje upućuju na sumnju u neprimjereno postupanje u istraživanjima u pogledu osobe A, idućeg dana suspendirao njezin ugovor o radu te ona nije imala nikakvu operativnu ili reprezentativnu ulogu u njegovu radu počevši od tog datuma do isteka njezina ugovora o radu 1. listopada 2016.

38      U tom istom dopisu, koji se konkretnije odnosi na znanstvene publikacije navedene u njegovu prijedlogu, tužitelj je naveo da su, iako su one navedene kako bi se podržala izvedivost predmetne tehnologije u projektu P‑TEV, sve bile izdane na Sveučilištu u Göteborgu bez njegova sudjelovanja. Prema tužitelju, u nekim od navedenih publikacija nalazile su se pogrešne slike. Tako je članak iz Lanceta, koji se odnosio na stariju tehnologiju, sadržavao potencijalno dupliciranu ili nepravilno uvećanu sliku, ali je časopis smatrao da je to manja pogreška i da nema utjecaja na zaključke iz članka te je odlučio da neće objaviti ispravak. Tužitelj je pojasnio da se članak iz Lanceta uvijek objavljivao u svojem izvornom obliku. Što se tiče članka iz časopisa EBioMedicine, također navedenog u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti, tužitelj je primijetio da istraga koja se na njega odnosi nije pokazala nikakve nedosljednosti i da ju CEPN stoga nije uzeo u obzir u svojem izvješću. Tužitelj je dodao da je članak „Successful tissue engineering of competent allogeneic venous valves”, Journal of Vascular Surgery, koji je naveden u njegovu prijedlogu, ali koji nije bio naveden u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti, sadržavao pogrešnu tablicu, zbog čega je časopis objavio ispravak u ožujku 2017. Taj je članak zatim povučen u ožujku 2019. zbog politike časopisa Journal of Vascular Surgery.

39      Tužitelj je još u svojem dopisu od 15. ožujka 2019. isticao da se od 2015. pobrinuo da razvija svoju tehnologiju potpuno neovisno o optuženoj akademskoj skupini i da je uspio razviti cjelovit skup pretkliničkih podataka koristeći svoje osoblje i svoje standardizirane upute u suradnji s trećim osobama i pod nadzorom akreditiranih švedskih vladinih istraživačkih instituta. Osim toga, unutarnji razvoj tijekom posljednje tri godine doveo je do znatnog poboljšanja postupaka za stvaranje ljudskih tkiva različitih od onih koji se primjenjuju u akademskom okviru i koji su bili predmet publikacija, za koje su podnesene prijave za patente bez sudjelovanja osobe A. Naposljetku, tužitelj je pozvao EASME da ovlasti neovisne stručnjake ili unutarnje revizore kako bi provjerio njegovu sposobnost da uspješno provede projekt P‑TEV i njegovu potpunu neovisnost o osobi A.

40      Dopisom od 15. travnja 2019. EASME je obavijestio tužitelja da potvrđuje raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava (u daljnjem tekstu: dopis o raskidu). Pojasnio je da zbog razloga iznesenih u popisu argumenata priloženom dopisu o raskidu nije mogao prihvatiti tužiteljeve argumente i da stoga u potpunosti ostaje pri svojem stajalištu iznesenom u dopisu o prethodnoj obavijesti.

41      U dokumentu priloženom dopisu o raskidu, naslovljenom „Popis argumenata (kontradiktorni postupak)”, EASME je u odgovoru na očitovanja koja je tužitelj iznio u svojem dopisu od 15. ožujka 2019. naveo da je treći etički nadzor otkrio da su službene istrage koje su u Švedskoj vodili CEPN i Sveučilište u Göteborgu dokazale povredu u istraživanjima provedenima u okviru rada koji su iznijeli korisnici projekta P‑TEV u prilogu 1. (dio A) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. EASME smatra da je ta povreda u istraživanjima uključivala manipuliranje podacima kao i provođenje kliničkih testova bez odgovarajućeg etičkog odobrenja. EASME je dodao da su dva od članaka koji su u tužiteljevu prijedlogu predstavljeni kao „najrelevantnije znanstvene publikacije u vezi sa sadržajem projekta P‑TEV” sadržavala, prema CEPN‑ovu mišljenju, dokaze o predmetnoj povredi. EASME je smatrao da, s obzirom na to da je taj materijal potkrijepio znanstvenu procjenu koja je dovela do dodjele bespovratnih sredstava, tu ocjenu treba smatrati pristranom ili ozbiljno pristranom. Zaključno, EASME je naveo da je u ovom slučaju ispunjen objektivan kriterij predviđen člankom 50.3.1. točkom (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava kako bi ga raskinuo jer je „[osoba A] suosnivačica korisnika koju je CEPN ocijenio krivom za povredu dužnosti”.

 Postupak i zahtjevi stranaka

42      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 8. listopada 2019. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

43      EASME je 27. siječnja 2019. tajništvu Općeg suda podnio odgovor na tužbu.

44      Tužitelj je 23. ožujka 2020. podnio repliku. EASME je 23. srpnja 2020. podnio odgovor na repliku.

45      Eismea je 12. travnja 2021. Općem sudu svratila pozornost na činjenicu da je postala EASME‑ov pravni i univerzalni sljednik od 1. travnja 2021.

46      Stranke su saslušane i odgovorile su na usmena pitanja koja im je postavio Opći sud na raspravi od 1. srpnja 2021.

47      Nakon smrti suca B. Berkea koja se dogodila 1. kolovoza 2021., predsjednica devetog vijeća odredila je drugog suca kako bi se popunilo sudsko vijeće.

48      Rješenjem od 26. kolovoza 2021. Opći sud (deveto vijeće) naložio je ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

49      Budući da su stranke obavijestile Opći sud da ne zahtijevaju održavanje nove rasprave, a Opći sud je smatrao da je predmet dovoljno razjašnjen, predsjednica devetog vijeća odlučila je 14. rujna 2021. ponovno zatvoriti usmeni dio postupka.

50      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        utvrdi i proglasi da je EASME‑in raskid sporazuma nevaljan;

–        naloži Eismei snošenje troškova.

51      Eismea od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        tužitelju naloži snošenje troškova.

 Pravo

 Nadležnost Općeg suda

52      Valja podsjetiti na to da je u skladu s člankom 272. UFEU‑a, u vezi s člankom 256. UFEU‑a, Opći sud nadležan donositi presude, na temelju svake arbitražne klauzule sadržane u ugovoru sklopljenom od strane Unije ili u njezino ime, bez obzira na to je li riječ o javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru. Članak 272. UFEU‑a stoga čini posebnu odredbu koja omogućuje pokretanje postupka pred sudom Unije na temelju arbitražne klauzule, i to bez ograničenja s obzirom na narav tužbe podnesene sudu Unije (presuda od 26. veljače 2015., Planet/Komisija, C‑564/13 P, EU:C:2015:124, t. 22. i 23.).

53      U ovom slučaju, kao što to pravilno tvrde stranke, Opći sud je stoga nadležan za odlučivanje o ovoj tužbi, u skladu s člankom 272. UFEU‑a u vezi s člankom 256. UFEU‑a, na temelju arbitražne klauzule sadržane u članku 57.2. prvom stavku sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

 Osnovanost tužbe

54      U prilog svojoj tužbi tužitelj iznosi tri tužbena razloga. Prvi se temelji na povredi članka 50.3.1. točke (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava jer se navodna povreda dužnosti počinjena u istraživanjima ne može pripisati tužitelju ili fizičkoj osobi koja je ovlaštena zastupati ga ili donosi odluke u njegovo ime i, u svakom slučaju, nije utjecala na projekt P‑TEV. Drugi se temelji na povredi načela proporcionalnosti jer u odluci o raskidu nije uzeta u obzir okolnost da navodna povreda dužnosti nije imala nikakav utjecaj na znanstvenu relevantnost projekta P‑TEV. Treći se temelji na povredi prava obrane jer EASME nije obavijestio tužitelja o izvješću vanjskog etičkog stručnjaka na kojem je temeljio svoju odluku o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

55      Valja podsjetiti na to da Opći sud pred kojim je pokrenut postupak na temelju arbitražne klauzule u smislu članka 272. UFEU‑a mora odlučiti u sporu na temelju materijalnog prava primjenjivog na ugovor (vidjeti u tom smislu presude od 4. veljače 2016., Isotis/Komisija, T‑562/13, neobjavljenu, EU:T:2016:63, t. 51. i od 20. svibnja 2019., Fundación Tecnalia Research & Innovation/REA, T‑104/18, neobjavljena, EU:T:2019:345, t. 55. i navedenu sudsku praksu), odnosno, u ovom slučaju, na temelju odredbi predmetnog sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, odredbi akata Unije koji se odnose na Okvirni program Obzor 2020., odredbi Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.), u verziji primjenjivoj na činjenice iz ovog predmeta, kao i drugih pravila koja proizlaze iz prava Unije, te podredno, s obzirom na belgijsko pravo, u skladu s člankom 57.1. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

56      Opći sud smatra svrsishodnim najprije ispitati treći tužbeni razlog.

 Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane

57      Tužitelj napominje da je u odgovoru na tužbu prvi put saznao za postojanje izvješća vanjskog etičkog stručnjaka od 11. prosinca 2018. i za činjenicu da je EASME svoju odluku o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava temeljio na navedenom izvješću. Međutim, EASME mu nije dostavio to izvješće tijekom postupka raskida. Osim toga, u odgovoru na dopis koji je tužitelj uputio EASME‑u radi pripreme replike EASME je, s jedne strane, potvrdio da mu predmetno izvješće nije bilo dostavljeno jer se radilo o internom dokumentu koji je služio isključivo provođenju vlastite kontrole, čiji su rezultati, odnosno raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, dostavljeni tužitelju i, s druge strane, odbio dati tužitelju potpuni pristup navedenom dokumentu i otkriti mu ime predmetnog stručnjaka. Prema tužiteljevu mišljenju, EASME mu je na taj način uskratio mogućnost pobijanja određenih tvrdnji sadržanih u izvješću vanjskog etičkog stručnjaka. Tako je tužitelju uskraćena mogućnost osporavanja tvrdnji prema kojima „[se] nije radilo o uobičajenom projektu”, „temeljni [je] rad bio zahvaćen lošim postupanjem u istraživanjima” ili „utvrđen [je] određeni broj propusta u pogledu usklađenosti s etikom u tom projektu”. Time je EASME povrijedio tužiteljeva prava obrane. Što se tiče sadržaja izvješća vanjskog etičkog stručnjaka od 11. prosinca 2018., tužitelj ističe da ono upućuje na blog „www.forbetterscience.com” kojim upravlja osoba koja se predstavlja kao „neovisni znanstveni novinar”, za koji se čini da nije podvrgnut vanjskoj provjeri ili stručnom pregledu.

58      Eismea tvrdi da je, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, u prilogu odgovoru na tužbu podnijela izvješće vanjskog etičkog stručnjaka, samo što je izuzela ime stručnjaka o kojem je riječ. Pojašnjava da se u načelu radi o dokumentu za internu uporabu koji joj omogućuje da donese svoju ocjenu i stoga nije namijenjen tomu da ga se dostavlja korisnicima. Ističe da je u ovom slučaju tužitelj imao priliku zauzeti stajalište o razlozima za raskid iznesenima u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti u svojim očitovanjima o navedenom dopisu i da stoga ne može biti riječi ni o kakvoj povredi tužiteljevih prava obrane u tom pogledu. U svakom slučaju, Eismea pojašnjava da, iako je u izvješću vanjskog etičkog stručnjaka, koji je bio ovlašten ocijeniti tužiteljeva očitovanja na prvi dopis o prethodnoj obavijesti, doista upozoreno na slučajeve povrede dužnosti, ono nije služilo kao temelj za drugi dopis o prethodnoj obavijesti jer je EASME već sam saznao za te slučajeve povrede dužnosti. Iz toga slijedi da predmetno izvješće nije naštetilo tužitelju.

59      Najprije valja istaknuti da je taj tužbeni razlog prvi put istaknut u replici. No, iz članka 84. stavka 1. Poslovnika Općeg suda proizlazi da je tijekom postupka zabranjeno iznositi nove razloge, osim ako se ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka. U ovom slučaju valja utvrditi da se taj tužbeni razlog temelji na postojanju izvješća vanjskog etičkog stručnjaka, kojeg je EASME ovlastio u okviru unutarnjeg postupka, koje tužitelju nije dostavljeno tijekom postupka raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava i za koje je tužitelj saznao iz odgovora na tužbu. U tom pogledu valja istaknuti da iz razmjene poruka elektroničke pošte između tužitelja i EASME‑a u pogledu predmetnog izvješća proizlazi da se ono nije nalazilo na internetskom portalu namijenjenom sudionicima Okvirnog programa Obzor 2020. i da tužitelju nije bilo dostavljeno jer se prema EASME‑ovu mišljenju radilo o internom dokumentu. Također valja istaknuti da Eismea ne osporava tužiteljevu tvrdnju prema kojoj je on prvi put saznao za postojanje tog izvješća iz odgovora na tužbu.

60      Stoga valja smatrati da se taj tužbeni razlog temelji na činjeničnim i pravnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka pred Općim sudom i da ga prema tome treba smatrati dopuštenim s obzirom na zahtjeve iz članka 84. stavka 1. Poslovnika.

61      Osim toga, valja podsjetiti na to da, kao što je presudio Sud, ako stranke u svojem ugovoru arbitražnom klauzulom odluče sudu Unije dodijeliti nadležnost za odlučivanje o sporovima u vezi s tim ugovorom, taj će sud biti nadležan, neovisno o primjenjivom pravu navedenom u tom ugovoru, za ispitivanje mogućih povreda Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i općih načela prava Unije (presuda od 16. srpnja 2020., Inclusion Alliance for Europe/Komisija, C‑378/16 P, EU:C:2020:575, t. 81.).

62      Međutim, kada EASME izvršava ugovor, on i dalje podliježe obvezama koje ima na temelju Povelje i općih načela prava Unije. Stoga, činjenica da se pravom primjenjivim na predmetni ugovor ne daju ista jamstva kao i pravima dodijeljenima Poveljom i općim načelima prava Unije EASME ne oslobađa obveze osiguranja njihova poštovanja u odnosu na svoje ugovaratelje (presuda od 16. srpnja 2020., Inclusion Alliance for Europe/Komisija, C‑378/16 P, EU:C:2020:575, t. 82.; vidjeti također u tom smislu presudu od 16. srpnja 2020., ADR Center/Komisija, C‑584/17 P, EU:C:2020:576, t. 86.).

63      Iz toga slijedi da je u ovom slučaju Opći sud nadležan ispitati navodnu povredu tužiteljevih prava obrane koju je počinio EASME.

64      Tužitelj u biti prigovara EASME‑u, s jedne strane, da mu nije dao mogućnost da zauzme stajalište o ocjenama koje je dao vanjski etički stručnjak u izvješću od 11. prosinca 2018. u vezi s njegovim očitovanjima o prvom dopisu o prethodnoj obavijesti, prije nego što je donio odluku o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava i da je stoga povrijedio njegovo pravo na saslušanje i, s druge strane, da mu nije priopćio ime vanjskog etičkog stručnjaka u okviru postupka pred Općim sudom kršeći njegova prava obrane.

65      U tom pogledu valja podsjetiti na to da članak 41. stavak 2. točka (a) Povelje, koja od 1. prosinca 2009. ima istu pravnu snagu kao i Ugovori, priznaje „pravo svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati” u odnosu na nju. Pravo na saslušanje opće je primjene (vidjeti presudu od 11. rujna 2013., L/Parlament, T‑317/10 P, EU:T:2013:413, t. 81. i navedenu sudsku praksu). Stoga se poštovanje tog prava nameće neovisno o prirodi upravnog postupka koji vodi do donošenja pojedinačne mjere, s obzirom na to da uprava predlaže, u skladu sa samim tekstom te odredbe, poduzeti takvu „pojedinačnu mjeru koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati” u odnosu na osobu. Pravo na saslušanje, koje treba osigurati čak i ako ne postoje primjenjivi propisi, zahtijeva da dotična osoba može učinkovito iznijeti svoje stajalište o elementima za koje bi joj se moglo prigovoriti u aktu koji treba donijeti (presuda od 24. travnja 2017., HF/Parlament, T‑584/16, EU:T:2017:282, t. 150.).

66      Konkretnije, poštovanje prava na saslušanje podrazumijeva da dotična osoba bude u mogućnosti, prije donošenja odluke koja na nju nepovoljno utječe, učinkovito iznijeti svoje stajalište o postojanju i važnosti činjenica i okolnosti na temelju kojih će ta odluka biti donesena (presuda od 11. rujna 2013., L/Parlament, T‑317/10 P, EU:T:2013:413, t. 80. i 81. i rješenje od 17. lipnja 2019., BS/Parlament, T‑593/18, neobjavljeno, EU:T:2019:425, t. 76. i 77.).

67      Iz članka 22.1.1. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava proizlazi da EASME ima mogućnost koristiti se vanjskim stručnjacima kako bi provjerio pravilnu provedbu projekta kao i usklađenost tog projekta s obvezama predviđenima u sporazumu.

68      Osim toga, iz članka 50.3.2. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava proizlazi da je EASME, prije nego što raskine sporazum na temelju članka 50.3.1. točke (f), dužan korisnika službeno obavijestiti o svojoj namjeri i razlozima te ga pozvati da podnese svoja očitovanja u roku od 30 dana od priopćenja.

69      U ovom slučaju valja istaknuti da se izvješće vanjskog stručnjaka od 11. prosinca 2018. odnosilo na tužiteljeva očitovanja u pogledu prvog dopisa o prethodnoj obavijesti. Iako je točno da je to izvješće također obuhvaćalo odlomak, čiji je sadržaj naveden u točki 35. ove presude, u pogledu CEPN‑ove istrage o radovima osobe A i njezine radne skupine, kao i o njihovoj povezanosti s projektom P‑TEV, valja utvrditi da taj odlomak samo potvrđuje informacije koje su već navedene u izvješću trećeg etičkog nadzora od 28. rujna 2018., koje je sadržavalo odlomak koji glasi kako slijedi:

„[N]edavno su u Švedskoj provedene službene istrage koje se odnose na poteškoće neprimjerenog postupanja u istraživanju i etičkih problema te su dokazale postojanje neprimjerenog postupanja u istraživanjima tijekom pripremnih radova na koje je upućivao projekt P‑TEV kao i tijekom kliničkih radova koji su omogućili dokazati potvrdu koncepata za postupke korištene u okviru navedenog projekta.”

70      Osim toga, iz samog teksta popisa proturječnih argumenata priloženog dopisu o raskidu proizlazi da se EASME oslonio na izvješće o trećem etičkom nadzoru kada je riječ o utvrđenju postojanja CEPN‑ove istrage o radovima osobe A u pogledu projekta P‑TEV.

71      Iz toga slijedi da se, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, ne može smatrati da se EASME‑ov raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava temeljio na ocjenama sadržanima u izvješću vanjskog etičkog stručnjaka od 11. prosinca 2018.

72      Osim toga, valja također istaknuti da su razlozi za raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava tužitelju navedeni u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti, o kojem je on imao priliku zauzeti stajalište, kao što to pokazuju očitovanja koja je podnio 19. ožujka 2019., u skladu s člankom 50.3.2. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

73      U tim okolnostima valja smatrati da u ovom slučaju EASME nije povrijedio tužiteljevo pravo na saslušanje.

74      Osim toga, valja utvrditi da, s obzirom na to da, kao što je to istaknuto u točki 71. ove presude, EASME nije temeljio odluku o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava na izvješću vanjskog etičkog stručnjaka, okolnost da Eismea tužitelju nije priopćila ime dotičnog stručnjaka u okviru postupka pred Općim sudom ni u kojem slučaju ne može ugroziti tužiteljeva prava obrane u navedenom postupku.

75      Stoga treći tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 50.3.1. točke (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava

76      Tužitelj tvrdi da je osoba A, koju je EASME naveo u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti kao i u dopisu o raskidu kao osobu koju je CEPN proglasio krivom za povredu dužnosti, nije ni korisnik bespovratnih sredstava ni fizička osoba koja je ovlaštena zastupati ga ili djelovati u njegovo ime, u smislu članka 50.3.1. točke (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Tako je tužitelj, u svojstvu stranke sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava i jedinog primatelja financiranja, korisnik navedenog sporazuma, u skladu s Komisijinim pojmovnikom koji je stavljen na raspolaganje kandidatima za bespovratna sredstva i kao što to proizlazi iz samog teksta sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Osim toga, od svojeg odlaska iz tužiteljeva upravnog odbora u srpnju 2015. osoba A nije imala nikakvu ovlast zastupati tužitelja niti je mogla donositi odluke u njegovo ime. Takva ovlast nije joj dodijeljena niti njezinim svojstvom tužiteljeve suosnivačice. U tom pogledu, iz švedskog Zakona o trgovačkim društvima proizlazi da joj manjinski udio koji je osoba A držala u trenutku podnošenja prijedloga projekta P‑TEV nije omogućavao zastupati tužitelja ili donositi odluke u njegovo ime. Osim toga, tužitelj naglašava da joj ugovor o radu u nepunom radnom vremenu koji je osoba A imala od 2015. do njegova raskida 1. listopada 2016. također nije davao ovlast zastupati ga ili djelovati u njegovo ime. Tužitelj također ističe da osoba A nije sudjelovala ni u jednoj od njegovih djelatnosti od neplaćenog privremenog prekida njezina ugovora o radu 4. ožujka 2016. do raskida navedenog ugovora i da stoga nije izvršavala nikakav utjecaj na prijedlog projekta P‑TEV podnesen u travnju 2017. Prema tužiteljevu mišljenju, u tim je okolnostima očito da osoba A ne ulazi u kategoriju osoba iz članka 50.3.1. točke (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava i da stoga povreda dužnosti koju je ona počinila nije mogla opravdati raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

77      Tužitelj tvrdi da zbog tog utvrđenja Eismea pokušava retroaktivno izmijeniti obrazloženje raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, tvrdeći prvi put pred Općim sudom da je ustvari tužitelj, u svojstvu korisnika, odgovoran za povredu u istraživanjima. Međutim, prema tužiteljevu mišljenju, Eismea nije imala pravo preispitati razloge raskida u toj fazi postupka a da pritom ne povrijedi načelo predvidljivosti sudskog postupka. Osim toga, na temelju Europskog kodeksa o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi, uprava je dužna donositi predvidljive i jasne odluke.

78      Tužitelj tvrdi da, čak i u slučaju da Opći sud prihvati da Eismea retroaktivno izmijeni razloge zbog kojih je sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava raskinut, taj raskid svejedno ostaje neosnovan. Tako tužitelj ističe da ne osporava CEPN‑ove zaključke u vezi s povredama u istraživanjima koje su počinile osoba A i njezina istraživačka skupina. Međutim, on tvrdi da mu se ne može prigovoriti da je svjesno uključio u prijedlog projekta P‑TEV akademske članke koji sadržavaju povrede u istraživanju, a koji su imali posljedice na znanstvenu i tehnološku relevantnost navedenog projekta.

79      U tom pogledu, kao prvo, tužitelj naglašava da je prijedlog projekta P‑TEV bio podnesen EASME‑u u travnju 2017., a CEPN‑ovo izvješće javno je objavljeno tek u ožujku 2018. U odgovoru na Eismein argument prema kojem je bio svjestan problema koji su utjecali na radove osobe A u trenutku podnošenja projekta P‑TEV, s obzirom na to da ju je suspendirao nakon navoda o povredama u istraživanjima od ožujka 2016., tužitelj napominje da je u to vrijeme rezultat istrage koju je vodilo Sveučilište u Göteborgu bio neizvjestan i da su problemi očito bili složeni, o čemu svjedoči trajanje te istrage. On tako primjećuje da je odluka prorektora Sveučilišta u Göteborgu kojom su formalno utvrđene povrede u istraživanjima osobe A i njezine istraživačke skupine donesena u lipnju 2018.

80      Kao drugo, tužitelj primjećuje da sveučilišne publikacije navedene u prijedlogu projekta P‑TEV nisu sadržavale ili nisu više sadržavale pogrešnu sliku u trenutku podnošenja tog prijedloga u travnju 2017. Tako, kao prvo, što se tiče članka iz Lanceta, tužitelj navodi da se na njega pozvao kako bi potkrijepio činjenicu da krvne žile dobivene inženjeringom tkiva nisu dovele do odbacivanja ni do drugih ozbiljnih sigurnosnih poteškoća. Rezultati navedeni u tom članku temelje se na starijoj tehnologiji koju tužitelj ne koristi, u okviru koje bi se recelularizacija provodila korištenjem stanica koštane srži. Tužitelj ističe da, suprotno onomu što je navedeno u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti, u članku iz Lanceta, koji sadržava manju pogrešku u vezi s uvećanom slikom, CEPN nije utvrdio povredu u istraživanjima te je još uvijek bio objavljen u svojem izvornom obliku kad je prijedlog projekta P‑TEV bio podnesen EASME‑u jer je časopis ocijenio da nije potrebna objava ispravka. Nadalje, što se tiče članka objavljenog u časopisu EBioMedicine, tužitelj navodi da je riječ o najvažnijem upućivanju za projekt P‑TEV jer ističe da klinički rezultati pokazuju da inženjering tkiva koji upotrebljava perifernu krv, što odgovara tehnologiji koju razvija, općenito ne dovodi do odbacivanja ni do drugih ozbiljnih sigurnosnih poteškoća. Tužitelj ističe da CEPN u tom članku nije istaknuo nedosljednost kojom bi se opravdalo to da ga uključi u područje svoje istrage i da stoga za njega nije utvrđena povreda u istraživanjima, kao što je to pogrešno navedeno u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti. Naposljetku, što se tiče članka iz časopisa Journal of Vascular Surgery, tužitelj navodi da se on koristio kao upućivanje na iskustvo u vezi s venama sa zaliscima, ali da je njegova važnost za projekt P‑TEV bila manja jer se nije odnosio na klinička iskustva, već na iskustva in vitro. Tužitelj ističe da taj članak nije bio spomenut u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti, nego je u trenutku objave sadržavao pogrešne tablice slika kojima se opravdalo CEPN‑ovo utvrđenje povrede u istraživanjima. Međutim, tužitelj naglašava da je za taj članak časopis Journal of Vascular Surgery objavio ispravak u ožujku 2017., a u ožujku 2019. povučen je zbog politike časopisa.

81      Osim toga, tužitelj tvrdi da utvrđenja vanjske etičke stručne skupine tijekom triju etičkih nadzora u 2018., opisanih u odgovoru na tužbu, nisu relevantna u okviru ovog spora jer EASME naposljetku nije prihvatio navodne povrede etičkih načela kako bi opravdao svoju odluku o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, kao što to proizlazi iz drugog dopisa o prethodnoj obavijesti. U tom smislu tužitelj također smatra da pozivanje na članak 34. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava nije relevantno.

82      Eismea podsjeća na nedostatke utvrđene tijekom triju uzastopnih etičkih nadzora, koje je tužitelj namjerno propustio navesti u tužbi, te naglašava da je činjenica da on u tri navrata nije uspio ispuniti etičke zahtjeve koji su već bili utvrđeni u etičkim izvješćima u vezi s tim nadzorima osobito zabrinjavajuća za projekt koji po svojoj prirodi uzrokuje važne etičke dvojbe.

83      Tako Eismea tvrdi da je tužiteljevo tumačenje članka 50.3.1. točke (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava preusko. Prema njezinu mišljenju, tužitelj ne razumije da se ta odredba u ovom slučaju na njega primjenjuje u svojstvu korisnika, neovisno o osobi A. Isto vrijedi i za članak 34. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, u skladu s kojim se sporazum može raskinuti ako korisnik povrijedi jednu od svojih etičkih obveza. Prema Eismeinu mišljenju, odluku o raskidu treba tumačiti u tom kontekstu. Naime, iz teksta popisa argumenata priloženog dopisu o raskidu proizlazi da odluka o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava nije bila ni u kakvoj vezi sa sudjelovanjem, radom ili članstvom osobe A u tužiteljevu upravnom odboru, a EASME uostalom nikad nije upućivao na te elemente. Tužiteljevi argumenti prema kojima A ne pripada kategoriji osoba iz članka 50.3.1. točke (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava stoga nisu relevantni.

84      Suprotno tomu, prema Eismei, nema nikakve sumnje da se prijedlog projekta P‑TEV temeljio na tehnologiji koja je osmišljena u suradnji s osobom A te na istraživanjima koja su provodili ona i njezin istraživački tim. Osim toga, Eismea naglašava da je prijedlog projekta P‑TEV upućivao na najrelevantnije znanstvene publikacije kada je riječ o njegovu sadržaju.

85      Međutim, prema Eismei, kao što je to objašnjeno u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti, elementi istraživanja na kojima se temeljio tužiteljev prijedlog bili su zahvaćeni povredom dužnosti. CEPN je iznio dokaz neprimjerenog postupanja u istraživanjima u pogledu radova koje su dostavili korisnici projekta P‑TEV u prijedlogu koji je tužitelj podnio u travnju 2017.

86      Eismea ističe da su članci navedeni na tužiteljevu inicijativu u odjeljku 4. prijedloga projekta P‑TEV, kao najrelevantnije publikacije u pogledu sadržaja predmetnog projekta, također bili navedeni u dijelu A priloga 1. sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. U tom pogledu Eismea priznaje da članak iz časopisa EBiomedicine nije bio naveden u CEPN‑ovu izvješću, ali napominje da je, prema tužiteljevim navodima, CEPN svejedno provjerio postoje li nedosljednosti. Eismea također ističe da tužitelj ne osporava da je, prema CEPN‑ovu mišljenju, članak iz Lanceta, koji se čini osobito relevantnim za projekt P‑TEV, sadržavao pogrešno uvećanje slike i da se, čak i ako nije bilo moguće utvrditi da je riječ o krivotvorini, pruženo objašnjenje čini neobičnim i izaziva sumnju u pouzdanost tih istraživanja. Što se tiče članka iz časopisa Journal of Vascular Surgery, Eismea je utvrdila da postoje dvije pogrešno smještene i komprimirane slike, što je jednako manipulaciji slikom i znanstvenom nepoštenju te da su stoga svi koautori, uključujući osobu A, proglašeni krivima za znanstvenu prijevaru.

87      Eismea također ističe proturječnost tužiteljeva argumenta prema kojem povrede u istraživanjima utvrđene u publikacijama osobe A nisu utjecale na projekt P‑TEV jer se on temeljio na novim pretkliničkim podacima. Nadalje, Eismea smatra da je zabrinjavajuće to da tužitelj nije smatrao potrebnim obavijestiti ju da se projekt P‑TEV temelji na novim pretkliničkim ispitivanjima i dostaviti publikaciju ili skup ispitivanja kako bi potkrijepio izvršene radove, kao što je to bio dužan učiniti na temelju članka 17.2. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

88      Eismea dodaje da je tužitelj bio potpuno svjestan navoda o neprimjerenom postupanju u istraživanjima koji su se odnosili na osobu A 2016. i njihova učinka na projekt P‑TEV, kada ga je podnio. To dokazuje činjenica da je, kao što je to tužitelj naveo u tužbi, upravo donio mjere za udaljavanje osobe A iz svoje organizacije, osobito privremenim prekidom njezina ugovora o radu u ožujku 2016., a zatim raskidom tog ugovora u rujnu 2016. i otkupom svojih udjela. To je također dokazano tvrdnjom koju je tužitelj iznio u replici, prema kojoj je, „s obzirom na kontroverze oko osobe [A], [on] odlučio u ranoj fazi provedbe projekta P‑TEV ne pozvati se na podatke dobivene u njezinim istraživanjima” i prema kojoj „su umjesto toga, [on] i njegovi partneri [bili] podnijeli sve pretkliničke podatke potrebne za zahtjeve za odobrenja kliničkih ispitivanja”. Prema Eismeinu mišljenju, čini se dakle da je tužitelj u svojem prijedlogu svjesno podnio dva članka kao „najrelevantnije znanstvene publikacije u pogledu sadržaja predloženog projekta”, koji su sadržavali provjerene dokaze o neprimjerenom postupanju, kao što je to bilo utvrđeno prije nego što joj je bio podnesen navedeni prijedlog. Smatra da, s obzirom na te elemente, činjenica da u trenutku podnošenja prijedloga nijedan od članaka nije sadržavao sliku kojom se manipuliralo ili da je CEPN dao svoje mišljenje godinu dana nakon podnošenja tog prijedloga nije uvjerljiva.

89      Eismea ističe da tužitelj ni u jednom trenutku tijekom faze evaluacije bespovratnih sredstava ili prijedloga ili nakon dodjele bespovratnih sredstava nije obavijestio EASME da su publikacije iznesene u njegovu prijedlogu i tehnologija na kojoj se temeljio projekt P‑TEV bili predmet neprimjerenog postupanja u istraživanjima i etičke povrede te da je to bilo u očitoj suprotnosti s pristupom koji se temeljio na povjerenju svojstvenom za projekt podnesen u okviru Okvirnog programa Obzor 2020. i kršilo članak 17.2. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. U tom pogledu napominje da je tužitelj potpisao izjavu pod prisegom na početku faze pripreme bespovratnih sredstava, u kojoj je potvrdio da nije dao lažne izjave kada je dostavio tražene informacije kao uvjet za sudjelovanje u postupku dodjele bespovratnih sredstava i da je dostavio navedene informacije.

90      Prema Eismeinim navodima, da je EASME znao za informacije prema kojima se tužitelj oslonio na radove zahvaćene povredom dužnosti, projekt P‑TEV ne bi bio prihvaćen za financiranje. Prikrivajući neprimjereno postupanje u istraživanjima osobe A, tužitelj je zapravo EASME doveo u zabludu i povrijedio pristup zasnovan na povjerenju.

91      Eismea nadalje ističe da je tužitelj priznao zaključke o povredi dužnosti u člancima koje je namjerno odabrao navesti i u svojem prijedlogu tek kad ga je EASME suočio s njima, tijekom postupka prethodne obavijesti.

92      Tužiteljev pristup stoga čini povredu obveze poštovanja etičkih načela utvrđenih člankom 34. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava koji bi se, prema Europskom kodeksu ponašanja za integritet u istraživanju Europske federacije akademija znanosti i humanističkih znanosti (European Federation of academies of Sciences and Humanities – All European Academies, ALLEA) i Europske znanstvene zaklade (European Science Foundation), mogao ocijeniti kao povreda dužnosti utvrđena na bilo koji način, u smislu članka 50.3.1. točke (f) sporazuma o bespovratnim sredstvima.

93      Najprije valja istaknuti da je, kao što to proizlazi iz izjave pod prisegom koju je u tužiteljevo ime potpisao njegov glavni direktor 18. svibnja 2017., potonji potvrdio da se ne nalazi ni u jednoj od situacija koje bi isključile mogućnost da primi bespovratna sredstva Unije u smislu članka 131. stavka 5. Uredbe br. 966/2012, ističući sljedeće okolnosti:

„[…]

–        On (ili osobe koje su ovlaštene zastupati ga, donositi odluke u njegovo ime ili kontrolirati ga) nije osuđen za kazneno djelo koje se odnosi na njegovo profesionalno ponašanje pravomoćnom presudom nadležnog tijela države članice;

–        [On] nije počinio tešku povredu dužnosti utvrđenu na bilo koji način koji [EASME] može opravdati, uključujući odlukama [Europske investicijske banke (EIB)] i međunarodnih organizacija;

[…]”

94      Također valja istaknuti da, u skladu s člankom 50.3.1. točkom (l) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, EASME može raskinuti taj sporazum ako su korisnik ili bilo koja fizička osoba koja je ovlaštena zastupati ga ili donositi odluke u njegovo ime, u okviru postupka dodjele ili u okviru sporazuma, počinili bitne pogreške, nepravilnosti, prijevaru ili ozbiljnu povredu svojih ugovornih obveza, uključujući nepravilnim provođenjem mjera, podnošenjem netočnih informacija, nepružanjem traženih informacija ili povredom etičkih načela iz članka 34. navedenog sporazuma.

95      Međutim, valja istaknuti da u ovom slučaju EASME nije temeljio raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava na članku 50.3.1. točki (l) tog sporazuma, nego na njegovu članku 50.3.1. točki (f), u skladu s kojim EASME može raskinuti sporazum ako je „korisnik (ili bilo koja fizička osoba koja je ovlaštena zastupati ga ili donositi odluke u njegovo ime) počinio tešku povredu dužnosti utvrđenu na bilo koji način”.

96      Naime, valja podsjetiti na to da je EASME uzastopno pokrenuo dva postupka raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Prvi postupak raskida pokrenut je prvim dopisom o prethodnoj obavijesti od 18. listopada 2018. EASME je tako u tom dopisu naveo da je, s obzirom na stalne povrede etičkih obveza koje je otkrila stručna skupina nakon provođenja trećeg etičkog nadzora, smatrao da je „tužitelj počinio ozbiljne povrede svojih obveza prema sporazumu ili tijekom postupka dodjele” (točka 33. ove presude).

97      Drugi postupak raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava pokrenut je drugim dopisom o prethodnoj obavijesti od 18. veljače 2019. U tom drugom dopisu EASME je izričito naveo da, nakon što je proučio tužiteljeva očitovanja na prvi dopis o prethodnom obavijesti, ostaje pri svojoj namjeri raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava „ali zbog različitih razloga”. U tom istom dopisu, nakon što je dao pojašnjenja o tim „različitim razlozima”, EASME je naveo da smatra da sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava treba raskinuti na temelju članka 50.3.1. točke (f) navedenog sporazuma (točka 36. ove presude).

98      Iz toga slijedi da, suprotno Eismeinim tvrdnjama, argumenti koji se temelje na navodnim tužiteljevim povredama etičkih načela, navedenima u izvješću sastavljenom nakon trećeg etičkog nadzora i koje je EASME naveo u prvom dopisu o prethodnoj obavijesti, nisu relevantni za ocjenu osnovanosti raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

99      Također valja istaknuti da je razlog na koji se EASME pozvao kako bi opravdao raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava na temelju članka 50.3.1. točke (f) navedenog sporazuma nesumnjivo bila činjenica da je osoba A bila proglašena krivom za povredu dužnosti, a ne, kao što je to u svojim pismenima, kao i na raspravi, priznala Eismea, okolnost da je tužitelj svjesno uključio u prijedlog projekta P‑TEV radove koji su sadržavali povrede u istraživanjima i stoga doveo EASME u zabludu o svojoj sposobnosti da pravilno provede navedeni projekt ili da se u provedbi projekta svjesno oslonio na radove osobe A, za koje je priznao da su sadržavali povrede u istraživanjima.

100    Teza koju je Eismea iznijela pred Općim sudom stoga je proturječna sadržaju drugog dopisa o prethodnoj obavijesti. Naime, u tom je dopisu EASME najprije istaknuo da je CEPN osobu A, „suosnivačicu [tužitelja]”, proglasio krivom za tešku povredu dužnosti, a zatim je pojasnio da dvije publikacije iznesene kao najrelevantnije znanstvene publikacije u vezi sa sadržajem projekta P‑TEV sadržavaju dokaze o predmetnoj povredi te je podsjetio na ozbiljne CEPN‑ove kritike u pogledu funkcioniranja istraživačke skupine osobe A (točka 36. ove presude). Zatim je naveo da su se „u tim zaključcima dovodi[li] u pitanje profesionalni integritet [osobe A] i stoga tužiteljev operativni kapacitet da na prikladan način provede projekt kao i njegovo poštovanje zahtjeva za neisključivanje određenih financijskim propisima [Unije]” (točka 36. ove presude).

101    U tom kontekstu, osobito je važno da se u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti upućivalo na tužiteljevu moguću povredu svojih obveza neisključivanja zbog položaja njegove suosnivačice, koja bi, da je bila dokazana, mogla opravdati raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava na temelju članka 50.3.1. točke (l) navedenog sporazuma, ali da naprotiv nije sadržavao nijedan element kojim bi se dokazalo da je sam tužitelj počinio povredu dužnosti.

102    Stoga valja utvrditi da je u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti EASME smatrao da je povreda dužnosti koju je počinila osoba A dovela u pitanje tužiteljevu mogućnost da izvrši projekt P‑TEV i njegovo poštovanje svojih obveza neisključivanja, a ne bilo kakva pogreška koju je počinio sam tužitelj.

103    To utvrđenje također proizlazi iz samog teksta zaključka koji se nalazi na popisu proturječnih argumenata u dopisu o raskidu, koji glasi kako slijedi:

„U ovom slučaju potvrđen je objektivni razlog [predviđen u članku 50.3.1. točki (f)]. [Osoba A] bila je korisnikova suosnivačica koju je CEPN proglasio krivom za povredu dužnosti.”

104    U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 50.3.1. točkom (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, EASME može raskinuti sporazum ako je „korisnik (ili bilo koja fizička osoba koja je ovlaštena zastupati ga ili donositi odluke u njegovo ime) počinio tešku povredu dužnosti koja je utvrđena na bilo koji način”.

105    Međutim, s jedne strane, iz prve stranice sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava proizlazi da korisnik navedenog sporazuma nije bila osoba A, nego tužitelj.

106    S druge strane, iz elemenata spisa, koje Eismea nije osporavala, proizlazi, kao prvo, da je ugovor o radu osobe A, koju je tužitelj zaposlio od rujna 2015. u nepunom radnom vremenu, bio suspendiran bez isplate plaće u ožujku 2016. i raskinut u prosincu 2016., kao drugo, da osoba A više nije član tužiteljeva upravnog odbora od srpnja 2015. i, kao treće, da je udio osobe A u tužiteljevu kapitalu, u trenutku podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva za projekt P‑TEV i do trenutka kad je osoba A prodala cjelokupni udio krajem 2018., bio niži od praga koji omogućava, u skladu sa švedskim pravom trgovačkih društava, donošenje odluka u tužiteljevo ime.

107    Točno je da je Eismea prvi put na raspravi istaknula da, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, on nije prekinuo sve svoje veze s osobom A od travnja 2016. jer je ona bila određena kao znanstveni nadzornik u okviru akcije „Marie Skłodowska‑Curie” Okvirnog programa Obzor 2020. u kojem je tužitelj sudjelovao. Međutim, najprije valja primijetiti da ta tvrdnja pokazuje kontradiktornost Eismeine argumentacije pred Općim sudom jer osim toga tvrdi da je EASME temeljio raskid ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava na teškoj povredi dužnosti koju je počinio tužitelj, a ne fizička osoba koja je ovlaštena zastupati ga ili djelovati u njegovo ime. Nadalje, valja istaknuti da Eismea nije podnijela nijedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji na raspravi. Naposljetku, valja naglasiti da tvrdnja koju je iznijela Eismea ni u kojem slučaju ne može dokazati da je osoba A zastupala ili djelovala u ime tužitelja u okviru projekta P‑TEV.

108    Stoga valja utvrditi da osoba A nije ulazila u kategoriju osoba iz članka 50.3.1. točke (f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, s obzirom na to da nije bila ni korisnik bespovratnih sredstava u skladu s tim sporazumom ni osoba koja djeluje u ime ili za račun korisnika tijekom ili nakon što je bila proglašena krivom za povrede u istraživanjima koje je utvrdio prorektor Sveučilišta u Göteborgu na temelju zaključaka CEPN‑ove istrage.

109    Stoga valja zaključiti da je EASME‑ov raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava na temelju članka 50.3.1. točke (f) navedenog sporazuma, zbog razloga navedenog u dopisu o raskidu od 19. travnja 2019., bio neosnovan.

110    Drugi argumenti koje je iznijela Eismea u ovom predmetu ne mogu dovesti u pitanje taj zaključak.

111    Naime, s jedne strane, valja istaknuti da Eismeina argumentacija prema kojoj je sam tužitelj počinio povredu dužnosti jer je svjesno prikrivao povrede u istraživanjima koje je počinila osoba A, prilikom predstavljanja prijedloga projekta P‑TEV, čime je povrijedio obvezu poštovanja etičkih načela iz članka 34. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ili, nadalje, prema kojoj je tužitelj počinio tešku povredu dužnosti jer se u izvršenju projekta P‑TEV svjesno oslonio na radove osobe A, za koje je priznao da su sadržavali povrede u istraživanjima, jest novo obrazloženje raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, ako bi se Eismei omogućilo da u stadiju sudskog postupka izmijeni razloge zbog kojih je odlučila raskinuti sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava, nužno bi se ugrozila učinkovitost postupka raskida predviđenog člankom 50.3.2. navedenog sporazuma i prava koja se njime jamče korisnicima.

112    S druge strane i u svakom slučaju, valja istaknuti da Eismeina argumentacija počiva na pogrešnoj pretpostavci da joj je tužitelj svjesno prikrio povrede u istraživanjima koje utječu na radove navedene u prijedlogu projekta P‑TEV.

113    Tako valja istaknuti da iako je tužitelj, prema vlastitom priznanju, saznao za optužbe koje se odnose na osobu A od 3. ožujka 2016. te je slijedom toga privremeno prekinuo njezin ugovor o radu te ga konačno raskinuo krajem rujna iste godine i prekinuo svaki kontakt s njezinom istraživačkom skupinom, ostaje činjenica da je u trenutku podnošenja projekta P‑TEV CEPN‑ova istraga bila još uvijek u tijeku i da je prorektor službeno utvrdio povrede u istraživanjima koje je počinila osoba A i njezina radna skupina, na temelju CEPN‑ovih zaključaka koji su objavljeni u ožujku 2018., tek u lipnju 2018. Iz toga slijedi da Eismea tužitelju ne može prigovoriti da joj je prikrivao predmetne povrede. Okolnost da je sam tužitelj naveo da se u ranoj fazi provedbe projekta P‑TEV ogradio od istraživanja osobe A tako što je ostvario vlastite pretkliničke podatke, s obzirom na kontroverze koje su je okruživale, sama po sebi ne može dovesti u pitanje taj zaključak.

114    Osim toga, također valja navesti da je Eismeina tvrdnja prema kojoj su članci predstavljeni kao najrelevantniji za sadržaj projekta P‑TEV sadržavali povrede u istraživanjima u trenutku kad joj je podnesen prijedlog projekta P‑TEV pogrešna. Stoga, suprotno onomu što je navedeno u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti i kao što to priznaje Eismea, za članak iz časopisa EBiomedicine CEPN nije utvrdio povredu u istraživanju i nije otkrio nedosljednosti koje bi opravdale njegovo uključivanje u područje svoje istrage. Isto tako, suprotno onomu što je također navedeno u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti, iz CEPN‑ova izvješća proizlazi da, iako je članak iz Lanceta sadržavao pogrešno uvećanje slike koje izaziva sumnju u pouzdanost njegovih rezultata, za njega nije bila utvrđena prijevara u istraživanjima. Naposljetku, kad je riječ o članku iz časopisa Journal of Vascular Surgery, za koji je CEPN utvrdio povredu u istraživanju, Eismea ne osporava da je na dan kada joj je podnesen prijedlog projekta P‑TEV za tablicu slike koja je opravdala utvrđenje povrede u istraživanjima već bio objavljen ispravak. Osim toga, valja istaknuti da Eismea nije podnijela nijedan dokaz u prilog navodu prema kojem je zbog povreda u istraživanju, koje je utvrdio CEPN u pogledu radova osobe A, Journal of Vascular Surgery nakon toga uklonio predmetni članak pozivajući se na svoju uredničku politiku.

115    S obzirom na prethodna razmatranja, valja prihvatiti prvi tužbeni razlog i stoga tužbu u cijelosti a da pritom nije potrebno ispitati drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

 Troškovi

116    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova ako je takav zahtjev podnesen. Budući da Eismea nije uspjela u postupku, treba joj naložiti snošenje troškova u skladu s tužiteljevim zahtjevom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se raskid Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u pogledu projekta „Personalizirane vene iz inženjeringa ljudskih tkiva kao prvi izbor za liječenje pacijenata oboljelih od kronične venske insuficijencije – PTEV” (Personalized TissueEngineered Veins as the first Cure for Patients with Chronic Venous InsufficiencyP-TEV), pod referentnim brojem 778620.

2.      Izvršnoj agenciji za Europsko vijeće za inovacije i MSPove nalaže se snošenje troškova.

Costeira

Kancheva

Perišin

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 2. ožujka 2022.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski