PRESUDA OPĆEG SUDA (deseto vijeće)
1. prosinca 2021.(*)
„Žig Europske unije – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Figurativni žig Europske unije Steirisches Kürbiskernöl g. g. A GESCHÜTZTE GEOGRAFISCHE ANGABE – Apsolutni razlog za odbijanje – Žig koji sadržava službene znakove, ambleme ili grbove – Amblem jednog područja djelovanja Unije – Zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla – Članak 7. stavak 1. točka (i) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (i) Uredbe (EU) 2017/1001)”
U predmetu T‑700/20,
Gabriele Schmid, sa stalnom adresom u Halbenrainu (Austrija), koju zastupa A. Ginzburg, odvjetnik,
tužiteljica,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju D. Hanf i M. Eberl, u svojstvu agenata,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark, sa sjedištem u Grazu (Austrija), koji zastupa I. Hödl, odvjetnica,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 23. rujna 2020. (predmet R 2186/2019‑4), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između Landeskammera für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark i G. Schmid,
OPĆI SUD (deseto vijeće),
u sastavu: A. Kornezov, predsjednik, K. Kowalik‑Bańczyk i D. Petrlík (izvjestitelj), suci,
tajnik: R. Ūkelytė, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 24. studenoga 2020.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 25. siječnja 2021.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 1. veljače 2021.,
nakon rasprave održane 8. rujna 2021.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužiteljica Gabriele Schmid podnijela je 8. srpnja 2011. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:
3 Proizvod za koji je podnesena prijava za registraciju žiga pripada razredu 29. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovara sljedećem opisu: „Ulje iz bučinih sjemenki, koje je u skladu sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ‚štajersko bučino ulje’”.
4 Prijava žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2011/207 od 2. studenoga 2011. Taj je žig registriran 9. veljače 2012. pod brojem 010108454.
5 Intervenijent, Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark (Regionalna poljoprivredna i šumarska komora u Štajerskoj, Austrija), podnio je 1. ožujka 2018. zahtjev za proglašenje predmetnog žiga ništavim. Razlozi zahtjeva za proglašenje žiga ništavim na koje se poziva intervenijent su oni navedeni u članku 59. stavku 1. Uredbe 2017/1001, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (h) do (j) te uredbe.
6 Što se tiče razloga ništavosti iz članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe 2017/1001, u vezi s njezinim člankom 59. stavkom 1., intervenijent je istaknuo simbol Europske unije za „zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla” u verziji na njemačkom jeziku (u daljnjem tekstu: simbol ZOZP), na koji se odnosi Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL 2012., L 343, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 25., str. 31.) i koji je prikazan kako slijedi:
7 Odjel za poništaje poništio je odlukom od 26. srpnja 2019. osporavani žig.
8 Tužiteljica je 26. rujna 2019. podnijela EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za poništaje na temelju članaka 66. do 71. Uredbe 2017/1001.
9 Odlukom od 23. rujna 2020. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu smatrajući da je osporavani žig registriran protivno odredbama članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe 2017/1001 i da ga, na temelju članka 59. stavka 1. te uredbe, treba poništiti.
Zahtjevi stranaka
10 Tužiteljica zahtijeva od Općeg suda da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
11 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužiteljici snošenje troškova.
12 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– ako prihvati tužiteljičin zahtjev, vrati predmet EUIPO‑u;
– naloži tužiteljici da mu naknadi troškove koji se odnose na postupak pred EUIPO‑om i Općim sudom.
Pravo
13 Uzimajući u obzir datum podnošenja predmetne prijave za registraciju, odnosno 8. srpnja 2011., koji je odlučujući za utvrđivanje mjerodavnog materijalnog prava, na činjenice u ovom slučaju primjenjuju se materijalnopravne odredbe Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu rješenje od 5. listopada 2004., Alcon/OHIM, C‑192/03 P, EU:C:2004:587, t. 39. i 40. i presudu od 23. travnja 2020., Gugler France/Gugler i EUIPO, C‑736/18 P, neobjavljenu, EU:C:2020:308, t. 3. i navedenu sudsku praksu).
14 Slijedom toga, što se tiče materijalnih pravila, upućivanja žalbenog vijeća u pobijanoj odluci i stranaka na članak 7. stavak 1. točku (i) i članak 59. stavak 1. točku (a) Uredbe 2017/1001 valja razumjeti kao da se odnose na članak 7. stavak 1. točku (i) i članak 52. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da te dvije odredbe imaju isti sadržaj kao i one iz Uredbe 2017/1001 na koje se upućuje.
15 U točkama 20. do 23. pobijane odluke žalbeno vijeće ocijenilo je da se članak 7. stavak 1. točka (i) Uredbe br. 207/2009 primjenjuje na ambleme koji upućuju samo na jedno područje djelovanja Unije, čak i ako se amblem koji se odnosi na takvo djelovanje odnosi samo na određene države članice. U točkama 24. do 26. te odluke, s jedne strane, smatralo je da je Unija donošenjem Uredbe br. 1151/2012 izvršila svoju isključivu nadležnost za zaštitu zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla i da simbol ZOZP stoga predstavlja poseban javni interes u smislu članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009. S druge strane, istaknulo je da znak osporavanog žiga u cijelosti sadržava taj simbol i da ni pravo ni obveza upotrebe navedenog simbola ne obuhvaćaju pravo da ga se zaštiti kao element žiga. Žalbeno je vijeće iz toga zaključilo, u točki 27. navedene odluke, da je osporavani žig registriran protivno toj odredbi i da stoga navedeni žig treba poništiti.
16 U prilog svojoj tužbi tužiteljica ističe jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (i) te uredbe, koju je počinilo žalbeno vijeće.
17 Ona ističe da se članku 7. stavku 1. točki (i) Uredbe br. 207/2009 protivi registracija žiga samo ako on sadržava simbol međunarodne međuvladine organizacije koji može dovesti javnost u zabludu o vezi koja postoji između, s jedne strane, nositelja ili korisnika tog žiga i, s druge strane, tijela na koje upućuje navedeni simbol. Međutim, taj uvjet u ovom slučaju nije ispunjen. U svakom slučaju, pobijana odluka nije obrazložena u tom pogledu.
18 EUIPO smatra da tužiteljičinu argumentaciju treba odbiti. Kao prvo, simbol ZOZP već je bio definiran relevantnim propisima Unije na dan kada je podnesena prijava za registraciju osporavanog žiga. Kao drugo, tužiteljica ne osporava kvalifikaciju simbola ZOZP‑a kao amblema od posebnog javnog interesa. Kao treće, dodjeljivanje na temelju žigovnog prava zaštite simbolu Unije kao što je simbol ZOZP u suprotnosti je sa sustavom zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla koji je uspostavila Unija i može ugroziti njegovo pravilno funkcioniranje.
19 Intervenijent pak smatra da simbol „ZOZP” predstavlja poseban javni interes i da ga se ne može uključiti u žig Unije jer takvo uključivanje nije odobrilo nadležno tijelo, odnosno Europska komisija. Također ističe da taj simbol dominira osporavanim žigom, da potrošači ne percipiraju taj simbol kao simbol sličan oznaci kvalitete koju je izdala Unija i da će javnost povezati taj žig s Unijom, s obzirom na činjenicu da je navedeni žig dodijelio EUIPO.
20 Valja podsjetiti na to da članak 7. stavak 1. točka (i) Uredbe br. 207/2009 zabranjuje registraciju žigova koji sadržavaju službene znakove, ambleme ili grbove koji nisu obuhvaćeni člankom 7. stavkom 1. točkom (h) iste uredbe (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (h) Uredbe 2017/1001), odnosno osim onih država ili međunarodnih međuvladinih organizacija koji se redovito priopćavaju državama strankama Konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, potpisane u Parizu 20. ožujka 1883., posljednji put revidirane u Stockholmu 14. srpnja 1967. i izmijenjene 28. rujna 1979. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 828., br. 11851, str. 305.; u daljnjem tekstu: Pariška konvencija).
21 U skladu s tekstom članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009, zabrana predviđena tom odredbom primjenjuje se, s jedne strane, kada je službeni znak, amblem ili grb o kojem je riječ od posebnog javnog interesa i, s druge strane, kada nadležno tijelo nije odobrilo navedenu registraciju.
22 Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da su ti uvjeti dopunjeni trećim uvjetom, pri čemu su svi ti uvjeti kumulativni. Treći uvjet proizlazi iz tumačenja članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (h) te uredbe.
23 Naime, u skladu s potonjom odredbom, amblemi međunarodnih međuvladinih organizacija koji se državama strankama Pariške konvencije redovno priopćavaju zaštićeni su samo ako, gledano u cjelini, žig koji sadrži takav amblem u javnosti pobuđuje misao da postoji veza između, s jedne strane, njegova nositelja ili korisnika i, s druge strane, predmetne međunarodne nevladine organizacije, uvjet koji izravno proizlazi iz članka 6.b stavka 1. točke (c) Pariške konvencije (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2013., Kreyenberg/OHIM – Komisija (MEMBER OF €e euro experts), T‑3/12, EU:T:2013:364, t. 38.).
24 Međutim, ako bi se zaštita određena člankom 7. stavkom 1. točkom (i) Uredbe br. 207/2009 mogla primijeniti čak i kada taj posljednji uvjet ne bi bio ispunjen, bila bi šira od one iz članka 7. stavka 1. točke (h) iste uredbe, koja se odnosi na ambleme međunarodnih međuvladinih organizacija koji se državama strankama Pariške konvencije redovno priopćavaju (presuda od 10. srpnja 2013., MEMBER OF €e euro experts, T‑3/12, EU:T:2013:364, t. 38.).
25 Međutim, nema naznaka da je zakonodavac Unije namjeravao za službene znakove, ambleme ili grbove iz članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009 osigurati veću zaštitu nego za one iz članka 7. stavka 1. točke (h) iste uredbe, tako da opseg zaštite iz prve odredbe ne može biti veći od onoga zaštite koju pruža druga odredba (vidjeti u tom smislu presude od 16. srpnja 2009., American Clothing Associates/OHIM i OHIM/American Clothing Associates, C‑202/08 P i C‑208/08 P, EU:C:2009:477, t. 80. i od 10. srpnja 2013., MEMBER OF €e euro experts, T‑3/12, EU:T:2013:364, t. 39.).
26 Stoga se zaštita dodijeljena službenim znakovima, amblemima ili grbovima iz članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009 može koristiti samo pod pretpostavkom da bi, uzevši u cjelini, žig koji sadrži takav znak, amblem ili grb mogao dovesti javnost u zabludu glede postojanja veze između, s jedne strane, njegova nositelja ili korisnika i, s druge strane, tijela na koje se znak, amblem ili grb o kojem je riječ odnosi (presuda od 10. srpnja 2013., MEMBER OF €e euro experts, T‑3/12, EU:T:2013:364, t. 40. i 77.).
27 U tom pogledu, pojašnjeno je da, s obzirom na široku formulaciju članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009, ta odredba štiti i službene znakove, ambleme ili grbove koji, unatoč tome što ne označavaju ukupnost djelatnosti Unije, ipak predstavljaju posebnu vezu s jednom od tih djelatnosti. Naime, činjenica da je službeni znak, amblem ili grb povezan s jednom od djelatnosti Unije dostatna je da se pokaže kako je njegova zaštita u javnom interesu (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2013., MEMBER OF €e euro experts, T‑3/12, EU:T:2013:364, t. 44.).
28 Iz toga proizlazi da se zaštita koju pruža članak 7. stavak 1. točka (i) Uredbe br. 207/2009 osobito primjenjuje kada žig o kojem je riječ dovodi javnost u zabludu glede podrijetla proizvoda ili usluga koje označava, navodeći je da vjeruje da oni potječu od tijela na koje se odnosi službeni znak, amblem ili grb čiju reprodukciju ili imitaciju sadrže. Takva zaštita također se treba primjenjivati u slučajevima kada javnost može povjerovati, zbog prisutnosti takve reprodukcije ili imitacije službenog znaka, amblema ili grba u tom žigu, da je navedene proizvode ili usluge odobrilo tijelo na koje se taj znak, amblem ili grb odnosi ili da ono za njih jamči, ili da su na drugi način povezani s tim tijelom (presuda od 10. srpnja 2013., MEMBER OF €e euro experts, T‑3/12, EU:T:2013:364, t. 78. i 97.; vidjeti također po analogiji presudu od 15. siječnja 2013., Welte‑Wenu/OHIM – Komisija (EUROPEAN DRIVESHAFT SERVICES), T‑413/11, neobjavljenu, EU:T:2013:12, t. 61.).
29 Argumentaciju na koju se poziva protiv pobijane odluke valja ispitati s obzirom na ta razmatranja.
30 U ovom slučaju žalbeno vijeće je odlučilo da žalbu protiv odluke o poništenju osporavanog žiga na temelju članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009 treba odbiti jer je utvrdilo da su ispunjena dva uvjeta navedena u točki 21. ove presude.
31 S jedne strane, ono je u točki 24. pobijane odluke smatralo da simbol ZOZP predstavlja poseban javni interes jer ga treba otisnuti na proizvode koji odgovaraju zaštićenoj oznaci zemljopisnog podrijetla, što tužiteljica ne osporava. S druge strane, u točki 25. te odluke istaknulo je da sporni žig u cijelosti obuhvaća simbol ZOZP i da tužiteljica nije dokazala da je Komisija odobrila takvu upotrebu tog simbola na temelju žigovnog prava, s obzirom na to da to odobrenje ne proizlazi ni iz Uredbe br. 1151/2012, što tužiteljica također ne osporava.
32 Međutim, valja utvrditi da žalbeno vijeće nije ispitalo treći uvjet s obzirom na koji se, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 26. do 28. ove presude, može osporiti razlog za odbijanje predviđen člankom 7. stavkom 1. točkom (i) Uredbe br. 207/2009.
33 Naime, kao što to ističe tužiteljica, nijedan odlomak pobijane odluke ne odnosi se na pitanje može li javnost, zbog prisutnosti u osporavanom žigu prikaza simbola ZOZP, povjerovati da proizvodi obuhvaćeni tim žigom imaju odobrenje ili jamstvo tijela na koje upućuje taj amblem, odnosno Unije, ili su s njom na neki drugi način povezani. Konkretno, žalbeno vijeće u pobijanoj odluci nije ispitalo može li način na koji je simbol ZOZP uključen u osporavani žig navesti tu javnost da vjeruje da proizvodi obuhvaćeni tim žigom uživaju jamstvo Unije da imaju određeno podrijetlo i svojstva koja ispunjavaju uvjete propisane Uredbom br. 1151/2012 kako bi ostvarili zaštitu na temelju zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.
34 U tom pogledu, suprotno onomu što je EUIPO tvrdio na raspravi, ne može se smatrati da je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci implicitno ispitalo pobuđuje li osporavani žig kod javnosti ideju da postoji veza između njegova nositelja i Unije. Naime, ograničavajući se u točkama 19. i 25. te odluke samo na utvrđivanje da taj žig sadržava simbol ZOZP u cijelosti i, u točki 26. navedene odluke, na tvrdnju da, čak i ako osporavani žig nije istovjetan simbolu ZOZP, to ne mijenja njegovu ocjenu, žalbeno vijeće nije ni na koji način ispitalo način na koji javnost percipira taj simbol kao sastavni dio navedenog žiga, promatran u cjelini, ni bi li ta percepcija mogla navesti javnost da vjeruje da proizvodi obuhvaćeni tim žigom uživaju jamstvo Unije.
35 Time je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je propustilo odlučiti o jednom od triju kumulativnih uvjeta kojima podliježe primjena zaštite predviđene člankom 7. stavkom 1. točkom (i) Uredbe br. 207/2009.
36 Nijedan od argumenata koje su istaknuli EUIPO i intervenijent ne dovodi u pitanje taj zaključak.
37 Kao prvo, EUIPO‑ov argument prema kojem je simbol ZOZP već bio definiran relevantnim propisima Unije na dan kad je podnesena prijava za registraciju osporavanog žiga omogućuje samo da se utvrdi da taj simbol potječe od Unije.
38 U tom pogledu, među strankama je nesporno da simbol ZOZP predstavlja poseban javni interes u smislu članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009. Međutim, ako je riječ o jednom od uvjeta provedbe zaštite dodijeljene tom odredbom, on je različit i prethodi uvjetu koji se odnosi na činjenicu da javnost može vjerovati da proizvodi označeni žigom koji sadržava takav simbol imaju odobrenje ili jamstvo Unije ili da su na drugi način povezani s njom.
39 Kao drugo, valja priznati, kao što to tvrdi EUIPO, da dodjeljivanje na temelju žigovnog prava zaštite simbolu Unije poput simbola ZOZP u pravilu može ugroziti sustav zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla koji je uspostavila Unija i njegovo pravilno funkcioniranje. Naime, takva dodjela može nositelju žiga koji sadržava simbol ZOZP dodijeliti monopol nad njegovom upotrebom koji mu omogućuje da njegovu upotrebu zabrani svakoj drugoj osobi. Međutim, na temelju članka 12. Uredbe br. 1151/2012, taj simbol mora moći koristiti svaki proizvođač u svrhu označavanja svojih proizvoda ako oni ispunjavaju uvjete da pripadaju zaštićenoj oznaci zemljopisnog podrijetla.
40 Ostaje činjenica da primjena članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009 zahtijeva da se provede konkretno i cjelovito ispitivanje rizika spomenutog u točki 38. ove presude u pogledu osporavanog žiga, s obzirom na to da drugi elementi tog žiga mogu uzrokovati da on, gledano u cjelini, ne može navesti javnost na pomisao da postoji veza između, s jedne strane, njegova nositelja i, s druge strane, tijela koje posjeduje ili koristi amblem koji čini dio tog žiga, ni dovesti u zabludu javnost u tom pogledu (presuda od 10. srpnja 2013., MEMBER OF €e euro experts, T‑3/12, EU:T:2013:364, t. 107.).
41 U tom smislu, EUIPO‑ova tijela odlučivanja ne moraju samo ispitati je li amblem o kojem je riječ u cijelosti ili djelomično preuzet u žigu u koji je uključen. Ona također trebaju ocijeniti može li, osobito s obzirom na njegovu dimenziju i položaj unutar takvog žiga, javnost percipirati taj amblem kao takav, je li riječ o jednostavnoj ili složenoj konfiguraciji boja ili oblika, je li dopunjen drugim verbalnim ili figurativnim elementima koji javnosti olakšavaju ili mijenjaju percepciju tog istog amblema ili prevladavaju li drugi elementi žiga o kojem je riječ u cjelokupnom dojmu koji on ostavlja.
42 Tek nakon takvog ispitivanja može se smatrati da, u slučaju da javnost povezuje, s jedne strane, nositelja ili korisnika predmetnog žiga i, s druge strane, tijelo koje posjeduje ili koristi amblem koji čini dio tog žiga ili ako je javnost u tom pogledu dovedena u zabludu, postoji opasnost od uplitanja u sustav zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla koji je uspostavila Unija.
43 Kao treće, suprotno onomu što tvrdi intervenijent, odbijanje registracije žiga koji sadržava simbol ZOZP na temelju članka 7. stavka 1. točke (i) Uredbe br. 207/2009 ne može proizlaziti samo iz okolnosti da nadležno tijelo nije odobrilo takvu upotrebu. Naime, nepostojanje takvog odobrenja samo je jedan od uvjeta potrebnih za provedbu zaštite predviđene tom odredbom.
44 Kao četvrto, što se tiče intervenijentovih argumenata prema kojima simbol ZOZP dominira osporavanim žigom pa potrošači taj simbol ne percipiraju kao simbol sličan oznaci kvalitete koju je izdala Unija i javnost će povezati taj žig s Unijom, s obzirom na činjenicu da je navedeni žig izdao EUIPO, valja utvrditi da se oni odnose na ocjenu kako javnost percipira taj isti žig. Međutim, takvo ispitivanje u pobijanoj odluci nije provedeno. Takvi argumenti stoga ne mogu dovesti u pitanje zaključak prema kojem je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što nije provelo takvu ocjenu.
45 U tom kontekstu, radi sveobuhvatnosti valja dodati da, suprotno onomu što tvrdi tužiteljica, okolnost, pod pretpostavkom da je dokazana, da na dan podnošenja prijave za registraciju proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom ispunjavaju uvjete navedene u Uredbi br. 1151/2012 za uživanje zaštite na temelju zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla ne utječe na to ispitivanje. S jedne strane, takva okolnost znači samo to da, u skladu s člankom 12. Uredbe br. 1151/2012, subjekt koji stavlja na tržište te proizvode može koristiti predmetnu oznaku zemljopisnog podrijetla a da mu to ipak ne daje pravo korištenja takve oznake kao žiga. S druge strane, proizvodi o kojima je riječ u budućnosti mogu prestati ispunjavati navedene uvjete. Međutim, čak i u tom slučaju žig o kojem je riječ i dalje bi sadržavao simbol ZOZP te bi, ovisno o slučaju, mogao javnost dovesti u zabludu u pogledu podrijetla ili svojstava proizvoda koje on označava.
46 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da pobijanu odluku valja poništiti.
Troškovi
47 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. U ovom slučaju EUIPO i intervenijent nisu uspjeli u postupku te je tužiteljica samo zahtijevala da se EUIPO‑u naloži snošenje troškova ovog postupka. Slijedom toga, EUIPO‑u valja naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i sve tužiteljičine troškove nastale u okviru ovog postupka. Na temelju članka 138. stavka 3. Poslovnika, intervenijent će snositi vlastite troškove nastale u okviru ovog postupka.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deseto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 23. rujna 2020. (predmet R 2186/2019‑4).
2. EUIPO će snositi vlastite troškove i troškove Gabriele Schmid.
3. Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark snosit će vlastite troškove.
Kornezov | Kowalik‑Bańczyk | Petrlík |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 1. prosinca 2021.
Potpisi