Žalba koju je 17. rujna 2021. podnijela Ana Carla Mendes de Almeida protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 8. srpnja 2021. u predmetu T-75/21 Ana Carla Mendes de Almeida/Vijeće Europske unije
(predmet C-576/21 P)
Jezik postupka: portugalski
Stranke
Žaliteljica: Ana Carla Mendes de Almeida (zastupnici: R. Leandro Vasconcelos, M. Marques de Carvalho i P. Almeida Sande, advogados)
Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije
Žalbeni zahtjev
Žaliteljica od Suda zahtijeva da:
ukine rješenje Općeg suda (deveto vijeće) od 8. srpnja 2021. u predmetu T-75/21 kojim se tužba koju je podnijela žaliteljica na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) proglašava nedopuštenom zbog nepravodobnog podnošenja, a kojom se tražilo poništenje Provedbene odluke Vijeća (EU) 2020/11171 od 27. srpnja 2020. o imenovanju europskih tužitelja Ureda europskog javnog tužitelja, u dijelu u kojem se José Eduardo Moreira Alves d’Oliveira Guerra imenuje europskim tužiteljem Ureda europskog javnog tužitelja kao član privremenog osoblja u razredu AD 13 na razdoblje od tri godine od 29. srpnja 2020. koje se ne može obnavljati.
Sud sam konačno odluči u sporu u skladu s člankom 61. Statuta Suda Europske unije s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih bi se moglo smatrati da stanje postupka ne dopušta odlučivanje u sporu te s obzirom na to da raspolože svim činjeničnim i pravnim elementima potrebnima za odlučivanje.
odluči o troškovima u skladu s člankom 38. Statuta Suda tako da Vijeću naloži snošenje vlastitih troškova, kao i troškova žaliteljice, u skladu s člankom 138. Poslovnika Suda, u okviru postupka pred Općim sudom, kao i u okviru postupka pred Sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U potporu svojoj žalbi žaliteljica ističe tri žalbena razloga:
Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i pogrešci koja se tiče prava jer je Opći sud smatrao da je rok za tužbu počeo teći od datuma objave pobijane odluke u Službenom listu Europske unije povređujući time opće načelo prava Unije na djelotvornu sudsku zaštitu i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima1 te primjenjive odredbe Uredbe (EU) 2017/19392 kojima se jamči zaštita prava kandidata, kao što to proizlazi iz strukture prethodno navedene uredbe i načela neovisnosti Ureda europskog javnog tužitelja propisanog u njezinu članku 6.
Žaliteljica ističe očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava jer je Opći sud smatrao da je rok za tužbu počeo teći od datuma objave pobijane odluke u Službenom listu Europske unije. Na taj datum žaliteljica nije raspolagala podacima koji bi joj, na temelju razloga navedenih u tužbi pred Općim sudom, omogućili osporavanje pobijane odluke u skladu s člankom 263. UFEU-a, pri čemu ti razlozi proizlaze iz dopisa koji je portugalska vlada poslala Vijeću Europske unije 29. studenoga 2019. kao odgovor na klasifikaciju kandidata, na koju se upućuje u članku 14. stavku 3. Uredbe 2017/1939, koje je predložila vlada, a koju je provelo povjerenstvo za odabir, i u kojem navodi svoju sklonost drugom kandidatu i činjenicu da ga je Vijeće potvrdilo. Taj dopis na kojem se temeljila pobijana odluka i čije postojanje je u rješenju Općeg suda zanemareno, sadržavao je dvije materijalne pogreške i dovodi u pitanje strukturu postupka imenovanja europskih tužitelja i njihovu neovisnost. Nadalje, Vijeće nije obavijestilo žaliteljicu o navedenom dopisu do 27. studenoga 2020., izričito u svrhu ostvarivanja njezina prava na obranu. Žaliteljica osporava da je rok za tužbu mogao početi teći prije tog datuma, kao što to smatra Opći sud u pobijanom rješenju, a što predstavlja povredu općeg načela prava na djelotvornu sudsku zaštitu i povredu članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i povredu načela neovisnosti Ureda europskog javnog tužitelja propisanog u članku 6. Uredbe (EU) 2017/1939.
Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i pogrešci koja se tiče prava jer je Opći sud smatrao da je Vijeće obavijestilo žaliteljicu o posebnim razlozima pobijane odluke od 7. listopada 2020. protivno općem načelu prava Unije na djelotvornu sudsku zaštitu i članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Žaliteljica ističe očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava jer je Opći sud smatrao da je, u svakom slučaju, žaliteljica saznala za pobijanu odluku putem dopisa od 7. listopada 2020. u kojem ju je Vijeće, navodno, obavijestilo o posebnim razlozima za tu odluku. Međutim, u dom dopisu Vijeće nije obavijestilo žaliteljicu o postojanju dopisa od 29. studenoga 2019. koji je portugalska vlada poslala Vijeću, a bez kojeg ne bi postojao tužbeni razlog koji opravdava podnošenje tužbe protiv pobijane odluke.
Treći žalbeni razlog, koji se ističe podredno i koji se temelji na neprimjeni ili na previše ograničenoj primjeni sudske prakse koja se odnosi na ispričivu zabludu i na propuštanju uzimanja u obzir razloga koji se odnosi na postojanje nepredvidivih okolnosti ili više sile
U skladu s ustaljenom sudskom praksom, potpuna obaviještenost o konačnoj prirodi odluke i roku za podnošenje tužbe na temelju članka 263. UFEU-a sama po sebi ne isključuje mogućnost da određena osoba ističe ispričivu zabludu koja može opravdati nepravodobnost njezine tužbe. Opći sud u pobijanom rješenju nije uzeo u obzir činjenicu da je Vijeće prikrilo postojanje dopisa portugalske vlade sve dok o njemu nije obavijestio tužiteljicu 27. studenoga 2020. U skladu sa sudskom praksom Suda, takva situacija može predstavljati ispričivu zabludu koja može opravdati nepravodobno podnošenje tužbe. Opći sud također je zanemario navode o nepredvidivim okolnostima ili višoj sili kao argument za neprimjenu odredaba Unije u području postupovnih rokova.
____________
1 SL 2020., L 244, str. 18.
1 SL 2000., C 364, str. 1.
1 Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL 2017., L 283, str. 1.)