Žalba koju je 7. prosinca 2020. podnio Gesamtverband Verkehrsgewerbe Niedersachsen eV (GVN) protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 5. listopada 2020. u predmetu T-583/18, GVN/Europska komisija

(predmet C-666/20 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: Gesamtverband Verkehrsgewerbe Niedersachsen eV (GVN) (zastupnik: C. Antweiler, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Savezna Republika Njemačka, Land Niedersachsen

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtjeva da:

ukine presudu Općeg suda od 5. listopada 2020., GVN/Europska komisija (T-583/18, EU:T:2020:466), u točkama 1. i 2. izreke;

u slučaju da žalbu proglasi osnovanom, prihvati prvostupanjski zahtjev kojim se traži poništenje Odluke Europske komisije od 12. srpnja 2018., C(2018) 4385 final¹ .

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Kao prvo, žalitelj tvrdi da je Opći sud povrijedio članak 47. stavak 2. Povelje o temeljnim pravima i počinio postupovnu pogrešku time što je u potpunosti zanemario žaliteljev podnesak koji je bio relevantan za donošenje odluke u vezi s uvjetima pod kojima njemačke savezne zemlje, u skladu s člankom 64.a Personenbeförderungsgesetza (PBefG), mogu zamijeniti članak 45.a tog zakona s pravom savezne zemlje.

Kao drugo žalitelj navodi višestruke povrede prava Europske unije.

Povrijeđeno je pravo Europske unije jer je Opći sud u točki 36. pobijane presude naveo da je između stranaka nesporno da je njemački zakonodavac člankom 45.a PBefG-a i trećom rečenicom članka 8. stavka 4. PBefG-a izuzeo naknadu za javni prijevoz osoba s godišnjim kartama za putovanja koja se odnose na njihovo školovanje iz područja primjene Uredbe (EZ) br. 1370/2007² . Time je Opći sud zanemario činjenicu da Savezna Republika Njemačka nije priopćila Europskoj komisiji ni članak 45.a PBefG-a ni treću rečenicu članka 8. stavka 4. PBefG-a u skladu s drugom rečenicom članka 3. stavka 3. Uredbe br. 1370/2007.

Uz to, povreda prava Europske unije ogleda se u tome da je Opći sud u točki 40. i dalje pobijane presude nezakonito pretpostavio da zakonodavac može, na temelju članka 3. stavka 3. Uredbe br. 1370/2007, ne samo isključiti odredbe o financiranju naknada za obveze obavljanja javnih usluga za prijevoz učenika i pripravnika iz područja primjene uredbe, već i jednostavno ograničiti područje primjene te iznimke revidiranjem takve odluke kako bi se takva naknada vratila u područje primjene Uredbe br. 1370/2007. Revizija koju Opći sud smatra dopuštenom čini actus contrarius odluci prema članku 3. stavku 3. drugoj rečenici Uredbe br. 1370/2007; ona prema tome podliježe istim formalnim uvjetima za valjanost koji u ovom slučaju nisu ispunjeni ukoliko se Komisiju ne obavijesti o reviziji.

Naposljetku, povrijeđeno je pravo Europske unije – odnosno članak 107. UFEU-a i članak 108. stavak 3. UFEU-a – jer je Opći sud u vezi s drugim tužbenim razlogom zaključio da Savezna zemlja Donja Saska nije dodijelila nikakvu državnu potporu tvrtkama na temelju članka 7.a Zakona o lokalnom prijevozu Donje Saske (NNVG) iako su sva općinska poduzeća dobila financijska sredstva koja je zemlja Donja Saska u cijelosti stavila na raspolaganje općinskim vlastima. Suprotno ocjeni Općeg suda, razdvajanje između djelatnosti tijela javnog prijevoza kao javnih tijela s jedne strane i njihove gospodarske djelatnosti kao dioničara u prijevozničkim tvrtkama koje kontroliraju s druge strane nije moguće.

____________

¹     Odluka Europske komisije da neće uložiti prigovore na mjeru koju je usvojila Savezna zemlja Donja Saska u skladu sa stavkom 7a Niedersächsisches Nahverkehrsgesetza (Zakon o lokalnom prometu Savezne zemlje Donje Saske (predmet SA.46538 (2017/NN)) (SL 2018., C 292, str. 1.).

²     Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL 2007., L 315, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 13., str. 96.)