PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto prošireno vijeće)
15. rujna 2021.(*)
„Državne potpore – Pojedinačne potpore u korist upravljanja odobalnim vjetroelektranama – Obveza otkupa električne energije po cijeni višoj od tržišne cijene – Prethodni istražni postupak – Odluka o neospornosti – Tužba za poništenje – Članak 1. točka (h) Uredbe (EU) 2015/1589 – Svojstvo zainteresirane strane – Ribarski poduzetnici – Izgradnja vjetroelektrana u ribolovnim područjima – Odnos tržišnog natjecanja – Izostanak – Opasnost od utjecaja dodjele spornih potpora na interese ribarskih poduzetnika – Izostanak – Nepostojanje izravnog i osobnog utjecaja – Nedopuštenost”
U predmetu T‑777/19,
Coopérative des artisans pêcheurs associés (CAPA) Sarl, sa sjedištem u Tréportu (Francuska), i drugi tužitelji čija se imena nalaze u prilogu(1), koje zastupa M. Le Berre, odvjetnik,
tužitelji,
koje podupiru
Comité régional des pêches maritimes et des élevages marins des Hauts‑de‑France (CRPMEM), sa sjedištem u Boulogne‑sur‑Mer (Francuska),
Fonds régional d’organisation du marché du poisson (FROM NORD), sa sjedištem u Boulogne‑sur‑Mer,
Organisation de producteurs CME Manche‑Mer du Nord (OP CME Manche‑Mer du Nord), sa sjedištem u Portelu (Francuska),
koje zastupa A. Durand, odvjetnica,
intervenijenti,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju B. Stromsky i A. Bouchagiar, u svojstvu agenata,
tuženika,
koju podupire
Francuska Republika, koju zastupaju E. de Moustier, P. Dodeller i T. Stehelin, u svojstvu agenata,
i
Ailes Marines SAS, sa sjedištem u Puteauxu (Francuska), koji zastupaju M. Petite i A. Lavenir, odvjetnici,
i
Éoliennes Offshore des Hautes Falaises SAS, sa sjedištem u Parizu (Francuska),
Éoliennes Offshore du Calvados SAS, sa sjedištem u Parizu,
Parc du Banc de Guérande SAS, sa sjedištem u Parizu,
koje zastupaju J. Derenne i D. Vallindas, odvjetnici,
i
Éoliennes en Mer Dieppe Le Tréport SAS, sa sjedištem u Dieppeu (Francuska),
Éoliennes en Mer Îles d’Yeu et de Noirmoutier SAS, sa sjedištem u Nantesu (Francuska),
koje zastupaju C. Lemaire i A. Azzi, odvjetnici,
intervenijenti,
povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a za poništenje Odluke Komisije C(2019) 5498 final od 26. srpnja 2019. o državnim potporama SA.45274 (2016/NN), SA.45275 (2016/NN), SA.45276 (2016/NN), SA.47246 (2017/NN), SA.47247 (2017/NN) i SA.48007 (2017/NN) koje je Francuska Republika provela u korist šest odobalnih vjetroelektrana (u općinama Courseulles‑sur‑Mer, Fécamp, Saint‑Nazaire, Îles d’Yeu et de Noirmoutier, Dieppe i Le Tréport, Saint‑Brieuc),
OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće),
u sastavu: M. van der Woude, predsjednik, M. J. Costeira, D. Gratsias (izvjestitelj), M. Kancheva i T. Perišin, suci,
tajnik: L. Ramette, administrator,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 7. lipnja 2021.,
donosi sljedeću
Presudu
Činjenice i okolnosti spora
Činjenični kontekst
1 Prvog tužitelja, Coopérative des artisans pêcheurs associés (CAPA) Sarl, osnovali su ribari iz Tréporta (Francuska) i okolnih luka radi udruživanja prilikom kupnje i preprodaje goriva, maziva i masti. Drugi do jedanaestog tužitelja (u daljnjem tekstu: ribari tužitelji) su ribarski poduzetnici ili ribarski poslodavci sa sjedištem, među ostalim, u Tréportu, Erquyju (Francuska) i u Noirmoutieru (Francuska) te obavljaju djelatnosti malog ribolova uz francusku obalu La Manchea ili Atlantika.
2 Ailes Marines SAS (u daljnjem tekstu: AM), Éoliennes Offshore des Hautes Falaises SAS (u daljnjem tekstu: EOHF), Éoliennes Offshore du Calvados SAS (u daljnjem tekstu: EOC), Parc du Banc de Guérande SAS (u daljnjem tekstu: PBG), Éoliennes en Mer Dieppe Le Tréport SAS (u daljnjem tekstu: EMDT) i Éoliennes en Mer Îles d’Yeu et de Noirmoutier SAS (u daljnjem tekstu: EMYN), intervenijenti u potporu Europskoj komisiji (u daljnjem tekstu: korisnici spornih potpora), su društva osnovana radi upravljanja odobalnim vjetroelektranama u općinama Saint‑Brieuc (Francuska: u daljnjem tekstu: projekt Saint‑Brieuc), Fécamp (Francuska, u daljnjem tekstu: projekt Fécamp), Courseulles‑sur‑Mer (Francuska, u daljnjem tekstu: projekt Courseulles‑sur‑Mer), Saint‑Nazaire (Francuska, u daljnjem tekstu: projekt Saint‑Nazaire), Dieppe (Francuska) i Tréport (u daljnjem tekstu: projekt Dieppe/Le Tréport) i Îles d’Yeu i Noirmoutier (Francuska, u daljnjem tekstu: projekt Îles d’Yeu/Noirmoutier).
3 Nakon prvog poziva na nadmetanje, do kojeg je došlo 2011. godine, francuska tijela odabrala su, s jedne strane, ponudu društva Éolien Maritime France (EMF) za grupu u kojoj su bili okupljeni projekti Saint‑Nazaire, Fécamp i Courseulles‑sur‑Mer te, s druge strane, ponudu AM‑a za projekt Saint‑Brieuc. Izvođenje tih projekata odobreno je odlukom od 18. travnja 2012.
4 Nakon drugog poziva na nadmetanje, do kojeg je došlo 2013. godine, francuska tijela prihvatila su ponudu povezanu s konzorcijem koji su činila društva ENGIE, EDP Renewables i Neoen Marine za projekte Îles d’Yeu/Noirmoutier i Dieppe/Le Tréport. Izvođenje ovih potonjih odobreno je odlukom od 1. srpnja 2014.
5 Predmetnih šest projekata trebalo bi dovesti do prvih odobalnih vjetroelektrana kojima se upravlja u Francuskoj. One bi trebale isporučivati ukupno 10,8 teravatsati godišnje, to jest oko 2 % ukupne godišnje proizvodnje električne energije u Francuskoj. Trajanje njihova planiranog iskorištavanja iznosi 25 godina od puštanja u rad. Tih je šest projekata smješteno unutar morskih područja koja se iskorištavaju za ribolov, osobito od strane ribara tužitelja.
6 Na datum Odluke Komisije C(2019) 5498 final od 26. srpnja 2019. o državnim potporama SA.45274 (2016/NN), SA.45275 (2016/NN), SA.45276 (2016/NN), SA.47246 (2017/NN), SA.47247 (2017/NN) i SA.48007 (2017/NN) koje je Francuska Republika provela u korist šest odobalnih vjetroelektrana (u općinama Courseulles‑sur‑Mer, Fécamp, Saint‑Nazaire, Îles d’Yeu i Noirmoutier, Dieppe i Le Tréport, Saint‑Brieuc) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), izgradnja tih elektrana nije još počela, među ostalim, zbog tužbi pred francuskim sudovima. Njihovo puštanje u rad predviđeno je između 2022. i 2024. godine, ovisno o završetku tih sporova.
7 Predmetni projekti subvencionirani su operativnim potporama, u obliku obveze otkupa električne energije po cijeni višoj od tržišne cijene, za što je odgovorno društvo EDF Obligation d’achat (EDF‑OA), pri čemu višak u cijelosti nadoknađuje država (u daljnjem tekstu: sporne potpore). Taj se mehanizam zasniva na odredbama članaka L. 121‑7, L. 311‑10 i L. 311‑12 francuskog code de l’énergie (Zakonik o energiji).
Upravni postupak
8 Francuska tijela prijavila su Komisiji sporne potpore, i to 29. travnja 2016. glede projekata Courseulles‑sur‑Mer, Fécamp i Saint‑Nazaire, 6. siječnja 2017. glede projekata Îles d’Yeu/Noirmoutier i Dieppe/Le Tréport te 12. travnja 2017. glede projekta Saint‑Brieuc.
9 Budući da izgradnja dotičnih odobalnih vjetroelektrana nije još počela, francuska tijela odlučila su ponovno pregovarati o otkupnim cijenama koje su prvotno bile odobrene.
10 Dana 9. lipnja 2018. dva od ribara tužitelja podnijeli su Komisiji pritužbu u vezi s potporom za projekt Saint‑Brieuc.
11 Dana 29. lipnja 2018. Komisija je podnijela zahtjev za dopunu informacija u vezi sa stanjem ponovnog pregovaranja o otkupnim cijenama. Dana 6. prosinca 2018. francuska tijela obavijestila su Komisiju o njegovu ishodu koji se očitovao u snižavanju tih cijena.
12 Dana 18. prosinca 2018. neki ribari tužitelji podnijeli su Komisiji pritužbu u vezi sa spornim potporama dodijeljenima projektima Dieppe/LeTréport, Fécamp i Courseulles‑sur‑Mer.
13 Dana 23. siječnja 2019. Komisija je osobama koje su podnijele pritužbe navedene u točkama 10. i 12. ove presude navela da ih ne smatra zainteresiranim stranama u smislu članka 1. točke (h) Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9. i ispravak SL 2017., L 186, str. 17.). Slijedom navedenog, Komisija je smatrala da se zahtjev tih osoba ne može ispitati „kao službena pritužba u smislu članka 24. stavka 2. [te uredbe]”. Dopisima od 21. veljače 2019. te su osobe osporile to stajalište.
14 Dana 28. ožujka 2019. pritužbu je Komisiji u vezi sa spornim potporama dodijeljenima za projekte Saint‑Nazaire i Îles d’Yeu/Noirmoutier podnijelo više osoba, među kojima je i jedan od ribara tužitelja.
15 Dana 3. travnja 2019. Komisija je odbila pritužbu navedenu u prethodnoj točki zbog razloga sličnih onima navedenima u njezinu dopisu od 23. siječnja 2019. Dopisom od 12. travnja 2019. dotične osobe osporile su to stajalište.
16 Komisija je 26. srpnja 2019. donijela pobijanu odluku.
Pobijana odluka
17 Na prvom mjestu, nakon što je opisala sporne potpore (točke 9. do 60. pobijane odluke), Komisija je ustanovila da su one državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Naime, ona je prvo istaknula da se zbog mehanizma otkupnih cijena opisanog u točki 7. ove presude financiranje tih mjera temelji na sredstvima države i da joj se ona mogu pripisati. Drugo, ona je istaknula da je tim mjerama dana selektivna prednost proizvođačima električne energije iz energije vjetra na moru u dotičnim područjima. Treće, ona je istaknula da uzimajući u obzir međupovezanost francuske električne mreže s električnom mrežom većeg broja drugih država članica, navedene mjere mogu narušiti trgovinu električnom energijom između Francuske i tih država (točke 61. do 70. pobijane odluke).
18 Na drugom mjestu, nakon što je utvrdila da su sporne potpore nezakonite jer nisu bile unaprijed prijavljene, Komisija je ocijenila spojivost tih potpora s unutarnjim tržištem s obzirom na članak 107. stavak 3. točku (c) UFEU‑a i s aspekta odjeljaka 3.1.6.2. (operativne potpore za obnovljivu energiju) i 3.2. (učinak poticaja i nužnost potpore) Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša od 1. travnja 2008. (SL 2008., C 82, str. 1., SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 203. (u daljnjem tekstu: Smjernice iz 2008.), osobito njihove točke 109. (točke 71. do 76. pobijane odluke).
19 U tom pogledu, istaknula je, kao prvo, da sporne potpore doprinose poštovanju ciljeva utvrđenih u nacionalnim normama i pravu Unije u pogledu udjela obnovljive energije u krajnjoj potrošnji energije u Francuskoj i, posljedično, borbi protiv klimatskih promjena (točke 77. do 79. pobijane odluke).
20 Kao drugo, smatrala je da su sporne potpore nužne za otklanjanje tržišnog nedostatka. Stoga je ocijenila da su francuska tijela dokazala da su troškovi proizvodnje u okviru predmetnih projekata („levelised costs of electricity”, LCOE) znatno viši od tržišnih cijena i da su, posljedično, zbog negativne profitabilnosti tih projekata otkupne cijene koje su ta tijela utvrdila nužne za poticanje gospodarskih subjekata na njihovu provedbu (točka 80. do 86. pobijane odluke).
21 Kao treće, Komisija je smatrala da sporne potpore ispunjavaju pretpostavke potrebne da se zadovolji zahtjev proporcionalnosti. Naime, prije svega, ona je istaknula da mehanizam spornih potpora jamči da će se dodijeliti naknada za razliku između troška proizvodnje električne energije i osnovne cijene električne energije. Potom je utvrdila da se postupak odabira izvođača odvija nediskriminatorno, transparentno i otvoreno. Naposljetku, s obzirom na stopu povrata očekivanu za svaki od predmetnih projekata, koja je održavala uobičajenu razinu profitabilnosti koja se može očekivati od sličnog ulaganja, i na obveze koje su preuzela francuska tijela radi nadzora nad kretanjem troškova, ona je smatrala da su sporne potpore ograničene na najniži iznos i da su mjere koje su ta tijela predvidjela prikladne da spriječe prekomjernu naknadu (točke 87. do 106. pobijane odluke).
22 Kao četvrto, Komisija je smatrala da će, s obzirom na ukupni kapacitet predmetnih projekata i količinu električne energije proizvedene u odnosu na veličinu francuskog tržišta električne energije, sporne potpore imati samo ograničen utjecaj na trgovinu među državama članicama (točke 107. i 108. pobijane odluke).
23 Na temelju analize navedene u točkama 19. do 22. ove presude, Komisija je zaključila da će pozitivni učinci na okoliš svake od spornih potpora prevagnuti nad mogućim negativnim učincima narušavanja tržišnog natjecanja. Usto je istaknula da, s obzirom na to da se financiranje tih potpora zasniva na porezu koji ne pogađa električnu energiju, ne postoji opasnost od diskriminacije u skladu s člancima 30. i 110. UFEU‑a. Komisija je, dakle, smatrala da su te potpore spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a te je zbog tog razloga odlučila da neće istaknuti prigovore (točke 109. do 117. pobijane odluke).
Postupak i zahtjevi stranaka
24 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 12. studenoga 2019. tužitelji su pokrenuli ovaj postupak.
25 Komisija je 13. veljače 2020. podnijela odgovor na tužbu.
26 Dana 9. ožujka 2020. AM podnio je zahtjev za intervenciju u potporu Komisiji. Tužitelji su 31. ožujka 2020. podnijeli očitovanja o tom zahtjevu.
27 Francuska Republika je 13. ožujka 2020. podnijela zahtjev za intervenciju u potporu Komisiji.
28 Dana 17. ožujka 2020. EOHF, EOC, PBG, EMDT i EMYN podnijeli su svaki glede sebe zahtjev za intervenciju u potporu Komisiji.
29 Dana 18. ožujka 2020. Comité régional des pêches maritimes et des élevages marins des Hauts‑de‑France (Područno vijeće Gornje Francuske za morski ribolov i uzgoj morske ribe) (CRPMEM), neprofitna udruga Fonds régional d’organisation du marché du poisson (Područni ured za tržište ribom) (FROM NORD) i zadružno pomorsko dioničko društvo s promjenjivim kapitalom Organisation de producteurs CME Manche‑Mer du Nord (CME), organizacije profesionalnih ribara koji rade u ribolovnim područjima istočnog La Manchea (u daljnjem tekstu nazvani zajedno: CRPMEM i dr.), među koje spadaju neki ribari tužitelji, podnijeli su zajednički zahtjev za intervenciju u potporu tužiteljima. Istog su dana druga dva zahtjeva za intervenciju u potporu ovim potonjima podnijeli, s jedne strane, općina Erquy i, s druge strane, zajedno, općine Tréport i Mers‑les‑Bains (Francuska).
30 Tužitelji su 19. svibnja 2020. podnijeli repliku.
31 Dana 20. svibnja 2020. tužitelji su podnijeli očitovanja o zahtjevima za intervenciju navedenima u točkama 27. do 29. ove presude. Komisija je podnijela očitovanja o zahtjevima navedenima u točki 29. ove presude i osporila njihovu dopuštenost.
32 Rješenjem od 24. srpnja 2020. predsjednik devetog vijeća prihvatio je zahtjeve za intervenciju AM‑a, EOHF‑a, EOC‑a, PBG‑a, EMDT‑a i EMYN‑a. Odlukom od istog dana on je prihvatio zahtjev za intervenciju Francuske Republike.
33 Komisija je 25. kolovoza 2020. podnijela odgovor na repliku.
34 Rješenjem od 21. rujna 2020., CAPA i dr./Komisija (T‑777/19, neobjavljeno, EU:T:2020:452), predsjednik devetog vijeća je, s jedne strane, prihvatio zahtjev za intervenciju CRPMEM‑a i dr. te je, s druge strane, odbio zahtjev za intervenciju općine Erquy kao i zahtjev za intervenciju općina Tréport i Mers‑les‑Bains.
35 Dana 6. listopada 2020. AM podnio je svoj intervencijski podnesak. Dana 7. listopada 2020. Francuska Republika, EOHF, EOC, PBG, EMDT i EMYN podnijeli su svoje intervencijske podneske. Dana 26. studenoga 2020. tužitelji i Komisija podnijeli su svoja očitovanja o tim različitim podnescima.
36 Dana 3. prosinca 2020. CRPMEM i dr. podnijeli su svoj intervencijski podnesak. Tužitelji i Komisija podnijeli su 20. i 21. siječnja 2021. svoja očitovanja o tom podnesku.
37 Tužitelji su 12. veljače 2021. zatražili održavanje rasprave.
38 Dana 16. travnja 2021., na prijedlog devetog vijeća, Opći sud odlučio je, na temelju članka 28. svojeg Poslovnika, uputiti predmet proširenom sastavu suda.
39 Mjerom upravljanja postupkom od 3. svibnja 2021. Opći sud pozvao je tužitelje da u pisanom obliku dostave određena činjenična pojašnjenja, na koji su zahtjev oni odgovorili 31. svibnja 2021.
40 Dana 4. lipnja 2021. šesti do jedanaestog tužitelja podnijeli su zahtjev za privremenu pravnu zaštitu radi suspenzije primjene pobijane odluke kao i radi donošenja drugih privremenih mjera, koje su se, u biti, odnosile na odgodu provedbe te odluke.
41 Budući da je član sudskog sastava bio spriječen sudjelovati u postupku, predsjednik Općeg suda sam je sebe odredio 7. lipnja 2021. radi popunjavanja istog. Rasprava je održana istog dana. Usmeni dio postupka zatvoren je nakon rasprave.
42 Rješenjem od 2. srpnja 2021., Bourel i dr./Komisija (T‑777/19 R, neobjavljeno, EU:T:2021:407), potpredsjednik Općeg suda odbio je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu naveden u točki 40. ove presude i odredio da će se o troškovima odlučiti naknadno.
43 Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži Komisiji snošenje troškova;
– naloži intervenijentima u potporu Komisiji da snose vlastite troškove.
44 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužiteljima snošenje troškova;
– naloži CRPMEM‑u i dr. snošenje troškova njihove intervencije.
45 Francuska Republika od Općeg suda zahtijeva da odbije tužbu.
46 AM, EOHF, EOC, PBG, EMDT i EMYN zahtijevaju od Općeg suda da:
– odbije tužbu;
– naloži tužiteljima snošenje troškova.
47 CRPMEM i dr. zahtijevaju od Općeg suda da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
Pravo
48 Komisija prvenstveno tvrdi da je tužba nedopuštena a da službeno ne ističe prigovor nedopuštenosti.
49 Komisija tvrdi da tužitelji nisu zainteresirane strane u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a kojima je dopušteno podnijeti tužbu radi zaštite svojih postupovnih prava i da štoviše nisu dokazale da imaju poseban status u smislu presude od 15. srpnja 1963., Plaumann/Komisija (25/62, EU:C:1963:17), kojim im omogućuje da u pitanje dovedu osnovanost odluke o ocjeni spornih potpora.
50 S jedne strane, glede svojstva zainteresirane strane, Komisija osobito ističe da se razmatranja iz presude od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341), ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju. Naime, Komisija smatra da se, za razliku od tužitelja u tom predmetu, tužitelji ovdje ne nalaze u odnosu tržišnog natjecanja s korisnicima spornih potpora. S druge strane, glede izravnog utjecaja na tužitelje, Komisija tvrdi da na ribare tužitelje zapravo utječe regulatorni izbor francuskih tijela da određena područja namijene proizvodnji električne energije ili da im čak zabrani pristup tim područjima. Naprotiv, dodjela spornih mjera i pobijana odluka imaju samo neizravan utjecaj na njihov materijalni položaj. Usto, Komisija tvrdi da izgradnja dotičnih odobalnih vjetroelektrana ima manji utjecaj na materijalni položaj ribara tužitelja nego što oni to tvrde. Naposljetku, glede prvog tužitelja, Komisija ističe da on ne obavlja ribarsku djelatnost.
51 Tužitelji tvrde da su oni zainteresirane strane u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589, oslanjajući se osobito na točke 63. do 65. presude od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341).
52 Glede ribara tužitelja, kao prvo, oni tvrde da je njihova ribarska djelatnost zemljopisno ograničena i ovisi kako o ribljim resursima, vremenskim prilikama i regulatornim otvaranjima različitih sektora ribolovnih područja tako i o propisima primjenjivima na vrste brodova koje upotrebljavaju i odgovarajuće dozvole za plovidbu. Stoga je morski prostor u kojem oni mogu obavljati svoje djelatnosti određen ili je odrediv na temelju njihove matične luke ili luke koju povremeno upotrebljavaju. No, područja na koja se predmetni projekti odnose zauzimaju velik dio tog prostora i oni ih upotrebljavaju, ponekad povlašteno, za svoje djelatnosti.
53 Kao drugo, ribari tužitelji tvrde da će predmetni projekti imati predvidljiv utjecaj na njihove djelatnosti zbog, s jedne strane, regulatornih ograničenja plovidbe predviđenih u područjima na koje se ti projekti odnose i njezine neizvjesne izvedivosti u navedenim područjima i u njihovoj blizini i, s druge strane, zbog moguće negativnog utjecaja navedenih projekata na morski okoliš i riblje resurse.
54 Kao treće, ribari tužitelji naglašavaju, po analogiji s presudom od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341), da se za pristup i korištenje područjima morskog prostora koja su utvrđena kao lokacije predmetnih projekata mora smatrati da su „sirovina” u smislu te presude, tako da su oni po toj osnovi u odnosu tržišnog natjecanja s izvođačima tih projekata. U svojoj replici dodaju da definicija pojma „zainteresirana strana” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589 nije strogo uvjetovana odnosom tržišnog natjecanja.
55 Glede prvog tužitelja, čiji su klijenti ribari iz Tréporta i okolnih luka, projekti Dieppe/Le Tréport, Fécamp i Courseulles‑sur‑Mer izravno će utjecati na njegovu djelatnost koja se neće moći razviti povrh tih klijenata i te lokacije.
56 U potporu Komisijinu argumentu o postojanju zapreke vođenju postupka Francuska Republika, AM, EOHF, EOC, PBG, EMDT i EMYN iznose, u biti, sličnu argumentaciju. U svojim očitovanjima o intervencijskim podnescima tih intervenijenata tužitelji osporavaju tu argumentaciju.
57 CRPMEM i dr. iznose, u biti, argumentaciju sličnu argumentaciji tužiteljâ. U svojim očitovanjima o intervencijskom podnesku CRPMEM‑a i dr. Komisija osporava tu argumentaciju.
Uvodna razmatranja
58 Uvodno valja podsjetiti na to da u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a, ako Komisija smatra da je plan potpore nespojiv s unutarnjim tržištem, ona bez odgode pokreće službeni istražni postupak predviđen stavkom 2. istog članka. U skladu s prvim podstavkom navedenog stavka 2., ako, nakon što je pozvala odnosne stranke da podnesu svoje primjedbe, ona ustanovi, među ostalim, da dodijeljena potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem, donosi odluku prema kojoj dotična država mora ukinuti ili izmijeniti takvu potporu u roku koji odredi Komisija.
59 Međutim, članak 4. Uredbe 2015/1589 predviđa fazu prethodnog ispitivanja mjera potpora koja ima za cilj omogućiti Komisiji da stvori prvo mišljenje o spojivosti predmetne potpore s unutarnjim tržištem.
60 U skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe 2015/1589, u slučaju kada Komisija ustanovi da ne postoje nikakve sumnje u pogledu spojivosti mjere s načelima unutarnjeg tržišta u onoj mjeri u kojoj je to obuhvaćeno člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a, donosi odluku o neospornosti. Takva je odluka prešutno odbijanje da se pokrene službeni istražni postupak predviđen u članku 108. stavku 2. UFEU‑a i u članku 6. stavku 1. gore spomenute uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 45.).
61 S druge strane, u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe 2015/1589, u slučaju kada Komisija ustanovi da postoje sumnje u pogledu spojivosti prijavljene mjere s načelima unutarnjeg tržišta, dužna je donijeti odluku o pokretanju službenog istražnog postupka. U skladu s člankom 6. stavkom 1. te uredbe, takvom se odlukom od dotične države članice i od drugih zainteresiranih strana zahtijeva da u propisanom roku iznesu primjedbe.
62 Dakle, iz tih odredaba proizlazi da se odluka o neospornosti izravno i osobno tiče svake zainteresirane strane, u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589. Naime, korisnici postupovnih jamstava predviđenih člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a i člankom 6. stavkom 1. gore navedene uredbe mogu ostvariti poštovanje tih jamstava samo ako imaju mogućnost osporavati takvu odluku pred sudom Europske unije (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 47. i navedenu sudsku praksu).
63 U skladu s člankom 1. točkom (h) Uredbe 2015/1589, zainteresirana strana znači, među ostalim, svaku osobu, poduzetnika ili udruženje poduzetnika na čije bi interese mogla utjecati dodjela neke potpore, to jest posebno korisnik potpore, konkurentski poduzetnici i trgovinske udruge. Drugim riječima, radi se o neodređenom skupu adresata (vidjeti presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 63. i navedenu sudsku praksu).
64 Usto, kako bi se osoba, poduzetnik ili udruženje poduzetnika okvalificirali kao zainteresirana strana, važno je da oni u dovoljnoj mjeri dokažu da postoji opasnost od konkretnog utjecaja potpore na njihov položaj (presuda od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 65. i navedena sudska praksa).
65 Nasuprot tomu, ako tužitelj dovodi u pitanje osnovanost odluke o ocjeni potpore kao takve, sama činjenica da ga se može smatrati zainteresiranom stranom u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a ne može biti dovoljna za dopuštenost tužbe. On stoga mora dokazati da ima poseban status u smislu presude od 15. srpnja 1963., Plaumann/Komisija (25/62, EU:C:1963:17). To je osobito slučaj ako potpora koja je predmet odluke u pitanju bitno utječe na položaj tužitelja na tržištu (vidjeti presudu od 13. prosinca 2005., Komisija/Aktionsgemeinschaft Recht und Eigentum, C‑78/03 P, EU:C:2005:761, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
66 S obzirom na to, tužitelj koji zahtijeva poništenje odluke o neospornosti u biti dovodi u pitanje činjenicu da je Komisija donijela odluku o predmetnoj potpori bez pokretanja službenog istražnog postupka, čime je povrijedila njegova postupovna prava. Kako bi se prihvatila njegova tužba za poništenje, tužitelj može istaknuti bilo koji razlog kojim dokazuje da je ocjena informacija i elemenata kojima je Komisija raspolagala tijekom faze prethodnog ispitivanja prijavljene mjere trebala pobuditi sumnje u njezinu spojivost s unutarnjim tržištem. Međutim, posljedica upotrebe takvih argumenata ne može biti promjena predmeta tužbe ni izmjena pretpostavki njezine dopuštenosti. Naprotiv, postojanje sumnji u tu spojivost upravo je dokaz koji treba podnijeti kako bi se dokazalo da je Komisija bila dužna pokrenuti službeni istražni postupak (vidjeti presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 59.).
67 Kao što proizlazi iz točke 23. ove presude, u ovom slučaju pobijana odluka je odluka o neospornosti. Dakle, tom je odlukom Komisija prešutno, ali nužno odbila pokrenuti službeni istražni postupak. Tužitelji tvrde da imaju svojstvo zainteresiranih strana i ističu dva tužbena razloga, od kojih se jedan temelji na povredi njihovih postupovnih prava, a drugi na nedostatku u obrazloženju. U okviru prvog tužbenog razloga iznose razloge zbog kojih prema njihovu mišljenju okolnosti donošenja pobijane odluke i sadržaj te odluke dokazuju da je Komisija bila suočena s ozbiljnim poteškoćama, koje su morale dovesti do pokretanja službenog istražnog postupka. U okviru drugog tužbenog razloga pozivaju se na određeni broj dijelova pobijane odluke, već osporenih u okviru prvog tužbenog razloga, kako bi istaknuli da Komisija nije dostatno obrazložila svoju ocjenu glede spojivosti spornih potpora, tako da trećim zainteresiranim stranama omogući da shvate razloge zbog kojih je smatrala da ne postoje ozbiljne poteškoće.
68 S obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 62. do 66. ove presude, dovoljno je, dakle, da tužitelji dokažu da u konkretnom slučaju imaju svojstvo zainteresiranih strana, a što valja provjeriti u daljnjem tekstu. U okviru tog ispitivanja valja utvrditi razliku između položaja ribara tužitelja, s jedne strane, i položaja prvog tužitelja, s druge strane.
Svojstvo ribara tužitelja kao zainteresiranih strana
69 Argumentacija ribara tužitelja u potporu njihovu svojstvu zainteresiranih strana počiva na dvjema osnovama, to jest, s jedne strane, na postojanju odnosa tržišnog natjecanja između njihovih djelatnosti i djelatnosti korisnika spornih potpora i, s druge strane i u svakom slučaju, na opasnosti od konkretnog utjecaja tih potpora na njihov položaj. Te dvije osnove valja ispitati zasebno.
Postojanje odnosa tržišnog natjecanja između ribara tužitelja i korisnika spornih potpora
70 U okviru argumentacije ribara tužitelja postavlja se pitanje može li se za njih smatrati da se nalaze u odnosu tržišnog natjecanja s korisnicima spornih potpora iz navodnog razloga da, po analogiji sa situacijom koju je Sud ispitao u presudi od 24. svibnja 2011,, Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 67.), oni koriste istu „sirovinu”.
71 Ponajprije valja istaknuti da u okviru te argumentacije ribari tužitelji ne nastoje tvrditi da su izravni konkurenti korisnika spornih potpora, to jest da bi konkurirali ovim potonjima na tržištima na kojima oni posluju, to jest u proizvodnji električne energije. Osim toga, očito je da to nije slučaj jer ribari tužitelji posluju samo u sektoru malog ribolova. S obzirom na to, pojam zainteresirane strane u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589 nije ograničen na izravne konkurente dotičnih potpora (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 70., i presudu od 10. prosinca 2008., Kronoply i Kronotex/Komisija, T‑388/02, neobjavljenu, EU:T:2008:556, t. 73.).
72 Točno je, kao što to proizlazi iz teksta članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589, kako je protumačen u sudskoj praksi, da izraz „konkurentski poduzetnici” koji se nalazi u toj odredbi označava samo izravne konkurente korisnikâ dotične potpore. Iz njezina teksta, a osobito iz priloga „posebno”, koji uvodi, među ostalim, izraz „konkurentski poduzetnici”, može se zaključiti da se ti izravni konkurenti nedvojbeno nalaze među „zainteresiranim stranama” u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 63. i 64., i od 3. rujna 2020., Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland i dr./Komisija, C‑817/18 P, EU:C:2020:637, t. 50. i navedenu sudsku praksu).
73 S druge strane, za razliku od takvog odnosa izravnog tržišnog natjecanja s korisnikom predmetne potpore, na temelju odnosa neizravnog tržišnog natjecanja, koji ribari tužitelji traže da se prizna, ne može se po samom zakonu steći svojstvo zainteresirane strane. Naime, kao što to proizlazi iz točke 65. presude od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341), takav odnos neizravnog tržišnog natjecanja ne oslobađa one koji se pozivaju na njega od obveze da u dovoljnoj mjeri dokažu postojanje opasnosti od konkretnog utjecaja dotične potpore na njihov položaj.
74 U tom pogledu valja podsjetiti na to da su u predmetu povodom kojeg je donesena presuda Općeg suda, koju je po žalbi Sud ispitao u presudi od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341), tužitelji, poduzetnici koji su proizvodili vlaknaste ploče kao i ploče iverice s usmjerenim iverjem, i korisnik dotične potpore, proizvođač drvne celuloze, koristili u svojem postupku proizvodnje istu sirovinu, to jest industrijsko drvo. Zato je Opći sud iz toga zaključio da se ti poduzetnici nalaze u odnosu tržišnog natjecanja kao kupci industrijskog drva, što je zaključak za koji je Sud presudio da nije zahvaćen pogreškom koja se tiče prava (vidjeti u tom smislu točke 9., 10., 67. i 70. presude Suda).
75 Ovdje ribari tužitelji posluju u sektoru malog obalnog ribolova, dok korisnici spornih potpora upravljaju odobalnim vjetroelektranama radi proizvodnje električne energije koja se prodaje na veleprodajnom tržištu.
76 Slijedom navedenog, kao što to naglašavaju Komisija i intervenijenti njoj u potporu, s jedne strane, tržišta na kojima ribari tužitelji i korisnici spornih potpora prodaju svoje odnosne proizvode potpuno su različita i, s druge strane, njihov proizvodni postupak ne uključuje korištenje iste „sirovine”. Što se konkretno tiče tog drugog aspekta, a kao što to ističu EMDT i EMYN, dok ribari prikupljaju riblje resurse, upravitelji odobalnih vjetroelektrana koriste kinetičku energiju vjetra.
77 To se utvrđenje ne može dovesti u pitanje načelnom tvrdnjom ribara tužitelja prema kojoj se pristup područjima provedbe predmetnih projekata i njihova upotreba treba smatrati „sirovinom” u smislu presude od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341).
78 Naime, prema uobičajenom smislu izraza „sirovina” koji je upotrijebljen u presudi od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341), taj izraz označava prirodni resurs ili neprerađeni proizvod koji se koristi kao input u postupku proizvodnje robe. Zato, kao što to AM naglašava, ribari tužitelji pogrešno upućuju u svojoj replici na to da se navedena presuda tiče odnosa tržišnog natjecanja radi upotrebe zajedničkog područja opskrbe drvom. Naime, kao što je to navedeno u točki 74. ove presude, iz te presude proizlazi da je Opći sud pravilno prepoznao odnos tržišnog natjecanja između tužitelja u tom predmetu i korisnika dotične potpore kao kupaca na tržištu industrijskog drva. Isto tako, u konkretnom slučaju „sirovina” za odnosnu gospodarsku djelatnost ribara tužitelja i korisnika spornih potpora nije, kao takvo, područje javnog morskog prostora kojim se koriste oni prvi i ovi potonji, nego prirodni resursi koji se nalaze u njemu. No, kao što je to već istaknuto u točki 76. ove presude, ti se resursi razlikuju i predmetni gospodarski subjekti nisu, dakle, u položaju tržišnog natjecanja zbog korištenja istih.
79 U svakom slučaju, ovdje, kao što to u biti iznose Komisija i intervenijenti njoj u potporu, sukob koji postoji između ribara tužitelja i korisnika spornih potpora u vezi s pristupom područjima predviđenima za upravljanje predmetnim vjetroelektranama i njihovo korištenje proizlazi iz regulatornih odluka francuskih tijela o nadzoru i upravljanju različitim vidovima korištenja javnog morskog prostora. S druge strane, taj sukob ne proizlazi iz okolnosti da su ta tijela „uspostavila tržišno natjecanje” radi navedenog pristupa i korištenja.
80 U tom pogledu, a kao što to proizlazi iz objašnjenja, među ostalim, Francuske Republike, odobrenje dodijeljeno navedenim korisnicima za upravljanje tim elektranama u navedenim područjima ne isključuje druge vidove njihova korištenja, a osobito ribolov, jer nadležna tijela primjenjuju načelo supostojanja tih različitih vidova korištenja. Iako u praksi, kao što to proizlazi iz dokumenata uloženih u spis, ribarske djelatnosti mogu biti predmet ograničenja u tim područjima, iz toga također proizlazi da ta ograničenja odgovaraju ciljevima sigurnosti i sprečavanja rizika koji su ta tijela zadala, a ne ostvarivanju isključivog prava korištenja od strane korisnika spornih potpora koje bi im ta ista tijela dodijelila. Moguće posljedice tih ograničenja po gospodarsku djelatnost ribara tužitelja svojstvene su, dakle, propisima o javnom morskom prostoru i za njih se ne može smatrati da daju prednost upraviteljima predmetnih vjetroelektrana u odnosu na ribarske poduzetnike koji koriste ista područja (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 13. ožujka 2001., PreussenElektra, C‑379/98, EU:C:2001:160, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
81 Štoviše, kao što to sami ribari tužitelji navode i kao što to, u biti, naglašava Francuska Republika, pristup ribarskim područjima i njihovo korištenje podliježu strogim propisima koji mogu, ako je to nužno, zabraniti im ribarske djelatnosti osobito s obzirom na ciljeve upravljanja ribljim resursima. Ribari tužitelji ne raspolažu, dakle, bezuvjetnim pravom iskorištavanja tih područja koje bi ih stavilo „u tržišno natjecanje” s gospodarskim subjektima kojima je dopušteno koristiti lokacije smještene unutar navedenih područja u svrhu proizvodnje električne energije.
82 Slijedom navedenog, ribari tužitelji ne mogu se smatrati zainteresiranim stranama kojima je dopušteno podnijeti ovu tužbu na temelju navodnog odnosa neizravnog tržišnog natjecanja s korisnicima spornih potpora.
Postojanje opasnosti od konkretnog utjecaja spornih potpora na položaj ribara tužitelja
83 Uvodno se mora istaknuti, kao što su to ribari tužitelji naveli u svojoj replici, da kvalifikacija zainteresirane strane nije strogo uvjetovana postojanjem odnosa izravnog ili neizravnog tržišnog natjecanja. Naime, na temelju ustaljene sudske prakse, navedene u točki 63. ove presude, taj pojam obuhvaća neodređeni skup adresata.
84 U tom je pogledu točno da je u sudskoj praksi pružen određeni broj prikaza situacija u kojima su kako Opći sud tako i Sud priznali svojstvo zainteresiranih strana osobama na čije je interese dodjela potpora mogla utjecati a da nije istraženo jesu li te osobe bile u odnosu tržišnog natjecanja, čak i neizravnog, s korisnicima tih potpora.
85 Tako je, primjerice, u presudi od 16. rujna 1998., Waterleiding Maatschappij/Komisija (T‑188/95, EU:T:1998:217, t. 79. do 81., 85. i 86.), Opći sud priznao društvu za distribuciju vode svojstvo zainteresirane strane u postupku u vezi s potporama namijenjenima poticanju vlastite opskrbe poduzetnika vodom jer su korisnici navedenih potpora bili potencijalni klijenti navedenog društva.
86 Isto tako je u presudi od 9. srpnja 2009., 3F/Komisija (C‑319/07 P, EU:C:2009:435, t. 45. do 60. i navedena sudska praksa), Sud smatrao da tužitelj, opći sindikat radnika Danske, može valjano tvrditi radi dokazivanja svojeg svojstva zainteresirane strane da dotične potpore, porezna oslobođenja u korist nacionalnih i inozemnih pomoraca zaposlenih kod danskih brodovlasnika, a koje su u konačnici koristili ovim potonjima, utječu na njegov „konkurentski položaj” u odnosu na druge sindikate prilikom pregovaranja o kolektivnim ugovorima primjenjivima na pomorce.
87 Naposljetku, u presudi od 24. veljače 2021., Braesch i dr./Komisija (T‑161/18, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2021:102), Opći sud je smatrao da su tužitelji, imatelji obveznica podređenih dionicama bankarske institucije korisnika potpora koje je Talijanska Republika dodijelila u okviru plana restrukturiranja, dokazali da postoji opasnost od konkretnog utjecaja dodjele svih tih potpora na njihov položaj. U tom pogledu Opći sud je utvrdio da su navedene potpore i obveze te države članice, koje su sadržavale mjere podjele tereta kod kojih je postojala opasnost od nastanka znatnih financijskih gubitaka na štetu tužitelja, neodvojive jer se tim obvezama uvjetuje utvrđenje spojivosti potpora i da su na temelju odluke kojom su one odobrene te obveze istovremeno postale obvezujuće (vidjeti, u tom smislu, presudu od 24. veljače 2021., Braesch i dr./Komisija, T‑161/18, žalbeni postupak u tijeku, EU:T:2021:102, t. 39. i 40.).
88 Međutim, u ranijoj sudskoj praksi, a osobito u presudama navedenima u točkama 85. do 87. ove presude, sudovi Unije nisu se izjasnili o sukobu, kao ovdje, između dviju različitih gospodarskih djelatnosti zbog korištenja istog područja radi iskorištavanja različitih resursa niti o navodnim negativnim učincima na jednu od tih djelatnosti koji bi proizašli iz izbora nacionalnih tijela da isplate potporu u korist druge od tih djelatnosti. Konkretnije, u okviru ovog predmeta pojavljuje se pitanje mogu li se navodni negativni utjecaji upravljanja vjetroelektranama, koje su predmet spornih potpora, na njihov okoliš, a osobito na supostojeće ribarske djelatnosti, na morski okoliš i na riblje resurse, smatrati konkretnim utjecajem dodjele tih potpora na položaj dotičnih ribarskih poduzetnika.
89 U tom pogledu, iako se ne može načelno isključiti da potpora konkretno utječe na interese trećih osoba zbog utjecaja koje postrojenje koje prima potporu proizvodi na svoj okoliš, a osobito na druge djelatnosti koje se obavljaju u blizini, iz točaka 64. i 73. ove presude proizlazi da, prema sudskoj praksi, te treće osobe, kako bi ih se okvalificiralo kao zainteresirane strane, moraju u dovoljnoj mjeri dokazati opasnost od takvog konkretnog utjecaja. Osim toga, za to nije dovoljno dokazati postojanje navedenih utjecaja, nego se još mora dokazati da ti utjecaji proizlaze iz same potpore. U suprotnom slučaju, svaki pojedinac ili svaki poduzetnik koji ima interese na koje, zbog njihove lokacije, ti učinci mogu djelovati mogao bi eventualno tražiti priznanje svojstva zainteresirane strane, što bi očito bilo nespojivo s člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a, kako je protumačen u sudskoj praksi (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 19. prosinca 2019., BPC Lux 2 i dr./Komisija, T‑812/14 RENV, neobjavljenu, EU:T:2019:885, t. 60. i navedenu sudsku praksu).
90 U konkretnom slučaju, kao prvo valja istaknuti, kao što to navode Komisija i intervenijenti njoj u potporu, opasnosti od navodnih utjecaja predmetnih projekata na ribarske djelatnosti u dotičnim područjima proizlaze, s jedne strane, iz odluka francuskih tijela da provedu te projekte na lokacijama na kojima se djelatnosti obavljaju i, s druge strane, iz odluka koje ta tijela mogu donijeti radi reguliranja pomorske plovidbe i ribolova na tim lokacijama i oko njih. Kao što to naglašava Francuska Republika, te se odluke odražavaju u dozvolama za obavljanje djelatnosti i odlukama o zauzimanju općeg dobra i upravljanju njime, ali ne i u dodjeli spornih odluka.
91 Kao drugo, valja istaknuti da odluke o dodjeli spornih potpora ne mogu utjecati na provedbu predmetnih projekata ili na nadzor i ograničenje ribarskih djelatnosti u područjima na koja se ta provedba odnosi.
92 Naime, prije svega, kako to proizlazi iz pobijane odluke i tužbe te kao što to potvrđuju dokumenti o pozivima na nadmetanje iz 2011. i 2013. godine u vezi s predmetnim projektima, na koje ta odluka upućuje, točna lokacija tih projekata već je bila odobrena na datum tih poziva na nadmetanje i bila je sastavni dio njihovih uvjeta.
93 Potom, odluka o dodjeli potpora donesena je tek nakon pokretanja navedenih postupaka nadmetanja, kada su odabrani natjecatelji bili prihvaćeni (vidjeti točku 71. pobijane odluke). Osim toga, ni iz pobijane odluke niti iz elemenata koje su stranke podnijele ne proizlazi da je ponovno pregovaranje o tim potporama do kojeg je došlo 2018. godine i odnosilo se samo na umanjenje njihova iznosa, osobito s obzirom na tehnološki i pravni razvoj takvih projekata, sâmo utjecalo na uvjete za tu lokaciju.
94 Naposljetku, isplata spornih potpora povezana je s obvezom francuskih tijela da preispitaju te potpore u slučaju kasnije izmjene tehničkih obilježja predmetnih projekata (točka 105. pobijane odluke). Osim toga, uvjetima za dodjelu tih potpora predviđeno je umanjenje njihova iznosa po isteku ugovora s kupcem električne energije i ograničenje trajanja navedenih potpora na 20 godina, nakon kojeg se razdoblja proizvodnja električne energije neće više subvencionirati (točke 23. i 24. pobijane odluke). Mora se utvrditi da je taj degresivan mehanizam isplate potpora u cijelosti neovisan o opasnostima od navodnih utjecaja predmetnih projekata na djelatnosti ribara tužitelja i ne može utjecati na njih jer ti utjecaji ovise samo o mogućim tehničkim i regulatornim mjerama donesenima radi ograničavanja tih djelatnosti ili, naprotiv, radi olakšavanja njihova supostojanja s tim projektima. Stoga, čak i nakon što će se sporne potpore prestati isplaćivati, ti navodni utjecaji mogu trajati neovisno o tom plaćanju.
95 Kao treće, sporne potpore koje odgovaraju razlici između iznosa otkupnih cijena električne energije proizvedene u postrojenjima koja su predmet dotičnih projekata i tržišne cijene električne energije, mogu imati utjecaja samo na tržišta na kojima korisnici posluju, to jest silazno, na tržištu električne energije i, možda, uzlazno, na tržištima u vezi s isporukama nužnima za funkcioniranje tih postrojenja. One ne mogu same po sebi utjecati na tržišta na kojima sami ribari tužitelji posluju, a što, osim toga, ovi potonji ne tvrde.
96 Kao četvrto, glede navodnih utjecaja predmetnih projekata na riblje resurse i morski okoliš, dovoljno je istaknuti da slično utjecajima navedenih projekata na obavljanje ribolova u dotičnim područjima oni ovise samo o odlukama francuskih tijela o provedbi tih projekata te tehničkim i regulatornim mjerama koje se primjenjuju na njih i mogu pozitivno ili negativno djelovati na te učinke. U tom pogledu ni iz navoda ribara tužitelja i intervenijenata njima u potporu niti iz elemenata koje su podnijeli u prilog njima ne proizlazi da je isplata spornih potpora povezana s tim utjecajima na riblje resurse i morski okoliš. Slijedom navedenog i bez potrebe za ispitivanjem argumentacije Komisije i intervenijenata njoj u potporu u vezi s nepostojanjem dokaza o takvim utjecajima, tužiteljima ribarima u svakom se slučaju ne može na temelju ovih potonjih priznati svojstvo zainteresiranih strana.
97 Iz prethodno navedenog proizlazi da mehanizam dodjele spornih potpora nije povezan s navodnim utjecajima predmetnih projekata na djelatnosti ribara tužitelja. Naime, ti su utjecaji svojstveni, s jedne strane, odlukama francuskih tijela o provedbi tih projekata u dotičnim područjima u okviru njihove politike iskorištavanja energetskih izvora i, s druge strane, propisima o javnom morskom prostoru i tehničkim mjerama primjenjivima na navedene projekte. Naprotiv, iako odluka tih tijela da se izvođačima tih projekata odobre potpore u obliku obveze otkupa koju je država preuzela daje istima prednost u odnosu na proizvođače nesubvencionirane električne energije, ona je sama po sebi bez utjecaja na gospodarske rezultate ribara tužitelja. Za sporne potpore ne može se, dakle, smatrati da, same po sebi, mogu konkretno utjecati na njihov položaj u smislu sudske prakse navedene u točki 64. ove presude.
98 Taj zaključak ne dovode u pitanje različiti argumenti ribara tužitelja kojima se nastoji dokazati postojanje veze između spornih potpora i navodnih utjecaja predmetnih projekata na njihov položaj.
99 Prvo, ribari tužitelji ističu u replici i svojim očitovanjima o podnescima intervenijenata u potporu Komisiji da je isplata potpora nužna za provedbu predmetnih projekata i njihovo upravljanje.
100 U tom pogledu, s jedne strane, kao što to proizlazi iz odjeljka 3.2. Smjernica iz 2008. (učinak poticaja i nužnost potpore), na koji se Komisija oslonila u točkama 81. do 86. pobijane odluke, i samih tih točaka, nužnost potpora u svrhu provedbe projekata za zaštitu okoliša i upravljanja njima, poput predmetnih projekata, upravo je uvjet za njihovu spojivost. Konkretno, u skladu s točkom 146. podtočkom (c) Smjernica iz 2008., kako bi dokazala postojanje učinka poticaja potpore, predmetna država članica mora dokazati da bez potpore ulaganje ne bi bilo dovoljno profitabilno. Slijedom toga, priznati, kao što to tužitelji tvrde, da je opasnost od konkretnog utjecaja spornih potpora na njihove djelatnosti dokazana samo zbog nužnosti potpore za postojanje navedenih projekata znači da se svojstvo zainteresirane strane može priznati svakom poduzetniku ili pojedincu na čije interese navedeni projekti mogu utjecati, a što se, kako je to navedeno u točki 89. ove presude, ne može prihvatiti. Usto valja istaknuti da bi takvo poimanje svojstva zainteresirane strane omogućilo u praksi da takvi poduzetnici ili pojedinci sustavno osporavaju odluke o neospornosti koje se odnose na potpore za zaštitu okoliša zato što bi se opasnost od konkretnog utjecaja na njihov položaj automatski dokazala zbog nužnosti tih potpora.
101 S druge strane, valja istaknuti da se argumentacija ribara tužitelja u konkretnom slučaju, kao što to u biti proizlazi iz replike, ne odnosi na učinke spornih potpora samih za sebe, nego na učinke odluka o izgradnji odobalnih vjetroelektrana na koje se predmetni projekti odnose, a koje, prema njihovu mišljenju, uključuju, među ostalim, potpunu ili djelomičnu zabranu ribarskih djelatnosti kao i tehnička ograničenja koja otežavaju njihovo obavljanje u dotičnim područjima. Stoga, kao što na to upućuju intervenijenti u potporu Komisiji, tužba protiv pobijane odluke na neki se način samo nastavlja na tužbe ribara tužitelja protiv odluka francuskih tijela javne vlasti o tim projektima pred nacionalnim sudovima. No, iz članka 194. stavka 2. drugog podstavka UFEU‑a proizlazi da Ugovori ne utječu na pravo država članica da utvrđuju uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj izbor među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2020., Austrija/Komisija, C‑594/18 P, EU:C:2020:742, t. 48.).
102 Slijedom navedenog, iako ribari tužitelji mogu imati interes da pred nacionalnim sudovima osporavaju odluke i izbor francuskih tijela glede iskorištavanja energije vjetra na moru, zbog mogućih utjecaja tog iskorištavanja na svoj položaj, ta okolnost ne može biti dovoljna da im se na temelju nje ipak prizna svojstvo zainteresirane strane u okviru službenog istražnog postupka koji se odnosi na isplatu državnih potpora poduzetnicima koji sudjeluju u provedbi navedenih odluka i izbora.
103 Drugo, činjenica da ribari tužitelji, kao što to oni ističu, obavljaju djelatnost od općeg interesa koja je važna i ima poseban status na temelju članka 39. UFEU‑a, ne može se, suprotno onome što oni tvrde, uzeti u obzir u ovom slučaju.
104 U tom pogledu valja prije svega, doduše, podsjetiti, poput ribara tužitelja, da se ciljevi određeni u članku 39. UFEU‑a, koji se mogu primijeniti na zajedničku ribarstvenu politiku na temelju članka 38. stavka 1. UFEU‑a, sastoje od osiguranja primjerenog životnog standarda poljoprivrednicima i prilikom njihove provedbe mora se uzeti, među ostalim, u obzir posebna priroda poljoprivredne djelatnosti koja proizlazi iz poljoprivredne društvene strukture i strukturnih te prirodnih nejednakosti među različitim poljoprivrednim regijama.
105 Međutim, ovdje valja istaknuti da su prema točkama 74. do 79. pobijane odluke sporne potpore namijenjene proizvodnji električne energije iz obnovljivih energetskih izvora kako bi se, među ostalim, doprinijelo cilju Francuske Republike da poveća udjel tih energetskih izvora u krajnjoj potrošnji električne energije. No, te svrhe uopće nisu povezane s ciljevima zajedničke ribarstvene politike određene u članku 39. UFEU‑a.
106 Potom valja podsjetiti na to da je glede dodjele potpora poput spornih potpora, koja se zasniva na članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a, Sud presudio da u skladu s tom odredbom državna potpora mora ispunjavati dva uvjeta, naime, u skladu s prvim, mora biti namijenjena olakšavanju razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili područja, a u skladu s drugim uvjetom, koji je u niječnom obliku, ne smije negativno utjecati na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu. Tom se odredbom spojivost potpore ne uvjetuje time da ona ima cilj od zajedničkog interesa, i to ne dovodeći u pitanje okolnost da odluke koje je na toj osnovi donijela Komisija trebaju voditi računa o poštovanju prava Unije (presuda od 22. rujna 2020., Austrija/Komisija, C‑594/18 P, EU:C:2020:742, t. 19. i 20.).
107 Slijedom toga, pitanje bi li, kao što to predlažu ribari tužitelji, ciljeve od zajedničkog interesa iz članka 39. UFEU‑a trebalo uzeti u obzir u okviru ispitivanja spornih potpora nije relevantno s obzirom na uvjete koji su predviđeni u članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a i navedene u točki 106. ove presude. To se pitanje ne može, dakle, uzeti u obzir radi ocjene njihova svojstva zainteresiranih strana. Naime, pravo zainteresirane strane da podnosi primjedbe u okviru službenog ispitnog postupka i, stoga, kao što je to navedeno u točki 62. ove presude, osporava odluku o neospornosti kojom se prešutno odbija pokretanje tog postupka mora se analizirati s obzirom na njegov cilj, to jest, među ostalim, da se Komisiji omogući da prikupi sva potrebna mišljenja kada joj prvo ispitivanje potpore ne omogućava da razriješi sve poteškoće povezane s provjerom njezine spojivosti s unutarnjim tržištem (vidjeti u tom smislu presudu od 3. rujna 2020., Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland i dr./Komisija, C‑817/18 P, EU:C:2020:637, t. 76. i navedenu sudsku praksu).
108 Naposljetku i u svakom slučaju, opasnosti od navodnih utjecaja predmetnih projekata na obavljanje ribolova u dotičnim područjima kao i na riblje resurse i morski okoliš ne mogu, pod pretpostavkom da se utvrde, biti dokaz da bi predmetne potpore bile suprotne ciljevima određenima u članku 39. UFEU‑a.
109 S jedne strane, zbog njihove preopćenitosti, ciljevi određeni u članku 39. UFEU‑a ne mogu se dovesti u pitanje zbog mogućeg negativnog utjecaja navedenih projekta na djelatnosti ribara tužitelja.
110 S druge strane, i kao što je to već navedeno u točki 81. ove presude, ribari tužitelji ne raspolažu bezuvjetnim pravom korištenja javnog morskog prostora koji obuhvaćaju njihova ribolovna područja, a i, kao što oni to sami navode, njihove su djelatnosti već podvrgnute ograničenjima zbog propisa koji se primjenjuju na njih. Osim toga, kao što to proizlazi, među ostalim, iz mapa u vezi s njihovim ribolovnim naporima, koje su priložene tužbi, lokacije izgradnje predmetnih projekata obuhvaćaju tek dio tih područja te se niti tvrdi niti je dokazano da bi ti projekti mogli dovesti u pitanje njihov životni standard ili društvenu strukturu malog ribolova u tim područjima. Usto, kao što je to već istaknuto u točki 80. ove presude i suprotno onome na što se čini da ti tužitelji upućuju, dokumenti koje je Francuska Republika podnijela svjedoče o volji francuskih tijela da omoguće supostojanje ribarskih djelatnosti i dotičnih odobalnih vjetroelektrana.
111 Treće, ribari tužitelji navode u svojoj replici da u svakom slučaju raspolažu pravnim interesom protiv pobijane odluke zbog tužbi koje su neki među njima podnijeli nacionalnim sudovima protiv odobrenja za provedbu dvaju od predmetnih projekata.
112 U tom je pogledu dovoljno podsjetiti na to da su, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pravni interes i procesna legitimacija različite pretpostavke dopuštenosti koje fizička ili pravna osoba mora kumulativno ispuniti kako bi joj bilo dopušteno podnijeti tužbu za poništenje na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a (vidjeti presudu od 17. rujna 2015., Mory i dr./Komisija, C‑33/14 P, EU:C:2015:609, t. 62. i navedenu sudsku praksu). No, čak i ako bi se na temelju postupaka pred nacionalnim sudovima ribarima tužiteljima priznao pravni interes protiv pobijane odluke, valja podsjetiti, kao što to proizlazi osobito iz sudske prakse navedene u točki 62. ove presude, da se pitanje je li tužitelj zainteresirana strana u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589 i je li mu po toj osnovi dopušteno osporavati odluku o neospornosti na aktivnu procesnu legitimaciju navedenog tužitelja.
113 Iz svega prethodnog proizlazi da ribari tužitelji nisu u dovoljnoj mjeri dokazali opasnost od konkretnog utjecaja spornih potpora na svoj položaj. Stoga tužbu protiv pobijane odluke treba odbaciti kao nedopuštenu u dijelu u kojem se odnosi na njih.
Svojstvo prvog tužitelja kao zainteresirane strane
114 Glede prvog tužitelja, zadruge koju čine ribari Tréporta i okolnih luka radi udruživanja prilikom kupnje i preprodaje goriva, maziva i masti (vidjeti točku 1. ove presude), valja istaknuti da njegova djelatnost ovisi o gospodarskim odlukama njegovih klijenata, a ne o isplati spornih potpora. Dakle, u svakom slučaju ne postoji veza između te isplate i razvoja te djelatnosti, tim više što, kako to proizlazi iz priloga tužbi podnesenih s tim u vezi, da se ti klijenti ne svode na tužitelje ribare, nego obuhvaćaju oko 70 profesionalaca registriranih u Hauts‑de‑France, Normandiji i Bretanji. Štoviše, mape gustoće kretanja brodova koji su klijenti prvog tužitelja, a koje su također uložene u spis, upućuju na šire područje djelovanja od područja djelovanja ribara tužitelja. Proizlazi da opasnost od konkretnog utjecaja spornih potpora na njegov položaj u svakom slučaju nije dokazan i da se taj tužitelj ne može smatrati zainteresiranom stranom. Slijedom navedenog, tužbu protiv pobijane odluke treba također odbaciti kao nedopuštenu u dijelu u kojem se odnosi na njega.
115 S obzirom na sve prethodno navedeno i bez potrebe za ispitivanjem Komisijine argumentacije prema kojoj tužitelji nemaju poseban status u smislu presude od 15. srpnja 1963., Plaumann/Komisija (25/62, EU:C:1963:17), i, osobito, prema kojoj sporne potpore ne utječu bitno na njihov položaj na tržištu, valja zaključiti da nijednom od tužitelja nije dopušteno pokrenuti postupak protiv pobijane odluke.
116 Stoga tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu.
Troškovi
117 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
118 Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, valja im stoga naložiti snošenje troškova u skladu s Komisijinim zahtjevom.
119 Budući da je rješenjem od 2. srpnja 2021., Bourel i dr./Komisija (T‑777/19 R, neobjavljeno, EU:T:2021:407), potpredsjednik Općeg suda odredio da će se o troškovima postupka privremene pravne zaštite odlučiti naknadno, valja odlučiti o ovim potonjima. U tom pogledu, budući da šesti do jedanaestog tužitelja nisu uspjeli u okviru tog postupka, valja im naložiti snošenje troškova istog, u skladu s Komisijinim zahtjevom.
120 U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, Francuska Republika snosit će vlastite troškove.
121 Prema članku 138. stavku 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent koji nije jedan od nabrojanih u stavcima 1. i 2. snosi vlastite troškove.
122 U ovom slučaju valja odlučiti da će intervenijenti osim Francuske Republike snositi vlastite troškove.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbacuje.
2. Coopérative des artisans pêcheurs associés (CAPA) Sarl i drugim tužiteljima čija se imena nalaze u prilogu nalaže se snošenje troškova.
3. Davidu Bourelu i drugim tužiteljima u predmetu T‑777/19 R čija se imena nalaze u prilogu nalaže se snošenje troškova postupka privremene pravne zaštite.
4. Francuska Republika, comité régional des pêches maritimes et des élevages marins des Hauts‑de‑France (CRPMEM), Fonds régional d’organisation du marché du poisson (FROM NORD), Organisation de producteurs CME Manche‑Mer du Nord (OP CME Manche‑Mer du Nord), Ailes Marines SAS, Éoliennes Offshore des Hautes Falaises SAS, Éoliennes Offshore du Calvados SAS, Parc du Banc de Guérande SAS, Éoliennes en Mer Dieppe Le Tréport SAS i Éoliennes en Mer Îles d’Yeu et de Noirmoutier SAS snosit će vlastite troškove.
Van der Woude | Costeira | Gratsias |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. rujna 2021.
E. Coulon | | M. Van der Woude |