Predmet T-716/14
Antony C. Tweedale
protiv
Europske agencije za sigurnost hrane
Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 7. ožujka 2019.
„Pristup dokumentima – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Dokumenti koji se odnose na studije toksičnosti u okviru produljenja odobrenja aktivne tvari glifosata – Djelomično odbijanje pristupa – Izuzeće u vezi sa zaštitom komercijalnih interesa – Prevladavajući javni interes – Uredba (EZ) br. 1367/2006 – Pojam ‚informacije koje se odnose na emisije u okoliš’”
1. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Zahtjev za pristup informacijama o okolišu – Uredba br. 1367/2006 – Informacije koje se odnose na emisije u okoliš – Pojam – Široko tumačenje
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1049/2001, uvodna izjava 2., čl. 1. i čl. 4. st. 2. al. 1. te Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1367., uvodna izjava 15. i čl. 6. st. 1.)
(t. 54.-58.)
2. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Zahtjev za pristup informacijama o okolišu – Uredba br. 1367/2006 – Informacije koje se odnose na emisije u okoliš – Pojam – Informacije o stvarnim ili predvidljivim emisijama u okoliš – Uključenost
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1367/2006, čl. 1. st. 1. t. (b), čl. 2. st. 1. t. (d) i čl. 6. st. 1)
(t. 78.-81.)
3. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Zahtjev za pristup informacijama o okolišu – Uredba br. 1367/2006 – Informacije koje se odnose na emisije u okoliš – Pojam – Informacije o učincima tih emisija – Uključenost
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1367/2006, uvodna izjava 2., čl. 1. i čl. 6. st. 1.)
(t. 90.-92., 99., 100.)
4. Okoliš – Sloboda pristupa informacijama – Direktiva 2003/4 – Tumačenje – Uzimanje u obzir teksta i predmeta Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija)
(Arhuška konvencija, čl. 4. st. 4. t. (d); Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2003/4, čl. 4. st. 2. podst. 2.)
(t. 93.-95.)
5. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Zahtjev za pristup informacijama o okolišu – Uredba br. 1367/2006 – Informacije koje se odnose na emisije u okoliš – Pojam – Studije kojima se želi utvrditi toksičnost i učinci tvari – Studije provedene u najnepovoljnijim uvjetima i studije provedene u uvjetima koji su najbliži poljoprivrednoj praksi – Uključenost
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1367/2006, čl. 6., st. 1.)
(t. 110.-113., 118., 119.)
Kratak prikaz
U presudi Tweedale/EFSA (T-716/14, EU:T:2019:141), donesenoj 7. ožujka 2019., Opći sud prihvatio je tužbu koju je na temelju članka 263. UFEU-a podnio A. C. Tweedale radi djelomičnog poništenja odluke Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) kojom mu je ona uskratila pristup studijama o toksičnosti glifosata na temelju članka 4. stavka 2. Uredbe br. 1049/2001(1). EFSA je smatrala da nije postojao javni interes koji je prevladavao nad otkrivanjem dijelova zatraženih studija, jer one nisu informacije koje se „odnose na emisije u okoliš”, u smislu Uredbe br. 1367/2006(2). Tužitelj se pozvao, među ostalim, na povredu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 1049/2001 i članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006 jer su se zatražene studije mogle kvalificirati kao informacije koje se „odnose na emisije u okoliš” u smislu te potonje odredbe.
Prije svega, Opći sud podsjeća da institucija Europske unije koja je zaprimila zahtjev za pristup dokumentu ne može opravdati odbijanje njegove objave na temelju izuzeća koje se odnosi na zaštitu komercijalnih interesa određene fizičke ili pravne osobe, koje je predviđeno u članku 4. stavku 2. prvoj alineji Uredbe br. 1049/2001, ako informacije sadržane u tom dokumentu predstavljaju informacije „koje se odnose na emisije u okoliš” u smislu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006. U tom smislu Opći sud je smatrao da se, dakle, postavlja pitanje utvrđivanja jesu li informacije sadržane u zatraženim studijama informacije koje se „odnose na emisije u okoliš” u smislu te odredbe.
Glede pojma informacija „koje se odnose na emisije u okoliš”, Opći sud je smatrao da se on ne može ograničiti samo na informacije koje se tiču emisija stvarno ispuštenih u okoliš prilikom primjene predmetnog sredstva za zaštitu bilja ili aktivne tvari na biljke ili zemlju, ali da pod taj pojam također potpadaju informacije o predvidljivim emisijama predmetnog sredstva za zaštitu bilja ili aktivne tvari u okoliš u uobičajenim ili realnim uvjetima uporabe tog proizvoda ili tvari koji odgovaraju onima za koje je dodijeljeno odobrenje za stavljanje na tržište dotičnog proizvoda ili tvari i koji prevladavaju na području za koje je namijenjena uporaba te tvari ili tog proizvoda.
U tom je pogledu Opći sud presudio da je aktivna tvar sadržana u sredstvima za zaštitu bilja, kao što je glifosat, u okviru njezine uobičajene uporabe namijenjena oslobađanju u okoliš zbog njezine funkcije i predvidljivih emisija, koje se stoga ne mogu smatrati isključivo hipotetskim niti čak isključivo predvidljivim. Budući da je glifosat odobren u državama članicama od 2002. i da se stvarno koristi u sredstvima za zaštitu bilja, njegove emisije u okoliš su, dakle, stvarne. Zatraženim studijama nastoji se, dakle, utvrditi toksičnost aktivne tvari koja je stvarno prisutna u okolišu.
Opći sud je potom naglasio da, prema sudskoj praksi Suda, pojam informacije „koje se odnose na emisije u okoliš” nije ograničen na podatke za procjenu emisija kao takvih, nego obuhvaća i informacije o učincima tih emisija. U tom je smislu Opći sud utvrdio da su zatražene studije namijenjene određivanju granica unutar kojih glifosat, ako je prisutan u hrani, ne predstavlja sigurnosni, više ili manje dugoročni, rizik za zdravlje ljudi i stoga utvrđivanju različitih vrijednosti koje određuju učinak emisija glifosata na ljudsko zdravlje. No, prema stajalištu Općeg suda, da bi se studije mogle okvalificirati kao informacije „koje se odnose na emisije u okoliš”, nisu bitni uvjeti za provedbu tih studija, a osobito jesu li provedene u laboratoriju, nego njihov predmet.
Naposljetku, Opći sud smatrao je da bi pristup zatraženim studijama tužiteljima omogućio razumjeti kako na ljudsko zdravlje mogu negativno utjecati ispuštanja glifosata u okoliš i da se, prema tome, zatražene studije moraju smatrati informacijama „koje se odnose na emisije u okoliš” u smislu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006.