Language of document : ECLI:EU:F:2013:175

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

7. studenoga 2013.

Predmet F‑132/11

Luigi Marcuccio

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Članak 34. stavci 1. i 6. Poslovnika – Tužba podnesena telefaksom u roku za podnošenje tužbe – Vlastoručni potpis odvjetnika koji se razlikuje od potpisa na izvorniku tužbe poslane poštom – Nepravodobno podnošenje tužbe – Očita nedopuštenost – Nepostojanje“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom L. Marcuccio između ostalog zahtijeva poništenje implicitne odluke Europske komisije o odbijanju njegove žalbe od 25. travnja 2011. podnesene protiv odbijanja njegovog zahtjeva od 25. rujna 2010. Podnošenju izvornika tužbe poštom prethodilo je 15. prosinca 2011. slanje tajništvu Općeg suda telefaksom dokumenta koji je predstavljen kao preslika izvornika tužbe podnesene poštom.

Odluka:      Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena. L. Marcuccio snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Vlastoručni potpis odvjetnika – Bitno pravilo stroge primjene – Nepostojanje – Nedopuštenost

(Statut Suda, čl. 19. st. 3., čl. 21. st. 1. i Prilog I., čl. 7. st. 1.; Poslovnik Službeničkog suda, čl. 34. st. 1.)

2.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Tužba podnesena telefaksom u roku za podnošenje tužbe – Vlastoručni potpis različit od onog koji se nalazi u izvorniku tužbe upućenom poštom – Posljedica – Neuzimanje u obzir dana primitka telefaksa radi ocjene poštovanja roka za podnošenje tužbe

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 34.; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91. st. 3.)

3.      Akti institucija – Pretpostavka valjanosti – Nepostojeći akt – Pojam

(čl. 288. UFEU‑a)

1.      Iz članka 19. stavka 3. i članka 21. stavka 1. Statuta suda proizlazi da svakog tužitelja mora zastupati za to ovlaštena osoba i da, slijedom navedenoga, postupak pred sudovima Unije može biti valjano pokrenut samo tužbom koju je ta drugonavedena osoba potpisala. Temeljem članka 7. stavka 1. Priloga I. istog Statuta Suda te se odredbe također primjenjuju na postupak pred Službeničkim sudom. Ni Statut Suda ni Poslovnik Službeničkog suda ne propisuju nikakvo odstupanje ili iznimku od te obveze.

Zapravo, zahtjev za vlastoručni potpis osobe koja predstavlja tužitelja, radi ostvarivanja pravne sigurnosti, jamči autentičnost tužbe i isključuje rizik da ju nije sastavio odvjetnik ili za to ovlašten savjetnik. Prema tome, posljednje navedeni, kao pomoćnik suda, ima ključnu ulogu temeljem Statuta Suda i Pravilnika Službeničkog suda omogućavajući svojim sudjelovanjem pristup tužitelja Službeničkom sudu. Taj zahtjev stoga treba smatrati bitnim postupovnim pravilom koje se strogo primjenjuje, čije nepoštovanje dovodi do nedopuštenosti tužbe.

(t. 19. i 20.)

Izvori:

Sud: 5. prosinca 1996., Lopes/Sud, C‑174/96 P, t. 8. i navedena sudska praksa

Prvostupanjski sud: 23. svibnja 2007., Parlament/Eistrup, T‑223/06 P, t. 50. do 52.

2.      U okviru postupaka iz područja javne službe Unije, radi podnošenja izvornika svakog postupovnog akta u za to propisanim rokovima, članak 34. Pravilnika Službeničkog suda ne dopušta zastupniku dotične stranke da stavi dva različita vlastoručna potpisa, premda autentična, jedan na dokument poslan telefaksom tajništvu navedenog suda, a drugi na izvornik koji će biti upućen poštom ili osobno dostavljen navedenom tajništvu.

Pod tim pretpostavkama, ako se pokaže da izvornik akta koji je fizički podnesen tajništvu u roku od deset dana nakon slanja preslike telefaksom tajništvu Službeničkog suda ne sadrži isti potpis kao onaj koji se nalazi na dokumentu poslanom telefaksom, valja utvrditi da je tajništvo navedenog suda primilo dva različita postupovna akta od kojih svaki ima poseban potpis premda ih je učinila ista osoba. Budući da slanje teksta telefaksom ne zadovoljava pretpostavke pravne sigurnosti iz članka 34. Poslovnika Službeničkog suda, dan slanja dokumenta poslanog telefaksom ne može se uzeti u obzir radi poštovanja roka za podnošenje tužbe.

Nadalje, rok za podnošenje tužbe propisan je člankom 91. stavkom 3. Statuta od kojeg Poslovnik Službeničkog suda ne može odstupiti. Slijedom navedenoga, izvornik tužbe mora biti primljen najkasnije do isteka tog roka. S toga gledišta, slanje telefaksom nije samo način slanja nego također omogućava dokazivanje da je izvornik koji je primljen u tajništvu tog suda izvan roka već bio primljen u roku propisanom za podnošenje tužbe.

(t. 22. do 24.)

Izvori:

Sud: 22. rujna 2011., Bell & Ross BV/OHIM, C‑426/10 P, t. 37. do 43.

Službenički sud: 21. veljače 2013., Marcuccio/Komisija, F‑113/11, t. 22.

3.      Kako bi se opravdala dopuštenost tako ozbiljnog zahtjeva dužnosnika kao što je onaj koji se odnosi na proglašenje upravnog akta nepostojećim, dotični zahtjev mora sadržavati činjeničnu i pravnu tvrdnju koja prima facie može dokazati bilo činjenicu koja proizlazi iz iznimno ozbiljne situacije ili nepravilnosti čija je težina tako očigledna da ne može biti tolerirana u pravnom poretku Unije.

Kada se tvrdi da upravni akt ne postoji odnosno da postoji najteža nepravilnost u pravnom poretku Unije, nepravilnosti na koje je dužnosnik uputio kao što su to nejasna i neprecizna narav upravnog akta ne mogu se smatrati takvima da predstavljaju iznimne slučajeve.

(t. 32., 34. i 35.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 5. listopada 2009., de Brito Sequeira Carvalho/Komisija, T‑40/07 P i T- 62/07 P, t. 150. do 152.

Opći sud Europske unije: 24. studenoga 2010., Marcuccio/Komisija, T- 9/09 P, t. 37. i sljedeće točke.