Language of document : ECLI:EU:T:2023:253

PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto prošireno vijeće)

17. svibnja 2023.(*)

„Tržišno natjecanje – Koncentracije – Njemačko tržište električne energije – Odluka kojom se koncentracija proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Tužba za poništenje – Nepostojanje aktivne procesne legitimacije – Izostanak aktivnog sudjelovanja – Nedopuštenost”

U predmetu T‑321/20,

enercity AG, sa sjedištem u Hannoveru (Njemačka), koji zastupaju C. Schalast i H. Löschan, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju G. Meessen i I. Zaloguin, u svojstvu agenata, uz asistenciju F. Hausa i F. Schmidta, odvjetnika,

tuženika,

koju podupiru

Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju J. Möller i S. Costanzo, u svojstvu agenata,

E.ON SE, sa sjedištem u Essenu (Njemačka), koji zastupaju C. Grave, C. Barth i D.-J. dos Santos Goncalves, odvjetnici,

i

RWE AG, sa sjedištem u Essenu, koji zastupaju U. Scholz, J. Siegmund i J. Ziebarth, odvjetnici,

intervenijenti,

OPĆI SUD (četvrto prošireno vijeće),

u sastavu tijekom vijećanja: S. Gervasoni, predsjednik, L. Madise, P. Nihoul, R. Frendo i J. Martín y Pérez de Nanclares (izvjestitelj), suci,

tajnik: S. Jund, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 17. lipnja 2022.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelj, enercity AG, zahtijeva poništenje Odluke Komisije C(2019) 1711 final od 26. veljače 2019. kojom se koncentracija proglašava spojivom s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP‑u (predmet M.8871 – RWE/E.ON Assets) (SL 2020., C 111, str. 1., u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

 Okolnosti spora

 Predmetni poduzetnici

2        Društvo RWE AG društvo je osnovano u skladu s njemačkim pravom koje je, u trenutku prijave namjeravane koncentracije, sudjelovalo u cijelom lancu opskrbe energijom, uključujući u području proizvodnje, veleprodaje, prijenosa, distribucije, trgovine na malo energijom i pružanja energetskih usluga potrošačima (kao što su očitanje brojila, električna mobilnost itd.). Društvo RWE i njegova društva kćeri, uključujući innogy SE, djeluju u više europskih država, odnosno u Belgiji, Češkoj Republici, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Luksemburgu, Mađarskoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

3        E.ON SE društvo je osnovano u skladu s njemačkim pravom koje je u trenutku prijave namjeravane koncentracije djelovalo u cijelom lancu opskrbe energijom, u području proizvodnje, veleprodaje, distribucije odnosno trgovine na malo energijom. E.ON je vlasnik i upravitelj sredstava za proizvodnju električne energije u više europskih država, među kojima su Njemačka, Francuska, Italija, Poljska i Ujedinjena Kraljevina.

4        Tužitelj je njemačko tijelo lokalne uprave koje proizvodi i isporučuje energiju u Njemačkoj.

 Kontekst koncentracije

5        Koncentracija o kojoj je riječ u ovom slučaju ulazi u okvir složene razmjene sredstava između društava RWE i E.ON, koju su dva predmetna poduzetnika objavila 11. i 12. ožujka 2018. Prvom transakcijom, odnosno koncentracijom o kojoj je riječ u ovom slučaju, društvo RWE željelo je steći isključivu kontrolu ili zajedničku kontrolu nad određenim proizvodnim sredstvima društva E.ON. Druga se transakcija sastoji od E.ON‑ova stjecanja isključive kontrole nad aktivnostima distribucije i trgovine na malo te nad određenim proizvodnim sredstvima društva innogy koja su pod kontrolom društva RWE. Što se tiče treće transakcije, njome je predviđeno da društvo RWE stekne 16,67 % udjela u društvu E.ON.

6        Tužitelj je 24. srpnja 2018. Europskoj komisiji poslao dopis u kojem je naveo da želi sudjelovati u postupku koji se odnosi na prvu i drugu transakciju koncentracije i, posljedično, zaprimiti dokumente koji se na njih odnose.

7        Tužitelj i Komisija su 3. listopada 2018. održali sastanak.

8        Druga transakcija koncentracije prijavljena je Komisiji 31. siječnja 2019. Komisija je s obzirom na tu drugu transakciju donijela Odluku C(2019) 6530 final od 17. rujna 2019. kojom se koncentracija proglašava spojivom s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP‑u (predmet M.8870 – E.ON/Innogy) (SL 2020., C 379, str. 16., u daljnjem tekstu: koncentracija M.8870).

9        Treća transakcija koncentracije prijavljena je Bundeskartellamtu (Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja, Njemačka), koji ju je odobrio odlukom od 26. veljače 2019. (predmet B8-28/19).

 Upravni postupak

10      Komisija je 22. siječnja 2019. zaprimila prijavu predložene koncentracije na temelju članka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.), kojom je društvo RWE htjelo steći isključivu kontrolu ili zajedničku kontrolu nad određenim sredstvima proizvodnje E.ON‑a u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.

11      Komisija je 31. siječnja 2019. u Službenom listu Europske unije objavila prethodnu prijavu te koncentracije (predmet M.8871 – RWE/E.ON Assets) (SL 2019., C 38, str. 22., u daljnjem tekstu: koncentracija M.8871), u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004.

12      U okviru svojeg ispitivanja koncentracije M.8871 Komisija je provela istraživanje tržišta te je stoga određenim poduzetnicima proslijedila upitnik.

13      Dopisom od 28. siječnja 2019. tužitelj je od službenika za saslušanje zatražio da mu prizna status zainteresirane treće strane kako bi ga se saslušalo u okviru postupka u vezi s koncentracijom M.8871. On je prihvatio taj zahtjev dopisom od 7. veljače 2019.

 Pobijana odluka

14      Komisija je 26. veljače 2019. donijela pobijanu odluku. Koncentracija M.8871 proglašena je spojivom s unutarnjim tržištem tijekom faze ispitivanja predviđene člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 139/2004 i člankom 57. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP).

 Zahtjevi stranaka

15      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

16      Komisija, koju podupiru Savezna Republika Njemačka, E.ON i RWE, od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

17      U prilog svojoj tužbi tužitelj u biti ističe šest tužbenih razloga, od kojih se prvi temelji na povredi njegova prava na djelotvornu sudsku zaštitu, drugi na povredi njegova prava na saslušanje, treći na pogrešnoj podjeli analize sveukupne transakcije, četvrti na očitim pogreškama u ocjeni, peti na povredi obveze dužne pažnje i šesti na zlouporabi ovlasti.

18      Bez formalnog isticanja prigovora nedopuštenosti na temelju članka 130. Poslovnika Općeg suda, Komisija, koju podupire društvo RWE, poziva se na nedopuštenost tužbe zbog nepostojanja tužiteljeve aktivne procesne legitimacije.

19      Kao prvo, Komisija tvrdi da je tužiteljevo sudjelovanje u postupku koji se odnosi na koncentraciju M.8871 samo jednostavno. U tom pogledu tvrdi da se zabrinutost koju je tužitelj izrazio odnosi gotovo isključivo na koncentraciju M.8870.

20      Štoviše, tužitelj ne može iz činjenice da se Komisija s njim sastala na sastanku od 3. listopada 2018. zaključiti da je njegovo sudjelovanje bilo dovoljno jer se Komisija sastala s drugim konkurentima u sličnom okviru. U svakom slučaju, tužitelj je iznio samo manje zabrinutosti koje poslije nisu ponovljene i nije odgovorio na Komisijin upitnik o tržištu.

21      Kao drugo, što se tiče nepostojanja osobnog utjecaja na tužitelja koji proizlazi iz njegova konkurentskog položaja, Komisija smatra da je tužitelj konkurent društava RWE i E.ON, ali da je riječ samo o objektivnom svojstvu, koje tužitelja ne karakterizira u odnosu na sve druge konkurente koji se trenutačno ili potencijalno nalaze u istovjetnoj situaciji i zato se na tome ne može temeljiti njegov osobni utjecaj. Komisija također ističe nepostojanje okolnosti koje bi ga individualizirale u svojstvu klijenta društva RWE u odnosu na njegove druge klijente.

22      Tužitelj smatra da se pobijana odluka na njega izravno i osobno odnosi.

23      Kao prvo, tužitelj tvrdi da je aktivno sudjelovao u postupku povezanom s koncentracijom M.8871 i da je utjecao na tijek postupka i na donošenje Komisijine odluke. Što se tiče upitnika o tržištu koji je provela Komisija, on tvrdi da ga nije primio.

24      Kao drugo, tužitelj smatra da se pobijana odluka izravno i osobno odnosi na njega jer su njegova društva kćeri i on sam među najvećim regionalnim poduzećima za isporuku energije i pružanje energetskih usluga u Njemačkoj, s obzirom na to da su stranke u koncentraciji njihovi izravni konkurenti, i jer bi koncentracija M.8871 mogla znatno smanjiti tužiteljeve izglede za tržišno natjecanje.

25      U skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a, fizička ili pravna osoba može pokrenuti postupak protiv odluke koja je upućena drugoj osobi samo ako se navedena odluka na nju odnosi izravno i osobno.

26      Stoga, kako bi se utvrdila tužiteljeva aktivna procesna legitimacija, valja ispitati odnosi li se pobijana odluka izravno i osobno na njega.

27      Kao prvo, što se tiče izravnog utjecaja na tužitelja, valja istaknuti da je pobijana odluka, s obzirom na to da je omogućila neposredno provođenje koncentracije M.8871, mogla dovesti do neposredne promjene situacije na predmetnim tržištima. Budući da volja stranaka u koncentraciji M.8871 da je ostvare nije bila upitna, gospodarski subjekti koji djeluju na predmetnim tržištima mogli su, na datum donošenja pobijane odluke, smatrati da se podrazumijeva neposredna ili brza promjena stanja na tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 4. srpnja 2006., easyJet/Komisija, T‑177/04, EU:T:2006:187, t. 32. i navedenu sudsku praksu). Iz toga proizlazi da se pobijana odluka izravno odnosi na tužitelja.

28      Kao drugo, što se tiče osobnog utjecaja na tužitelja, valja podsjetiti na to da prema ustaljenoj sudskoj praksi osobe kojima odluka nije upućena mogu tvrditi da ih se ona osobno tiče samo ako ta odluka utječe na njih zbog određenih osobina koje su im svojstvene ili zbog neke činjenične situacije koja ih razlikuje od bilo koje druge osobe, izdvajajući ih zbog toga pojedinačno na istovrstan način poput adresata odluke (vidjeti presudu od 4. srpnja 2006., easyJet/Komisija, T‑177/04, EU:T:2006:187, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

29      U slučaju odluke kojom se utvrđuje spojivost koncentracije s unutarnjim tržištem i kada je riječ o trećem poduzetniku, odnosi li se ona osobno na njega valja utvrditi s obzirom na, s jedne strane, njegovo sudjelovanje u upravnom postupku i, s druge strane, utjecaj na njegov položaj na tržištu. Iako samo sudjelovanje u postupku nije samo po sebi dovoljno kako bi se utvrdilo da se odluka osobno odnosi na tužitelja, osobito u području koncentracija čije detaljno ispitivanje zahtijeva redovit kontakt s brojnim poduzetnicima, činjenica je da aktivno sudjelovanje u upravnom postupku predstavlja element koji se redovito uzima u obzir u sudskoj praksi u području tržišnog natjecanja, uključujući u specifičnijem području kontrole koncentracija, kako bi se, zajedno s drugim posebnim okolnostima, utvrdila dopuštenost njegove tužbe (vidjeti presudu od 4. srpnja 2006., easyJet/Komisija, T‑177/04, EU:T:2006:187, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

30      U ovom slučaju valja primijetiti da među strankama nije sporno to da je tužitelj sudjelovao u upravnom postupku. Suprotno tomu, one se spore oko „aktivne” prirode tog sudjelovanja. Stoga je potrebno usredotočiti se na kvalitetu tužiteljeva sudjelovanja u postupku koji se odnosi na koncentraciju M.8871.

31      U tom pogledu najprije valja istaknuti da je tužitelj 24. srpnja 2018. uputio zahtjev Komisiji kako bi ga se saslušalo u okviru postupka koji se odnosi na koncentraciju M.8871 i u okviru postupka koji se odnosi na koncentraciju M.8870, kao što to proizlazi iz rubrike naslovljene na njemačkom jeziku „Aktenzeichen” (broj spisa) njegova dopisa u kojem se navode reference „M8870 & M8871”. Kako bi obrazložio svoj zahtjev, tužitelj je u tom dopisu općenito objasnio prirodu svojih interesa i štetu koju bi mogao pretrpjeti zbog odobravanja tih dviju transakcija.

32      Nadalje, tužitelj je 3. listopada 2018. sudjelovao na pojedinačnom sastanku s Komisijom koji se odnosio na koncentracije M.8870 i M.8871. Međutim, valja utvrditi da se od 20 stranica tužiteljeve prezentacije, pripremljene za taj sastanak, samo jedna odnosila na koncentraciju M.8871 i da se, osim toga, ta stranica odnosila samo na konkurentsku prednost koju je društvo RWE ostvarilo prilikom dodjele subvencija za razvoj i izgradnju novih proizvodnih sredstava dobivenih iz obnovljivih izvora energije. Ostatak te prezentacije bio je posvećen koncentraciji M.8870. Zapisnik s navedenog sastanka također pokazuje da su se rasprave koje su se odvijale tijekom sastanka uglavnom odnosile na koncentraciju M.8870 jer su se od njegove 42 točke samo tri odnosile na društvo RWE.

33      Usto, nakon tog sastanka i nakon Komisijina podsjetnika 4. prosinca 2018., tužitelj je porukom elektroničke pošte od 14. prosinca 2018. odgovorio na Komisijina pitanja postavljena porukom elektroničke pošte od 31. listopada 2018. Cilj je tih pitanja bio dati Komisiji pojašnjenja o tužiteljevoj primjedbi u pogledu konkurentske prednosti društava E.ON i innogy u razvoju novih usluga, kao što su rješenja „smart home” (pametna kuća), zbog njihove široke baze klijenata, što je problematika koja se odnosi na koncentraciju M.8870.

34      Naposljetku, tužitelj je porukom elektroničke pošte od 28. siječnja 2019. upućenom službeniku za saslušanje zatražio da ga se sasluša kao zainteresiranu treću stranu u postupku koji se odnosi na koncentraciju M.8871. Službenik za saslušanje odgovorio je tužitelju 7. veljače 2019. i naveo da ga smatra zainteresiranom trećom stranom u navedenom postupku.

35      Iz toga proizlazi da se, što se tiče koncentracije M.8871 u užem smislu, tužiteljeva očitovanja svode na jednu stranicu prezentacije čiji je sadržaj iscrpno preuzet u trima točkama koje se odnose na koncentraciju M.8871 iz zapisnika sa sastanka od 3. listopada 2018. Što se tiče očitovanja koja je tužitelj iznio u svojem dopisu od 24. srpnja 2018., ona su općenita i ponajprije imaju za cilj dokazati tužiteljev interes za postupak kako bi mu se poslije omogućilo da šire i preciznije iznese svoje mišljenje Komisiji, tako da ona nisu odlučujuća.

36      Tako se minimalno sudjelovanje ne može smatrati dovoljnim da bi ga se moglo smatrati aktivnim. U tom pogledu, točno je da je Komisija uzela u obzir i analizirala zabrinutosti koje je tužitelj izrazio u pogledu konkurentske prednosti koju je društvo RWE steklo zahvaljujući koncentraciji M.8871 kako bi odgovaralo na pozive na nadmetanje u području obnovljive energije, kao što proizlazi iz točaka 68. i 69. pobijane odluke.

37      Međutim, valja utvrditi da su zabrinutosti koje je iznio tužitelj ispitane u odjeljku 5.1.7. pobijane odluke, naslovljenom „Dodatna zabrinutost trećih strana”, koji slijedi odjeljak 5.1.6. pobijane odluke, naslovljen „Zaključci”, u okviru kojeg je Komisija zaključila da ne postoje ozbiljne sumnje u spojivost koncentracije M.8871 s unutarnjim tržištem. Stoga je analiza koju je Komisija provela u odjeljku 5.1.7. iznesena podredno. Podrednost tog ispitivanja potvrđena je Komisijinim pojašnjenjem u točki 67. pobijane odluke u kojem je navela da je riječ o odgovoru na zabrinutosti koje se odnose na potencijalne učinke koncentracije M.8871 na tržišta različita od tržišta proizvodnje i opskrbe električnom energijom na veliko u Njemačkoj, tržišta koje se smatra relevantnim za potrebe analize učinaka navedene koncentracije na unutarnje tržište, kao što to proizlazi iz točke 13. pobijane odluke.

38      Iz toga proizlazi da tužiteljeva očitovanja u vezi s koncentracijom M.8871, iako su od određenog interesa i Komisija ih je obradila, nisu bila odlučujuća za ocjenu učinaka navedene koncentracije na relevantno tržište.

39      Stoga se ne može smatrati da je tužitelj aktivno sudjelovao u upravnoj fazi koncentracije M.8871.

40      Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje tužiteljevim argumentima.

41      Kao prvo, tužitelj tvrdi da nije primio upitnik koji je poslala Komisija.

42      U tom pogledu, u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. stavkom 3. točkom (d) Poslovnika, Opći sud je od Komisije 29. ožujka 2022. zatražio da podnese dokaz da je doista tužitelju poslala upitnik, kao što je tvrdila u točki 10. odgovora na repliku. Komisija je na taj zahtjev odgovorila u predviđenom roku. Osim toga, tužitelj je spontano podnio tajništvu Općeg suda 19. travnja 2022. dopis s očitovanjima o tom pitanju. Predsjednik četvrtog proširenog vijeća odlučio je 3. svibnja 2022. unijeti taj dopis u spis. Naposljetku, Opći sud je o tome ispitao stranke na raspravi.

43      Tri su vrste dokaza koje je Komisija podnijela u odgovoru na zahtjev Općeg suda. Kao prvo, Komisija se poziva na popis poduzetnika kojima je bio poslan upitnik na kojem se nalazi tužiteljevo ime. Kao drugo, Komisija podnosi izvadak iz informatičke aplikacije koju je upotrijebila za slanje upitnika iz kojeg proizlazi da je tužitelju poslan 23. siječnja 2019. u 16.35 sati, uz rok za odgovor 30. siječnja 2019. Također je navedeno da je 27. siječnja 2019. poslan podsjetnik. Kao treće, Komisija dostavlja dva izvatka iz svojih baza podataka koji se odnose na slanje poruka i telefaksa kojima se dokazuje da su poruka i telefaks poslani tužitelju. Datumi i vrijeme tih pošiljaka odgovaraju onima navedenima u izvatku iz informatičke aplikacije.

44      Iz toga proizlazi da je Komisija tužitelju uistinu poslala upitnik.

45      U tom pogledu tužitelj je u biti istaknuo, u svojem dopisu od 19. travnja 2022. i na raspravi, da je upitnik poslan njegovu službeniku za odnose s javnošću. Međutim, s jedne strane, potonji tvrdi da ga nije primio i, s druge strane, tužitelj navodi da on nije bio prikladna osoba za kontakt. U vezi s potonjim pitanjem tužitelj primjećuje, u svojem dopisu od 19. travnja 2022., da upitnik koji se odnosi na koncentraciju M.8870 nije poslan službeniku za odnose s javnošću, nego nadležnom trgovinskom direktoru.

46      Valja istaknuti da, s obzirom na to da se od tužitelja ne može zahtijevati da pruži dokaz o negativnoj činjenici, odnosno izostanku primitka upitnika, Opći sud obratio se Komisiji kako bi dokazala da je doista poslala navedeni upitnik. Kao što proizlazi iz točke 44. ove presude, ona je to učinila. U takvim okolnostima, na tužitelju je bilo da Općem sudu podnese dokaze kojima se dovodi u pitanje pouzdanost dokaza koje je podnijela Komisija, što on nije učinio.

47      Što se tiče činjenice da je upitnik bio poslan krivom primatelju, čak i pod pretpostavkom da je dokazana, valja utvrditi da tužitelj nije osporio da je dotična osoba bila njegov službenik za odnose s javnošću u trenutku kada je poslan taj upitnik.

48      Međutim, od takve se osobe, koja je primila i elektroničku poštu i telefaks koji potječe od institucije Unije, može razumno očekivati da odmah obavijesti navedenu instituciju o pogrešci u vezi s adresatom. Osim toga, s obzirom na to da posjeduje takve dokumente, također se mogla obratiti pravnoj ili trgovačkoj službi svojeg poduzeća kako bi ih obavijestila o primitku tih dokumenata.

49      U svakom slučaju, čak i da je tužitelj imao priliku ispuniti upitnik, njegovo se sudjelovanje ne bi moglo zbog te okolnosti smatrati aktivnim.

50      Naime, puko upućivanje ispunjenog upitnika ne može se smatrati elementom koji je dovoljan za individualizaciju predmetnog subjekta u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a (vidjeti u tom smislu rješenje od 18. rujna 2006., Wirtschaftskammer Kärnten i best connect Ampere Strompool/Komisija, T‑350/03, neobjavljeno, EU:T:2006:257, t. 50. i 51.).

51      Drukčije ne može biti jer, kao što je to Komisija pravilno istaknula na raspravi, ona možda u svrhu donošenja odluke o koncentraciji koja joj je prijavljena mora ispitati velik broj sudionika predmetnog tržišta. To proizlazi iz ovlasti podnošenja zahtjeva za pružanje informacija koja joj je dodijeljena člankom 11. stavkom 7. Uredbe br. 139/2004, prema kojem Komisija, u svrhu obavljanja dužnosti koje su joj određene tom uredbom, može ispitivati sve fizičke i pravne osobe koje pristanu na takvo ispitivanje u svrhu prikupljanja podataka o predmetu istrage.

52      Kao drugo, tužitelj tvrdi da je zatražio od službenika za saslušanje da mu se prizna status zainteresirane treće strane. Iako podnošenje takvog zahtjeva može biti pokazatelj tužiteljeve volje da sudjeluje u postupku povezanom s koncentracijom M.8871, njegovo se sudjelovanje ne može na temelju toga smatrati „aktivnim“, nego se to mora odražavati samo u tužiteljevim djelovanjima koja su mogla utjecati na ishod predmetnog postupka.

53      Osim toga, tužitelj je na raspravi naveo da mu, suprotno onomu što je navedeno u odluci službenika za saslušanje od 7. veljače 2019., Komisija nije odredila rok u kojem bi morao podnijeti svoja pisana očitovanja o koncentraciji M.8871.

54      Valja utvrditi da je taj argument u suprotnosti s onim što je tužitelj osim toga tvrdio u okviru svojih različitih pismena, odnosno da je aktivno sudjelovao u upravnom postupku u vezi s koncentracijom M.8871. Međutim, tužitelj ne može nastaviti sa svojom argumentacijom prema kojoj je aktivno sudjelovao u postupku i istodobno prvi put na raspravi prigovarati Komisiji da mu nije odredila rok za podnošenje očitovanja kako bi dokazao svoju aktivnu procesnu legitimaciju. Naime, na temelju sudskog načela „nemo potest venire contra factum proprium”, koje se također naziva „venire contra factum proprium non valet”, nitko ne može pobijati ono što je ranije prihvatio (presude od 22. travnja 2016., Irska i Aughinish Alumina/Komisija, T‑50/06 RENV II i T‑69/06 RENV II, EU:T:2016:227, t. 192. i od 6. travnja 2017., Regione autonoma della Sardegna/Komisija, T‑219/14, EU:T:2017:266, t. 63.; vidjeti također u tom smislu rješenje od 13. veljače 2014., Marszałkowski/OHIM, C‑177/13 P, neobjavljeno, EU:C:2014:183, t. 73.). Stoga taj argument valja odbaciti kao očito nedopušten.

55      Kao treće, tužitelj u biti tvrdi da su koncentracija M.8871 i koncentracija M.8870 jedinstvena koncentracija i da ih je Komisija zajedno obradila. On je na raspravi pojasnio da je službeniku za saslušanje podnijela zahtjev za saslušanje u okviru upravnog postupka koji se odnosio na koncentraciju M.8871 tek kad je primio upitnik u vezi s tom koncentracijom.

56      Te argumente treba odbiti kao bespredmetne. Naime, u stadiju ispitivanja dopuštenosti nije važno utvrditi čine li koncentracije M.8870 i M.8871 jedinstvenu koncentraciju ili znati kako je tužitelj shvatio način na koji je Komisija namjeravala obraditi te dvije koncentracije jer u svakom slučaju tužitelj nije podnio očitovanja o koncentraciji M.8871, osim na jednoj stranici svoje prezentacije od 3. listopada 2018.

57      Budući da tužitelj nije aktivno sudjelovao u postupku povezanom s koncentracijom M.8871, valja smatrati da, s obzirom na nepostojanje posebne okolnosti vezane za utjecaj na njegov položaj na tržištu, pobijana odluka ne utječe osobno na njega, u smislu sudske prakse navedene u točki 29. ove presude.

58      Budući da se pobijana odluka ne odnosi osobno na tužitelja, on nije dokazao svoju aktivnu procesnu legitimaciju, tako da njegovu tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu.

 Troškovi

59      U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova te troškova Komisije i društava E.ON i RWE, u skladu s njihovim zahtjevima.

60      Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Savezna Republika Njemačka snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (četvrto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.      Društvo enercity AG snosit će vlastite troškove te troškove Europske komisije i društava E.ON SE i RWE AG.

3.      Savezna Republika Njemačka snosit će vlastite troškove.

Gervasoni

Madise

Nihoul

Frendo

 

      Martín y Pérez de Nanclares

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 17. svibnja 2023.

Potpisi


*      Jezik postupka: njemački