Predmet T‑245/11

ClientEarth
i
The International Chemical Secretariat

protiv

Europske agencije za kemikalije (ECHA)

„Pristup dokumentima – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Dokumenti u posjedu ECHA‑e – Dokumenti treće strane – Rok određen za odgovor na zahtjev za pristup – Odbijanje pristupa – Izuzeće koje se odnosi na zaštitu poslovnih interesa treće strane – Izuzeće koje se odnosi na zaštitu procesa odlučivanja – Prevladavajući javni interes – Informacije o okolišu – Emisije u okoliš“

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 23. rujna 2015.

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Vlastoručni potpis odvjetnika – Podnošenje tužbe u ime dva tužitelja – Potpis ispred kojeg se navodi samo jedan od tužitelja – Dopuštenost – Pretpostavke

(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 43. st. 1. podstavak prvi i čl. 44. st 1.)

2.      Tužba za poništenje – Pretpostavke dopuštenosti – Fizičke ili pravne osobe – Tužba koju je podnijelo više tužitelja protiv iste odluke – Aktivna procesna legitimacija jednoga od njih – Dopuštenost tužbe u njezinoj cijelosti

(čl. 263. podstavak četvrti UFEU‑a)

3.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Ocjena tih učinaka prema biti akta

(čl. 263. UFEU‑a)

4.      Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Odbijanje pristupa dokumentu jer on ne postoji ili ga dotična institucija ne posjeduje – Okolnost koja ne može dovesti do neprimjenjivosti uredbe

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. i čl. 8. st. 1. i 3.)

5.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Odluka o odbijanju pristupa dokumentima institucije nakon ponovnog zahtjeva – Uključenost – Pretpostavke

(čl. 263. UFEU‑a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 1.)

6.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Pojam – Tužba koja može donijeti korist tužitelju – Interes koji mora postojati sve do objave sudske odluke

(čl. 263. podstavak četvrti UFEU‑a)

7.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Tužba protiv odluke Unijine agencije kojom se odbija pristup dokumentima – Objava zatraženih informacija na internetskoj stranici agencije tijekom postupka – Gubitak pravnog interesa

(čl. 263. podstavak četvrti UFEU‑a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 1.)

8.      Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Rok određen za odgovor na zahtjev za pristup – Prekoračenje – Prešutna odluka o odbijanju – Zadržavanje nadležnosti dotične institucije da izvan roka odgovori na zahtjev za pristup – Odluka o produljenju – Posljedice prekoračenja roka

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 1. i 2.)

9.      Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Usko tumačenje i primjena

(čl. 15. st. 3. UFEU‑a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodne izjave 4. i 11. te čl. 1. i 4.)

10.    Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Dostupnost putem interneta određenih informacija o registriranim tvarima – Imena i kontakt podaci podnositelja registracije – Mogućnost Europske agencije za kemikalije (ECHA) da ne priopći informacije ako dotične osobe nisu podnijele zahtjev za povjerljivost – Nepostojanje

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. alineja 1. i Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10. t. (a) podt. xi., čl. 118. st. 2. t. (d) i čl. 119. st. 2. t. (d))

11.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita procesa odlučivanja – Pretpostavke – Konkretno, stvarno i ozbiljno ugrožavanje navedenog procesa – Doseg

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 3. podstavak prvi i Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 119. st. 2.)

12.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita procesa odlučivanja – Doseg – Opseg radnog opterećenja potrebnog za zahtjev za pristup – Isključenje

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 3.)

13.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Odbijanje pristupa – Obveza institucije da izvrši konkretnu i pojedinačnu provjeru dokumenata – Mogućnost oslanjanja na opće pretpostavke koje se primjenjuju na određene kategorije dokumenata – Granice

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2.)

14.    Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Pristup dokumentima u posjedu Europske agencije za kemikalije (ECHA) – Presumpcija u korist neotkrivanja informacija o preciznoj količini tvari koja je proizvedena ili stavljena na tržište – ECHA‑ina obveza dokazivanja postojanja povrede poslovnih interesa dotičnih osoba u slučaju otkrivanja – Nepostojanje

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. i Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća , čl. 118. st. 2. t. (c))

15.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Zahtjev za pristup informacijama o okolišu – Primjena Uredbe br. 1367/2006 kao lex specialis u odnosu na Uredbu br. 1049/2001 – Utjecaj – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Doseg – Zaštita poslovnih interesa – Isključenje

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 1., st. 2. alineje 1. do 3., st. 3. i st. 5., te Uredba br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6. st. 1.)

16.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Zahtjev za pristup informacijama o okolišu – Uredba br. 1367/2006 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Javni interes koji opravdava otkrivanje dokumenata – Pojam

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. i Uredba br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća , čl. 6. st. 1.)

17.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Zahtjev za pristup informacijama o okolišu – Uredba br. 1367/2006 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Javni interes koji opravdava otkrivanje dokumenata – Pozivanje na načelo transparentnosti – Nužnost uzimanja u obzir posebnih razmatranja u vezi s konkretnim slučajem

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. i Uredba br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća , čl. 6. st. 1.)

18.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Zahtjev za pristup informacijama o okolišu – Uredba br. 1367/2006 – Informacije koje se odnose na emisije u okoliš – Pojam – Informacija o količini koja je proizvedena ili stavljena na tržište kemikalija – Isključenje

(Uredba br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 1. t. (d) i Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća , čl. 3. st. 15.)

19.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Dokumenti trećih strana – Obveza prethodnog savjetovanja s dotičnim trećim stranama – Doseg

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 1., 2. i 4.)

20.    Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita poslovnih interesa određene osobe – Obveza institucije da izvrši konkretnu i pojedinačnu provjeru dokumenata – Doseg – Isključenje obveze – Informacije o preciznoj količini kemikalije koja se proizvodi ili stavlja na tržište na temelju Uredbe br. 1907/2006 – Pretpostavke

(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. alineja prva i st. 6., te Uredba br. 1907/2006, čl. 118. st. 2. t. (c))

21.    Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Pretpostavke – Proširivanje postojećeg razloga – Dopuštenost – Istovrsno rješenje za prigovore istaknute u potporu razloga – Prigovor koji se odnosi na povredu načela proporcionalnosti koji je istaknut u potporu razloga koji se odnosi na povredu članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001 – Dopuštenost

(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c) i čl. 48. st. 2.; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 6.)

22.    Usklađivanje zakonodavstava – Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija – Uredba REACH – Dostupnost putem interneta određenih informacija o registriranim tvarima – Ukupan količinski raspon tvari – Mogućnost treće strane da obveže Europsku agenciju za kemikalije (ECHA) na priopćavanje neutvrđenih raspona podnošenjem zahtjeva za pristup na temelju Uredbe br. 1049/2001 – Nepostojanje

(Aarhuška konvencija, čl. 4. st. 3. t. (a); Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 1. i čl. 4. st. 4.; Uredba br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. podstavak prvi; i Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl.. 118. st. 1. i čl. 119. st. 2. t. (b))

23.    Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Apstraktno izlaganje – Nedopuštenost

(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c))

1.      Na temelju članka 43. stavka 1. podstavka prvog Poslovnika Općeg suda, izvornik svakog postupovnog akta mora potpisati agent ili odvjetnik stranke. Kad je riječ o tužbi koju je izradio i podnio odvjetnik u ime dvaju tužitelja, činjenica da posljednja stranica tužbe sadržava navode „podnosi odgovarajuće za“ i „za račun“ upućujući samo na jednog od tužitelja ne može osporiti zaključak da je navedena tužba sukladna s navedenom odredbom kao i s člankom 44. stavkom 1. navedenog Poslovnika. Naime, s jedne strane, iz nijedne odredbe prava Unije ne proizlazi da su takvi navodi obvezni i da odvjetnik na posljednjoj stranici tužbe mora nakon svojeg potpisa navesti dotične tužitelje. S druge strane, ne može se u odnosu na činjenicu da je svaki od tužitelja dao urednu punomoć odvjetniku koji je potpisao tužbu opravdano tvrditi da je navođenjem samo jednog od tužitelja prije i nakon potpisa odvjetnika njegovo zastupanje pred sudom Unije ograničeno samo na tog tužitelja.

(t. 84., 88.‑92.)

2.      Kad je riječ o jednom te istom tužbenom zahtjevu, ako jedan od tužitelja ima pravni interes, ne treba ispitivati pravni interes drugih tužitelja, osim ako to nije potrebno zbog razmatranja u vezi s procesnom ekonomijom.

(t. 97.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 101.‑104.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 105. i 106.)

5.      Kao što to propisuje članak 8. stavak 1. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, protiv odbijanja ponovnog zahtjeva načelno se može podnijeti tužba za poništenje. U tom pogledu, iako svaki odgovor na opći zahtjev za informacije nije nužno odluka koja otvara mogućnost za podnošenje tužbe za poništenje, ipak je drugačiji slučaj kada je riječ o zahtjevu za jasno određenim informacijama, pri čemu se Unijina agencija u odgovoru nije ograničila na priopćavanje samo općenitih informacija, nego je donijela odluku o odbijanju zahtjeva za informacijama. Neovisno o odgovoru na pitanje je li navedena agencija bila dužna ili nije bila dužna odobriti pristup navedenim informacijama, osobito na temelju Uredbe br. 1049/2001, ipak je riječ o negativnoj odluci koja stvara pravne učinke i koju se, dakle, može osporavati.

(t. 107., 109. i 110.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 114. i 115.)

7.      Kad je riječ o tužbi protiv odbijanja Unijine agencije da otkrije informacije kojima je zatražen pristup na temelju Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, i pri čemu su nakon podnošenja tužbe zatražene informacije otkrivene na internetskoj stranici agencije, valja utvrditi da je predmet spora prestao postojati pa je tužitelj izgubio svoj pravni interes i stoga postupak treba obustaviti. Što se tiče tih informacija, može se, dakle, u toj perspektivi smatrati da je tužiteljev zahtjev ispunjen. Poništenje pobijane odluke, s obzirom na to da se njome odbija pristup navedenim informacijama, ne bi mu dakle donijelo nikakvu korist.

(t. 119. i 120.)

8.      Istek rokova predviđenih u članku 8. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije ne oduzima instituciji ovlast donošenja izričite odluke. U tom je pogledu zakonodavac predvidio posljedice prekoračenja roka iz članka 8. stavaka 1. i 2. navedene uredbe propisujući u članku 8. stavku 3. te uredbe da u slučaju kada institucija povrijedi taj rok nastaje pravo pokretanja sudskog postupka. Ipak, prekoračenje roka za odgovor ne može opravdati poništenje odluke kojom se odlučuje o ponovnom zahtjevu zbog njezine nezakonitosti. Jednako vrijedi i kad se dovode u pitanje zakonitost ili valjanost odluke o produljenju. Naime, čak bi i nevaljanost odluke o produljenju omogućila u najboljem slučaju samo stajalište da rok za odgovor na ponovljeni zahtjev nije produljen i da je stoga pobijana odluka donesena izvan roka, što ne utječe, međutim, na njezinu zakonitost.

(t. 130.‑132. i 136.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 145., 146. i 202.)

10.    Kada je riječ o zahtjevu za pristup imenima i kontakt podacima proizvođača i uvoznika kemikalija registriranih pri Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA), valja navesti da potonja ne može temeljiti odluku o odbijanju pristupa na članku 4. stavku 2. alineji prvoj Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, u vezi s člankom 118. stavkom 2. točkom (d) Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija, ako su navedena imena i kontakt podaci informacije obuhvaćene člankom 119. stavkom 2. točkom (d) Uredbe br. 1907/2006. Naime, navedeni članak 119. stavak 2. propisuje da su putem interneta dostupni svi podaci iz sigurnosno‑tehničkog lista, osim ako postoji zahtjev za povjerljivost na temelju članka 10. točke (a) podtočke xi. Uredbe br. 1907/2006.

Naime, s jedne strane, pod pretpostavkom da je sustav dostupnosti putem interneta koji je utvrđen člankom 119. Uredbe br. 1907/2006 sveobuhvatan, članak 4. stavak 2. alineja prva Uredbe br. 1049/2001, u vezi s člankom 118. stavkom 2. točkom (d) Uredbe br. 1907/2006, nije primjenjiv na informacije iz članka 119. navedene uredbe i stoga ne može opravdati odbijanje pristupa informacijama o imenima i kontakt podacima podnositelja registracije. S druge strane, pod pretpostavkom da sustav predviđen u navedenom članku 119. načelno ne isključuje u potpunosti sustav pristupa dokumentima predviđen u članku 118. Uredbe br. 1907/2006 i Uredbi br. 1049/2001, članak 119. stavak 2. točka (d) Uredbe br. 1907/2006 ipak propisuje da informacije kao što su to imena i kontakt podaci podnositelja registracije moraju biti dostupni putem interneta, osim ako ECHA ne udovolji zahtjevu za povjerljivost. Stoga, u slučaju kada ne postoji takav zahtjev, ECHA ne može potpuno odbijanje otkrivanja zatraženih informacija obrazložiti zakonskom presumpcijom iz članka 118. stavka 2. točke (d) Uredbe br. 1907/2006 smatrajući da bi otkrivanje povrijedilo zaštitu poslovnih interesa dotične osobe. Naime, zakonska presumpcija iz članka 118. Uredbe br. 1907/2006 ne može opravdati načelno neotkrivanje informacije s obzirom na to da posebna odredba, odnosno članak 119. stavak 2. točka (d) Uredbe br. 1907/2006, zahtijeva načelno otkrivanje te informacije.

(t. 151.‑153.)

11.    Primjena izuzeća od prava na pristup dokumentima koje se odnosi na zaštitu procesa odlučivanja, koje je predviđeno u članku 4. stavku 2. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, zahtijeva da predmetni pristup može konkretno ugroziti interes zaštićen izuzećem i da je ugrožavanje tog interesa razumno predvidljivo, a ne samo hipotetsko. Štoviše, za primjenu izuzeća propisanog u članku 4. stavku 3. podstavku prvom navedene uredbe, ugrožavanje mora biti ozbiljno. To je osobito slučaj ako otkrivanje predmetnih dokumenata ima bitan utjecaj na proces odlučivanja. Međutim, ocjena ozbiljnosti ovisi o svim okolnostima o kojima je riječ, osobito o negativnim učincima na proces odlučivanja na koje se poziva institucija kad je riječ o otkrivanju navedenih dokumenata.

Kad je riječ o zahtjevu za pristup imenima i kontakt podacima proizvođača i uvoznika kemikalija registriranih pri Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA), imena podnositelja registracije nisu informacije o ECHA‑inom procesu odlučivanja nego je više riječ o informacijama na koje se odnosi odluka koja je rezultat navedenog procesa. Pristup zatraženim informacijama ne može onemogućiti ECHA‑u da odlučuje o mjerama koje valja poduzeti za provedbu obveza dostupnosti informacija na internetu, koje proizlaze iz članka 119. stavka 2. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija. Također, navodna opasnost od zlouporabe postupaka koja je predviđena u Uredbi br. 1907/2006 ne odnosi se na proces odlučivanja, nego na moguće posljedice otkrivanja zatraženih informacija. Dakle, razlog za odbijanje predviđen u članku 4. stavku 3. podstavku prvom Uredbe br. 1049/2001 odnosi se samo na proces odlučivanja.

(t. 156., 157., 160. i 162.)

12.    Izuzeće od prava na pristup dokumentima predviđeno u članku 4. stavku 3. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije odnosi se samo na zaštitu procesa odlučivanja, a ne na izbjegavanje pretjeranog radnog opterećenja dotičnih institucija.

(t. 161.)

13.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 168.‑172. i 231.)

14.    Članak 118. stavak 2. točka (c) Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija sadržava opću presumpciju prema kojoj informacija o preciznoj količini tvari koje su proizvedene ili stavljene na tržište načelno ugrožava zaštitu poslovnih interesa dotične osobe. Kada se primjenjuje zakonska presumpcija te odredbe, dotično tijelo može smatrati da bi otkrivanje ugrozilo zaštitu poslovnih interesa dotične osobe, a da nije dužno provesti konkretnu ocjenu sadržaja svakog od dokumenata čije se otkrivanje zahtijeva. Zbog te zakonske presumpcije, a s obzirom na to da ne postoje konkretni elementi koji bi ju mogli dovesti u pitanje, Europska agencija za kemikalije nije dužna dokazati u čemu otkrivanje precizne količine ugrožava poslovne interese dotičnih osoba.

Taj zaključak nije doveden u pitanje činjenicom da ispitivanje za obradu zahtjeva za pristup dokumentima načelno mora biti konkretno i pojedinačno. Od tog načela postoje izuzeća, osobito kad postoji opća presumpcija prema kojoj bi otkrivanje predmetnog dokumenta ugrozilo interese zaštićene izuzećima propisanima u članku 4. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. To je tim više tako kada je takva presumpcija izričito propisana zakonskom odredbom, odnosno člankom 118. stavkom 2. točkom (c) Uredbe br. 1907/2006.

(t. 174., 176. i 177.)

15.    Prva rečenica članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice utvrđuje pravilo o izuzećima iz članka 4. stavka 2. alineja prve i treće Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Druga rečenica tog stavka 1. ne navodi samo druga izuzeća, nego izuzeća propisana u članku 4. Uredbe br. 1049/2001. Dakle, tom su odredbom obuhvaćena izuzeća iz tog članka 4. stavka 1., stavka 2. alineje druge i stavaka 3. i 5. Budući da se na zaštitu poslovnih interesa iz članka 4. stavka 2. alineje prve Uredbe br. 1049/2001 odnosi prva rečenica članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006, ta zaštita nije obuhvaćena pojmom drugih izuzeća iz druge rečenice tog članka 6. stavka 1.

(t. 187.)

16.    Druga rečenica članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice odnosi se samo na javni interes za otkrivanje, a ne na prevladavajući javni interes u smislu članka 4. stavka 2., in fine, Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Stoga iz druge rečenice članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006 ne proizlazi da otkrivanje informacija o okolišu uvijek predstavlja prevladavajući javni interes.

(t. 189.)

17.    Iako se prevladavajući javni interes koji može opravdati otkrivanje dokumenta ne mora nužno razlikovati od načela na kojima se temelji Uredba br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, samo opća razmatranja ipak ne mogu biti osnova za utvrđenje da je načelo transparentnosti osobito relevantno i da prevladava nad razlozima koji opravdavaju odbijanje otkrivanja dokumenata te je podnositelj zahtjeva dužan konkretno navesti okolnosti na kojima se temelji prevladavajući javni interes koji opravdava otkrivanje dotičnih dokumenata.

Iz toga slijedi da prevladavajući javni interes za otkrivanje ne proizlazi iz sâme činjenice da predmetne informacije predstavljaju informacije o okolišu. Na taj se način, kad je riječ o zahtjevu za informacije o okolišu koje se odnose na preciznu količinu određenih opasnih tvari koje su proizvedene ili stavljene na tržište, podnositelj zahtjeva ne može općenito pozivati na načela na kojima se temelji Uredba br. 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice, u vezi s Uredbom br. 1049/2001, a da pritom ne navede nijedan argument koji u odnosu na preciznu količinu tvari dokazuje da je osobito relevantno pozivanje na načelo transparentnosti kojim se omogućuje bolje sudjelovanje javnosti u procesu odlučivanja.

(t. 193., 194. i 196.)

18.    Iako Uredba br. 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice ne sadržava izričitu definiciju pojma emisija u okoliš, s obzirom na članak 2. stavak 1. točku (d) podtočku ii. te uredbe moguće je zaključiti da emisije mogu biti samo oslobađanja u okoliš koja utječu ili bi mogla utjecati na sastavnice okoliša. Na taj način, budući da se sâma proizvodnja ili stavljanje na tržište tvari ne može smatrati oslobađanjem te tvari u okoliš, ni informacija o količini koja je proizvedena ili stavljena na tržište ne može biti informacija koja se odnosi na emisiju u okoliš.

Taj zaključak ne može biti doveden u pitanje argumentacijom da tvar koja je stavljena na tržište nužno utječe na okoliš i ljude pa već stavljanje na tržište predstavlja emisiju u okoliš. Prije svega, utjecaj na zdravlje ili sigurnost ljudi nije dostatan za zaključak da postoji emisija u okoliš koja može utjecati na sastavnice okoliša. U tom pogledu, iako apstraktna opasnost od emisije neke tvari postoji od trenutka njezine proizvodnje i iako nije isključeno da se ta opasnost povećava njezinim stavljanjem na tržište, sâma opasnost od mogućnosti emisije tvari u okoliš ipak ne opravdava da se količina tvari koja je proizvedena ili stavljena na tržište kvalificira kao informacija o emisijama u okoliš.

Nadalje, postoje tvari, osobito intermedijeri u smislu članka 3. stavka 15. Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija, koje se ne oslobađaju u okoliš ako se uporabljuju na način kako je to predviđeno. Iako se sve tvari osim intermedijera mogu osloboditi u okoliš u nekom trenutku njihova uporabnog ciklusa, to ipak ne znači da se količina tih tvari koja je proizvedena ili stavljena na tržište može smatrati informacijom koja se odnosi na oslobađanja u okoliš koja utječu ili bi mogla utjecati na sastavnice okoliša.

(t. 205., 206., 208.‑213.)

19.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 222. i 223.)

20.    Iz teksta članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije proizlazi da ako su izuzećima obuhvaćeni samo dijelovi traženog dokumenta, preostali se dijelovi dokumenta objavljuju. Osim toga, načelo proporcionalnosti zahtijeva da odstupanja ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje cilja koji se nastoji postići. U tom pogledu članak 4. stavak 6. navedene uredbe podrazumijeva konkretno i pojedinačno ispitivanje sadržaja svakog dokumenta. Naime, samo takvo ispitivanje svakog dokumenta može omogućiti instituciji ocjenu mogućnosti odobravanja djelomičnog pristupa podnositelju zahtjeva. Ocjenjivanje dokumenata po kategorijama, a ne prema konkretnim informacijama sadržanim u tim dokumentima, pokazuje se nedostatnim s obzirom na to da ispitivanje koje institucija mora provesti treba toj instituciji omogućiti konkretnu ocjenu primjenjuje li se zaista istaknuto izuzeće na sve informacije sadržane u navedenim dokumentima.

Kad je riječ o zahtjevu za informacije u vezi s preciznom količinom određenih tvari koje su proizvedene ili stavljene na tržište, Europska agencija za kemikalije (ECHA) nije dužna provesti pojedinačno ispitivanje ako zakonska presumpcija iz članka 118. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija, prema kojoj otkrivanje precizne količine ugrožava zaštitu poslovnih interesa dotičnih osoba, obuhvaća sve tvari o kojima je riječ. Usto, podnositelj zahtjeva nije ni za sve predmetne tvari ni za specifične tvari naveo elemente koji mogu dovesti u pitanje tu zakonsku presumpciju, kao što nije ni dokazao postojanje prevladavajućeg javnog interesa koji barem za dio tvari opravdava otkrivanje traženih informacija. Stoga ECHA može smatrati da su informacije o preciznoj količini svih tvari obuhvaćene izuzećem predviđenim u članku 4. stavku 2. alineji prvoj Uredbe br. 1049/2001. Osim toga, navedeni članak 118. stavak 2. točka (c) ne prekoračuje granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje cilja koji se nastoji postići, odnosno zaštite poslovnih interesa.

(t. 229., 230., 232. i 239.)

21.    U skladu s odredbama članka 44. stavka 1. točke (c) i članka 48. stavka 2. Poslovnika Općeg suda proizlazi da u aktu kojim se pokreće postupak treba naznačiti predmet spora kao i sažeti prikaz razloga za pokretanje postupka kao i to da je tijekom postupka zabranjeno iznositi nove razloge, osim ako se temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka. Međutim, razlog koji predstavlja proširenje razloga koji je prethodno, na izravan ili neizravan način, iznesen u tužbi i koji je s tim razlogom usko povezan treba proglasiti dopuštenim. Istovrsno rješenje nameće se za prigovore istaknute u potporu razloga.

Stoga je dopušten prigovor koji se odnosi na povredu načela proporcionalnosti koji je istaknut u okviru tužbe protiv odluke o odbijanju pristupa dokumentima, u potporu razloga koji se odnosi na povredu članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Naime, navedena odredba nastoji doprinijeti poštovanju tog načela dopuštajući djelomično otkrivanje ako se izuzeće od prava na pristup odnosi samo na dio dokumenta, kako se ne bi prekoračile granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje cilja koji se nastoji postići. U tom kontekstu, upućivanje tužitelja na načelo proporcionalnosti nije novi razlog, nego prigovor koji pojašnjava razlog koji se odnosi na povredu članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001.

(t. 235.‑237.)

22.    Kad je riječ o obvezi Europske agencije za kemikalije (ECHA) da u skladu s člankom 119. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija, objavi ukupan količinski raspon tvari u kojem je tvar registrirana, navedena uredba ne stavlja tu obvezu u odnos s pravom na pristup dokumentima koje je propisano u njezinom članku 118. stavku 1., u vezi s člankom 2. stavkom 1. Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Dakle, nije moguće zahtjevom za pristup dokumentima nametnuti poštovanje obveze dostupnosti na internetu. U tom smislu, zahtjev za pristup dokumentima ne može obvezati ECHA‑u na stvaranje određenih podataka koji ne postoje, čak i kada je otkrivanje tih podataka propisano u članku 119. Uredbe br. 1907/2006. Stoga ECHA ima pravo odbiti zahtjev za pristup ukupnom količinskom rasponu određenih tvari zbog toga što ne posjeduje tražene informacije. S obzirom na to da nije dužna obratiti se trećim stranama u vezi s informacijama koje ne posjeduje, ECHA‑i se ne može prigovoriti da je povrijedila članak 4. Uredbe br. 1049/2001.

Osim toga, članak 4. stavak 3. točka (a) Aarhuške konvencije izričito predviđa da zahtjev za informacijom o okolišu može biti odbijen ako tijelo vlasti kojemu je zahtjev upućen ne raspolaže traženom informacijom o okolišu. U skladu s člankom 3. podstavkom prvim Uredbe br. 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice, Uredba br. 1049/2001 primjenjuje se na sve zahtjeve za pristup informacijama o okolišu koje se nalaze u posjedu institucija i tijela Zajednice, što omogućava zaključak da se to upućivanje odnosi samo na postojeće dokumente koji su u posjedu dotične institucije. Stoga, čak i pod pretpostavkom da ukupni količinski rasponi jesu informacije o okolišu, ta okolnost ne može dovesti u pitanje zakonitost odbijanja zahtjeva za pristup tim informacijama.

(t. 252., 253. i 259.)

23.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 256.)