PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

3. lipnja 2015.

Predmet T‑658/13 P

B. P.

protiv

Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA)

„Žalba – Javna služba – Član ugovornog osoblja – Osoblje Agencije Europske unije za temeljna prava – Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme na neodređeno vrijeme – Pravo na saslušanje – Preraspoređivanje u drugu službu do isteka ugovora – Ocjena činjeničnih elemenata – Iskrivljavanje dokaza – Obveza obrazlaganja“

Predmet:      Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 30. rujna 2013., BP/FRA (F‑38/12, Zb. SS, EU:F:2013:138) radi ukidanja te presude.

Odluka:      Presuda Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 30. rujna 2013., BP/FRA (F‑38/12, Zb. SS, EU:F:2013:138) ukida se u dijelu u kojem je njome odbijena tužba podnesena protiv odluke Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) sadržane u dopisu od 27. veljače 2012. o neproduljenju ugovora o radu B. P.-a u svojstvu člana ugovornog osoblja. Poništava se odluka FRA‑e sadržana u dopisu od 27. veljače 2012. o neproduljenju ugovora o radu B. P.-a u svojstvu člana ugovornog osoblja.  U preostalom dijelu žalba se odbija. B. P. i FRA snosit će vlastite troškove nastale u postupku pred Službeničkim sudom i u ovom postupku.

Sažetak

Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme – Donošenje odluke bez omogućavanja zainteresiranoj osobi da se prethodno očituje o svim elementima kojima uprava raspolaže – Povreda prava na saslušanje

(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 85. st. 1.; Uredba Vijeća br. 168/2007, čl. 24. st. 1.)

Poštovanje prava na obranu u svakom postupku pokrenutom protiv neke osobe koji može rezultirati donošenjem akta kojim joj se nanosi šteta predstavlja temeljno načelo prava Unije koje mora biti zajamčeno, pa čak i onda kada ne postoje nikakva pravna pravila koja se odnose na predmetni postupak. To načelo poštovanja prava na obranu još je važnije kada se radi o odluci o neproduljenju ugovora o radu člana ugovornog osoblja koja je donesena u kontekstu loših međuljudskih odnosa.

Budući da to načelo nalaže da se zainteresiranoj osobi omogući da učinkovito iznese svoje stajalište u odnosu na elemente koji u aktu koji će se donijeti mogu biti uzeti u obzir na njezinu štetu, odluka o neproduljenju ugovora o radu može se donijeti tek nakon što je zainteresiranoj osobi omogućeno da učinkovito iznese svoje stajalište o prijedlogu odluke, u kontekstu usmene ili pisane razmjene koju je pokrenulo tijelo nadležno za imenovanje, na kojemu je da to dokaže. U tom pogledu, zainteresiranoj osobi mora biti omogućeno da iznese svoje stajalište o tome što sve zna o svim elementima kojima uprava raspolaže i posebno o mišljenju svojeg neposredno nadređenog o produljenju koje je proslijeđeno navedenom tijelu. Iako to mišljenje predstavlja pripremni akt, tako da ne može nanijeti štetu, ta činjenica ne priječi zaključak da je ono, upravo zato što je pripremni akt, dio akata na temelju kojih tijelo za imenovanje donosi svoju odluku o neproduljenju ugovora o radu, tako da to tijelo mora saslušati zainteresiranu osobu o zapažanjima navedenima u tom mišljenju prije nego što usvoji svoje stajalište.

(t. 51., 52., 56., 57. i 61.)

Izvori:

Sud: presude od 24. listopada 1996., Komisija/Lisrestal i dr., C‑32/95 P, Zb., EU:C:1996:402, t. 21.; od 9. studenoga 2006., Komisija/De Bry, C‑344/05 P, Zb., EU:C:2006:710, t. 37. i 38. i navedena sudska praksa, i od 6. prosinca 2007., Marcuccio/Komisija, C‑59/06 P, Zb. SS, EU:C:2007:756, t. 46. i 47.

Opći sud: presuda od 9. srpnja 2002., Aimone/Sud, T‑70/01, Zb. SS, EU:T:2002:178, t. 36.