Predmet T‑456/14

Association des Fonctionnaires Indépendants pour la Défense de la Fonction Publique Européenne (TAO/AFI)

i

Syndicat des fonctionnaires internationaux i européens – Section du Parlement européen (SFIE‑PE)

protiv

Europskog parlamenta

i

Vijeća Europske unije

„Primici od rada i mirovine dužnosnika i službenika Unije – Godišnje usklađivanje – Uredbe (EU) br. 422/2014 i 423/2014 – Nepravilnosti tijekom postupka donošenja akata – Nesavjetovanje sa sindikatima”

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 15. rujna 2016.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Uredba o usklađivanju primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije – Tužba sindikalnih ili strukovnih udruženja koja uživaju postupovna prava u okviru postupka donošenja uredbe – Dopuštenost

(čl. 263. st. 4. UFUE‑a; Pravilnik o osoblju, čl. 9. st. 3. čl. 10.b, 10.c, 24.b i 55. i Prilozi II. čl. 1. i XI. čl. 3. i 10.; uredbe Europskog parlamenta i Vijeća br. 422/2014 i br. 423/2014)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Tužba strukovnog udruženja za obranu i predstavljanje svojih članova – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 263. st. 4. UFUE‑a)

3.      Akti institucija – Direktive – Direktiva 2002/14 o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima – Izravno propisivanje obveza obveze institucija Unije u njihovim odnosima s njihovim osobljem – Isključenje – Mogućnost pozivanja – Doseg

(čl. 288. UFEU‑a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2002/14)

4.      Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Razlog koji je prvi put iznesen u replici – Nedopuštenost

(Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c) i čl. 48. st. 2.)

5.      Sudski postupak – Tužba kojom se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Apstraktno izlaganje – Nedopuštenost

(Statut Suda, čl. 21. st. 1. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))

6.      Tužba za poništenje – Razlozi – Bitna povreda postupka – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti

(čl. 263. UFEU‑a)

1.      Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije kao i koeficijenata ispravka koji utječu na te primitke od rada i mirovine, donesena na temelju članka 336. UFEU‑a, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, pripada kategoriji općih akata zakonodavne prirode u pogledu kojih se člankom 263. četvrtim podstavkom UFEU‑a dopuštenost tužbe za poništenje koju podnosi fizička ili pravna osoba uvjetuje poštovanjem uvjeta izravnog i osobnog utjecaja.

Kad je riječ o tužbi koju su podnijela sindikalna ili strukovna udruženja, okolnost da su oni koristili pravo obavještavanja i savjetovanja u pogledu prijedloga usklađivanja primitaka od rada i mirovina koje je Komisija podnijela Parlamentu i Vijeću, na temelju čega je donesena pobijana uredba, ne može dokazati da je ta uredba na njih izravno utjecala. Naime, činjenicom da osoba sudjeluje na bilo koji način u postupku čiji je rezultat donošenje akta Unije izdvaja tu osobu pojedinačno u pogledu predmetnog akta samo ako se važećim propisom Unije toj osobi dodjeljuju određena postupovna jamstva. Osim ako je izričito propisano suprotno, ni postupkom izrade općih akata ni samim tim aktima ne zahtijeva se, na temelju općih načela prava Unije, kao što je pravo na saslušanje i obavještavanje, sudjelovanje osoba na koje utječe, jer interese tih osoba zastupaju politička tijela koja donose te akte.

U tom pogledu, članak 10. Priloga XI. Pravilniku o osoblju, koji omogućava, pod određenim uvjetima, odbacivanje uobičajene metode godišnjeg usklađivanja primitaka od rada iz članka 3. tog priloga, nije primjenjiv u okviru postupka koji je doveo do donošenja predmetne uredbe. Stoga se tužitelji ne mogu pozivati na postupovna prava na temelju te odredbe kako bi dokazali svoju aktivnu procesnu legitimaciju. Tako proizlazi iz članka 10.a i članka 9. stavka 3. Pravilnika o osoblju, članka 1. Priloga II. Pravilniku te članka 24.b i članka 55. Pravilnika o osoblju. Okolnost da se sindikalne ili strukovne organizacije ne mogu pozivati na postupovna prava iz tih odredbi ne isključuje mogućnost da ta prava koriste na temelju drugih odredbi prava Unije, uključujući Pravilnik o osoblju. Članci 10.b i 10.c Pravilnika o osoblju nude Komisiji mogućnost savjetovanja s navedenim predstavničkim udruženjima o prijedlogu revizije Pravilnika o osoblju i mogućnost da svaka institucija sklopi s tim organizacijama koje se unutar nje nalaze sporazume u vezi sa svojim osobljem. Okolnost da takvi sporazumi ne mogu dovesti ni do kakvih izmjena Pravilnika o osoblju, ni do kakve proračunske obveze, ni odnositi se na funkcioniranje institucije i da sindikalne ili strukovne organizacije potpisnici moraju djelovati u svakoj instituciji poštujući statutarne ovlasti odbora osoblja, ne čini po sebi prepreku tomu da predmet tih sporazuma bude dodjela postupovnih jamstava navedenim udruženjima.

(t. 52.‑54., 69., 89., 95., 97.‑99., 101.)

2.      Dopuštenost tužbi za poništenje koje podnesu udruženja, bilo da se radi o sindikalnim ili strukovnim organizacijama ili njihovim udruženjima, može se dopustiti u tri vrste situacija. Na prvom mjestu, ako neka zakonska odredba izričito priznaje strukovnim udruženjima niz postupovnih mogućnosti, na drugom mjestu, ako udruženje predstavlja interese svojih članova koji sami imaju procesnu legitimaciju i, na trećem mjestu, ako je udruženje individualizirano s obzirom na utjecaj na njegove vlastite interese kao udruženja, osobito ako akt čije se poništenje traži utječe na njegov položaj pregovarača.

Kad je riječ o utjecaju na vlastite interese takvog udruženja, ne može se smatrati da se na udruženje osnovano za obranu kolektivnih interesa neke kategorije osoba izravno i osobno odnosi akt koji utječe na opće interese te kategorije. U tom pogledu, sama okolnost da su predstavničke organizacije osoblja sudjelovale u pregovorima koji su doveli do donošenja pobijanog akta nije dovoljna za izmjenu prirode prava na postupanje koje, u okviru članka 263. UFEU‑a, one mogu imati u odnosu na te odredbe.

(t. 55., 57., 58.)

3.      Budući da su direktive upućene državama članicama, a ne institucijama ili tijelima Unije, za odredbe Direktive 2002/14 o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici, ne može se stoga smatrati da same po sebi propisuju obveze institucijama za njihove odnose s njihovim osobljem.

Okolnost da direktiva, kao takva, ne obvezuje institucije ne može isključiti da se na pravila ili načela propisana tom direktivom može pozvati protiv institucija ako se ona, kao takva, ne pojavljuju kao poseban oblik osnovnih pravila Ugovora i općih načela kojima su navedene institucije izravno obvezane. Isto tako, institucija može biti vezana direktivom ako je ona, u okviru svoje organizacijske autonomije i u okvirima Pravilnika o osoblju, nastojala izvršiti određenu obvezu propisanu direktivom ili u slučaju da unutarnji akt opće primjene sam izričito upućuje na mjere koje je donio zakonodavac Unije na temelju Ugovora. Konačno, institucije moraju, sukladno obvezi lojalnosti koju imaju, voditi računa, postupajući kao poslodavac, o zakonskim odredbama donesenima na razini Unije.

(t. 72.‑74.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 148.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 149.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 151.)