Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. prosinca 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juge d'instruction du tribunal de grande instance de Paris - Francuska) – kazneni postupak protiv X
(predmet C-390/18)1
(Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2000/31/EZ – Usluge informacijskog društva – Direktiva 2006/123/EZ − Usluge – Povezivanje domaćina koji su pravne ili fizičke osobe i koji raspolažu smještajem za najam s osobama koje traže tu vrstu smještaja – Kvalifikacija – Nacionalni propis koji određenim ograničenjima uvjetuje obavljanje djelatnosti posrednika u transakcijama u vezi s nekretninama – Direktiva 2000/31/EZ – Članak 3. stavak 4. točka (b) druga alineja – Obveza obavješćivanja o mjerama kojima se ograničava slobodno kretanje usluga informacijskog društva – Izostanak obavijesti – Učinak – Kazneni postupak s imovinskopravnim zahtjevom)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Juge d'instruction du tribunal de grande instance de Paris
Stranke glavnog postupka
X
uz sudjelovanje : YA, Airbnb Ireland UC, Hôtelière Turenne SAS, Association pour un hébergement et un tourisme professionnels (AHTOP), Valhotel
Izreka
Članak 2. točku (a) Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini), koji upućuje na članak 1. stavak 1. točku (b) Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva, treba tumačiti na način da se usluga posredovanja čiji je cilj posredstvom elektroničke platforme povezati uz naknadu potencijalne najmoprimce i najmodavce koji su pravne ili fizičke osobe koje nude kratkotrajni smještaj, pri čemu se pružaju i određene usluge kojom se ta usluga posredovanja dopunjuje, treba kvalificirati kao „usluga informacijskog društva” iz Direktive 2000/31.
Članak 3. stavak 4. točku (b) drugu alineju Direktive 2000/31 treba tumačiti na način da se pojedinac može protiviti tomu da se u okviru kaznenog postupka s imovinskopravnim zahtjevom na njega primijene mjere države članice kojima se ograničava sloboda kretanja usluge informacijskog društva koju on pruža iz druge države članice ako navedene mjere nisu prijavljene u skladu s tom odredbom.
____________
1 SL C 301, 27. 8. 2018.