RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

14. siječnja 2014.

Predmet F‑60/13

Giorgio Lebedef

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Evidentiranje izostanka zbog bolesti – Neodobreni izostanak – Oduzimanje od godišnjeg odmora koje je provelo tijelo za imenovanje – Podnošenje zahtjeva elektroničkom poštom – Saznanje dotične osobe za postojanje odluke – Propuštanje otvaranja elektroničke pošte i upoznavanja sa sadržajem te odluke otvaranjem hiperpoveznice – Dopuštenost – Rokovi – Određivanje dana od kojeg se dotična osoba mogla upoznati sa sadržajem odluke“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom G. Lebedef zahtijeva poništenje navodno implicitne odluke o odbijanju njegova zahtjeva od 13. travnja 2012. kojim traži da Komisija ispravi prijave njegovih određenih izostanaka u internom upravljačkom programu za odmore osoblja (u daljnjem tekstu: Sysper 2) kao i poništenje eksplicitne odluke od 24. srpnja 2012. kojom je odlučeno o tom istom zahtjevu (u daljnjem tekstu: odluka od 24. srpnja 2012.) u dijelu u kojem je oduzela pet dana od tužiteljeva prava na godišnji odmor.

Odluka:      Zahtjev se odbacuje kao očito nedopušten. G. Lebedef snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Obavijest – Pojam – Elektronička pošta kojom se obavještava o postojanju i dostupnosti odluke – Uključenost – Dan koji se uzima u obzir – Dan na koji je moguće dužnosniku korisno se upoznati sa sadržajem odluke

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Rokovi – Eksplicitna odluka o odbijanju zahtjeva koja nije osporavana u roku – Kasnije obraćanje u kojem se poziva na raniju odluku – Novi tijek roka – Isključenje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)

1.      Kako bi odluka bila pravilno dostavljena u smislu članaka 90. i 91. Pravilnika o osoblju, nije bitno samo da je njezin primatelj o njoj obaviješten, već je njezin primatelj također trebao biti u mogućnosti korisno se upoznati s njezinim sadržajem.

Osobito, u slučaju kada je dotična osoba u aktivnoj službi u smislu članka 35. točke (a), valja smatrati da, u načelu, kada uprava prihvati ulaganje zahtjeva iz članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju elektroničkim putem, u predmetnom slučaju s adrese službene elektroničke pošte koju je stavila na raspolaganje, legitimno je, imajući u vidu izbor tog načina komunikacije od strane same dotične osobe, da uprava može, primjenjujući načelo podudarnosti oblika, izvijestiti o svom odgovoru također putem elektroničke pošte s adrese tijela za imenovanja kojim je upućen zahtjev dotične osobe, na službenu adresu elektroničke pošte dužnosnika.

Institucija ne može pretpostaviti da je interna komunikacija elektroničkim putem – kojom se u predmetnom slučaju obavještava o postojanju i „on‑line“ dostupnosti odluke tijela za imenovanje – prispjela adresatu jer je on fizički prisutan na radnom mjestu. Naprotiv, takva pretpostavka može postojati kad se dotična institucija temelji ne samo na samim indicijama, već i na dokazima, što obuhvaća i one koje je pribavila sama dotična osoba kojima ukazuje da je, kao adresat, na službenu adresu zaprimila elektroničku poštu koju je vrlo vjerojatno mogla otvoriti i upoznati se, putem hiperpoveznice, sa sadržajem odluke o čijem postojanju je obaviještena elektroničkom poštom.

Okolnost da uprava nije zatražila od dotične osobe potvrdu o pročitanoj elektroničkoj pošti ne utječe na datum od kojeg se može smatrati da je dotična osoba imala mogućnost korisno saznati za odluku tijela za imenovanje s obzirom na to da je dotična osoba sortirala elektronsku poštu prema onoj koju je smatrala bitnom te onoj s čijim bi se sadržajem bilo korisno upoznati.

(t. 39., 42. do 44., 46. i 47.)

Izvori:

Sud: 15. lipnja 1976., Jänsch/Komisija, 5/76, t. 10.

Službenički sud: 25. travnja 2007., Lebedef‑Caponi/Komisija, F‑71/06, t. 29. do 31. i 34.; 7. listopada 2009., Pappas/Komisija, F‑101/08, t.43.; 16. prosinca 2010., AG/Parlament, F‑25/10, t. 38. i 39.

2.      Mail uprave koji samo obavještava o postojanju eksplicitne odluke o odbijanju zahtjeva dužnosnika s kojim se dotična osoba propustila upoznati ne može rezultirati time da u korist te osobe počinje teći novi rok za žalbu protiv te odluke.

Članak 91. stavak 3. alineja 3. Pravilnika tiče se roka za pravni lijek pred Službeničkim sudom i na njega se ni u kojem slučaju ne može pozvati kako bi se potkrijepila pravna fikcija prema kojoj eksplicitna odluka, nakon donošenja navodno implicitne odluke, može dovesti do ponovnog tijeka roka za žalbu od trenutka u kojem se žalitelj konačno odluči upoznati s tim eksplicitnim odgovorom uprave.

(t. 51. i 52.)

Izvori:

Sud: 10. prosinca 1980., Grasselli/Komisija, 23/80, t. 18.; 21. studenog 1990., Infortec/Komisija, C‑12/90, t. 10.

Prvostupanjski sud: 9. siječnja 2007., Van Neyghem/Odbor regija, T‑288/04, t. 52.

Prvostupanjski sud: 10. svibnja 2011., Barthel i dr./Sud, F‑59/10, t. 27.