Predmet C-302/18
X
protiv
Belgische Staat
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad voor Vreemdelingenbetwistingen)
Presuda Suda (treće vijeće) od 3. listopada 2019.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Useljenička politika – Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem – Direktiva 2003/109/EZ – Uvjeti za stjecanje statusa osobe s dugotrajnim boravištem – Članak 5. stavak 1. točka (a) – Siguran, redovit i dostatan izvor sredstava”
Granična kontrola, azil i useljavanje – Useljenička politika – Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem – Direktiva 2003/109 – Stjecanje statusa osobe s dugotrajnim boravištem – Uvjet – Siguran, redovit i dostatan izvor sredstava – Pojam – Sredstva koja stavlja na raspolaganje treća osoba – Uključenost – Uvjeti
(Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. st. 1. t. (b) i (c))
(t. 26.-31., 34.-36., 40.-44. i izreka)
Kratak prikaz
Afin de prouver qu’il dispose de ressources stables, régulières i suffisantes, le demandeur du statut de résident de longue durée peut également invoquer des ressources mises à sa disposition par un tiers
U presudi X (C-302/18), donesenoj 3. listopada 2019., Sud je tumačio Direktivu 2003/109 u dijelu kojim se njome predviđa da države članice zahtijevaju od državljana trećih zemalja, radi dobivanja statusa osobe s dugotrajnim boravištem, da im za sebe i članove obitelji koji o njima ovise osiguraju dokaz da imaju sigurne i redovite izvore sredstava koji su dostatni za uzdržavanje njih samih i članova njihove obitelji bez traženja naknade od sustava socijalne pomoći dotične države članice. Sud je presudio da se pojam „izvori sredstava” ne odnosi samo na vlastite izvore sredstava podnositelja zahtjeva za stjecanje statusa osobe s dugotrajnim boravištem, već da on može uključivati i sredstva koja podnositelju zahtjeva stavlja na raspolaganje treća osoba, pod uvjetom da se, s obzirom na osobne prilike tog podnositelja zahtjeva, smatraju sigurnim, redovitim i dostatnim.(1)(2)
Presuda je donesena u kontekstu spora između osobe X, kamerunskog državljanina, i Belgische Staat (Belgijska država), povodom odbijanja zahtjeva za odobrenje nastanjenja i priznavanje statusa osobe s dugotrajnim boravištem. Osoba X se u tom zahtjevu pozvala na sredstva njezina brata te je dostavila pisanu izjavu potpisanu od strane potonjeg, u kojoj se navodilo da će on osigurati da osoba X kao i uzdržavani članovi njegove obitelji raspolažu sigurnim, redovitim i dostatnim sredstvima za uzdržavanje. Zahtjev je odbijen s obrazloženjem da osoba X ne posjeduje vlastita sredstva i da sama činjenica da je za njega odgovornost preuzeo brat ne znači da raspolaže redovnim i stalnim prihodima.
Nakon što je utvrdio da je pojam „izvori sredstava” iz predmetne odredbe samostalni pojam prava Unije, Sud je istaknuo da tekst te odredbe sam po sebi ne omogućuje određivanje ni prirode ni izvora sredstava koji se u njoj navode. Naime, neke jezične verzije Direktive koriste izraz koji ima isto značenje kao riječ „sredstva”, dok druge koriste izraze koji odgovaraju pojmu „prihodi”. Sud je stoga izvršio tumačenje temeljeći se kako na cilju Direktive tako i na kontekstu predmetne odredbe, te je zaključio, među ostalim, da Direktiva u načelu ne omogućuje postavljanje dodatnih uvjeta u pogledu izvora sredstava koja se spominju u predmetnoj odredbi.
Nadalje, Sud je zaključio da iz ispitivanja teksta, cilja i konteksta dotične odredbe Direktive 2003/109 također proizlazi, u pogledu usporedivih odredbi direktiva 2004/38 i 2003/86, da izvor sredstava koja se spominju u toj prvoj odredbi nije odlučujući kriterij za odnosnu državu članicu prilikom provjere jesu li ona sigurna, redovita i dostatna.(3)(4) Naime, iako imaju različit doseg, uvjeti „izvora sredstava” iz Direktive 2003/109 i Direktive 2004/38 mogu se tumačiti na sličan način, tako da ne isključuju mogućnost da se podnositelj zahtjeva pozove na sredstva koja dolaze od treće osobe, člana obitelji. Osim toga, iz Direktive 2003/86 proizlazi da nije odlučan izvor sredstava već njihova trajnost i dostatnost, uzimajući u obzir osobne prilike podnositelja zahtjeva.
Konačno, Sud je dodao da nadležno nacionalno tijelo mora analizirati treba li sredstva koja dolaze od treće osobe ili člana obitelji podnositelja zahtjeva smatrati sigurnim, redovitim i dostatnim. U tom smislu, mogu se uzeti u obzir pravna obvezivost izjave o preuzimanju odgovornosti koju daje treća osoba ili član obitelji podnositelja zahtjeva, obiteljske veze između podnositelja zahtjeva i člana odnosno članova obitelji koji su spremni preuzeti odgovornost za njega, kao i priroda i trajnost sredstava potonjih.