Language of document : ECLI:EU:F:2013:111

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

2. srpnja 2013.

Predmet F‑64/12 DEP

Guillermo Martinez Erades

protiv

Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD)

„Javna služba – Postupak – Odmjeravanje troškova“

Predmet:      Zahtjev za naknadu troškova koju je moguće tražiti na temelju članka 92. Poslovnika, kojim G. Martinez Erades od Službeničkog suda traži donošenje odluke o naknadi troškova na temelju članka 92. stavka 1. Poslovnika

Odluka:      Iznos troškova čiju naknadu G. Martinez Erades može tražiti od Europske službe za vanjsko djelovanje u predmetu F‑64/12 iznosi 5700 eura, uvećan za PDV koji se eventualno duguje za taj iznos. Svaka stranka snosit će vlastite troškove nastale u okviru tog postupka za naknadu troškova.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Nužni troškovi stranaka – Podnošenje dokaza o tome da su troškovi zaista nastali

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 91. t. (b))

2.      Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Porez na dodanu vrijednost – Uključivanje u slučaju osobe koja nije porezni obveznik

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 91. t. (b))

3.      Sudski postupak – Troškovi – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Troškovi nastali u postupku o naknadi troškova – Obustava postupka

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 86. i 92.)

1.      U skladu s člankom 91. točkom (b) Poslovnika Službeničkog suda u troškove čiju je naknadu moguće tražiti ulaze, s jedne strane, troškovi nastali u svrhu postupka pred Službeničkim sudom i, s druge strane, troškovi koji su bili nužni u tu svrhu.

Točno je da tužitelj mora podnijeti dokaze o tome da su troškovi čiju naknadu traži zaista nastali, ali iz toga da je odvjetnik podnio tužbu i akt o povlačenju tužbe nakon sporazuma postignutog među strankama može se zaključiti da je taj odvjetnik zaista poduzeo radnje i činidbe nužne za potrebe postupka pred Službeničkim sudom. U tim okolnostima Službenički sud može utvrditi do kojeg iznosa stranka koja snosi troškove može naknaditi troškove čiju isplatu zahtijeva odvjetnik jedne od stranaka.

(t. 16., 20. i 21.)

Izvori:

Službenički sud: 10. studenoga 2009., X/Parlament, F‑14/08 DEP, t. 21.; 8. studenoga 2011., U/Parlament, F‑92/09 DEP, t. 37. i navedena sudska praksa; 22. ožujka 2012., Brune/Komisija, F‑5/08 DEP, t. 19.

2.      Tužitelj koji nije obveznik poreza na dodanu vrijednost ne može dobiti povrat tog poreza koji je plaćen za usluge koje je zaračunao njegov odvjetnik. Tako porez na dodanu vrijednost, koji je eventualno plaćen za nagrade za rad koje su procijenjene nužnima za tužitelja, predstavlja troškove nastale u svrhu postupka u smislu članka 91. točke (b) Poslovnika Službeničkog suda.

(t. 28.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 8. srpnja 2004., De Nicola/EIB, T‑7/98 DEP, T‑208/98 DEP i T‑109/99 DEP, t. 37.

Službenički sud: 25. listopada 2012., Missir Mamachi di Lusignano/Komisija, F‑50/09 DEP, t. 31.

3.      Članak 92. Poslovnika Službeničkog suda o postupku povodom spora o troškovima za razliku od članka 86. tog poslovnika ne previđa da se odluka o troškovima donosi u presudi ili rješenju kojim se završava postupak. Naime, ako bi na temelju članka 92. Poslovnika Službenički sud odlučivao o sporu o troškovima iz glavnog postupka, a odvojeno o novim troškovima nastalima u okviru potonjeg spora, pred njim bi eventualno naknadno mogao biti pokrenut novi spor o novim troškovima.

Stoga nema potrebe odvojeno odlučivati o troškovima i nagradama za rad za potrebe postupka o naknadi troškova pred Službeničkim sudom. Međutim, na Službeničkom sudu je da pri određivanju troškova čiju je naknadu moguće tražiti vodi računa o svim okolnostima predmeta do trenutka donošenja rješenja o naknadi troškova.

(t. 33. do 35.)

Izvori:

Službenički sud: 12. prosinca 2012., Kerstens/Komisija, F‑12/10 DEP, t. 49.; gore navedeno rješenje U/Parlament, t. 65.