Tužba podnesena 9. kolovoza 2013. – Chin Haur Indonesia protiv Vijeća

(Predmet T-412/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Chin Haur Indonesia, PT (Tangerang, Indonezija) (zastupnici: T. Müller-Ibold i F.-C. Laprévote, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

djelomično poništi stavke 1. i 3. članka 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 501/2013¹ u dijelu u kojem se antidampinška pristojba proširuje na tužitelja i odbija tužiteljev zahtjev za izuzeće;

naloži Vijeću snošenje sudskih i drugih troškova tužitelja nastalih u vezi s ovim predmetom; i

poduzme sve druge mjere koje Opći sud smatra primjerenima.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na činjenicu da Komisija i Vijeće nisu dokazali izbjegavanje mjera u odnosu na uvoz iz Indonezije i time počinili očitu pogrešku u ocjeni, s obzirom na to da je:

zaključak da je došlo do promjene strukture trgovine očito pogrešan;

Vijeće pogrešno utvrdilo da su indonezijski proizvođači, a posebno tužitelj, pretovarivali bicikle podrijetlom iz Kine i slali prema EU.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na pogrešan zaključak Vijeća da tužitelj nije surađivao i da je takav nedostatak suradnje opravdao odbijanje njegovog zahtjeva za izuzeće, s obzirom na to da:

je tužitelj surađivao najbolje što je mogao;

je zaključak o nedostatku suradnje neopravdan;

zaključak Vijeća o nedostatku suradnje predstavlja nedostatak u obrazloženju;

je Vijeće propustilo uzeti u obzir dodatne informacije koje je podnio tužitelj.

Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu tužiteljevih postupovnih prava u ispitnom postupku, s obzirom na to da:

Komisija nije poštivala svoju obvezu da nepristrano ocijeni dokaze koji su joj podneseni;ispitni postupak Komisije sadrži postupovne nepravilnosti.Četvrti tužbeni razlog odnosi se na činjenicu da odbijanje odobrenja izuzeća tužitelju predstavlja povredu načela jednakog postupanja, s obzirom na to da:je Komisija diskriminatorno postupila u odnosu na tužitelja tako što je odobrila izuzeće za izvoznike u sličnoj situaciji, a odbila tužiteljev zahtjev za izuzeće; se s tužiteljem neosnovano postupalo na isti način kao i s proizvođačima koji nisu uopće surađivali.Peti tužbeni razlog odnosi se na neusklađenost utvrđenja o šteti i dampingu u provedbenoj uredbi s osnovnom antidampinškom uredbom, s obzirom na to da je:utvrđenje slabljenja korektivnih učinaka antidampinške pristojbe pogrešno;Komisija utvrdila postojanje dampinga posredstvom nepouzdanih i neprikladnih podataka te pogrešno odbila uzeti u obzor podatke o cijenama koje je podnio tužitelj.