Spojeni predmeti C‑105/15 P do C‑109/15 P

Konstantinos Mallis i dr.

protiv

Europske komisije i Europske središnje banke (ESB)

„Žalba – Program potpore stabilnosti za Republiku Cipar – Izjava Euroskupine o, među ostalim, restrukturiranju bankovnog sektora na Cipru – Tužba za poništenje”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. rujna 2016.

1.        Žalba – Razlozi – Puko ponavljanje razloga i argumenata iznesenih pred Općim sudom – Neodređivanje istaknute pogreške koja se tiče prava – Nedopuštenost – Osporavanje tumačenja ili primjene prava Unije koju je dao Opći sud – Dopuštenost

(čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 58. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 168. st. 1. t. (d) i čl. 169. st. 2.)

2.        Žalba – Razlozi – Nedostatnost obrazloženja – Implicitno obrazloženje Općeg suda – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 256. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 36. i čl. 53. st. 1.)

3.        Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Izjava Euroskupine kojom se Komisiji i Europskoj središnjoj banci omogućava da uđu s državom članicom u pregovore glede programa makroekonomske prilagodbe – Isključenost

(čl. 137. UFEU‑a i čl. 263. st. 1. UFEU‑a; Protokol br. 14. u prilogu UEU‑u i UFEU‑u, čl. 1.; Ugovor o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma)

4.        Tužba za poništenje – Svojstvo tuženika – Euroskupina – Nepostojanje svojstva tijela, ureda ili agencije Unije

(čl. 16. st. 6. UFEU‑a, čl. 137. UFEU‑a i čl. 263. st. 1. UFEU‑a; Protokol br. 14 u prilogu UEU‑u i UFEU‑u; Odluka Vijeća 2009/937, Prilog)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 32.‑36.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 45.)

3.      Tužba za poništenje dostupna je u odnosu na sve akte institucija, neovisno o njihovoj prirodi ili obliku, čija je svrha proizvesti obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja, mijenjajući na određeni način njegov pravni položaj.

To nije slučaj s izjavom Euroskupine od 25. ožujka 2013. o, među ostalim, restrukturiranju bankovnog sektora na Cipru. Naime, vijeće guvernera zadužilo je Komisiju i Europsku središnju banku, u skladu s člankom 13. stavkom 3. Ugovora o Europskom stabilizacijskom mehanizmu (ESM), za pregovaranje s ciparskim vlastima o programu makroekonomske prilagodbe koji se mora točno odrediti u Memorandumu o razumijevanju. S tim u svezi, uloga Komisije i Banke, kao što je definirana člankom 1. Protokola br. 14 o Euroskupini, ne može biti opsežnija od one koju Ugovor o ESM‑u pripisuje tim institucijama. Iako ugovor o ESM‑u povjerava Komisiji i Banci određene zadaće povezane s provedbom ciljeva tog ugovora, funkcije koje su povjerene Komisiji i Banci u okviru Ugovora o ESM‑u ne sadržavaju nikakvu stvarnu ovlast odlučivanja i aktivnosti koje te dvije institucije provode u okviru tog ugovora isključivo obvezuju ESM.

Osim toga, okolnost da Komisija i Banka sudjeluju na sastancima Euroskupine ne mijenja narav izjava potonje i ne može dovesti do toga da se spornu izjavu smatra izrazom ovlasti donošenja odluka tih dviju institucija Unije. Nadalje, navedena izjava ne sadržava nikakav element koji bi upućivao na to da odluka Komisije i Banke stvara, na teret odnosne države članice, zakonsku obvezu provedbe mjera koje ona sadržava. Ta izjava, samo informativne naravi, ima za cilj informiranje javnosti o postojanju političkog sporazuma između Euroskupine i ciparskih vlasti i odražava zajedničku želju za nastavkom pregovora po uvjetima iz te izjave.

(t. 51.‑53., 57.‑59.)

4.      Budući da ne samo da se pojam „neformalan” koristi u tekstu Protokola br. 14 o Euroskupini u prilogu UFEU‑u, nego i da se Euroskupina ne nalazi među različitim sastavima Vijeća, koji su navedeni u Prilogu I. Poslovnika Vijeća usvojenom odlukom Vijeća 2009/937, a čiji je popis predviđen u članku 16. stavku 6. UEU‑a, Euroskupinu se ne može smatrati sastavom Vijeća ni tijelom, uredom ili agencijom Unije u smislu članka 263. UFEU‑a.

(t. 61.)