Predmet T‑393/10

(objavljeno u ulomcima)

Westfälische Drahtindustrie GmbH i dr.

protiv

Europska komisija

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Složena povreda – Jedinstvena i trajna povreda – Ograđivanje - Težina povrede – Olakotne okolnosti – Jednako postupanje – Načelo individualizacije kazni i sankcija – Ocjena sposobnosti plaćanja – Obavijest Komisije o suradnji iz 2002. – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Neograničena nadležnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Dopis Komisijina glavnog direktora kojim se odbija zahtjev za smanjenje novčane kazne izrečene poduzetniku zbog povrede pravilâ tržišnog natjecanja – Dopis koji sadržava ocjenu poduzetnikove sposobnosti plaćanja koja se razlikuje od prvotne odluke –Nepostojanje isključivo potvrđujućeg karaktera – Dopuštenost

(čl. 263. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Komisijina odluka kojom se izriče novčana kazna zbog povrede pravila tržišnog natjecanja – Neograničena nadležnost suda Unije za nadzor i izmjenu odluke uzimajući u obzir pravnu i činjeničnu situaciju na dan donošenja njegove odluke – Interes kažnjenih poduzetnika za sudski nadzor ocjene činjeničnih i pravnih elemenata koju je provela Komisija

(čl. 101. i 263. UFEU‑a)

3.      Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Povrede – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pripisivanje odgovornosti za cjelokupnu povredu jednom poduzetniku – Pretpostavke – Postojanje cjelovitog plana – Ocjena – Prijelazno razdoblje između dvaju dijelova jedinstvene povrede – Posljedice

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 25. st. 1.)

4.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza koje je koristila Komisija – Skup indicija – Dokazne obveze poduzetnika koji osporavaju postojanje ili trajanje povrede – Javno distanciranje

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

5.      Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Doseg – Posljedice

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

6.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja – Nužnost navođenja svih relevantnih činjeničnih i pravnih elemenata – Nepostojanje

(čl. 296. UFEU‑a)

7.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava na obranu – Saslušanje poduzetnika – Poduzetnik koji je sudjelovao u saslušanju o preliminarno utvrđenim činjenicama u Komisijinu postupku – Zahtjev za novo saslušanje u vezi sa zahtjevom za smanjenje novčane kazne koji se temelji na ocjeni poduzetnikove sposobnosti plaćanja – Odbijanje – Povreda prava na saslušanje – Nepostojanje

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. točka (a); Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 1.)

8.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Metoda izračuna određena Komisijinim Smjernicama – Komisijina obveza primjene Smjernica uz poštovanje načela jednakog postupanja i legitimnih očekivanja

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)

9.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznos –Sposobnost plaćanja – Obveza uzimanja u obzir loše financijske situacije predmetnog poduzetnika – Nepostojanje – Stvarna sposobnost plaćanja poduzetnika u specifičnom društvenom i gospodarskom okruženju – Uzimanje u obzir – Pretpostavke

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 35.)

10.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg – Povreda prava na djelotvornu sudsku zaštitu – Nepostojanje

(Čl. 101. i 261. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 35.)

11.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa –Sposobnost plaćanja – Neograničeni nadzor suda Unije – Komisijine pogreške u ocjeni – Poništenje / Ukidanje – Izvršavanje neograničene nadležnosti suda Unije

(Čl. 101. i 261.UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i čl. 31.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 35.)

1.      Kad je riječ o dopuštenosti tužbi za poništenje, mjere koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese trećih, mijenjajući na bitan način njihovu pravnu situaciju, akti su koji mogu biti predmet tužbe za poništenje u smislu članka 263. UFEU‑a. U tom kontekstu, radi utvrđivanja toga može li mjera biti predmetom tužbe za poništenje mora razmotriti bit mjere čije se poništenje traži, a oblik u kojem je ona poduzeta načelno je nevažan u tom pogledu. Naime, samo akt kojim tijelo Unije nedvosmisleno i konačno zauzima svoje stajalište u obliku koji omogućuje da se utvrdi njegova narav predstavlja odluku koja može biti predmet tužbe za poništenje, no pod uvjetom da ta odluka nije potvrda prethodnog akta. U slučaju da je pobijani akt isključivo potvrđujući, tužba je dopuštena samo pod uvjetom da je potvrđeni akt pobijan u za to predviđenom roku. Stoga, kada tužitelj propusti rok za podnošenje tužbe protiv odluke kojom je nedvosmisleno određena mjera s pravnim učincima koji utječu na njegove interese i koja je za njega obvezujuća, on ne može iznova pokrenuti taj rok zahtijevajući od institucije da ponovno razmotri svoju odluku i podnoseći tužbu protiv odbijanja kojim se potvrđuje prethodno donesena odluka.

U tom pogledu, u kontekstu odluke kojom je izrečena novčana kazna zbog povrede pravilâ tržišnog natjecanja, dopis u kojemu Komisijin glavni direktor, s jedne strane, ocjenjuje sposobnost plaćanja inkriminiranog poduzetnika i, s druge strane, utvrđuje razlog za odbijanje smanjenja novčane kazne koji se razlikuje od onoga na kojem se temeljila prvotna odluka ne može se smatrati isključivim potvrđivanjem prvotne odluke.

(t. 98. - 102., 107.)

2.      U području tužbi za poništenje protiv Komisijine odluke kojom se izriče novčana kazna zbog povrede pravilâ tržišnog natjecanja, izvršavanje neograničene nadležnosti suda Unije ne isključuje, već pretpostavlja da taj sud izvršava – u mjeri u kojoj od njega to zahtijevaju inkriminirani poduzetnici i podložno razlozima javnog poretka koje mora, uz poštovanje načela kontradiktornosti, istaknuti po službenoj dužnosti – nadzor ocjene činjeničnih i pravnih elemenata koje je izvršila Komisija. Međutim, iako sud neograničene nadležnosti kad smatra da je opravdano da izvršava svoju ovlast preinake, u načelu mora uzeti u obzir pravno i činjenično stanje na dan kada donosi odluku, posljedica te obveze nije oduzimanje poduzetnicima koje je Komisija kaznila zbog povrede članka 101. UFEU‑a pravnog interesa da sudskim nadzorom također bude obuhvaćena osnovanost ocjene činjeničnih i pravnih elemenata koju je izvršila Komisija, s obzirom na činjenično i pravno stanje koje je postojalo na dan te ocjene.

Stoga sama mogućnost da, kad je riječ o ocjeni sposobnosti plaćanja kažnjenih poduzetnika, sud Unije odluči izvršavati svoju neograničenu nadležnost nema za posljedicu bespredmetnost nadzora ocjene iz dopisa u kojem je Komisijin glavni direktor ocijenio sposobnost plaćanja tih poduzetnika uzimajući u obzir činjenične i pravne elemente koji su drukčiji od onih koji su bili ispitani u prvotnoj odluci.

(t. 109.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 141. - 147., 152. - 155., 158., 161., 163., 189. - 191.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 166. ‑171., 188. ‑194.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 172.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 272.)

7.      U okviru upravnih postupaka u području tržišnog natjecanja, kad je saslušanje sazvano prije donošenja odluke kojom se izriču novčane kazne, Komisija ne treba održati novo saslušanje u pogledu zahtjeva za smanjenje koji je podnio inkriminirani poduzetnik, temeljeno na ocjeni njegove sposobnosti plaćanja.

Naime, sazivanje takvog saslušanja nije propisano člankom 27. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003, s obzirom na to da je tom odredbom priznato samo pravo poduzetnika da budu saslušani o „preliminarno utvrđenim činjenicama“ na kojima Komisija namjerava temeljiti svoje odluke. Međutim, ocjena sposobnosti plaćanja poduzetnika ne predstavlja preliminarno utvrđenu činjenicu na kojoj se može temeljiti odluka kojom se kažnjava povreda članka 101. UFEU‑a, već Komisiji omogućuje da uzme u obzir nekoliko dokaza iznesenih u prilog smanjenju novčane kazne koji se temelje na razlozima neovisnima o sastavnim dijelovima povrede.

Nadalje, na temelju članka 41. stavka 2. točke (a) Povelje o temeljnim pravima ne stvara se ni pravo poduzetnika da budu saslušani prije donošenja odluke o njihovu zahtjevu za smanjenje koja se temelji na ocjeni njihove sposobnosti plaćanja s obzirom na podatke koje su dostavili. Takva odluka svakako predstavlja pojedinačnu nepovoljnu mjeru u smislu te odredbe. Međutim, treba smatrati da je pravo na saslušanje koje je propisano tom odredbom poštovano u situacijama u kojima je donesena odluka temeljena samo na elementima o kojima je podnositelj zahtjeva pružio podatke i s obzirom na pravni i činjenični kontekst koji mu je bio poznat.

U tom pogledu, točno je da je na temelju članka 41. stavka 2. točke (a) Povelje o temeljnim pravima Komisija poduzetniku koji je podnio zahtjev za smanjenje zbog svoje sposobnosti plaćanja bila dužna omogućiti da iznese stajalište o činjeničnim ili pravnim elementima na kojima je namjeravala temeljiti odbijanje tog zahtjeva, u slučaju da joj te elemente nije dostavio taj poduzetnik. S druge strane, sama činjenica da smatra da elementi koji su joj bili dostavljeni nisu uvjerljivi ne obvezuje Komisiju da objavi tu ocjenu prije odlučivanja o zahtjevu.

(t. 279.‑283.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 287.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 288. - 296.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 297. - 302.)

11.    U području tržišnog natjecanja, budući da primjena točke 35. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 predstavlja posljednji element uzet u obzir prilikom utvrđivanja iznosa novčanih kazni zbog povreda pravila tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na poduzetnike, ocjena sposobnosti plaćanja poduzetnika kažnjenih zbog povrede članka 101. UFEU‑a ulazi u neograničenu nadležnost koja je propisana člancima 261. UFEU‑a i 31. Uredbe br. 1/2003. Naime, pogreške koje je Komisija počinila u okviru ocjene sposobnosti plaćanja inkriminiranih poduzetnika mogu dovesti do poništenja njezine odluke u dijelu u kojem je njome navedenim poduzetnicima izrečena novčana kazna i opravdati to da sud Unije izvršava svoju neograničenu nadležnost.

U tom pogledu, u situaciji u kojoj su nakon primitka obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama predmetna društva prenijela financijska sredstva drugim društvima iz iste grupe, okolnost da je nesposobnost plaćanja posljedica diskrecijskih upravljačkih odluka nije sama po sebi dovoljna da se opravda odbijanje svakog zahtjeva za smanjenje novčane kazne. Komisija za potrebe ocjene sposobnosti plaćanja mora uzeti u obzir razloge zbog kojih su ti prijenosi izvršeni. Naime, sredstva odobrena drugim društvima iz grupe mogu osobito odgovoriti na potrebu za financiranje preuzimanja izvršenih prije upućivanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama. Nadalje, Komisija, ovisno o slučaju, mora smatrati takvi financijski transferi nemaju nikakav utjecaj na ocjenu sposobnosti plaćanja grupe poduzetnika u cjelini.

Osim toga, kako bi odbila zahtjev za smanjenje novčane kazne, Komisija ne može zanemariti činjenicu da je predmetni poduzetnik dovoljno dokazao da im je nemoguće jednom uplatom isplatiti ukupan iznos novčanih kazni koje su mu izrečene i ishoditi financiranje i čak bankarsku garanciju do visine tog iznosa.

U tom kontekstu, ako sud Unije, s obzirom na pogreške u ocjeni kojima je zahvaćena, poništi Komisijinu odluku u dijelu u kojem je u njoj izrečena novčana kazna predmetnom poduzetniku, ništa ne sprečava da navedeni sud u izvršavanju svoje neograničene nadležnosti zaključi da se ne treba odobriti nikakvo smanjenje novčane kazne zbog sposobnosti plaćanja tog poduzetnika te da mu naloži plaćanje novčane kazne u iznosu istovjetnom iznosu novčane kazne izrečene u poništenoj odluci.

(t. 297., 311., 319., 321., 328., 332., 357., 358.)