Predmet T‑391/10

Nedri Spanstaal BV

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje kvota i cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Gornja granica od 10 % prihoda – Relevantni prihod – Suradnja tijekom upravnog postupka – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006.“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje –Prilagodba osnovnog iznosa – Najviši iznos – Izračun – Prihod koji treba uzeti u obzir – Prihod u poslovnoj godini koja je prethodila izricanju novčane kazne – Pojam – Podaci koji predstavljaju punu poslovnu godinu redovite gospodarske djelatnosti – Podaci koji ne odražavaju stvarnu gospodarsku situaciju predmetnog poduzetnika tijekom povrede – Okolnosti koje, ako ne postoje iznimne okolnosti, ne opravdavaju pozivanje na prihod iz druge prethodne poslovne godine

(Čl. 101. UFEU‑a; čl. 53. Sporazuma o EGP‑u; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

2.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja – Nužnost navođenja svih činjeničnih i pravnih elemenata – Nepostojanje

(čl. 296. UFEU‑a)

3.      Pravo Europske unije – Načela – Proporcionalnost – Doseg

4.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Pravila o pokajničkom programu – Smanjenje novčane kazne u zamjenu za suradnju poduzetnika kojeg se tereti za povredu – Pretpostavke – Značajna dodana vrijednost dokaza koje je podnio predmetni poduzetnik – Određivanje postotka smanjenja – Kumulativni kriteriji – Uzimanje u obzir kronološkog elementa suradnje – Opseg suradnje poduzetnika nakon njegova doprinosa

(Čl. 101. UFEU‑a; čl. 53. Sporazuma o EGP‑u; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Komunikacija Komisije 2002/C 45/03, t. 20. do 23.)

1.      Što se tiče izračuna novčanih kazni izrečenih u slučaju povrede članka 101. UFEU‑a, cilj je utvrđivanja, u članku 23. stavku 2. Uredbe br. 1/2003, gornje granice od 10 % prihoda svakog poduzetnika koji je sudjelovao u povredi izbjeći da izricanje novčane kazne nadiđe platežnu mogućnost poduzetnika na datum utvrđivanja njegove odgovornosti za povredu i izricanja novčane kazne. Primjena gornje granice pretpostavlja, s jedne strane, da Komisija raspolaže podacima o prihodu za posljednju poslovnu godinu koja prethodi danu donošenja odluke i, s druge strane, da ti podaci predstavljaju punu poslovnu godinu redovite gospodarske djelatnosti tijekom razdoblja od dvanaest mjeseci .

U tom pogledu, kada, u iznimnim okolnostima, prihod poslovne godine koja prethodi donošenju Komisijine odluke kojom se izriče novčana kazna ne odgovara tim kriterijima i, stoga, nije nikakav koristan pokazatelj stvarne gospodarske situacije predmetnog poduzetnika, Komisija je za potrebe izračuna gornje granice novčane kazne dužna osloniti se na posljednju punu poslovnu godinu koja odgovara punoj godini redovite gospodarske djelatnosti . Naime, navođenje „pune poslovne godine redovite gospodarske djelatnosti“ ima za cilj isključiti uzimanje u obzir poslovne godine tijekom koje ponašanje predmetnog poduzetnika na tržištu nije odgovaralo onom poduzetnika koji obavlja gospodarsku djelatnost na uobičajen način. S druge strane, sama činjenica da su prihod ili dobit ostvareni u određenoj poslovnoj godini znatno niži ili viši od onih ostvarenih u prethodnim poslovnim godinama ne znači da poslovna godina o kojoj je riječ ne predstavlja punu poslovnu godinu redovite gospodarske djelatnosti.

Prema tome, nastavak djelatnosti konkurenta, kao i povećanje prihoda ne predstavljaju iznimne okolnosti koje opravdavaju da se Komisija osloni na prihod iz prethodne poslovne godine. Konkretno, nije nužno da prihod uzet u obzir odražava stvarnu gospodarsku situaciju predmetnog poduzetnika tijekom razdoblja u kojem je počinjena povreda.

(t. 92., 94., 95., 97., 102., 104.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 98.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 99.)

4.      Na temelju točaka 20. do 23. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela, Komisija je, radi utvrđivanja postotka smanjenja na koje ima pravo drugi poduzetnik koji je dostavio dokaze o navodnoj povredi sa znatnom dodanom vrijednošću u odnosu na dokaze koje Komisija već posjeduje, dužna uzeti u obzir datum na koji su dokazi bili dostavljeni i opseg u kojem oni predstavljaju dodanu vrijednost. Komisija također može uzeti u obzir, ali to nije dužna učiniti, opseg i trajanje suradnje koju je poduzetnik iskazao počevši od dana njegova doprinosa. Suradnja u ranoj fazi i opseg u kojem dokazi predstavljaju dodanu vrijednost kao i eventualno uzimanje u obzir opsega suradnje poduzetnika nakon njegova doprinosa kumulativni su kriteriji koji se odvaguju ovisno o kontekstu i okolnostima svakoga konkretnog slučaja i koji mogu dovesti do smanjenja u rasponu između 20 i 30 % iznosa novčane kazne.

Komisija, u tom pogledu, osobito ima pravo uzeti u obzir činjenicu da do do te suradnje nije došlo neposredno nakon pretraga provedenih u skladu s člankom 20. Uredbe br. 1/2003.

(t. 120., 124., 126., 127.)