PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

23. ožujka 2015.

Predmet F‑6/14

Julia Borghans

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Primici od rada – Mirovina za nadživjele osobe – Članak 27. stavak 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju – Razvedeni bračni drug preminulog dužnosnika – Postojanje prava na uzdržavanje u trenutku smrti dužnosnika – Članak 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju – Rok za podnošenje zahtjeva za mirovinu“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom J. Borghans zahtijeva poništenje odluke kojom joj je Europska komisija odbila priznati pravo na mirovinu za nadživjele osobe.

Odluka:      Poništava se odluka Europske komisije od 3. lipnja 2013. kojom se J. Borghans odbija priznanje prava na mirovinu za nadživjele osobe. Europska komisija snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova J. Borghans.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Zahtjev u smislu članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju – Implicitna odluka o odbijanju – Pojam – Postojanje prethodnog zahtjeva

(čl. 90. st. 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Mirovine – Mirovina za nadživjele osobe – Pravo na uzdržavanje na temelju sporazuma između bivših bračnih drugova – Pojam – Ocjena prema nacionalnom pravu

(čl. 27. st. 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

3.      Dužnosnici – Mirovine – Pravni sljednici primatelja mirovine – Rok za podnošenje zahtjeva za mirovinu – Područje primjene – Zahtjev podnesen nakon priznanja mirovinskih prava odlukom nacionalnog suda donesenom nakon smrti – Isključenje – Primjena razumnog roka

(čl. 42. Prilogu VIII. Pravilniku o osoblju)

1.      Članak 90. stavak 1. Pravilnika o osoblju predviđa da svaka osoba na koju se primjenjuje taj pravilnik može tijelu za imenovanje podnijeti zahtjev za donošenje odluke koja se na nju odnosi i da se izostanak odgovora na taj zahtjev smatra implicitnom odlukom kojom se on odbija. Iz te odredbe slijedi da je odluka kojom se implicitno odbija neko pravo dužnosnika u načelu moguća samo ako je dužnosnik prethodno podnio zahtjev za priznanje tog prava.

(t. 29.)

2.      Pojam obveze uzdržavanja o kojoj su se zbog razvoda sporazumjeli bivši bračni partneri ima imovinske posljedice koje proizlaze iz presude o razvodu donesene na temelju pravila mjerodavnog građanskog prava. Slijedom toga, zakon koji uređuje učinke razvoda mjerodavan je za utvrđivanje je li razvedeni bračni drug dužnosnika ili bivšeg dužnosnika u slučaju smrti svojeg bivšeg bračnog partnera dokazao da ima pravo na uzdržavanje na temelju sporazuma između bivših bračnih drugova. U tom smislu, kada u okviru nacionalnog prava žalbeni sud poništi prvostupanjsku odluku o ukidanju prava na uzdržavanje, što za učinak ima retroaktivnu nevaljanost te odluke i, stoga, retroaktivnu valjanost prava na uzdržavanje u korist bivšeg bračnog druga umrlog dužnosnika, nužno treba smatrati da je potonji dokazao da ima pravo na uzdržavanje.

Cilj koji se želi postići člankom 27. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju jest da se razvedenom bračnom drugu dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji je u trenutku njegove smrti primao iznos za uzdržavanje omogući da nakon njegove smrti nastavi primati sredstva potrebna za život. Ništa ne opravdava da se razvedenom bračnom drugu dužnosnika ili bivšeg dužnosnika uskrati mirovina za nadživjele osobe i stoga sredstva potrebna za život, samo iz razloga, koji ne ovisi o njegovoj volji, što je pravo na uzdržavanje koje je on ostvarivao na temelju nacionalnog prava bilo ukinuto prije smrti dužnosnika ili bivšeg dužnosnika, a zatim ponovno retroaktivno priznato nakon njegove smrti.

(t. 58. do 61. i 67.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda M/Sud, T‑172/01, EU:T:2004:108, t. 72.

3.      Iz samog sadržaja članka 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju slijedi da se u njemu propisani rok zastare, to jest godina dana od smrti, primjenjuje samo u slučaju pravnih sljednika dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji je na dan smrti imao prava na mirovinu odnosno naknadu. Slijedom toga, u područje primjene spomenutog članka ne ulazi slučaj pravnih sljednika koji na dan smrti dužnosnika nemaju prava na mirovinu odnosno naknadu, ali koja im odlukom nacionalnog suda budu priznata nakon njegove smrti, i to retroaktivno.

Međutim, načelo pravne sigurnosti obvezuje pravne sljednike dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji se nalaze u gore opisanoj situaciji da podnesu zahtjev za mirovinu ili naknadu u razumnom roku, koji počinje teći od datuma dostave odluke nacionalnog suda na temelju koje su prava na mirovinu ili naknadu retroaktivno priznata.

(t. 69., 70. i 76.)