Language of document : ECLI:EU:T:2022:389

PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto prošireno vijeće)

22. lipnja 2022.(*)

„Ekonomska i monetarna politika – Bonitetni nadzor kreditnih institucija – Posebne nadzorne zadaće povjerene ESB‑u – Odluka o oduzimanju odobrenja za rad kreditne institucije – Ozbiljna povreda nacionalnih odredbi o prenošenju Direktive 2005/60/EZ – Proporcionalnost – Povreda zakonodavstva o upravljanju kreditnim institucijama – Prava obrane – Očita pogreška u ocjeni – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu”

U predmetu T‑797/19,

Anglo Austrian AAB AG, bivši Anglo Austrian AAB Bank AG, sa sjedištem u Beču (Austrija),

BeleggingMaatschappij „FarEast” BV, sa sjedištem u Velpu (Nizozemska),

koje zastupaju M. Ketzer i O. Behrends, odvjetnici,

tužitelji,

protiv

Europske središnje banke (ESB), koju zastupaju C. Hernández Saseta, E. Yoo i V. Hümpfner, u svojstvu agenata,

tuženika,


OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće),

u sastavu S. Papasavvas, predsjednik, M. J. Costeira (izvjestiteljica), M. Kancheva, B. Berke i T. Perišin, suci,

tajnik: E. Coulon,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

uzimajući u obzir odluku predsjednika devetog vijeća od 19. prosinca 2019. o prihvaćanju zahtjeva da se predmetu da prednost pri odlučivanju,

uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za raspravu u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,

uzimajući u obzir rješenje od 7. veljače 2020., Anglo Austrian AAB Bank i Belegging‑Maatschappij „Far‑East”/ESB (T‑797/19 R, neobjavljeno, EU:T:2020:37), kojim je predsjednik Općeg suda odbio zahtjeve tužiteljâ za suspenziju primjene pobijane odluke,

uzimajući u obzir rješenje od 17. prosinca 2020., Anglo Austrian AAB i Belegging‑Maatschappij „Far‑East/ESB (C‑114/20 P(R), neobjavljeno, EU:C:2020:1059), kojim je potpredsjednica Suda odbila žalbu protiv tog rješenja,

uzimajući u obzir rješenje od 15. travnja 2020., Anglo Austrian AAB Bank i Belegging‑Maatschappij „Far‑East”/ESB, kojim je predsjednik Općeg suda odbio drugi zahtjev za suspenziju primjene pobijane odluke koji su tužitelji podnijeli u skladu s člankom 160. Poslovnika Općeg suda,

uzimajući u obzir rješenje od 17. prosinca 2020., Anglo Austrian AAB i Belegging‑Maatschappij „Far‑East”/ESB (C‑207/20 P(R), neobjavljeno, ECLI:EU:C:2020:1057), kojim je potpredsjednica Suda odbila žalbu protiv tog rješenja,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom zasnovanom na članku 263. UFEU‑a tužitelji, društvo Anglo Austrian AAB AG, bivše društvo Anglo Austrian AAB Bank AG (u daljnjem tekstu: društvo AAB Bank), i društvo Belegging‑Maatschappij „Far‑East” BV (u daljnjem tekstu: dioničar), zahtijevaju poništenje odluke Europske središnje banke (ESB) ECB‑SSM-2019-AT 8 WHD-2019 0009 od 14. studenoga 2019. kojom je ona oduzela odobrenje za rad društva AAB Bank, koje se odnosi na pristupanje djelatnostima kreditne institucije (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

I.      Okolnosti spora

2        Prvotužitelj, društvo AAB Bank, bio je manje značajna kreditna institucija sa sjedištem u Austriji u smislu članka 6. stavka 4. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.). Obavljao je djelatnosti na temelju odobrenja za rad izdanog po osnovi Bundesgesetza über das Bankwesen (Bankwesengesetz) (austrijski Zakon o bankama, u daljnjem tekstu: BWG).

3        Drugotužitelj, dioničar, financijsko je holding društvo koje drži 99,99 % dionica u društvu AAB Bank.

4        Dana 26. travnja 2019. Österreichische Finanzmarktbehörde (austrijsko tijelo za nadzor financijskih tržišta, Austrija, u daljnjem tekstu: FMA) podnio je ESB‑u nacrt odluke za oduzimanje odobrenja za rad društva AAB Bank kao kreditne institucije u skladu s člankom 80. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između ESB‑a i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM‑u) (SL 2014., L 141, str. 1.).

5        Dopisom od 14. lipnja 2019. ESB je dostavio društvu AAB Bank nacrt odluke o oduzimanju odobrenja za rad glede koje je potonje zauzelo stajalište 23. srpnja 2019.

6        Pobijanom odlukom ESB je društvu AAB Bank oduzeo njegovo odobrenje za rad kao kreditnoj instituciji s učinkom od datuma dostave navedene odluke.

7        U biti, ESB je smatrao da na temelju utvrđenja FMA‑a koja su izvedena u okviru obavljanja njegove zadaće bonitetnog nadzora i odnose se na trajno i ponovljeno neuvažavanje zahtjeva glede suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma kao i na unutarnje upravljanje od strane društva AAB Bank, ono nije bilo sposobno osigurati dobro upravljanje svojim rizicima.

8        Prema tome, ESB je smatrao da su kriteriji koji opravdavaju oduzimanje odobrenja za rad društva AAB Bank koje se odnosi na pristupanje djelatnostima kreditne institucije koji su predviđeni u članku 18. točki (f) Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL 2013., L 176, str. 338. i ispravak SL 2017., L 20, str. 1.) i preneseni su u austrijsko pravo bili ispunjeni jer je ono počinilo povrede članka 67. stavka 1. točaka (d) i (o) te direktive, kako je prenesena u austrijsko pravo, i da je to oduzimanje bilo proporcionalno.

9        Usto, ESB je odbio odgoditi učinke pobijane odluke za razdoblje od trideset dana zato što očitovanja društva AAB Bank nisu mogla dovesti u sumnju zakonitost te odluke, što ona nije mogla uzrokovati nepopravljivu štetu i što su javni interes za zaštitu štediša, ulagateljâ i drugih partnera društva AAB Banka kao i stabilnost financijskog sustava opravdali trenutačnu primjenu odluke.

II.    Postupak i zahtjevi stranaka

10      Budući da je član devetog proširenog vijeća bio spriječen zasjedati, odlukom predsjednika Općeg suda od 18. svibnja 2021. određen je drugi sudac radi dopune vijeća.

11      Nakon smrti suca B. Berkea 1. kolovoza 2021., troje sudaca potpisanih na ovoj presudi nastavilo je vijećanja, u skladu s člankom 22. i člankom 24. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda.

12      Odlukom predsjednika Općeg suda od 13. kolovoza 2021. ovaj predmet dodijeljen je novoj sutkinji izvjestiteljici koja predsjeda devetim vijećem.

13      Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži ESB‑u snošenje troškova.

14      ESB od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        proglasi tužbu nedopuštenom u dijelu u kojem ju je dioničar podnio;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

III. Pravo

A.      Dopuštenost tužbe u dijelu u kojem ju je dioničar podnio

15      Bez formalnog isticanja prigovora nedopuštenosti na temelju članka 130. Poslovnika, ESB tvrdi da je na osnovi sudske prakse Suda tužba dioničara nedopuštena iz razloga što pobijana odluka ne utječe izravno na njega.

16      U tom pogledu valja istaknuti da se odluka o oduzimanju odobrenja za pristupanje djelatnostima kreditne institucije izravno ne odnosi na dioničare kreditne institucije čije je odobrenje bilo oduzeto (vidjeti u tom smislu presudu od 5. studenoga 2019., ESB i dr./Trasta Komercbanka i dr., C‑663/17 P, C‑665/17 P i C‑669/17 P, EU:C:2019:923, t. 107. do 115. i 119.).

17      Prema tome, tužba je nedopuštena u dijelu u kojem ju je dioničar podnio.

B.      Meritum

18      U prilog svojoj tužbi društvo AAB Bank istaknulo je pet tužbenih razloga.

19      Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 4. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 5. Uredbe br. 1024/2013 jer je ESB pogrešno primijenio nacionalno pravo. Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti. Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 34. Uredbe br. 468/2014, u vezi s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu, koja proizlazi iz odbijanja ESB‑a da suspendira primjenu pobijane odluke. Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi prava obrane društva AAB Bank. Peti tužbeni razlog temelji se na povredi prava vlasništva dioničara.

1.      Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 5. Uredbe br. 1024/2013 jer je ESB pogrešno primijenio nacionalno pravo

20      U potporu tom tužbenom razlogu društvo AAB Bank ističe, u biti, da pretpostavke koje su za oduzimanje odobrenja za rad predviđene pravom Unije u članku 4. stavku 1. točki (a) i u članku 14. stavku 5. Uredbe br. 1024/2013, članku 83. Uredbe br. 468/2014 kao i u članku 18. točki (f) te u članku 67. stavku 1. točkama (d) i (o) Direktive 2013/36 i mjerodavnim odredbama austrijskog prava kojima su potonji preneseni nisu bile ispunjene u ovom slučaju i da je ESB donio pobijanu odluku, a da nije bio nadležan za donošenje takve odluke.

21      Taj je tužbeni razlog podijeljen u dva dijela.

a)      Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 5. Uredbe br. 1024/2013 jer nisu bili ispunjeni kriteriji koji opravdavaju oduzimanje odobrenja za rad i predviđeni su člankom 18. točkom (f) i člankom 67. točkama (d) i (o) Direktive 2013/36, kako su preneseni u austrijsko pravo

22      U sklopu prvog dijela prvog tužbenog razloga društvo AAB Bank tvrdi, u biti, da pretpostavke predviđene u članku 4. stavku 1. točki (a) i u članku 14. stavku 5. Uredbe br. 1024/2013, članku 83. Uredbe br. 468/2014 i u članku 70. stavku 4. BWG‑a, kojim je prenesen članak 18. Direktive 2013/36, kao i one navedene u članku 67. navedene direktive, nisu bile ispunjene, s obzirom na to da ono nije bilo proglašeno krivim za ozbiljno kršenje u smislu potonje odredbe, u skladu s člankom 34. i sljedećima Bundesgesetza zur Verhinderung der Geldwäsche und Terrorismusfinanzierung im Finanzmarkt (Savezni zakon o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma na financijskim tržištima, u daljnjem tekstu: FM‑GwG), donesenim na temelju Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL 2005., L 309, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 116.) (koja je postala Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive [2005/60] i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL 2015., L 141, str. 73. i dopuna SL 2016., L 254, str. 1.)). U tom pogledu društvo AAB Bank prigovara ESB‑u, s jedne strane, da je pogrešno zaključio da je ono proglašeno krivim za ozbiljne povrede nacionalnog zakonodavstva o prenošenju Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849) i, s druge strane, da je povrijedio svoju obvezu obrazlaganja glede odredbi na koje se ESB oslonio kako bi utvrdio da su navodne povrede zakonodavstva o suzbijanju pranja novca opravdale oduzimanje odobrenja za rad.

23      ESB osporava tu argumentaciju.

24      U pobijanoj odluci ESB je zaključio da je društvo AAB Bank bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede nacionalnih odredbi donesenih na temelju Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849), u smislu članka 67. stavka 1. točke (o) Direktive 2013/36, što opravdava oduzimanje njegova odobrenja za rad na temelju članka 18. točke (f) navedene direktive, kako je prenesena člankom 70. stavkom 4. BWG‑a.

25      Konkretno, smatrao je da je društvo AAB Bank povrijedilo članak 39. stavak 2. i stavak 2.b peti i jedanaesti podstavak BWG‑a, kao i članak 6. stavke 1., 2. do 4., 6. i 7., članak 7. stavak 7., članak 9., članak 23. stavak 3. i članak 29. FM‑GwG‑a.

26      Nakon što je istaknuo da su narav, broj i učestalost prisilnih nadzornih mjera, poput formalnih naloga, koje je FMA morao donijeti, naglasili ozbiljnost utvrđenih povreda i činjenicu da su one dugo trajale, ESB je u potporu svojim zaključcima naveo, među ostalim:

–        izvješće Oesterreichische Nationalbanka (Nacionalna banka, Austrija) prilikom inspekcije na licu mjesta od 22. siječnja 2010. tijekom koje je utvrdio velike nedostatke u sustavu društva AAB Bank protiv pranja novca;

–        izvješće FMA‑a nakon inspekcije na licu mjesta od 11. srpnja 2013. kojom je utvrđeno 38 propusta ili povreda zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma;

–        izvješće od 24. ožujka 2015. kojom su utvrđene nepravilnosti u 18 od 20 ispitanih slučajeva čiji su zaključci potom potvrđeni pravomoćnom sudskom odlukom;

–        formalni nalog FMA‑a od 18. kolovoza 2015. kojim je društvu AAB naložio da na sve svoje klijente primijeni odredbe protiv pranja novca iz 2008.;

–        kaznu koju je 14. rujna 2016. FMA odredio jer su na pojedinačnoj i sustavnoj razini povrijeđeni pravni zahtjevi u području suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma;

–        presudu Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud, Austrija) od 7. veljače 2019. broj W230 2138107‑1/37E, kojom se potvrđuje kazna FMA‑a od 14. rujna 2016., ali se snižava njezin iznos;

–        rješenje Verwaltungsgerichtshofa (Upravni sud, Austrija) od 15. svibnja 2019. broj Ro 2019/02/0006‑3, kojim je odbačena tužba društva AAB Bank protiv presude Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud) od 7. veljače 2019.;

–        presudu Landesgericht für Zivilrechtssachen Wien (Zemaljski građanski sud u Beču, Austrija) od 23. veljače 2017. broj 33 Cg 716s 18 u kojoj je navedeno da je „[u] slučaju devet kreditnih transakcija back‑to‑back s drugim bankama koje su FMA ili vanjski revizori podrobno ispitali bilo utvrđeno da je tih devet transakcija zahvaćeno ozbiljnim povredama mjerodavnih odredbi”;

–        formalni nalog FMA‑a od 24. listopada 2018. kojim su utvrđene brojne povrede zakonodavstva od strane društva AAB Bank u njegovim odnosima s društvom Meinl Bank Antigua Ltd, osobito činjenica da je nakon što je objavljeno da su računi društva Meinl Bank Antigua Ltd zamrznuti, društvo AAB Bank dopustilo izvršenje prijenosa s njegova glavnog računa u iznosu od 19,5 milijuna eura i nije raspolagalo nikakvom primjerenom dokumentacijom o svojim poslovnim odnosima;

–        izvješće FMA‑a od 17. siječnja 2019. sastavljeno nakon inspekcije na licu mjesta iz 2018. (u daljnjem tekstu: izvješće FMA‑a o četvrtoj inspekciji na licu mjesta) kojom su utvrđena 22 propusta ili povrede zakonskih odredbi, od kojih su se neki odnosili na društvo Meinl Bank Antigua;

–        postupak koji je FMA pokrenuo 7. lipnja 2019. radi utvrđivanja zakonske usklađenosti u vezi s 15 preostalih zaključaka iz njezina izvješća o četvrtoj inspekciji na licu mjesta na koje je društvo AAB Bank podnijelo očitovanja uzeta u obzir u pobijanoj odluci kako bi se utvrdilo, u biti, da većina povreda još uvijek traje;

–        revizorska izvješća društva AAB Bank i neke činjenične elemente prikupljene tijekom upravnog postupka.

1)      Prvi prigovor, koji se temelji na povredi članka 18. točki (f) Direktive 2013/36 i članka 67. stavka 1. točke (o) Direktive 2013/36, kako su preneseni u austrijsko pravo jer društvo AAB Bank nije proglašeno krivim za ozbiljne povrede nacionalnog zakonodavstva o prenošenju Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849)

27      Društvo AAB Bank, drži, u biti, da odluke spomenute u pobijanoj odluci ne dopuštaju zaključak da je ono proglašeno krivim za ozbiljne povrede BWG‑a ili FM‑GwG‑a, jer su povrede koje su mu stavljene na teret u tim odlukama bile davno počinjene, zastarjele su ili nisu bili ozbiljne ili su otklonjene i jer nisu utvrđene u pravomoćnoj odluci.

28      BCE osporava taj prigovor.

29      U tom pogledu valja podsjetiti na to da je na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 1024/2013 i podložno članku 14. te iste uredbe, ESB jedini nadležan na temelju zadaća koje su mu povjerene navedenom uredbom za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama sa sjedištem u državama članicama koje sudjeluju u Jedinstvenom nadzornom mehanizmu i za oduzimanje odobrenja za rad navedenim institucijama.

30      U skladu s člankom 14. stavkom 5. Uredbe br. 1024/2013, ESB može oduzeti odobrenje za rad u slučajevima navedenim u relevantnom pravu Unije na vlastitu inicijativu, nakon savjetovanja s nacionalnim nadležnim tijelom države članice sudionice u kojoj kreditna institucija ima sjedište ili na temelju prijedloga takvog nacionalnog nadležnog tijela.

31      Osim toga, članak 4. stavak 3. Uredbe br. 1024/2013 određuje da u provođenju zadaća dodijeljenih mu tom uredbom, i s ciljem osiguravanja visokih standarda nadzora, ESB primjenjuje relevantno pravo Unije, a kada se ono sastoji od direktiva, primjenjuje nacionalno pravo koje je prenijelo te direktive.

32      Iz toga proizlazi da je u provođenju zadaće dodijeljene mu člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 1024/2013 ESB dužan, osim odredbi navedene uredbe, primijeniti odredbe nacionalnog prava o prenošenju Direktive 2013/36 protumačene s obzirom na tu direktivu.

33      Valja također podsjetiti na to da članak 18. točka (f) Direktive 2013/36 predviđa da nadležna tijela mogu oduzeti izdano odobrenje za rad kada je kreditna institucija počinila jednu od povreda odredbi navedenih u članku 67. stavku 1. te direktive.

34      Članak 67. stavak 1. točka (o) Direktive 2013/36 odnosi se na slučaj u kojem je institucija proglašena krivom za ozbiljno kršenje nacionalnih odredbi donesenih na temelju Direktive 2005/60.

35      Glede nacionalnih mjera za prenošenje Direktive 2013/36 koje je istaknulo društvo AAB Bank, iz članka 70. stavka 4. BWG‑a proizlazi da kada kreditna institucija prekrši, među ostalim, odredbe BWG‑a ili akte donesene za njegovu provedbu, FMA mora:

„[…] 3. oduzeti odobrenje za rad kreditne institucije u slučajevima u kojima se drugim mjerama navedenim u BWG‑u ne može osigurati funkcioniranje kreditne institucije.”

36      Usto, u skladu s člankom 31. stavkom 3. drugim podstavkom FM‑GwG‑a:

„U slučaju povrede obveza navedenih u članku 34. stavcima 2. i 3. [FM‑GwG‑a], FMA može […] oduzeti odobrenje za rad koje je FMA izdala […]”.

37      Obveze navedene u članku 34. stavcima 2. i 3. FM‑GwG‑a namijenjene su prenošenju odredaba o suzbijanju pranja novca iz Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849) i upućuju, među ostalim, na ozbiljne, ponovljene ili sustavne povrede članka 6. stavaka 1., 2. do 4., 6. i 7., članka 7. stavka 7., članka 9., članka 23. stavka 3. te članka 29. FM‑GwG‑a.

38      U ovom slučaju ESB je smatrao u pobijanoj odluci da osobito iz odluka FMA‑a i presuda austrijskih sudova proizlazi da od 2010. i do barem 2019. društvo AAB Bank nije raspolagalo primjerenim postupkom za upravljanje rizicima u svrhu sprečavanja pranja novca, kršeći time članak 39. stavak 2. BWG‑a u vezi s člankom 39. stavkom 2.b jedanaestim podstavkom BWG‑a, te da iz tih nacionalnih odluka i presuda također proizlazi da je društvo AAB Banka proglašeno krivim za ozbiljne, ponovljene ili sustavne povrede članka 6. stavaka 1., 2. do 4., 6. i 7., članka 7. stavka 7., članka 9., članka 23. stavka 3. i članka 29. FM‑GwG‑a.

i)      Argument prema kojem je kreditna institucija morala biti proglašena krivom za ozbiljnu povredu u nedavnoj pravomoćnoj sudskoj odluci

39      Mora se podsjetiti na to, kao prvo, da je FMA nadležna na temelju austrijskog prava za donošenje odluka kojima se utvrđuje i sankcionira povreda odredaba BWG‑a i FM‑GwG‑a donesenih za provedbu Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849).

40      Iz toga slijedi da FMA može donijeti upravne odluke kojima se kreditna institucija proglašava krivom za ozbiljnu, ponovljenu ili sustavnu povredu, u smislu članka 34. stavka 2. FM‑GwG‑a kojim je prenesen članak 67. stavak 1. točke (o) Direktive 2013/36.

41      Društvo AAB Bank drži da se sankcije za ozbiljne povrede u smislu članka 34. stavka 2. FM‑GwG‑a mogu izreći samo na osnovi upravnog kaznenog prava ili kaznenog prava i moraju se utvrditi u okviru sudskog postupka na temelju pravomoćne odluke.

42      Međutim, s jedne strane, iz članka 39. stavka 2. Direktive 2005/60 (koji je postao članak 58. stavak 2. Direktive 2015/849) proizlazi da u kontekstu prenošenja te direktive države članice moraju, ne dovodeći u pitanje njihovo pravo da propisuju kaznene mjere, predvidjeti u svojem zakonodavstvu primjerene upravne sankcije koje se mogu donijeti protiv kreditnih institucija koje krše odredbe nacionalnog zakonodavstva koje se donose u skladu s navedenom direktivom.

43      Stoga ozbiljne povrede na koje upućuje članak 34. stavak 2. FM‑GwG‑a u vezi s člankom 39. stavkom 2. Direktive 2005/60 mogu dovesti do primjene kaznenih i upravnih sankcija, pri čemu narav sankcije (kaznene ili upravne) nije odlučujuća za kvalifikaciju povrede kao „ozbiljne”.

44      S druge strane, glede naravi odluke kojom je utvrđena povreda, u slučaju u kojem je utvrđenje i sankcija za kršenje predmetnih odredbi u nadležnosti upravnog tijela, kao što to tvrdi društvo AAB Bank, smatrati da se počinjenje ozbiljnih povreda tih odredbi može utvrditi samo na temelju pravomoćnih sudskih odluka značilo bi da se primjena članka 31. stavka 3. drugog podstavka FM‑GwG‑a i članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a uvjetuje odlukom dotične institucije hoće li podnijeti tužbu protiv odluka tog tijela.

45      Drugo, iz sudske prakse o aktima institucija Europske unije proizlazi da odluka koju nije pobijao njezin adresat u rokovima postaje konačna u odnosu na njega (vidjeti u tom smislu presude od 12. listopada 2007., Pergan Hilfsstoffe für industrielle Prozesse/Komisija, T‑474/04, EU:T:2007:306, t. 37., i od 8. svibnja 2019., Lucchini/Komisija, T‑185/18, neobjavljenu, EU:T:2019:298, t. 38.).

46      Iz sudske prakse o aktima institucija Unije također proizlazi da se krivnja osobe okrivljene za povredu može smatrati konačno dokazanom kada odluka kojom se utvrđuje ta povreda postane konačna (vidjeti u tom smislu presudu od 12. listopada 2007., Pergan Hilfsstoffe für industrielle Prozesse/Komisija, T‑474/04, EU:T:2007:306, t. 76.).

47      Ta se sudska praksa mora primijeniti po analogiji na odluke nacionalnih upravnih tijela, poput FMA‑a, kojima je utvrđena povreda nacionalnih odredbi o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma.

48      Kreditna institucija može se, dakle, na temelju upravnih odluka proglasiti krivom za ozbiljne povrede u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a, u vezi s člankom 67. stavkom 1. točkom (o) Direktive 2013/36.

49      Doduše, kao što to društvo AAB Bank ističe, Sud je već presudio da bi se isključenje s tržišta oduzimanjem koncesije priređivača igara na sreću osumnjičenog na temelju indicija koje dokazuju da je uključen u kriminalne aktivnosti, moralo u načelu smatrati proporcionalnim cilju suzbijanja kriminaliteta, samo ako je ono zasnovano na pravomoćnoj presudi koja se odnosi na dovoljno težak prijestup (presuda od 16. veljače 2012., Costa i Cifone, C‑72/10 i C‑77/10, EU:C:2012:80, t. 81.).

50      Međutim, uzimajući u obzir važnost bonitetnih pravila za suzbijanje pranja novca i financiranje terorizma, ali i posebnu odgovornost kreditnih institucija u tom pogledu te nužnost da se što prije izvedu posljedice iz počinjenja povreda tih pravila, valja zaključiti da upravna odluka kojom je kreditna institucija proglašena krivom za ozbiljne povrede nacionalnih odredbi donesenih na temelju Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849) u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a jest dovoljna da opravda oduzimanje odobrenja za rad.

51      S obzirom na prethodno navedeno i suprotno onomu što društvo AAB Bank ističe, ESB‑u se ne može predbaciti da je zaključio da je društvo AAB Bank proglašeno krivim za ozbiljne povrede u nesudskim odlukama koje nisu pravomoćne.

52      Osim toga, mora se naglasiti da se sama za sebe izvješća unutarnje revizije društva AAB Banka ne mogu smatrati dostatnim radi dokazivanja, je li ta kreditna institucija proglašena krivom za ozbiljne povrede, s obzirom na to da se ona ne mogu okvalificirati kao upravne ili sudske mjere kojima je navedena institucija proglašena krivom za ozbiljne povrede.

53      Međutim, suprotno onomu što društvo AAB Bank tvrdi, iako se takva izvješća mogu, po potrebi, upotrijebiti radi osporavanja utvrđenja ESB‑a koja ne počivaju na konačnoj odluci kojom je utvrđeno počinjenje povrede, ona se ne mogu smatrati dostatnim da dovedu u pitanje utvrđenja izvedena u upravnim ili sudskim odlukama koje su postale konačne.

54      Osim toga, argumenti društva AAB Bank o ocjeni održivosti i dugotrajnosti njegova poduzetničkog modela, njegovoj strukturi rizika klijenata, odustajanju od fiducijarnih poslova back‑to‑back, obilježju njegove revizije i broju ESB‑ovih obavijesti o sumnji glede njega ne mogu dovesti u pitanje činjenicu da je pobijana odluka zasnovana na konačnim odlukama kojima je utvrđeno da je ono krivo za ozbiljne povrede.

55      Isto vrijedi glede argumenata društva AAB Bank o utvrđenjima ESB‑a u vezi s njegovim vlasnicima, njegovom uključenosti u skandal Odebrecht i glede društva Meinl Bank Antigua.

56      Naime, ti se argumenti odnose na podredna činjenična razmatranja ESB‑a koja nisu povezana s primjenom kriterija koji je predviđen u članku 34. stavcima 2. i 3. FM‑GwG‑a, u vezi s člankom 67. stavom 1. točkom (o) Direktive 2013/36, i zahtijeva da su dotične institucije proglašene krivim za ozbiljne povrede.

57      Njima se stoga ne može dovesti u pitanje činjenica da je društvo AAB Bank proglašeno krivim za povrede putem upravnih ili sudskih odluka koje su postale konačne.

58      Isto tako, argumenti društva AAB Bank u vezi s činjenicom da su utvrđene povrede bile davno počinjene ili da su ispravljene ne dovode u pitanje taj zaključak.

59      Naime, niti BwG niti FM‑GwG niti članak 18. točka (f) ili članak 67. stavak 1. točka (o) Direktive 2013/36 ne određuju, s jedne strane, rok koji treba uvažavati kako bi se u obzir uzele ranije odluke kojima je utvrđena krivnja počinitelja tih povreda i, s druge strane, da takve povrede nisu prekinute ili da i dalje postoje u trenutku donošenja odluke o oduzimanju odobrenja za rad, nadasve kada se, kao u ovom slučaju, radi o većem broju odluka donesenih tijekom razdoblja od više godina.

60      Isto vrijedi a fortiori za povrede utvrđene samo tri ili pet godina prije donošenja pobijane odluke, jer se za takve odluke ne može smatrati da su davno donesene.

61      Usto, stajalište koje podupire društvo AAB Bank i prema kojem su određene utvrđene povrede bile ispravljene i ne mogu više opravdati oduzimanje odobrenja za rad dovelo bi u pitanje cilj zaštite europskog bankovnog sustava, s obzirom na to da bi ono kreditnim institucijama koje su počinile ozbiljne povrede omogućilo da nastave svoje djelatnosti sve dok nadležna tijela ponovno ne dokažu da su počinile nove povrede.

62      Iz istog razloga valja odbiti argument prema kojem je društvo AAB Bank provelo druge mjere poboljšanja, osobito podugovaranje unutarnje revizije, poboljšanje različitih postupka za suzbijanje pranja novca od 22. srpnja 2019. i provedbu blokada računa zbog suzbijanja pranja novca.

63      Isto vrijedi za navodno otklanjanje nedostataka u vezi s određivanjem stvarnih vlasnika o čemu je FMA društvo AAB Bank obavijestilo u dopisu od 19. ožujka 2019.

64      Osim toga, iz pobijane odluke proizlazi da je društvo AAB Bank nedavno također bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede u odluci FMA‑a od 24. listopada 2018. kojom je utvrđeno nepostojanje vjerodostojne dokumentacije u području sprečavanja pranja novca glede njegovih poslovnih odnosa, osobito s društvom Meinl Bank Antigua, i protiv koje nije podnijelo pravni lijek.

65      Isto tako i kao što je to ESB istaknuo u pobijanoj odluci, FMA je u svojem izvješću o četvrtoj inspekciji utvrdio 22 propusta ili povrede zakonskih odredbi, od kojih se neki odnose na društvo Meinl Bank Antigua.

66      S obzirom na prethodno navedeno, budući da je ESB utvrdio da je društvo AAB Bank u više navrata proglašeno konačnim upravnim i sudskim odlukama donesenima između 2010. i 2018. krivim za ozbiljne povrede odredaba FM‑GwG‑a kojima je prenesena Direktiva 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849), argumenti društva AAB Bank prema kojima su utvrđene povrede bile otklonjene i prema kojima su izvješća unutarnje revizije potvrdila dostatnost provedenih poboljšanja ne dokazuju da je pobijana odluka zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni u dijelu u kojem je ESB smatrao da je društvo AAB Bank bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede koje opravdavaju oduzimanje njegova odobrenja za rad u smislu članka 31. stavka 3. drugog podstavka FM‑GwG‑a i članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a, u vezi s člankom 67. stavkom 1. točkom (o) Direktive 2013/36.

ii)    Utjecaj moguće zastare ozbiljnih povreda utvrđenih u odlukama upravnih ili sudskih tijela

67      Društvo AAB Bank tvrdi da povrede utvrđene u izvješću FMA‑a o četvrtoj inspekciji nisu više relevantne, s obzirom na to da se moraju smatrati manjima ili zastarjelima na temelju članka 36. FM‑GwG‑a koji predviđa trogodišnji zastarni rok jer se nadzor odnosio na činjenice koje datiraju još iz 2014. i prije.

68      Međutim, ponajprije valja podsjetiti na to da povrede utvrđene u izvješću FMA‑a o četvrtoj inspekciji nisu jedine ozbiljne povrede na kojima je ESB zasnovao oduzimanje odobrenja za rad u pobijanoj odluci, tako da se argumentacija društva AAB Bank, pod pretpostavkom da je osnovana, mora odbiti kao bespredmetna.

69      Potom, kreditna se institucija ne može pozivati na moguću zastaru ozbiljnih povreda za koja je proglašena krivom u upravnoj odluci kako bi dokazala da nije bila proglašena krivom za takve povrede u svrhu oduzimanja njezina odobrenja za rad.

70      Naime, od trenutka u kojem odluka kojom je povreda utvrđena postane konačna, više se ne postavlja pitanje zastare djela na kojima se navedena odluka zasniva. Stoga ništa nije sprečavalo ESB da u svrhu oduzimanja odobrenja za rad uzme u obzir tu konačnu odluku.

71      Osim toga, tumačenje koje društvo AAB Bank podupire i prema kojem se konačna odluka kojom je povreda utvrđena ne može uzeti u obzir u slučaju zastare djela koja čine tu povredu, dovelo bi do toga da se mogućnost oduzimanja odobrenja za rad u slučaju ozbiljnih povreda uvjetuje trajanjem upravnog postupka – koji bi doveo do utvrđenja tih povreda ili trajanjem upravnog postupka koji je doveo do odluke o oduzimanju odobrenja za rad – i, prema tome, dovelo u pitanje koristan učinak članka 14. stavka 5. Uredbe br. 1024/2013.

72      Taj argument ne dokazuje, dakle, da je pobijana odluka zahvaćena pogreškom koja se tiče prava u dijelu u kojem je ESB smatrao da je društvo AAB Bank bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a.

iii) Osporavanje činjenica stavljenih na teret društvu AAB Bank u njegovim odnosima s društvom Meinl Bank Antigua

73      Društvo AAB Bank osporava utvrđenje ESB‑a prema kojem je on odobrio ili proveo na svojim računima nezakonite transakcije društva Meinl Bank Antigua i prikrio informacije o toj banci uklonivši zapreke u svrhu suzbijanja pranja novca na navedenim računima.

74      U tom je pogledu ESB uzeo u obzir te povrede na temelju, među ostalim, utvrđenja izvedenih u odluci FMA‑a od 24. listopada 2018. iz kojih je zaključio da je društvo AAB Bank povrijedilo članak 39. stavak 2. i stavak 2.b peti i jedanaesti podstavak BWG‑a kao i članak 23. stavak 3. FM‑GWG‑a.

75      Ta je odluka konačna i protiv nje društvo AAB Bank nije podnijelo pravni lijek, iako se protiv nje mogla podnijeti tužba Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud).

76      Stoga se ne može prihvatiti argument društva AAB Bank prema kojem ne postoji konačno utvrđenje o povredi njegovih obveza u vezi s nadzorom i dokumentacijom niti o bilo kojoj drugoj kaznenopravnoj kažnjivoj povredi utvrđenoj sudskom odlukom.

77      Usto, navodi prema kojim je kao korespondentna banka društva Meinl Bank Antigua društvo AAB Bank samo pasivno prosljeđivalo platne priljeve čiji nije bilo inicijator jer je surađivalo s Bundeskriminalamtom (Savezni ured pravosudne policije, Austrija), spontano blokiralo račune i dostavilo FMA‑u tražene podatke o transakcijama u vezi s blokiranim računima i informacije o zakonskom ukidanju blokada za određene transakcije, i kojima se nastoje umanjiti povrede stavljene na teret društvu AAB Bank, ne mogu dovesti u pitanje utvrđenja o počinjenju ozbiljnih povreda u konačnoj odluci FMA‑a koju je ESB uzeo u obzir.

78      Tim se argumentima ne može, dakle, dokazati da je pobijana odluka zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni u dijelu u kojem je ESB smatrao da je društvo AAB Bank bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a.

iv)    Osporavanje ozbiljnosti povreda za koje je društvo AAB Bank bilo proglašeno krivim

79      Društvo AAB Bank tvrdi, u biti, da kako bi se okvalificirale kao ozbiljne u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a povrede moraju nadilaziti nepoštovanje pojedinačnih odredbi zakonodavstva o prenošenju u vezi sa suzbijanjem pranja novca i financiranja terorizma. No, povrede za koje je ono proglašeno krivim prema pobijanoj odluci ne mogu se smatrati ozbiljnim.

80      Potom, povrede potvrđene rješenjem Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud) od 7. veljače 2019. broj W230 2138107‑1 sve manje su povrede i taj ih sud nije okvalificirao kao ozbiljne ili sustavne.

81      Naposljetku, svi se prigovori sadržani u izvješću FMA‑a o četvrtoj inspekciji odnose na manje povrede koje ne mogu opravdati oduzimanje odobrenja za rad.

82      U pobijanoj odluci ESB je naveo, među ostalim, da iz odluka nadležnih nacionalnih tijela proizlazi da je od 2010. društvo AAB Bank ozbiljno, sustavno i trajno kršilo zakonodavstvo o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma dok je provodilo visokorizične transakcije.

83      On je također naglasio da je s obzirom na najnovije procjene FMA‑a društvo AAB Bank nastavilo ozbiljno kršiti te odredbe i, prema tome, uzrokovati znatan rizik za njega samog, austrijski financijski sektor i Jedinstveni nadzorni mehanizam.

84      Usto, ESB je podsjetio na to da je prema procjeni FMA‑a društvo AAB Bank od 2010. ozbiljno, ponovljeno i sustavno kršilo zakonodavstvo o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma, time što nije poduzimalo mjere koje bi omogućile otklanjanje utvrđenih povreda, pri čemu nije izrazilo spremnost na suradnju s FMA‑om.

85      ESB je iz toga zaključio da je društvo AAB Bank bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede odredaba FM‑GwG‑a donesenih na temelju Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849) što opravdava oduzimanje odobrenja za rad.

86      S obzirom na brojne povrede koje je počinilo društvo AAB Bank i koje su utvrđene upravnim i sudskim odlukama navedenima u pobijanoj odluci i u točki 26. ove presude, koje dokazuju sustavnost, ozbiljnost i trajnost povreda zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma, ESB nije počinio očitu pogrešku u ocjeni kada je smatrao da su nadležna tijela i austrijski sudovi proglasili tu banku krivom za ozbiljne povrede u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a.

87      Naime, kao što je to ESB smatrao u pobijanoj odluci, iz tih upravnih i sudskih odluka proizlazi da je društvo AAB Bank ozbiljno i trajno kršilo svoju obvezu raspolaganja organizacijskom strukturom i primjerenim postupkom u području sprečavanja pranja novca i borbe protiv terorizma, te da je bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma.

88      Konkretno, budući da su u odlukama prije prijedloga FMA‑a za oduzimanje odobrenja za rad koje su postale konačne na datum pobijane odluke nadležna tijela smatrala društvo AAB Bank krivim za ozbiljne povrede nacionalnih odredbi o suzbijanju pranja novca, ozbiljnost predmetnih povreda ne može se osporavati u stadiju upravnog postupka pred ESB‑om.

89      Usto, s obzirom na cilj tih odredbi da se osigura zaštita europskog bankovnog tržišta, ESB‑u se ne može predbaciti da je smatrao da se sustavne, ozbiljne i trajne povrede nacionalnog zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma moraju okvalificirati kao ozbiljne povrede koje opravdavaju oduzimanje odobrenja za rad u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a i članka 67. stavka 1. točke (o) Direktive 2013/36.

90      Usto i suprotno onomu što AAB Bank tvrdi, iz pobijane odluke, iz mjera koje je FMA donio i iz odluka austrijskih sudova koje su navedene u toj odluci jasno proizlazi da su povrede uzete u obzir nadilazile nepoštovanje pojedinačnih odredbi zakonodavstva za prenošenju u vezi sa suzbijanjem pranja novca i financiranja terorizma i da se one ne mogu okvalificirati kao manje povrede.

91      Slijedom navedenog, društvo AAB Bank nije dokazalo da je ESB počinio očitu povredu u ocjeni time što je smatrao da je društvo AAB Bank bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede koje opravdavaju oduzimanje odobrenja za rad u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a.

92      Prvi prigovor iz prvog dijela prvog tužbenog razloga treba, dakle, odbiti.

2)      Drugi prigovor, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i nenadležnosti ESBa za utvrđivanje da navodne povrede zakonodavstva o suzbijanju pranja novca opravdavaju oduzimanje odobrenja za rad

93      Društvo AAB Bank ističe, u biti, da jedine norme austrijskog prava kojima je predviđeno oduzimanje odobrenja za rad zbog ozbiljnih povreda zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma jesu objedinjene odredbe članka 31. stavka 3. točke 2. i članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a i da se na temelju povrede zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma ne može oduzeti odobrenje za rad primjenom članka 70. BWG‑a. Smatra da se ESB nije oslonio na te norme i da, u svakom slučaju, nije bio ovlašten da se osloni na te norme.

94      Osporava tako, u biti, pravnu osnovu istaknutu u pobijanoj odluci radi zaključka da su povrede zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma opravdale oduzimanje odobrenja za rad na temelju austrijskog prava.

95      Iz toga zaključuje da se radi o povredi austrijskog zakonodavstva i dodaje da se ESB ne može pozivati izravno na odredbe Direktive 2013/36 te da svoje intervencijske ovlasti može izvoditi samo iz materijalnih odredbi austrijskog prava o bonitetnom nadzoru banaka.

96      Društvo AAB Bank također ističe, u biti, da je ESB povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što u pobijanoj odluci nije odredio nacionalne odredbe o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma koje su povrijeđene.

97      S tim u vezi valja podsjetiti na to da je, u skladu s člankom 84. stavkom 1. Poslovnika, zabranjeno iznošenje novih razloga tijekom postupka, osim ako se oni ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka.

98      Međutim, tužbeni razlog koji predstavlja dopunu prije navedenog tužbenog razloga u tužbi, izravno ili neizravno, i koji je usko povezan s tim tužbenim razlogom treba proglasiti dopuštenim.

99      Kako bi se mogao smatrati dopunom tužbenog razloga ili prethodno istaknutog prigovora, novi argument mora biti dovoljno usko povezan s tužbenim razlozima ili prigovorima koji su prvotno bili izloženi u tužbi (vidjeti u tom smislu presude od 12. studenoga 2009., SGL Carbon/Komisija, C‑564/08 P, neobjavljenu, EU:C:2009:703, t. 20. do 34., i od 16. prosinca 2010., AceaElectrabel Produzione/Komisija, C‑480/09 P, EU:C:2010:787, t. 111.).

100    U tužbi je društvo AAB Bank istaknulo da je pobijana odluka donesena kršenjem članka 4. stavka 3. Uredbe br. 1024/2013 i mjerodavnog austrijskog prava jer pretpostavke predviđene tim pravom nisu ispunjene i iz toga je zaključilo da ESB nije bio ovlašten oduzeti njegovo odobrenje za rad.

101    Argumentima u sklopu drugog prigovora iz prvog dijela prvog tužbenog razloga istaknutima u replici nastoje se osporiti norme na temelju kojih je u pobijanoj odluci ESB odlučio da je oduzimanje odobrenja za rad društva AAB Bank opravdano na osnovi austrijskog prava i dokazati da se ESB nije oslonio na nacionalnu normu koja ga ovlašćuje da oduzme odobrenje za rad u slučaju povreda o suzbijanju pranja novca.

102    Budući da su ti argumenti usko povezani s argumentima istaknutima u potporu prvom tužbenom razlogu, za njih se mora smatrati da su dopuna tih argumenata i da su, prema tome, dopušteni.

103    U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u pobijanoj odluci ESB smatrao da je društvo AAB Bank prekršilo, među ostalim te odredbe BWG‑a i da je iz toga zaključio da su pretpostavke iz članka 70. stavka 4. BWG‑a, kojima je predviđeno oduzimanje odobrenja za rad, bile ispunjene.

104    Također je naveo da je društvo AAB Bank povrijedilo više odredaba FM‑GwG‑a o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma spomenutih u točki 25. ove presude.

105    No, suprotno onomu što društvo AAB Bank ističe, ne može se smatrati da jedine norme kojima je predviđeno oduzimanje odobrenja za rad zbog povreda zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma u austrijskom pravu jesu objedinjene odredbe članka 31. stavka 3. točke 2. i članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a i da se povreda obveza iz BWG‑a u vezi sa sprečavanjem rizika od pranja novca ne bi mogla uzeti u obzir na temelju članka 70. stavka 4. BWG‑a.

106    Naime, članak 39. stavci 2. i 2.b BWG‑a za koje je ESB smatrao da su povrijeđeni od strane društva AAB Bank izričito upućuje na rizik pranja novca i financiranja terorizma te iz članka 70. stavka 4. BWG‑a proizlazi da povrede BWG‑a poput navedenih povreda mogu opravdati oduzimanje odobrenja za rad.

107    Budući da je na temelju austrijskog prava oduzimanje odobrenja za rad opravdano u slučaju povrede obveza BWG‑a i FM‑GwG‑a u vezi sa sprečavanjem rizika od pranja novca i da se ESB oslonio na te odredbe, moraju se odbiti argumenti društva AAB Bank o nepostojanju osnove za ovlaštenje ili o povredi članka 4. stavka 3. Uredbe br. 1024/2013.

108    U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da se ESB oslonio na pogrešnu pravnu osnovu, valja podsjetiti na to da poništenje upravne odluke zbog pogrešne pravne osnove nije opravdano kada takva pogreška nije odlučujuće utjecala na ocjenu koju je uprava dala, tako da se tužbeni razlog koji se temelji na pogrešnom odabiru pravne osnove mora odbiti s obzirom na to da je isključivo formalnog značenja (presuda od 9. lipnja 2015., Navarro/Komisija, T‑556/14 P, EU:T:2015:368, t. 26.).

109    No, društvo AAB Bank ne navodi da bi u ovom slučaju odabir različite pravne osnove mogao utjecati na ocjenu ESB‑a. Usto, nije razvidno da bi odabir različite pravne osnove mogao utjecati na ocjenu ESB‑a.

110    Osim toga, iz sudske prakse proizlazi, s jedne strane, da obrazloženje koje zahtijeva članak 296. UFEU‑a treba biti prilagođeno prirodi akta o kojem je riječ i iz njega treba jasno i nedvosmisleno slijediti ocjena institucije koja je autor akta, tako da zainteresirane osobe mogu utvrditi razloge za donesenu odluku i da nadležni sud može izvršiti sudski nadzor i, s druge strane, da se obveza obrazlaganja mora ocijeniti vodeći računa o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta u pitanju, prirodi razloga koji su navedeni i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogli imati za dobivanje objašnjenja. Konkretno, ne zahtijeva se da se u obrazloženju navedu svi relevantni činjenični i pravni elementi, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje nekog akta zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocijeniti ne samo u odnosu na njegov sadržaj, nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje (vidjeti presudu od 16. svibnja 2017., Landeskreditbank Baden‑Württemberg/ESB, T‑122/15, EU:T:2017:337, t. 123. i 124. i navedenu sudsku praksu).

111    No, suprotno onomu što tvrdi društvo AAB Bank, ESB nije povrijedio obvezu obrazlaganja jer su u pobijanoj odluci spomenute odredbe BWG‑a i FM‑GwG‑a koje je povrijedilo društvo AAB Bank i odredbe BWG‑a kojima je predviđeno oduzimanje odobrenja za rad, kao što to proizlazi iz točke 25. ove presude.

112    Drugi prigovor iz prvog dijela prvog tužbenog razloga nije, dakle, osnovan.

113    S obzirom na prethodno navedeno, prvi dio prvog tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji, u biti, na povredi odredaba o prenošenju članka 18. točke (f) Direktive 2013/36 jer je društvo AAB Bank uspostavilo sustave upravljanja koje su zahtijevala nadležna tijela u skladu s nacionalnim odredbama kojima je prenesen članak 74. te direktive u smislu članka 67. stavka 1. točke (d) navedene direktive

114    Društvo AAB Bank smatra da pretpostavke iz članka 18. točke (f) Direktive 2013/36 i članka 67. stavka 1. točke (d) navedene direktive, kako su prenesene člankom 39. stavcima 2. i 2.b BWG‑a, u vezi s člankom 70. stavkom 4. BWG‑a, nisu bile ispunjene jer je društvo AAB Bank raspolagalo sustavima upravljanja koje su zahtijevala nadležna tijela.

115    U tom pogledu iz članka 18. Direktive 2013/36, prenesenog člankom 70. stavkom 4. BWG‑a, prolazi, da nadležna tijela mogu oduzeti dodijeljeno odobrenje za rad kada kreditna institucija nema uspostavljene sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s nacionalnim odredbama kojima je prenesen članak 74. te direktive.

116    Članak 74. Direktive 2013/36, naslovljen „Interno upravljanje i planovi oporavka i sanacije”, glasi kako slijedi:

„1. Institucije moraju imati robusne sustave upravljanja koji uključuju jasnu organizacijsku strukturu s dobro definiranim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti, učinkovitim procesima za utvrđivanje, upravljanje, praćenje rizika i izvješćivanje o rizicima kojima jesu ili bi mogle biti izložene, odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole, uključujući dobre administrativne i računovodstvene postupke te politiku i praksu u pogledu primitaka, koje su dosljedne s dobrim i učinkovitim upravljanjem rizicima […]”.

117    Glede odredaba o prenošenju članka 74. Direktive 2013/36, članak 39. stavak 2. BWG‑a predviđa da:

„Kreditne institucije moraju raspolagati upravnim računovodstvenim i nadzornim mehanizmima za rješavanje, procjenu, upravljanje i praćenje rizika koji proizlaze iz bankarskih poslova i transakcija kao i iz njihove politike i prakse u pogledu primitaka. Ti se mehanizmi moraju prilagoditi vrsti, opsegu i složenosti provedenih bankarskih poslova. Organizacijska struktura kao i upravni, računovodstveni i nadzorni mehanizmi moraju se dokumentirati u pisanom i razumljivom obliku. U mjeri u kojoj je to moguće, upravnim, računovodstvenim i nadzornim mehanizmima moraju se također rješavati rizici koji proizlaze iz bankovnih transakcija i poslova kao i rizici koji proizlaze iz politike i prakse u pogledu primitaka koji bi mogli možda nastati. Organizacijskom strukturom moraju se sprečavati sukobi interesa i nadležnosti kroz uspostavu razgraničenja u organizaciji strukture i postupaka koji su prilagođeni djelatnostima kreditne institucije. Odjel za unutarnju reviziju mora najmanje jednom godišnje ispitati primjerenost tih postupaka i njihovu primjenu.”

118    U skladu s člankom 39. stavkom 2.b BWG‑a:

„Konkretno, postupci iz stavka 2. moraju uključivati sljedeće elemente: 1. kreditni rizik i rizik druge ugovorne strane, 2. koncentracijski rizik, 3. tržišni rizik, 4. rizik prekomjerne financijske poluge, 5. operativni rizik, 6. sekuritizacijski rizik, 7. likvidnosni rizik, 8. kamatni rizik koji proizlazi iz transakcija koje nisu već obuhvaćene br. 3., 9. rezidualni rizik od tehnika smanjenja kreditnog rizika, 10. rizike povezane s makroekonomskim okruženjem, 11. rizik od pranja novca i financiranja terorizma, 12. rizik povezan s ekonomskim modelom institucije uzimajući u obzir učinke strategija diversifikacije, 13. rezultate testova otpornosti u slučaju institucija koje primjenjuju interne pristupe, i 14. sistemski rizik […] koji potječe od institucije.”

119    Članak 42. BWG‑a predviđa također, u biti, obvezu uspostave tijela za unutarnju reviziju, dok članak 44. BWG‑a nalaže, u biti, kreditnim institucijama da svoja revidirana godišnja financijska izvješća podnesu šest mjeseci nakon kraja financijske godine.

120    U ovom je slučaju ESB zaključio da je društvo AAB Bank povrijedilo nacionalne odredbe kojima je prenesen članak 74. Direktive 2013/36, a osobito članak 39. stavci 2., 2.b i 5., članak 42. i članak 44. stavak 1. BWG‑a te, slijedom toga, da je počinilo i još čini povrede koje opravdavaju oduzimanje odobrenja za rad primjenom članka 70. stavka 4. BWG‑a.

121    Konkretno, naveo je da se odluka o oduzimanju odobrenja za rad društva AAB Bank koje se odnosi na pristupanje djelatnostima kreditne institucije zasniva, među ostalim, na povredi obveze uspostave unutarnjeg upravljanja koje omogućava dobro upravljanje rizicima kao i na povredi obveze pružanja točnih informacija FMA‑u i obveze uspostave mehanizma unutarnje revizije, odgovarajućih postupaka unutarnjeg računovodstva, odgovarajućeg sustava unutarnjeg dokumentiranja i odgovarajućeg postupka za upravljanje koncentracijskim rizikom.

122    U potporu svojim zaključcima u vezi s povredom nacionalnih odredbi kojima je prenesen članak 74. Direktive 2013/36 ESB se oslonio osobito:

–        na formalni nalog FMA‑a od 19. kolovoza 2015. kojim se društvu AAB Bank nalaže da osigura da njegova funkcija unutarnje revizije zaključi svoj plan godišnje revizije u rokovima te utvrđuje da funkcija unutarnje revizije nije ispunila svoje planove revizije kršeći time članak 42. BWG‑a (kojim je prenesen članak 74. Direktive 2013/36);

–        na formalni nalog FMA‑a od 17. svibnja 2016. kojim se društvu AAB Bank nalaže da provede odgovarajuće planove za upravljanje kontinuitetom poslovanja (BCM) i utvrđuje da je njegov BCM bio neprikladan tijekom razdoblja od 2013. do 2016. što čini povredu članka 39. stavaka 2., 2.b i 5. BWG‑a (kojima je prenesen članak 74. Direktive 2013/36);

–        na formalni nalog FMA‑a od 1. srpnja 2016. kojim se društvu AAB Bank nalaže da podnese svoja revidirana godišnja izvješća iz 2015. i utvrđuje da nije pravodobno podnijelo revidirana izvješća, to jest do 30. lipnja 2016. te je, slijedom toga, povrijedilo članak 44. stavak 1. BWG‑a;

–        na formalni nalog FMA‑a od 6. rujna 2016. kojim se društvu AAB Bank nalaže da osigura potpuno i sveobuhvatno dokumentiranje svojih kreditnih spisa i utvrđuje da tijekom razdoblja od 2013. do 2016. njezini kreditni postupci (osobito godišnja izvješća i postupanje s problematičnim zajmovima) nisu bili sveobuhvatno dokumentirani kršeći time članak 39. stavak 2. i stavak 2.b prvi podstavak BWG‑a (kojima je prenesen članak 74. Direktive 2013/36);

–        na formalni nalog FMA‑a od 17. srpnja 2017. kojim se društvu AAB Bank nalaže da dodijeli dostatne resurse svojoj funkciji unutarnje revizije i utvrđuje da funkcija unutarnje revizije još uvijek nije zaključila provjeru plana revizije kršeći time članak 42. BWG‑a (kojim je prenesen članak 74. Direktive 2013/36);

–        na formalni nalog FMA‑a od 31. siječnja 2018. kojim se društvu AAB Bank nalaže da prilikom sklapanja ugovora osigura da relevantna dokumentacija bude prikladna (to jest u pisanom obliku i potpuna) i utvrđuje da je tijekom razdoblja od 2015. do 2017. društvo AAB Bank sklopilo u više navrata poslovne transakcije unatoč činjenici da su relevantni ugovori bili netočni, to jest nepotpuni ili da u određenim slučajevima nije postojao nikakav pisani ugovor, kršeći time članak 39. stavak 2. BWG‑a (kojim je prenesen članak 74. Direktive 2013/36);

–        na formalni nalog FMA‑a od 5. rujna 2018. kojim se društvu AAB Bank nalaže da pravodobno uspostavi odgovarajuće računovodstvene postupke i utvrđuje da tijekom razdoblja između 2017. i 2018. njezini računovodstveni postupci nisu jamčili da su njegovo računovodstvo te, slijedom toga, i njegova nadzorna izvješća bili ažurirani, kršeći time članak 39. stavak 2. i 3. BWG‑a (kojima je prenesen članak 74. Direktive 2013/36);

–        na formalni nalog FMA‑a od 24. listopada 2018. kojim se društvu AAB Bank nalaže da osigura da se sve poslovne transakcije i njezini poslovni odnosi s društvom Meinl Bank Antigua sveobuhvatno dokumentiraju i utvrđuje da je njegova unutarnja dokumentacija, uključujući dokumentaciju u vezi sa suzbijanjem pranja novca, bila toliko neprikladna da funkcija unutarnje revizije, upravitelj rizicima i osoba odgovorna za suzbijanje pranja novca nisu bili u mogućnosti obavljati svoje nadzorne funkcije, kršeći time članak 39. stavak 2. i stavak 2.b peti i jedanaesti podstavak BWG‑a, kojima je prenesen članak 74. Direktive 2013/36, kao i članak 23. stavak 3. FM‑GwG‑a;

–        na formalni nalog FMA‑a od 3. prosinca 2018. kojim je društvu AAB Bank naloženo da osigura primjenu točnog ponderiranja rizika na sve bilančne stavke i utvrđuje da se tijekom razdoblja između 2017. i 2018. njegovim internim postupcima nije moglo zajamčiti da se sva njegova imovina – osobito glede nestandardnih transakcija – točno ponderira, kršeći time članak 39. stavak 2. BWG‑a (kojim je prenesen članak 74. Direktive 2013/36).

123    Drugi dio prvog tužbenog razloga kojim se nastoji osporiti ta utvrđenja i zaključak koji je iz toga izveden sastoji se od dvaju prigovora.

1)      Prvi prigovor, koji se temelji na povredi članka 74. Direktive 2013/36, kako je prenesen člankom 39. stavcima 2. i 2.b BWGa, jer su ti članci primijenjeni na rizike povezane sa suzbijanjem pranja novca i financiranja terorizma

124    Društvo AAB Bank tvrdi, u biti, da se članak 74. Direktive 2013/36 odnosi na obveze u vezi sa sustavima upravljanja radi sprečavanja financijskih rizika i da se članak 39. stavci 2. i 2.b BWG‑a moraju stoga tumačiti na način da samo neodgovarajuća struktura rizika glede financijskih rizika, a ne neodgovarajuća struktura glede suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma, omogućava primjenu nadzornih mjera poput oduzimanja odobrenja za rad u skladu s člankom 70. stavkom 4. BWG‑a.

125    Iz toga zaključuje da je ESB počinio povredu koja se tiče prava kada je pobijanu odluku zasnovao na povredi članka 74. Direktive 2013/36 prenesenog člankom 39. stavcima 2. i 2.b BWG‑a koja proizlazi iz neprimjerenosti sustava za suzbijanje pranja novca i financiranje terorizma, a ne neprimjerenosti sustava upravljanja radi sprečavanja financijskih rizika.

126    U tom je pogledu dovoljno utvrditi da iz pobijane odluke proizlazi da je ESB utvrdio povredu članka 39. stavaka 2., 2.b i 5., članka 42. i članka 44. stavka 1. BWG‑a oslanjajući se, među ostalim, na povredu obveze uspostave unutarnjeg upravljanja koje omogućava dobro upravljanje rizicima, obveze pružanja točnih informacija FMA‑u i obveze uspostave mehanizma unutarnje revizije, odgovarajućih postupaka unutarnjeg računovodstva, odgovarajućeg sustava unutarnjeg dokumentiranja i odgovarajućeg postupka za upravljanje koncentracijskim rizikom.

127    Suprotno onomu što AAB Bank tvrdi, ESB‑u se ne može, dakle, predbaciti da je ESB utvrdio povredu tih odredaba BWG‑a koja proizlazi iz neprikladnosti sustava za suzbijanje pranja novca i financiranje terorizma jer je tu povredu izveo, među ostalim, iz neprimjerenosti sustava upravljanja.

128    Osim toga, članak 39. stavak 2.b BWG‑a određuje da odgovarajući postupci kojima kreditna institucija mora raspolagati na temelju članka 39. stavka 2. BWG‑a moraju obuhvaćati primjerene sustave protiv rizika pranja novca i financiranja terorizma.

129    Ti argumenti društva AAB Bank ne dokazuju, dakle, da je ESB počinio povredu koja se tiče prava kada je zaključio da ono nije uspostavilo sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s odredbama BWG‑a kojima je prenesen članak 74. te direktive.

130    Iz toga slijedi da se argument prema kojem je društvo AAB Bank raspolagalo organizacijom za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma koja nije bila nedostatna i bila je poboljšana također mora odbiti kao irelevantan.

131    Prvi prigovor iz drugog dijela prvog tužbenog razloga treba, dakle, odbiti.

2)      Drugi prigovor, koji se temelji na povredi članka 67. stavka 1. točke (d) Direktive 2013/36, kako je prenesena u austrijsko pravo, jer društvo AAB Bank nije počinilo povrede zakonodavstva o sustavima upravljanja na datum pobijane odluke

132    Društvo AAB Bank tvrdi, u biti, da je na datum pobijane odluke raspolagalo sustavima upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela i da je njegova unutarnja revizija bila primjerena, ali i da nije točno da su postojale povrede njegovih obveza u vezi s računovodstvom, nadzorom i podnošenjem financijskih izvješća, upravljanjem društvom, upravljanjem rizicima, unutarnjim sustavom dokumentiranja i ugovornom dokumentacijom te upravljanjem kreditnim spisima.

133    Prvo, društvo AAB Bank ističe da su neke od tih povreda previše davno počinjene i bile su brisane u 2016. ili su otklonjene od 2017. ili pak da je napravilo znatan napredak u tim područjima kao što to potvrđuju, među ostalim, njegova revizorska izvješća iz 2019., ali i da su se preostale slabosti u vezi s tim povredama mogle poboljšati.

134    Međutim, argument društva AAB Bank ne može se prihvatiti. Naime, tumačenje prema kojem prošle povrede ili povrede koje su ublažene ne mogu opravdati oduzimanje odobrenja za rad ne proizlazi niti iz teksta članka 67. stavka 1. točke (d) Direktive 2013/36 niti iz članka 70. stavka 4. BWG‑a.

135    Usto, takvo bi tumačenje dovelo u pitanje cilj zaštite europskog bankovnog sustava s obzirom na to da bi kreditnim institucijama koje nisu uspostavile sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela omogućilo da nastave svoje djelatnosti sve dok nadležna tijela ponovno ne dokažu da su počinile nove povrede.

136    Isto vrijedi a fortiori za povrede počinjene samo tri ili pet godina prije donošenja pobijane odluke.

137    Drugo, društvo AAB Bank osporava postojanje povreda obveza utvrđenih u pobijanoj odluci navodeći da one nisu sustavne, očite ili ozbiljne.

138    Međutim, iz članka 18. točke (f) Direktive 2013/36, članka 67. stavka 1. točke (d) te direktive ili odredbi o prenošenju tih članaka ne proizlazi da povrede obuhvaćene tim odredbama moraju biti ozbiljne, očite ili sustavne da opravdaju oduzimanje odobrenja za rad.

139    Stoga ESB nije počinio očitu pogrešku o ocjeni kada je smatrao da je društvo AAB Bank povrijedilo odredbe BWG‑a kojima je prenesen članak 74. navedene direktive, a da nije dokazao da su te povrede bile ozbiljne, očite ili sustavne.

140    Treće, društvo AAB Bank ističe, u biti, da njegovoj unutarnjoj reviziji ne nedostaje osoblja, da raspolaže dostatnim financijskim resursima i da redovito obavlja svoje zadaće, pri čemu banka ne izvršava nedopušten pritisak na njega.

141    Međutim, mora se podsjetiti na to da je na temelju austrijskog prava FMA nadležan za donošenje odluka kojima se utvrđuje i sankcionira povreda odredaba BWG‑a kojima je prenesen članak 74. Direktive 2013/36.

142    Iz toga slijedi da FMA može donositi upravne odluke kojima se utvrđuje da institucija nije uspostavila sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s odredbama BWG‑a kojima je prenesen članak 74. te direktive.

143    Usto, iz sudske prakse donesene glede akata institucija Unije proizlazi da odluka koju nije pobijao njezin adresat u rokovima postaje konačna u odnosu na njega (vidjeti u tom smislu presude od 12. listopada 2007., Pergan Hilfsstoffe für industrielle Prozesse/Komisija, T‑474/04, EU:T:2007:306, t. 37., i od 8. svibnja 2019., Lucchini/Komisija, T‑185/18, neobjavljenu, EU:T:2019:298, t. 38.).

144    Iz sudske prakse donesene glede akata institucija Unije također proizlazi da se krivnja osobe okrivljene za povredu može smatrati konačno dokazanom kada odluka kojom se utvrđuje ta povreda postane konačna (vidjeti u tom smislu presudu od 12. listopada 2007., Pergan Hilfsstoffe für industrielle Prozesse/Komisija, T‑474/04, EU:T:2007:306, t. 76.).

145    Ta se sudska praksa mora primijeniti po analogiji na odluke nacionalnih upravnih tijela kojima je utvrđena povreda nacionalnih odredbi o upravljanju kreditnim institucijama.

146    Stoga se za kreditnu instituciju može u ranijim konačnim upravnim odlukama utvrditi da nije uspostavila sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s odredbama BWG‑a kojima je prenesen članak 74. te direktive.

147    Slijedom navedenog, argumenti društva AAB Bank ne mogu dovesti u pitanje neprikladnost njegove unutarnje revizije utvrđene u ranijim konačnim upravnim odlukama na koje se ESB oslonio u pobijanoj odluci.

148    Stoga treba odbiti argument prema kojem je na datum pobijane odluke društvo AAB Bank raspolagalo sustavima upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela i da je njegova unutarnja revizija bila primjerena te da nije povrijedilo svoje obveze u vezi s računovodstvom, nadzorom i podnošenjem financijskih izvješća, upravljanjem društvom, upravljanjem rizicima, unutarnjim sustavom dokumentiranja i ugovornom dokumentacijom te upravljanjem kreditnim spisima.

149    Usto, mora se naglasiti da se izvješća unutarnje revizije društva AAB Bank ne mogu sama po sebi smatrati dostatnim kako bi se dokazalo, je li ta kreditna institucija uspostavila sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s odredbama BWG‑a kojima je prenesen članak 74. Direktive 2013/36.

150    Iako se takva izvješća mogu, ovisno o okolnostima, upotrijebiti radi osporavanja utvrđenja ESB‑a koja ne počivaju na konačnoj odluci kojom je utvrđeno počinjenje povrede, ona se ne mogu smatrati dostatnim da dovedu u pitanje utvrđenja izvedena u upravnim odlukama koje su postale konačne.

151    Četvrto, društvo AAB Bank priznaje da je u više navrata bilo povreda odredaba u vezi s velikim izloženostima, ali navodi da se one mogu objasniti ponovnim izračunom pričuva. Ono smatra da bi umanjenje regulatornog kapitala koje proizlazi iz ponovnog izračuna pričuva dovelo do povrede odredbe o velikim izloženostima. Usto, te su povrede već bile kompenzirane kaznenim kamatama u smislu članka 97. BWG‑a.

152    Međutim, društvo AAB Bank ne osporava da je počinilo povrede odredaba o velikim izloženostima i ograničava se na pokušaj da ih opravda.

153    Usto, činjenica da su te povrede već dovele do kaznenih kamata ne dovodi u pitanje činjenicu da su one bile počinjene i, prema tome, da mogu opravdati oduzimanje odobrenja za rad.

154    Peto, društvo AAB Bank tvrdi da je ESB morao primijeniti članak 70. stavak 4. BWG‑a i članak 31. stavak 1. FM‑GwG‑a na temelju kojih to tijelo mora donijeti sve mjere nužne i prikladne kako bi se osiguralo da redovno poslovanje obveznika ostane usklađeno s FM‑GwG‑om.

155    Stoga je FMA morao poštovati tri stadija u postupku nadzora predviđenog u članku 70. stavku 4. BWG‑a i pokušati otkloniti navodnu neusklađenost s normama bonitetnog nadzora putem konkretnih pravila, prijetnjom novčanom kaznom i potom, po potrebi, zabranom obavljanja djelatnosti i oduzeti odobrenje za rad tek ako druge mjere predviđene BWG‑om nisu mogle osigurati pravilno funkcioniranje kreditne institucije.

156    Niti ESB niti FMA nisu dokazali ispunjavanje tih pretpostavki koje prethode oduzimanju odobrenja za rad, a prikaz nacionalnih mjera donesenih prije oduzimanja odobrenja za rad u pobijanoj odluci ne dokazuje da su stadiji predviđeni austrijskim pravom bili poštovani.

157    U ovom slučaju valja utvrditi da su suprotno onomu što društvo AAB Bank tvrdi, pobijanoj odluci prethodile mjere bonitetnog nadzora koje se odnose na iste nedostatke kao i one kojima je obrazloženo oduzimanje odobrenja za rad.

158    Naime, kao što je to navedeno u pobijanoj odluci, od 2015. FMA je donijela, među ostalim, dvadeset i četiri formalne nadzorne mjere od kojih je sedamnaest formalnih naloga koji se odnose na ponovnu uspostavu zakonske usklađenosti glede nedostataka u okviru suzbijanja pranja novca od strane društva AAB Bank i suzbijanja financiranja terorizma, četiri sankcije koje se odnose na unutarnje upravljanje i povrede zakonodavstva o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, kao i brojne mjere bonitetnog nadzora.

159    Iz toga slijedi da argumentacija društva AAB Bank nije utemeljena na činjenicama.

160    Drugi prigovor iz drugog dijela prvog tužbenog razloga treba, dakle, odbiti.

161    S obzirom na prethodno navedeno, drugi dio prvog tužbenog razloga nije osnovan.

162    Stoga prvi tužbeni razlog treba odbiti.

2.      Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti

163    U potporu tom tužbenom razlogu društvo AAB Bank tvrdi da čak i u slučaju da su prigovori ESB‑a osnovani i dostatni, pobijana odluka jest neproporcionalna s obzirom na to da oduzimanje odobrenja za rad nije nužno niti prikladno da omogući postizanje zadanih ciljeva.  

164    Kao prvo, društvo AAB Bank predbacuje, u biti, FMA‑u i ESB‑u da nisu provjerili, ne bi li među svim mjerama kojima raspolažu sredstvo manje nametljivo od oduzimanja odobrenja za rad omogućilo ostvarenje dotičnog cilja.

165    Kao drugo, prema stajalištu društva AAB Bank, pobijana odluka nije bila niti prikladna niti nužna jer je donesena sedam mjeseci nakon prijedloga FMA‑a za oduzimanje odobrenja za rad, iako treba biti donesena u kratkim rokovima, i jer FMA nije provjerio je li predloženo oduzimanje odobrenja za rad još uvijek primjereno i nužno.

166    Kao treće, društvo AAB Bank tvrdi da je oduzimanje odobrenja za rad bilo neproporcionalno s obzirom na zadane ciljeve.

167    Kao četvrto, društvo AAB Bank smatra da je oduzimanje odobrenja također bilo neproporcionalno jer je na štetu štediša, ulagateljâ i drugih ugovornih strana dovelo do uništenja njegove stabilnosti.

168    Kao peto, društvo AAB Bank smatra da je odbijanje suspenzije primjene pobijane odluke bilo neproporcionalno s obzirom na njezine negativne učinke na njegove mogućnosti obrane.

169    ESB osporava te argumente.

170    U ovom slučaju, u pobijanoj odluci ESB je smatrao, u biti, da je oduzimanje odobrenja za rad društva AAB Bank bilo proporcionalno jer se njime nastojalo postići cilj u vidu prestanka povreda zakona od strane društva AAB Bank i rizika koji su iz toga proizašli za europski bankovni sustav i jer se, s obzirom na ozbiljnost tih povreda i mjera koje je FMA već poduzeo, niti jednom drugom mjerom taj cilj nije mogao ostvariti. On je također naveo da je javni interes za zaštitu štediša, ulagateljâ i drugih partnera društva AAB Bank morao prevagnuti nad njegovim interesom i interesom njegovih vlasnika da i dalje imaju odobrenje za rad.

171    U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelo proporcionalnosti zahtijeva da su akti institucija Unije sposobni ostvariti legitimne ciljeve koje slijedi zakonodavstvo o kojem je riječ i da ne prelaze granice onoga što je nužno za postizanje tih ciljeva (vidjeti presudu od 16. lipnja 2015., Gauweiler i dr., C‑62/14, EU:C:2015:400, t. 67. i navedenu sudsku praksu).

172    Kao prvo i kako je to ESB istaknuo, cilj zadan oduzimanjem odobrenja za rad bio je prestanak povreda zakona od strane društva AAB Bank i rizika koji su iz toga proizašli za europski bankovni sustav kao i zaštita štediša, ulagateljâ i drugih partnera društva AAB Bank.

173    Društvo AAB Bank nije osporavalo legitimnost tih ciljeva.

174    Što se, kao drugo, tiče, prikladnosti pobijane odluke da osigura ostvarenje tih ciljeva, valja utvrditi da oduzimanje odobrenja za rad kreditne institucije, po tome što sprečava tu instituciju da nastavi obavljati svoje djelatnosti, jest podesno da doprinese cilju u vidu prestanka povreda zakona i rizika koji iz toga proizlaze za europski bankovni sustav kao i cilju zaštite štediša, ulagateljâ i drugih partnera društva AAB Bank.

175    U tom pogledu društvo AAB Bank smatra, s jedne strane, da pobijana odluka nije bila prikladna niti nužna jer je donesena sedam mjeseci nakon prijedloga FMA‑a za oduzimanje odobrenja za rad i jer FMA nije provjerio je li predloženo oduzimanje tog odobrenja još uvijek primjereno i nužno.

176    Doduše, kao što društvo AAB Bank to naglašava, iz članka 81. stavka 1. Uredbe br. 468/2014 proizlazi da ESB procjenjuje nacrt odluke o oduzimanju odobrenja za rad bez nepotrebne odgode.

177    Međutim, istek roka od sedam mjeseci između prijedloga odluke FMA‑a o oduzimanju odobrenja za rad i donošenja pobijane odluke ne dokazuje da pobijana odluka nije bila nužna za ostvarenje zadanih ciljeva.

178    Osim toga, taj je rok u ovom slučaju razuman uzimajući u obzir činjenicu da je ESB morao proučiti nacrt odluke FMA‑a o oduzimanju odobrenja za rad koji je bio opsežan, kako bi ocijenio je li bio opravdan i analizirati dvanaest također opsežnih dopisa s dopunskim očitovanjima koja je nakon svojeg saslušanja podnijelo društvo AAB.

179    Usto, činjenica da FMA nije ponovno ispitao pitanje je li oduzimanje odobrenja za rad još uvijek bilo nužno nakon sedam mjeseci nije relevantna, jer je ESB jedini nadležan za ocjenjivanje te nužnosti.

180    S druge strane, društvo AAB Bank smatra da je oduzimanje odobrenja za rad bilo neprimjereno s obzirom na zadane ciljeve, jer su njegovi preostali pravni učinci paradoksalno doveli do napuštanja bilo kakvog nadzora i odustajanja od istraživanja pranja novca.

181    Međutim, taj argument ne dokazuje da nije postojala nužnost za pobijanom odlukom.

182    Naime, oduzimanje odobrenja za rad društva AAB Bank dovelo je, sprečavanjem nastavka njegovih operativnih aktivnosti, do prestanka povrede njegovih obveza u vezi sa suzbijanjem pranja novca.

183    Kao treće, valja, dakle, provjeriti dokazuju li argumenti društva AAB Bank da su pobijanom odlukom prekoračene granice onoga što je nužno za ostvarenje zadanih ciljeva.

184    U tom pogledu društvo AAB Bank ističe, prvo, da bi manje nametljive alternativne mjere omogućile postizanje cilja ponovne uspostave zakona, poput naloga, novčanih kazni ili objava.

185    Međutim, mora se utvrditi, kao što to proizlazi iz pobijane odluke, da unatoč donošenju velikog broja naloga i sankcija od 2010. od strane FMA‑a u pogledu društva AAB Bank, potonje nije donijelo zadovoljavajuće korektivne mjere kako bi se uskladilo sa zakonskim zahtjevima koji su potrebni na temelju mjerodavnih propisa.

186    ESB nije, dakle, počinio očitu pogrešku u ocjeni kada je smatrao da druge mjere nisu bile podesne za postizanje zadanih ciljeva.

187    Zbog istog razloga argumenti prema kojima su povrede obveza društva AAB Bank bile davno počinjene i prošle su na datum pobijane odluke, nisu bile dovoljno ozbiljne i mogle su se ispraviti jer ono trajno radi na poštovanju bonitetnih pravila, ili prema kojima je oduzimanje odobrenja za rad moglo uslijediti kasnije, ne dokazuju da je ESB počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrao da je oduzimanje odobrenja za rad bila jedina mjera podesna za postizanje zadanih ciljeva.

188    Ne može se prihvatiti niti argument prema kojem su mjere morale biti donesene prije pobijane odluke na temelju posebne formulacije načela proporcionalnosti u austrijskom pravu u članku 70. stavku 4. BWG‑a, jer je FMA zapravo takve mjere prethodno donio i jer se na temelju njih zakonitost nije mogla ponovno uspostaviti u smislu prvog stavka te odredbe.

189    Isto vrijedi za argument društva AAB Bank prema kojem bi dobrovoljan ili čak privremen prestanak njegovih bankovnih djelatnosti ili odluka da se pristupi njegovoj trenutačnoj likvidaciji te potom ponovno izda odobrenje za rad nakon prijelaznog razdoblja od 18 mjeseci smanjili pretpostavljene rizike bez potrebe za oduzimanjem odobrenja za rad.

190    Naime, privremeni prestanak djelatnosti društva AAB Bank uz zadržavanje na snazi odobrenja za rad ne bi omogućio da se trajno okončaju povrede stavljene na teret jer bi se mogle ponoviti jednom kada se njegove djelatnosti nastave.

191    Isto tako, vraćanje odobrenja za rad društva AAB Bank nakon prijelaznog razdoblja od 18 mjeseci ne bi moglo spriječiti da se povrede nastave pojavljivati tijekom tog razdoblja.

192    Usto, kako to ESB naglašava, rješenje u vidu samolikvidacije društva AAB Bank ili prestanak njegovih bankovnih djelatnosti nisu bili podesni za postizanje zadanog cilja, jer ga na temelju mjera različitih od oduzimanja njegova odobrenja za rad ESB ili FMA ne bi mogli prisiliti da dođe do kraja likvidacije ili da ne nastavi svoje bankovne djelatnosti, da je društvo AAB Bank odlučilo nastaviti svoje djelatnosti.

193    Drugo, društvo AAB Bank drži da je oduzimanje odobrenja za rad bilo i neproporcionalno jer ESB nije pravilno ocijenio stvarne posljedice svoje odluke. Oduzimanje odobrenja za rad dovelo je do uništenja stabilnosti društva AAB Bank na štetu štediša, ulagateljâ ili drugih ugovornih strana. Stoga je likvidacija banke dovela do uništenja povjerenja potrošača u austrijski financijski sustav i zadanim su se ciljevima ispriječili, dakle, ozbiljni učinci uzrokovani donesenom mjerom na položaj društva AAB Bank.

194    ESB osobito nije predvidio da oduzimanje odobrenja za rad dovodi do dospijeća depozita i, slijedom toga, dolazi do insolventnosti zbog neispunjenja obveze plaćanja. ESB nije predvidio niti da će iz oduzimanja odobrenja za rad bez ostalih uvjeta FMA izvesti opoziv uprave i njegovu zamjenu likvidatorima u svojstvu isključivih zastupnika tijela banke.

195    Međutim, valja istaknuti da s obzirom na cilj ponovne uspostave zakonitosti i rizike koji su zbog povreda stavljenih na teret društvu AAB Bank nastali za bankovni sustav, njegove vjerovnike, njegove klijente i partnere, ESB‑u se ne može predbaciti da nije odlučio ne oduzeti njegovo odobrenje za rad s jedinim ciljem izbjegavanja insolventnosti i likvidacije te kreditne institucije.

196    Naime, s obzirom na utvrđene povrede i ciljeve zadane pobijanom odlukom, posljedice pobijane odluke po položaj društva AAB Bank nisu prekoračile granice nužne za ostvarivanje zadanih ciljeva.

197    Osim toga, mora se utvrditi, kao što to proizlazi iz pobijane odluke, da su povrede stavljene na teret društvu AAB Bank također negativno utjecale na njegovu stabilnost, na štetu štediša, ulagateljâ i drugih ugovornih strana i uništile povjerenje potrošača u bankovno tržište.

198    Treće, društvo AAB Bank smatra da je odbijanje suspenzije trenutačne primjene pobijane odluke bilo neproporcionalno, s obzirom na to da ESB nije uzeo u obzir negativne učinke oduzimanja odobrenja za rad i njegova izvršenja na njegova prava obrane.

199    Međutim, budući da je društvo AAB Bank bilo u mogućnosti podnijeti tužbu protiv pobijane odluke kao i pokrenuti postupke privremene pravne zaštite, ESB‑ovo odbijanje da suspendira trenutačnu primjenu pobijane oduke nije imalo negativne učinke na njegova prava obrane niti je prekoračilo granice nužne za ostvarivanje zadanih ciljeva.

200    S obzirom na prethodno navedeno, ESB nije počinio očitu pogrešku u ocjeni kada je smatrao da je pobijana odluka bila proporcionalna.

201    Drugi tužbeni razlog treba, dakle, odbiti.

3.      Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 34. Uredbe br. 468/2014, u vezi s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu, koja proizlazi iz odbijanja ESBa da suspendira primjenu pobijane odluke

202    U potporu tom tužbenom razlogu društvo AAB Bank ističe, u biti, da je neprihvaćanje zahtjeva za suspenziju primjene pobijane odluke bilo suprotno članku 34. Uredbe br. 468/2014 i pravu na djelotvornu sudsku zaštitu, ali i da nije bilo opravdano uslijed nepostojanja hitnosti.

203    Društvo AAB Bank drži da je pravo na djelotvornu sudsku zaštitu podrazumijevalo da ESB suspendira primjenu pobijane odluke do donošenja presude o tužbi podnesenoj protiv te odluke jer će takva mjera uzrokovati nepopravljivu štetu i dovesti do zamjene njegovih direktora likvidatorima u svojstvu isključivih zastupnika tijela banke, pri čemu ono ne može prethodno ishoditi nadzor nad zakonitosti pobijane odluke barem putem privremene pravne zaštite.

204    Društvo AAB Bank dodaje da se pravilo o trenutačnoj primjeni odluka o oduzimanju odobrenja za rad mora smatrati suprotnim temeljnim pravima jer ne omogućuje djelotvornu sudsku zaštitu adresata odluka o oduzimanju odobrenja za rad zbog dosega tih odluka i ograničenosti privremene sudske zaštite na europskoj razini.

205    U tom pogledu valja podsjetiti na to da članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima određuje da svatko i ima pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje.

206    Usto, već je presuđeno da nemogućnost donošenja privremenih mjera nije spojiva s općim načelom prava na potpunu i djelotvornu sudsku zaštitu koje osobe izvode iz prava Unije (vidjeti u tom smislu rješenje od 3. svibnja 1996., Njemačka/Komisija, C‑399/95 R, EU:C:1996:193, t. 46.).

207    Međutim, iz sudske prakse također proizlazi da postojanje pretpostavki za dopuštenost ili osnovanost nije kao takvo suprotno pravu na djelotvornu sudsku zaštitu (vidjeti po analogiji presude od 13. ožujka 2007., Unibet, C‑432/05, EU:C:2007:163, t. 73., od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, C‑583/11 P, EU:C:2013:625, t. 98. i 106., i rješenje od 19. lipnja 1995., Kik/Vijeće i Komisija, T‑107/94, EU:T:1995:107, t. 39.).

208    Ostaje činjenica da takve pretpostavke ne smiju učiniti tužbe praktično nemogućima ili pretjerano otežanima (u tom smislu i po analogiji vidjeti presude od 16. prosinca 1976., Rewe‑Zentralfinanz i Rewe‑Zentral, 33/76, EU:C:1976:188, EU:C:1976:188, t. 5., od 26. siječnja 2010., Transportes Urbanos y Servicios Generales, C‑118/08, EU:C:2010:39, t. 31., i od 12. prosinca 2013., Test Claimants in the Franked Investment Income Group Litigation, C‑362/12, EU:C:2013:834, t. 32.).

209    Osim toga, na temelju članka 34. Uredbe br. 468/2014, neovisno o članku 278. UFEU‑a i članku 24. stavku 8. Uredbe br. 1024/2013, ESB može odlučiti da se primjena nadzorne odluke privremeno odgodi.

210    U konkretnom slučaju, prvo valja utvrditi da, suprotno tvrdnjama društva AAB Bank, odbijanje da se suspendira trenutačna primjena pobijane odluke nije učinilo pretjerano otežanim ili nemogućim zahtjev sudu Unije za privremenu suspenziju pobijane odluke ili tužbu za poništenje protiv te odluke radi nadzora njezine zakonitosti.

211    Naime, s jedne strane, pokretanje likvidacije društva AAB Bank povodom pobijane odluke nije ga spriječilo da podnese tužbu za poništenje i zahtjev za određivanje privremenih mjera protiv te odluke.

212    S druge strane, rješenjem od 20. studenoga 2019., Anglo Austrian AAB Bank i Belegging‑Maatschappij „Far‑East”/ESB (T‑797/19 R, neobjavljeno, EU:T:2019:801), predsjednik Općeg suda odredio je na zahtjev tužiteljâ suspenziju primjene pobijane odluke šest dana nakon njezina donošenja dok se ne odluči o njihovu zahtjevu za određivanje privremenih mjera.

213    Drugo, navod o ograničenosti privremene sudske zaštite na europskoj razini, u dijelu u kojem se nastoji osporiti usklađenost pretpostavki za privremenu pravnu zaštitu s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu, mora se u svakom slučaju odbiti na temelju sudske prakse navedene u točki 207. ove presude.

214    Što se, osobito, tiče argumenta koji se temelji na nepovratnosti ili nepopravljivosti odluka o oduzimanju odobrenja za rad, valja utvrditi da odbijanje suspenzije učinaka odluke o oduzimanju odobrenja za rad ne dovodi u pitanje pravo na djelotvornu sudsku zaštitu dotičnih institucija.

215    Naime, trenutačna primjena odluka o oduzimanju odobrenja za rad može se suspendirati, po potrebi, u okviru zahtjeva za određivanje privremenih mjera i ona ne sprečava dotične institucije da protiv tih odluka podnesu tužbu za poništenje.

216    Dakle, društvo AAB Bank moglo je ishoditi suspenziju primjene pobijane odluke da je ispunilo pretpostavke za takvu suspenziju, a osobito pretpostavku vezanu uz hitnost.

217    Usto, u slučaju da se odluka o oduzimanju odobrenja smatra nezakonitom povodom tužbe za poništenje, dotična bi institucija mogla zahtijevati popravljanje štete koju je pretrpjela zbog nezakonitosti koja bi bila utvrđena.

218    Osim toga, okolnost da je nad kreditnom institucijom pokrenuta likvidacija povodom oduzimanja njezina odobrenja za rad i da su njezini direktori zamijenjeni likvidatorima u svojstvu isključivih zastupnika ne sprečava tu instituciju da podnese tužbu protiv odluke kojom joj se oduzima odobrenje za rad.

219    Slijedom navedenog, trenutačna primjena odluka o oduzimanju odobrenja za rad nije suprotna pravu na djelotvornu sudsku zaštitu dotičnih institucija.

220    Treće, društvo AAB Bank ističe da je odbijanje da se suspendira primjena pobijane odluke bilo suprotno članku 34. Uredbe br. 468/2014 i da nije bilo opravdano hitnom situacijom, s obzirom na to da se pobijana odluka zasnivala na povredama unazad više godina od kojih niti jedna više ne postoji. Naglašava također da ESB ili FMA nisu istaknuli argumente o postojanju hitnosti.

221    U tom pogledu valja podsjetiti na to da je ESB odbio odgoditi učinke pobijane odluke za razdoblje od trideset dana iz razloga što očitovanja društva AAB Bank nisu mogla dovesti u sumnju zakonitost te odluke, što ona nije mogla uzrokovati nepopravljivu štetu i što su javni interes za zaštitu štediša, ulagateljâ i drugih partnera društva AAB Banka kao i stabilnost financijskog sustava opravdali trenutačnu primjenu odluke.

222    Usto, iz članka 34. Uredbe br. 468/2014, na temelju kojeg ESB može odlučiti suspendirati primjenu nadzorne odluke, ne proizlazi da je na njemu da dokaže da je odbijanje da se suspendira odluka o oduzimanju odobrenja za rad opravdano hitnom situacijom.

223    Osim toga, odluka hoće li se suspendirati primjena odluke o oduzimanju odobrenja za rad spada, na temelju članka 34. Uredbe br. 468/2014, u diskrecijsku ovlast ESB‑a.

224    S obzirom na donošenje velikog broja naloga i sankcija od 2010., navod prema kojem su povrede stavljene na teret društvu AAB Bank bile davno počinjene i nisu više postojale ne dokazuje da je tvrdnja ESB‑a – da su javni interes za zaštitu njegovih štediša, ulagateljâ i drugih partnera kao i stabilnost financijskog sustava opravdali trenutačnu primjenu pobijane odluke – zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni.

225    ESB nije, dakle, prekoračio granice svoje margine prosudbe niti povrijedio članak 34. Uredbe br. 468/2014, time što je odbio suspendirati pobijanu odluku na razdoblje od trideset dana.

226    S obzirom na prethodno navedeno, treći tužbeni razlog nije osnovan.

4.      Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane društva AAB Bank

227    U okviru tog tužbenog razloga koji se sastoji od četiriju dijelova, društvo AAB Bank tvrdi da je pobijana odluka bila donesena kršenjem članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članaka 31. i 32. Uredbe br. 468/2014, s obzirom na to da je ESB, prvo, povrijedio njegovo pravo na pošteno suđenje i njegovo pravo na saslušanje, drugo, uskratio mu cjelovit uvid u spis, treće, nije utvrdio relevantne okolnosti i, četvrto, povrijedio njegovo „pravo na raspravu”.

228    ESB osporava tu argumentaciju.

a)      Prvi dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi prava na saslušanje i prava na pošteno suđenje

229    U okviru prvog dijela četvrtog tužbenog razloga, društvo AAB Bank ističe da ga FMA nije saslušao prije dostave nacrta odluke ESB‑a, iako je to bio dužan učiniti u skladu s člankom 70. stavkom 4. BWG‑a i na temelju prava na saslušanje, te da ga ESB nije obavijestio o toj dostavi nacrta odluke o oduzimanju odobrenja za rad.

230    U tom pogledu valja podsjetiti na to da se na temelju članka 81. stavka 2. Uredbe br. 468/2014 primjenjuje pravo na saslušanje predviđeno člankom 31. te uredbe.

231    Taj članak predviđa da „[p]rije nego što ESB može donijeti nadzornu odluku upućenu stranci, a koja bi odluka mogla štetno utjecati na prava te stranke, stranci mora biti dana mogućnost dostave pisanog očitovanja ESB‑u o činjenicama, primjedbama i pravnoj osnovi, značajnim za nadzornu odluku […]. U obavijesti kojom ESB daje stranci mogućnost da se očituje navodi se bitan sadržaj naznačene nadzorne odluke ESB‑a, kao i značajne činjenice, prigovore i pravnu osnovu na kojima ESB namjerava temeljiti svoju odluku”.

232    U konkretnom slučaju društvo AAB ne osporava da je prije donošenja pobijane odluke bilo saslušano o nacrtu odluke ESB‑a kojeg mu je potonji dostavio 14. lipnja 2019. i koji je sadržavao bitne činjenice, razloge i pravnu osnovu na koje se namjeravao osloniti u pobijanoj odluci. Nakon te obavijesti društvo AAB Bank podnijelo je dopisom od 23. srpnja 2019. svoja pisana očitovanja o nacrtu odluke ESB‑a u skladu s pravilima iz članka 31. stavka 1. Uredbe br. 468/2014.

233    Osim toga, suprotno onomu što društvo AAB Bank tvrdi, ta odredba koja uređuje postupak primjenjiv u tom području, uopće nije nalagala ESB‑u da društvu AAB Bank dostavi nacrt odluke FMA‑a.

234    U tom je kontekstu potpuno pravno neosnovan argument društva AAB Bank prema kojem je ESB morao na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe br. 1024/2013 utvrditi povredu njegovih postupovnih prava koja proizlazi iz povrede članka 70. stavka 4. BWG‑a od strane FMA‑a.

235    Prema tome, mora se utvrditi da je u skladu s člankom 31. Uredbe br. 468/2014 društvu AAB Bank omogućeno da podnese očitovanja o nacrtu odluke ESB‑a koji je doveo do pobijane odluke.

236    U tim je okolnostima bespredmetno to da tužitelj nije bio saslušan o nacrtu odluke FMA‑a ili da mu ESB nije dostavio prijedlog FMA‑a za oduzimanje odobrenja za rad u trenutku u kojem mu je on dostavljen.

237    Slijedom toga, prvi dio četvrtog tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi prava na uvid u spis

238    Društvo AAB Bank ističe da pravo na uvid u spis nastaje od trenutka u kojem FMA pokrene nadzorni postupak te ima za cilj omogućiti adresatu nacrta odluke da ostvari svoje pravo na saslušanje.

239    Tvrdi također da njegovo pravo na uvid u spis nije bilo poštovano jer mu je ESB odobrio samo ograničeni uvid u spis. Nedostavljanje interne komunikacije i komunikacije između ESB‑a i FMA‑a koja je okvalificirana kao povjerljiva, spriječilo je društvo AAB Bank da provjeri materijalnu relevantnost dokumenata otkrivenih radi uvida u spis za postupak pred Općim sudom i odredi prigovore koje su istaknuli ESB i FMA.

240    U tom pogledu mora se podsjetiti na to da pravo na uvid u spis podrazumijeva da dotična institucija predmetnom poduzetniku pruža mogućnost da ispita sve dokumente koji se nalaze u istražnom spisu, a koji mogu biti relevantni za njegovu obranu. Ti dokumenti uključuju optužujuće dokaze i oslobađajuće dokaze, osim kad je riječ o poslovnim tajnama drugih poduzetnika, internim dokumentima i ostalim povjerljivim informacijama (u tom smislu i po analogiji vidjeti presudu od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 68. i navedenu sudsku praksu).

241    Usto, na temelju članka 32. stavaka 1. i 5. Uredbe br. 468/2014 pravo na uvid u spis ne proteže se na povjerljive informacije koje mogu obuhvaćati interne dokumente ESB‑a i nadležnih nacionalnih tijela te prepisku između ESB‑a i određenog nacionalnog nadležnog tijela ili prepisku između tih tijela.

242    Prvo, društvo AAB Bank dobilo je uvid u spis prije podnošenja očitovanja o nacrtu ESB‑a koji je doveo do donošenja pobijane odluke.

243    Budući da je rok koji mu je bio dodijeljen za podnošenje očitovanja u trajanju od pet tjedana bio dovoljan da mu omogući da osigura svoju obranu, mora se utvrditi da je ono bilo u mogućnosti podnijeti očitovanja pri čemu je raspolagalo spisom.

244    Drugo, mora se utvrditi da bi ga argument društva AAB Bank prema kojem ga je izostanak uvida u internu komunikaciju ESB‑a te između FMA‑a i ESB‑a koja se odnosila na određivanje optužujućih činjenica ili utvrđenja FMA‑a spriječio da provjeri materijalnu relevantnost dokumenata otkrivenih u spisu i odredi prigovore koje su istaknuli ESB i FMA ne dokazuje da je društvo AAB Bank bilo spriječeno učinkovito se braniti.

245    Naime, budući da se oduzimanje odobrenja za rad zasniva na odlukama FMA‑a i presudama austrijskih sudova kojima je utvrđeno postojanje povreda ili počinjenje prijestupa i da je društvo AAB Bank bilo adresat tih upravnih odluka ili stranka u dotičnim sudskim postupcima, ono ne može tvrditi da je bilo spriječeno provjeriti materijalu relevantnost dokumenata ili odrediti prigovore koje su ESB i FMA istaknuli i koji počivaju na tim odlukama ili tim presudama.

246    Osim toga, budući da se prigovori ili dokumenti čiju je relevantnost društvo AAB Bank željelo provjeriti odnose na podredna činjenična utvrđenja ESB‑a namijenjena prikazu konteksta povreda stavljenih na teret, valja također utvrditi da u svakom slučaju njihova dostava ne bi društvu AAB Bank omogućila da dokaže da u konačnim nacionalnim odlukama spomenutima u pobijanoj odluci, za koje je ono nužno znalo, nije utvrđeno počinjenje povreda.

247    Prema tome, njihova dostava nije bila korisna za obranu društva AAB Bank.

248    U tim uvjetima i suprotno onomu što društvo AAB ističe, okolnost da ESB nije objasnio razloge zbog kojih su interni dokumenti i komunikacija između FMA‑a i ESB‑a bili povjerljivi ne može dovesti do nezakonitosti pobijane odluke.

249    Zbog istog razloga nije potrebno prihvatiti zahtjev društva AAB Bank da se ESB‑u naloži podnošenje dokumenata koji su do sada klasificirani kao povjerljivi.

250    Drugi dio četvrtog tužbenog razloga nije, dakle, osnovan.

c)      Treći dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi obveze da se odrede relevantne okolnosti

251    U okviru trećeg dijela četvrtog tužbenog razloga društvo AAB Bank ističe da je ESB povrijedio načelo dobre uprave time što je propustio pažljivo i nepristrano odrediti, ispitati i ocijeniti sve materijalne elemente relevantne za oduzimanje odobrenja za rad. S tim u vezi pojašnjava da se ESB nije smio osloniti na činjenice koje je FMA utvrdio, nego se morao upustiti u vlastita istraživanja, s jedne strane, o pitanju povrede odredaba o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma i, s druge strane, o pitanju postojanja odgovarajuće organizacije.

252    Kao prvo, iz objedinjenog tumačenja članka 18. točke (f) i članka 67. stavka 1. točke (o) Direktive 2013/36 proizlazi da nadležna tijela mogu oduzeti odobrenje za rad kada je kreditna institucija proglašena krivom za ozbiljno kršenje nacionalnih odredbi donesenih na temelju Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849).

253    Usto, iz članka 70. stavka 4. BWG‑a proizlazi da u slučaju kada kreditna institucija prekrši, među ostalim, odredbe BWG‑a ili akte donesene radi njegove provedbe, FMA mora oduzeti odobrenje za rad kreditne institucije u slučajevima kada druge mjere navedene u BWG‑u ne mogu osigurati funkcioniranje kreditne institucije.

254    Osim toga, u skladu s člankom 31. stavkom 3. drugim podstavkom FM‑GwG‑a, u slučaju povrede obveza iz članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a, FMA može oduzeti odobrenje za rad.

255    U skladu s člankom 14. stavkom 5. drugim podstavkom Uredbe br. 1024/2013, kada nacionalno nadležno tijelo koje je predložilo izdavanje odobrenja u skladu sa stavkom 1. smatra da se odobrenje treba oduzeti u skladu s relevantnim nacionalnim pravom, u tu svrhu podnosi prijedlog ESB‑u. U tom slučaju, ESB donosi odluku o predloženom oduzimanju odobrenja uzimajući u obzir obrazloženje za to oduzimanje koje iznosi nacionalno nadležno tijelo.

256    Naposljetku, u skladu s člankom 83. Uredbe br. 468/2014., kada ESB donese svoju odluku, ono uzima u obzir sve niže navedeno: „(a) svoju procjenu okolnosti koje opravdavaju oduzimanje; (b) nacrt odluke nacionalnog nadležnog tijela o oduzimanju odobrenja, kada je to primjenjivo; (c) savjetovanje s odgovarajućim nacionalnim nadležnim tijelom i, kada nadležno nacionalno tijelo nije nacionalno tijelo za sanaciju, s nacionalnim tijelom za sanaciju […]; (d) sve primjedbe koje je iznijela kreditna institucija sukladno članku 81. stavku 2. i članku 82. stavku 3.”

257    Iz tih odredaba i članka 4. stavaka 1. i 3. te članka 14. stavka 5. Uredbe br. 1024/2013 proizlazi da je po osnovi svoje nadležnosti za oduzimanje odobrenja za rad kreditnih institucija ESB morao u ovom slučaju ocijeniti, vodeći računa u cijelosti o razlozima koji opravdavaju oduzimanje odobrenja za rad i koje je iznijelo nadležno nacionalno tijelo te po okončanju svojeg ispitivanja okolnosti koje opravdavaju to oduzimanje, jesu li pretpostavke predviđene austrijskim pravom u vezi s člankom 18. točkom (f) i člankom 67. stavkom 1. točkom (o) Direktive 2013/36 bile ispunjene, to jest utvrditi relevantne činjenice i odlučiti treba li ih okvalificirati na način da dokazuju da je dotična kreditna institucija bila proglašena krivom za ozbiljno kršenje u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a.

258    U tom pogledu formulacija „proglašena krivom” iz članka 67. stavka 1. točke (o) Direktive 2013/36 podrazumijeva tumačenje članka 31. stavka 3. drugog podstavka FM‑GwG‑a, kojim je prenesena ta odredba, na način da se radi provjere je li dotična institucija počinila ozbiljne povrede odredaba na koje upućuje članak 34. stavci 2. i 3. FM‑GwG‑a, ESB mora osloniti na odluke nadležnih nacionalnih tijela koja su utvrdila počinjenje ozbiljnih povreda, a ne na način da ESB mora sam proglasiti da je kreditna institucija počinila ozbiljnu povredu.

259    U ovom je slučaju ESB utvrdio činjenice relevantne za oduzimanje odobrenja za rad oslanjajući se na upravne odluke FMA‑a, na sudske odluke austrijskih sudova, na izvješća unutarnje revizije i, kao što je on to pojasnio u pobijanoj odluci, na vlastitu ocjenu relevantne dokumentacije.

260    On je stoga tvrdio da se nakon vlastite ocjene slaže s utvrđenjima FMA‑a o počinjenju povreda i također je okvalificirao predmetne činjenice, u biti, na način da dokazuju da je društvo AAB Bank proglašeno krivim za ozbiljno kršenje nacionalnih odredbi donesenih na temelju Direktive 2005/60 (koja je postala Direktiva 2015/849) u smislu članka 67. stavka 1. točke (o) Direktive 2013/36 i članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a.

261    Stoga, suprotno onomu što tvrdi društvo AAB Bank, ESB se nije zadovoljio upućivanjem na povrede koje je FMA utvrdio u svojem prijedlogu odluke, nego je na temelju vlastite ocjene činjenica i dokaza kojima je raspolagao ustanovio da je ono bilo proglašeno krivim za ozbiljne povrede u smislu članka 34. stavaka 2. i 3. FM‑GwG‑a.

262    Također, i suprotno onomu što ističe društvo AAB Bank, obveza ESB‑a da se osloni na nacionalne odluke prije odluke o prijedlogu za oduzimanje odobrenja za rad radi dokazivanja da je kreditna institucija bila proglašena krivom za ozbiljne povrede ne sprečava sudski nadzor nad navedenim povredama.

263    Naime, protiv tih se odluka može podnijeti tužba nacionalnom sudu, kao što je to inače bio slučaj s nekim od odluka upućenih društvu AAB Bank koje je ESB uzeo u obzir.

264    Slijedom navedenog, ESB‑u se ne može predbaciti da nije sam utvrdio povrede zakonodavstva o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma.

265    Kao drugo, po osnovi svoje nadležnosti za oduzimanje odobrenja za rad kreditnih institucija, ESB mora ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke predviđene u članku 70. stavku 4. BwG‑a, to jest on mora utvrditi relevantne činjenice i odlučiti moraju li se one okvalificirati na način da dokazuju da kreditna institucija nije uspostavila sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s člankom 39. stavcima 2., 2.b i 5., člankom 42. i člankom 44. stavkom 1. BWG‑a.

266    U konkretnom slučaju, ESB se nije ograničio na to da u pobijanoj odluci reproducira utvrđenja koja je FMA iznio u svojem prijedlogu odluke ili upravne mjere koje je FMA donio, nego se oslonio na vlastitu ocjenu poštovanja nacionalnih odredaba o prenošenju članka 74. Direktive 2013/36, to jest odredaba BWG‑a.

267    Stoga, suprotno onomu što tvrdi društvo AAB Bank, ESB se nije oslonio samo na povrede koje je FMA utvrdio u svojem prijedlogu odluke, nego je sam provjerio povrede odredaba prava o bonitetnom nadzoru banaka koje je FMA utvrdio.

268    Osim toga, ESB‑u se ne može predbaciti da je u tu svrhu u obzir uzeo upravne odluke FMA‑a.

269    Naime, članak 70. stavak 4. BWG‑a, kojima su preneseni članci 18. i 67. Direktive 2013/36, predviđa da u slučaju kada kreditna institucija prekrši, među ostalim, odredbe BWG‑a ili akte donesene radi njegove provedbe, FMA mora istoj, u biti, naložiti da ponovno uspostavi zakonitost, donijeti sankcije ili oduzeti njezino odobrenje za rad.

270    Iz toga proizlazi da se povrede BWG‑a, koji sadržava nacionalne odredbe o prenošenju članka 74. Direktive 2013/36. mogu utvrditi upravnim mjerama ili sankcijama koje je FMA donio.

271    Slijedom navedenog, ESB nije djelovao kršeći članak 70. stavak 4. BWG‑a time što se oslonio na odluke nadležnih nacionalnih tijela i na vlastitu ocjenu radi utvrđivanja povrede nacionalnih odredbi o prenošenju članka 74. Direktive 2013/36 kako bi dokazao da društvo AAB Bank nije uspostavilo sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s odredbama BWG‑a kojima je prenesen članak 74. te direktive.

272    Stoga mu se ne može predbaciti da je propustio pažljivo i nepristrano odrediti, ispitati i ocijeniti sve materijalne elemente relevantne za oduzimanje odobrenja za rad.

273    Treći dio četvrtog tužbenog razloga nije, dakle, osnovan.

d)      Četvrti dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi „prava na raspravu

274    Društvo AAB Bank smatra da je ESB povrijedio njegovo pravo na dobru upravu jer je odbio njegov zahtjev kojim je tražio pravo da se na sastanku usmeno očituje o činjenicama, razlozima i pravnim osnovama relevantnim za odluku.

275    U tom pogledu valja podsjetiti na to da u skladu s člankom 31. stavkom 1. Uredbe br. 468/2014, ako ESB to smatra prikladnim, on može strankama dati mogućnost da se o činjenicama, primjedbama i pravnoj osnovi značajnima za nadzornu odluku očituju na sastanku.

276    Iz toga slijedi da organizacija takvog sastanka tijekom kojeg se očitovanja mogu usmeno podnijeti jest mogućnost, a ne obveza ESB‑a.

277    Ne može mu se, dakle, predbaciti, povreda „prava na raspravu” jer takvo pravo nije priznato dotičnim kreditnim institucijama.

278    Osim toga, društvo AAB Bank navodi da je FMA povrijedio njegovo pravo na zaštitu njegovih poslovnih tajni time što je pred Bundesverwaltungsgerichtom (Savezni upravni sud) otkrio povjerljive dokumente povezane s postupkom oduzimanja odobrenja za rad prije završetka postupka.

279    Neovisno o pitanju je li taj prigovor osnovan, dovoljno je ustanoviti da on ne može dovesti do nezakonitosti pobijane odluke jer se ne odnosi na elemente koji su imali utjecaja na sadržaj te odluke.

280    Četvrti dio četvrtog tužbenog razloga nije, dakle, osnovan.

281    S obzirom na prethodno navedeno, četvrti tužbeni razlog treba, dakle, odbiti.

5.      Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava vlasništva dioničara koja proizlazi iz uništenja ekonomske vrijednosti udjela koje je dioničar držao u kapitalu društva AAB Bank

282    Kao prvo, društvo AAB Bank ističe da je pobijana odluka uništila ekonomsku vrijednost dionica koje dioničar društva AAB Bank drži u njegovu kapitalu te je zadrla u bit prava vlasništva tog dioničara.

283    Kao drugo, društvo AAB Bank drži da zato što je pobijana odluka proizvela prema članku 6. stavku 4. BWG‑a iste učinke kao i odluka o prestanku društva i poslužila kao izravna osnova za njegovu likvidaciju, ona predstavlja povredu prava vlasništva dioničara kao i njegovih dioničarskih prava.

284    U tom se pogledu mora podsjetiti na to, s jedne strane, da je tužba dioničara protiv pobijane odluke bila odbačena kao nedopuštena.

285    S druge strane, društvo AAB Bank ne može se u potporu svojoj tužbi za poništenje pozivati na pravo vlasništva čiji nije nositelj.

286    Budući da se društvo AAB Bank ne može pozivati na pravo vlasništva svojeg dioničara, peti tužbeni razlog treba odbiti.

6.      Zahtjev društva AAB Bank za određivanje mjera upravljanja postupkom

287    Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 8. travnja 2021. društvo AAB Bank podnijelo je zahtjev za određivanje mjera upravljanja postupkom kojim je zatražio od Općeg suda da strankama dopusti dopunu njihove argumentacije tako da podnesu očitovanja, u biti, o upravnim odlukama i odlukama austrijskih sudova u vezi sa situacijom na datum pobijane odluke koja bi dovela u pitanje njezine razloge.

288    ESB je podnio svoja očitovanja o tom zahtjevu.

289    U tom pogledu, budući da društvo AAB Bank ne određuje odluke koje smatra relevantnima za ovu tužbu i da ih nije dostavilo Općem sudu, valja utvrditi da ono nije dokazalo relevantnost koju odluke koje ono navodi imaju za ovu tužbu.

290    U tim okolnostima valja odbiti zahtjev društva AAB Bank za određivanje mjera upravljanja postupkom.

291    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužbu treba odbiti u cijelosti.

IV.    Troškovi

292    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, valja im naložiti snošenje vlastitih troškova kao i troškova ESB‑a, uključujući troškove postupka privremene pravne zaštite, u skladu s njegovim zahtjevom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društva Anglo Austrian AAB AG i BeleggingMaatschappij „FarEast” BV snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske središnje banke (ESB), uključujući troškove postupka privremene pravne zaštite.

Papasavvas

Costeira

Kancheva


Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 22. lipnja 2022.

Potpisi


*      Jezik postupka: njemački