Predmet T‑17/12

Moritz Hagenmeyer

i

Andreas Hahn

protiv

Europske komisije

„Zaštita potrošača – Uredba (EZ) br. 1924/2006 – Zdravstvene tvrdnje koje se nalaze na hrani – Odbijanje odobrenja tvrdnje o smanjenju rizika od neke bolesti – Navođenje faktora rizika – Zakonitost postupka odobrenja tvrdnji o smanjenju rizika od neke bolesti – Tužba za poništenje – Pravni interes – Izravni i osobni utjecaj – Dopuštenost – Proporcionalnost – Obveza obrazlaganja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 30. travnja 2014.

1.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Potreba trenutačnog i postojećeg interesa – Tužba za poništenje odluke kojom je odbijen pojedinačni zahtjev za odobrenje tvrdnje o smanjenju rizika od bolesti – Dopuštenost

(čl. 263. UFEU‑a; Uredba br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 14. st. 1. t. (a) i čl. 15.; Uredba Komisije br. 1170/2011, prilog)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Uredba Komisije kojom se odbija pojedinačni zahtjev za odobrenje podnesen sukladno postupku propisanom za tvrdnje o smanjenju rizika od neke bolesti – Tužba koju je podnijela osoba koja je podnositelj tog zahtjeva za odobrenje – Dopuštenost

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Uredba br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 15.; Uredba Komisije br. 1170/2011, prilog)

3.      Usklađivanje zakonodavstava – Prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se nalaze na hrani – Uredba br. 1924/2006 – Tvrdnja o smanjenju rizika od neke bolesti – Zahtjev za odobrenje tvrdnje – Dužnost podnositelja zahtjeva da naznači faktor rizika za razvoj bolesti

(Uredba br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 2. t. 6., čl. 14. st. 1. t. (a) i čl. 14. st. 2.)

4.      Postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga

(Statut Suda, čl. 21. st. 1. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))

5.      Usklađivanje zakonodavstava – Prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se nalaze na hrani – Uredba br. 1924/2006 – Tvrdnja o smanjenju rizika od neke bolesti – Postupak odobrenja – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(Uredba br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10. st. 1., čl. 14. st. 1. t. (a) i čl. 17. st. 1.)

6.      Usklađivanje zakonodavstava – Prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se nalaze na hrani – Uredba br. 1924/2006 – Tvrdnja o smanjenju rizika od neke bolesti – Zahtjev za odobrenje tvrdnje – Pojedinačni i opći karakter – Pravni oblik odluke ostavljen na ocjenu Komisije

(Uredba br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 17. st. 1.‑4.)

7.      Usklađivanje zakonodavstava – Prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se nalaze na hrani – Uredba br. 1924/2006 – Tvrdnja o smanjenju rizika od neke bolesti – Postupak odobrenja – Podjela nadležnosti između tijela Unije i nadležnih nacionalnih tijela

(Uredba br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 16. st. 1. druga rečenica)

8.      Usklađivanje zakonodavstava – Prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se nalaze na hrani – Uredba br. 1924/2006 – Tvrdnja o smanjenju rizika od neke bolesti – Postupak odobrenja – Propuštanje roka – Utjecaj na zakonitost odluke – Pretpostavke

(Uredba br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 15. st. 2. t. (a) podt. (i), čl. 16. st. 1. i čl. 17. st. 1.)

9.      Usklađivanje zakonodavstava – Prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se nalaze na hrani – Uredba br. 1924/2006 – Tvrdnja o smanjenju rizika od neke bolesti – Postupak odobrenja – Pravo podnositelja zahtjeva da se očituje pred institucijom nadležnom za izdavanje odobrenja – Opseg

(Uredba br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 16. st. 6. podst. 2.)

10.    Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka Komisije kojom se odbija zahtjev za odobrenje korištenja zdravstvene tvrdnje

(čl. 296. st. 2. UFEU‑a; Uredba Komisije br. 1170/2011)

1.      S obzirom na to da stranka koja pokreće tužbu treba dokazati da ima trenutačni i postojeći interes za poništenje akta te da se po toj osnovi ne može pozivati na buduće i neizvjesne situacije, osoba koja je sukladno pravilima mjerodavnima za to pitanje te pozivajući se samo na općenit način na podnositelje zahtjeva podnijela zahtjev za odobrenje tvrdnje o smanjenju rizika od bolesti očito ima interes za traženje poništenja odluke kojom se odbija odgovarajuće odobrenje.

(t. 38., 39., 44., 45.)

2.      Sukladno članku 263. stavku 4. UFEU‑a, fizička ili pravna osoba kojoj nije upućen akt može protiv tog akta podnijeti tužbu pod uvjetom da se on na nju izravno i osobno odnosi. U tom pogledu, Uredba Komisije koja je objavljena u Službenom listu Europske unije kojom je konačno odbijeno odobrenje na osnovi postupka odobrenja tvrdnji o smanjenju rizika od neke bolesti, na temelju Uredbe br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, izravno se odnosi na podnositelja zahtjeva jer je namjera zakonodavca bila da podnošenje zahtjeva za odobrenje sukladno članku 15. navedene uredbe dopusti svim fizičkim i pravnim osobama te jer je konačna odluka o odbijanju zahtjeva za odobrenje dio pobijane uredbe koja predstavlja završni akt u postupku odobrenja. Usto, navedena uredba osobno se odnosi na podnositelja zahtjeva zato što je on podnio pojedinačni zahtjev za odobrenje.

(t. 50., 51., 56., 61.)

3.      Za odobrenje tvrdnje o smanjenom riziku od neke bolesti, u smislu članka 2. stavka 2. točke 6. Uredbe br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, uz naznaku bolesti traži se i naznaka konkretnog faktora rizika za razvoj te bolesti koji bi se prema podnositelju zahtjeva znatno smanjio. Naime, zakonodavac je u članku 14. stavku 2. Uredbe br. 1924/2006 priznao da bolest ima višestruke čimbenike rizika. Prema toj odredbi, oznake ili, ako one ne postoje, prezentiranje ili oglašavanje također sadržavaju izjavu kojom se naznačuje da bolest na koju se odnosi ta tvrdnja ima višestruke čimbenike rizika te da izmjena jednog od tih čimbenika rizika može, ali i ne mora imati blagotvoran učinak. Stoga, kako podnositelji zahtjeva nisu naveli bolest i konkretan faktor rizika, Komisija nije u stanju procijeniti koji bi se faktor rizika za razvoj koje bolesti znatno smanjio prehrambenim ponašanjem koje je predmet tvrdnje. Dovoljno je da takva naznaka proizlazi, barem implicitno, iz predloženog teksta dotične tvrdnje ili iz isprava priloženih uz zahtjev za odobrenje.

(t. 73., 75.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 99. i 122.)

5.      Članak 10. stavak 1., članak 14. stavak 1. točka (a) i članak 17. stavak 1. Uredbe br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani nisu očito neprimjereni u odnosu na ciljeve koje institucije žele ostvariti te, slijedom toga, nisu nezakoniti zbog povrede načela proporcionalnosti.

Konkretnije, nije izgledno da su mjere poduzete na temelju sustava propisanog Direktivom 2000/13 o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane, koji je do usvajanja Uredbe br. 1924/2006 prevladavao u području tvrdnji o smanjenju rizika od bolesti, jednako odgovarajuće u pogledu ciljeva koji se žele zaštititi, osobito zaštite zdravlja, kao i odredbe o kojima je riječ u navedenoj uredbi.

(t. 113., 121.)

6.      Iz korištenja izraza iz članka 17. Uredbe br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani proizlazi da ta odredba predviđa različite stadije postupka koje Komisija treba slijediti pri donošenju konačne odluke o zahtjevu za odobrenje tvrdnje temeljem članka 14. te uredbe. Naprotiv, ništa se ne precizira glede pitanja pravnog oblika te odluke. Zakonodavac je izbor pravnog oblika akta ostavio na procjenu Komisiji, koja treba pozitivno ili negativno odlučiti o predmetnom zahtjevu.

U tom pogledu, usvajanje uredbe koja ima opće područje primjene nije u suprotnosti s organizacijom navedenog postupka. Iako je točno da je predmet postupka za odobrenje pojedinačni zahtjev, ostaje činjenica da se, sukladno članku 17. stavku 5. Uredbe br. 1924/2006, zdravstvenim tvrdnjama koje je odobrila Komisija mogu koristiti svi subjekti u poslovanju s hranom. S obzirom na to da ta odredba predviđa učinak erga omnes, spomenuti postupak za odobrenje stoga ima dvojak značaj, to jest opći i pojedinačni.

(t. 127., 130., 131.)

7.      Činjenica da se nadležno nacionalno tijelo tijekom administrativnog postupka očitovalo o pretpostavkama valjanosti zahtjeva za odobrenje tvrdnje ne predstavlja nepravilnost u postupku. Naime, iz članka 16. stavka 1. prve rečenice Uredbe br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani proizlazi da je odgovornost za postojanje valjanog zahtjeva, koji treba ispunjavati formalnopravne i materijalnopravne pretpostavke predviđene tom uredbom, u najmanju ruku također na nadležnom državnom tijelu.

(t. 136., 138.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 160.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 165.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 173., 175., 177.‑179.)