Language of document : ECLI:EU:T:2021:850

PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)

1. prosinca 2021.(*)

„Pristup dokumentima – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Dokumenti koji se odnose na usmeno testiranje na natječaju – Djelomično uskraćivanje pristupa – Metoda zaokruživanja ocjena – Koeficijenti ponderiranja različitih dijelova i poddijelova usmenog testiranja – Tajnost rada povjerenstva za odabir – Uredba (EU) 2018/1725 – Djelomična obustava postupka”

U predmetu T‑265/20,

JR, koju zastupaju L. Levi i A. Champetier, odvjetnice,

tužiteljica,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju D. Milanowska, C. Ehrbar i M. H. Kranenborg, u svojstvu agenata,

tuženika,

povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a za poništenje odluka Komisije od 28. veljače 2020. i 9. travnja 2020. kojima se tužiteljici uskraćuje pristup određenim dokumentima koji se odnose na interni natječaj COM/03/AD/18 (AD 6) – 1 – Administratori,

OPĆI SUD (deveto vijeće),

u sastavu: M. J. Costeira, predsjednica, M. Kancheva i T. Perišin, (izvjestiteljica), sutkinje,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Tužiteljica, osoba JR, prijavila se 16. prosinca 2018. na interni natječaj COM/03/AD/18 (AD 6) – 1– Administratori, s referentnim brojem 35‑20/11/2018 (u daljnjem tekstu: natječaj), koji je organizirala Europska komisija.

2        Dana 6. lipnja 2019. tužiteljica je sudjelovala u pisanom testiranju na natječaju. Položila je taj test.

3        Dana 23. rujna 2019. tužiteljica je sudjelovala u usmenom testiranju na natječaju.

4        U glavi III. odjeljku 4. obavijesti o natječaju bilo je navedeno da se usmeno testiranje za funkcijsku skupinu AD sastoji od dvaju dijelova, opisanih na sljedeći način:

„1. Intervju […] radi procjene:

–        glavnih zadataka obavljanih i kompetencija stečenih tijekom profesionalne karijere [kandidata] i

–        sposobnosti i motivacije [kandidata] da obnaša dužnosti na radnim mjestima kojima natječaj daje pristup;

2.      strukturirana prezentacija [koja] će se sastojati od kratkog prikaza […] teme povezane s određenom politikom Europske unije […]”.

5        U navedenom odjeljku pojašnjeno je da se ukupna ocjena za oba gore spomenuta dijela usmenog testiranja sastoji od ocjene između 0 i 20 bodova, pri čemu najniži potreban broj bodova iznosi 10.

6        U odjeljku 5. iste glave obavijesti o natječaju bilo je određeno da na popis uspješnih kandidata povjerenstvo za odabir uvrštava imena kandidata koji su postigli najbolje ocjene na usmenom testiranju kao i najniži broj bodova potreban za to testiranje, unutar traženog broja uspješnih kandidata.

7        Dopisom od 16. prosinca 2019. Komisija je obavijestila tužiteljicu da nije uvrštena na popis uspješnih kandidata na natječaju. U tom dopisu Komisija je pojasnila da je tužiteljica dobila ocjenu 13 od 20 bodova na usmenom testiranju, dok je najniža ocjena potrebna za uvrštavanje na popis uspješnih kandidata 14 od 20 bodova. Komisija je obavijestila tužiteljicu da je povjerenstvo za odabir zaključilo da je ukupna ocjena za njezino usmeno testiranje bila „dobar” na temelju triju elemenata za ocjenjivanje, to jest, prvo, okolnosti da iskustvo odgovara prednostima koje se zahtijevaju na internom natječaju za koji je element tužiteljica dobila ocjenu „vrlo dobar”, drugo, sposobnosti i motivacije za koji je element tužiteljica dobila ocjenu „vrlo dobar” i, treće, strukturirane prezentacije o određenoj temi za koji je element tužiteljica dobila ocjenu „dobar”.

8        Porukom elektroničke pošte od 20. prosinca 2019. tužiteljica je Komisiji podnijela zahtjev za preispitivanje odluke od 16. prosinca 2019. kao i zahtjev za pružanje informacija i pristup dokumentima.

9        Glede prvog dijela svojeg zahtjeva, tužiteljica je Komisiji iznijela svoju želju da pristupi sljedećim informacijama i dokumentima:

–        podrobnim objašnjenjima o načinu na koji su opisne ocjene pretvorene u brojčane ocjene, zajedno s tablicama za ocjenjivanje na temelju kojih se svaka opisna ocjena može povezati s brojčano izraženom ocjenom;

–        podrobnim ocjenama koje su joj dane za svaki od triju elemenata analiziranih i ocijenjenih u okviru usmenog testiranja kao i odgovarajućoj tablici za ocjenjivanje;

–        svim korisnim informacijama o trima ocjenama koje su joj dodijeljene;

–        eventualno upotrijebljenoj metodi ponderiranja;

–        eventualno upotrijebljenoj metodi zaokruživanja;

–        zapisniku i obrascima za ocjenjivanje s njezina usmenog testiranja kao i flipchart‑bloku koji je koristila tijekom tog testiranja kao potporu svojoj usmenoj prezentaciji (u daljnjem tekstu: flipchart‑blok);

–        svakom drugom relevantnom dokumentu o njezinu nastupu na tom testiranju.

10      Dana 10. siječnja 2020. Komisija je tužiteljici uputila prvi odgovor, pojasnivši da je njezin zahtjev za preispitivanje proslijeđen povjerenstvu za odabir na natječaju. Komisija je također naglasila da je rad povjerenstva za odabir tajan, tako da joj osim informacija dostavljenih na tužiteljičin „EPSO račun” ona ne može dostaviti ni obrazac za ocjenjivanje, ni izvješće povjerenstva za odabir, ni pojedinačne ocjene članova povjerenstva za odabir, čak i ako bi ih se anonimiziralo.

11      Tužiteljica je 31. siječnja 2020. uputila Komisiji poruku elektroničke pošte naslovljenu „Ponovljeni zahtjev u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001” u kojem je ponovila svoj zahtjev za pristup dokumentima i informacijama navedenima u točki 9. ove presude. U prilog tom zahtjevu tužiteljica je istaknula, među ostalim, uvodnu izjavu 11. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) kao i članak 9. stavak 1. točku (b) Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL 2018., L 295, str. 39.). Osim toga, ona je tvrdila da Komisija nije iznijela razloge kojima opravdava to da pristup dokumentima i informacijama koje je spomenula u navedenom zahtjevu ugrožava tajnost vijećanja povjerenstva za odabir, da se izuzeća od prava na pristup dokumentima treba tumačiti restriktivno i da je ona dokazala postojanje legitimnog interesa za dobivanje pristupa navedenim dokumentima i informacijama, osobito kako bi razumjela ukupnu ocjenu koja joj je dodijeljena.

12      U poruci elektroničke pošte od 24. veljače 2020. Komisija je navela da tužiteljičin zahtjev od 20. prosinca 2019. ne upućuje na Uredbu br. 1049/2001 i da ona zato nije s njime postupala kao sa zahtjevom koji ulazi u područje primjene te uredbe, nego prema pravilima dobre uprave. Stoga je Komisija naglasila da se njezina poruka elektroničke pošte od 10. siječnja 2020. upućena tužiteljici ne može smatrati odgovorom koji ulazi u područje primjene navedene uredbe.

13      Komisija je također obavijestila tužiteljicu o činjenici da svaki zahtjev za pristup dokumentima u skladu s Uredbom br. 1049/2001 ta institucija zavodi uz navođenje imena i adresa podnositelja u bazi podataka koja je dostupna relativno velikom broju članova osoblja te je zatražila od tužiteljice da izričito potvrdi svoju želju da se s njezinom porukom elektroničke pošte od 20. prosinca 2019. postupa kao s takvim zahtjevom za pristup dokumentima.

14      Dana 28. veljače 2020. Komisija je tužiteljici poslala poruku elektroničke pošte naslovljenu „pristup Vašim osobnim podacima” (u daljnjem tekstu: odluka od 28. veljače 2020.). U njoj je Komisija pozvala tužiteljicu da u uredima Komisije izvrši uvid u flipchart‑blok i sastane se s predsjednicom povjerenstva za odabir na natječaju (u daljnjem tekstu: predsjednica povjerenstva za odabir), kako bi dobila usmeni izvještaj o svojem nastupu. Osim toga, tužiteljici je dostavljena tablica u kojoj se navodilo da brojčane ocjene od 1 do 10 koje povjerenstvo za odabir dodjeljuje odgovaraju opisnim ocjenama „nedovoljan”, „dobar”, „vrlo dobar”, „odličan”, „izvrstan” i „uzoran” (u daljnjem tekstu: konverzijska tablica). Komisija je pojasnila da je tužiteljičin učinak u svim stadijima natječaja bio ocijenjen u skladu s tom tablicom.

15      Dana 4. ožujka 2020. tužiteljica je porukom elektroničke pošte zatražila sastanak kako bi izvršila uvid u flipchart‑blok i od povjerenstva za odabir dobila ocjenu za svoj učinak na usmenom testiranju.

16      Dana 13. ožujka 2020. tužiteljica je Komisiji poslala poruku elektroničke pošte ponovivši svoj zahtjev za pristup flipchart‑bloku i za sastanak s predsjednicom povjerenstva za odabir. Zatražila je također pristup metodama ponderiranja i zaokruživanja koje je povjerenstvo za odabir upotrijebilo, smatrajući da one spadaju među njezine osobne podatke jer su neodvojivo povezane s njezinom konačnom ocjenom i konverzijskom tablicom koja joj je dostavljena. Osim toga, naglasila je da Uredba br. 1049/2001 ne zahtijeva da se zahtjev za pristup dokumentima podnese na određeni način.

17      Porukom elektroničke pošte od 9. travnja 2020. (u daljnjem tekstu: odluka od 9. travnja 2020.) Komisija je obavijestila tužiteljicu o svojem stavu da su metode ponderiranja i zaokruživanja obuhvaćene tajnošću rada povjerenstva za odabir, u skladu s člankom 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju).

18      Odlukom od 15. travnja 2020. povjerenstvo za odabir na natječaju odbilo je zahtjev za preispitivanje odluke od 16. prosinca 2019. o neuvrštavanju tužiteljice na popis uspješnih kandidata na natječaju, tako da je tu odluku trebalo potvrditi. Povjerenstvo za odabir pojasnilo je da je prije usmenog testiranja odredilo njegov sadržaj, predviđena pitanja, kriterije za ocjenjivanje, postupak ocjenjivanja i ponderiranje svakog dijela tog testiranja spomenutog u obavijesti o natječaju.

 Činjenice iz razdoblja nakon podnošenja tužbe

19      Dana 16. srpnja 2020. Komisija je tužiteljici dostavila elektroničku kopiju flipchart‑bloka.

20      Dana 22. srpnja 2020. sastanak putem videokonferencije održan je među tužiteljicom, predsjednicom povjerenstvom za odabir i predstavnikom Komisijine Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost. Prema zapisniku s tog sastanka, tužiteljica je na njemu dobila usmenu primjedbu predsjednice povjerenstva za odabir s podrobnim ocjenama u vezi s njezinim učinkom prilikom njezine usmene prezentacije i na intervjuu. Predsjednica povjerenstva za odabir također je pojasnila tužiteljici da su dijelovi usmenog testiranja ocijenjeni na temelju ponderiranja o kojemu je odlučeno na početku natječaja i da su bodovi zaokruženi na 0,25.

 Postupak i zahtjevi stranaka

21      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 4. svibnja 2020. tužiteljica je pokrenula ovaj postupak.

22      Komisija je 24. srpnja 2020. tajništvu Općeg suda podnijela odgovor na tužbu.

23      Tužiteljica je 5. listopada 2020. tajništvu Općeg suda podnijela repliku.

24      Komisija je 17. studenoga 2020. tajništvu Općeg suda podnijela odgovor na repliku.

25      Mjerom upravljanja postupkom od 28. travnja 2021. Opći sud pozvao je u skladu s člankom 131. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda stranke da podnesu svoja očitovanja u vezi s mogućim gubitkom tužiteljičina pravnog interesa glede odbijanja Komisije da joj pruži pristup dokumentima kojima je u konačnici imala pristup.

26      U za to određenom roku Komisija i tužiteljica postupile su u skladu s tom mjerom.

27      Rješenjem od 5. svibnja 2021. Opći sud naložio je Komisiji, na temelju članka 91. točke (c) Poslovnika, da podnese dokument koji sadržava metodu ponderiranja koju je povjerenstvo za odabir upotrijebilo za svaki dio usmenog testiranja. Komisija je u za to određenom roku postupila u skladu s tim zahtjevom. U skladu s člankom 104. Poslovnika, taj dokument nije priopćen tužiteljici.

28      Nakon smrti suca B. Berkea 1. kolovoza 2021. novi sudac imenovan je odlukom od 18. kolovoza 2021. radi dopune sastava suda.

29      Opći sud (deveto vijeće) odlučio je u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika donijeti odluku bez provođenja usmenog dijela postupka.

30      Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi odluke Komisije od 28. veljače 2020. i 9. travnja 2020.;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

31      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužiteljici snošenje troškova.

 Pravo

 Djelomični gubitak tužiteljičina pravnog interesa

32      U svojem odgovoru na mjeru upravljanja postupkom od 28. travnja 2021. tužiteljica navodi da Komisija nije objasnila zašto je njezin opći učinak bio izražen opisnom ocjenom „dobar”, kako je ona pretvorena u brojčanu ocjenu 13 od 20 bodova, niti kako je metoda zaokruživanja bila primijenjena u njezinu konkretnom slučaju. Naglašava da iako je formalno primila konverzijsku tablicu, elektroničku kopiju flipchart‑bloka, usmenu primjedbu predsjednice povjerenstva za odabir i metodu zaokruživanja konačne ocjene, tako dostavljeni dokumenti ili informacije su nepotpuni jer ne uključuju instrument koji je s njima neodvojivo povezan, to jest upotrijebljenu metodu ponderiranja. Stoga tužiteljica smatra da njezin zahtjev nije ispunjen te da i dalje ima pravni interes.

33      Komisija smatra da tužiteljica više nema pravi interes protiv akata Komisije kojima je uskraćen pristup informacijama i dokumentima spomenutima u točki 32. ove presude kojima je u konačnici imala pristup. Stoga Komisija smatra da u skladu s člankom 131. stavom 1. Poslovnika postupak valja obustaviti u odnosu na navedene dokumente.

34      U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, tužba za poništenje koju podnosi fizička ili pravna osoba dopuštena samo pod pretpostavkom da ova potonja ima interes da pobijani akt bude poništen. Taj interes, koji je temeljni i prvi uvjet za svaki sudski postupak, pretpostavlja da samo poništenje tog akta može imati pravne posljedice i da stoga tužba svojim ishodom može donijeti korist stranci koja ju je podnijela (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2021., Leino‑Sandberg/Parlament, C‑761/18 P, EU:C:2021:52, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

35      Kako bi se zajamčilo dobro sudovanje, svaka osoba koja podnosi tužbu mora imati postojeći i stvaran pravni interes. Tužiteljev pravni interes ne smije se odnositi na buduću ili hipotetsku situaciju (vidjeti u tom smislu presude od 17 rujna 2015., Mory i dr./Komisija, C‑33/14 P, EU:C:2015:609, t. 56., i od 30. rujna 2009., Lior/Komisija i Komisija/Lior, T‑192/01 i T‑245/04, neobjavljenu, EU:T:2009:365, t. 247.).

36      Tužiteljev pravni interes u odnosu na predmet tužbe mora postojati u trenutku njezina podnošenja, inače će tužba biti nedopuštena. Taj predmet spora kao i pravni interes moraju postojati do proglašenja sudske odluke, pod prijetnjom obustave postupka, što pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti korist stranci koja ju je podnijela (vidjeti presudu od 30. travnja 2020., Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych/Komisija, C‑560/18 P, EU:C:2020:330, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

37      Tužitelj može u određenim slučajevima i dalje imati interes za poništenje pobijanog akta kako bi njegova autora naveo da u budućnosti donese prikladne izmjene i time izbjegne opasnost od ponavljanja nezakonitosti kojom je akt navodno zahvaćen. Daljnje postojanje tog interesa pretpostavlja mogućnost ponavljanja navedene nezakonitosti, neovisno o posebnim okolnostima predmetnog slučaja (presuda od 4. rujna 2018., ClientEarth/Komisija, C‑57/16 P, EU:C:2018:660, t. 48.).

38      Također, iz sudske prakse Suda proizlazi da se daljnje postojanje tužiteljeva pravnog interesa mora ocijeniti in concreto, vodeći računa osobito o posljedicama navodne nezakonitosti i naravi navodno pretrpljene štete (presuda od 28. svibnja 2013., Abdulrahim/Vijeće i Komisija, C‑239/12 P, EU:C:2013:331, t. 65.).

39      U konkretnom slučaju iz elemenata spisa proizlazi da je Komisija tužiteljici dostavila, kao prvo, odlukom od 28. veljače 2020., konverzijsku tablicu (vidjeti točku 14. ove presude), kao drugo, porukom elektroničke pošte od 16. srpnja 2020., elektroničku kopiju flipchart‑bloka (vidjeti točku 19. ove presude), kao treće, na sastanku putem videokonferencije od 22. srpnja 2020., usmenu primjedbu predsjednice povjerenstva za odabir s podrobnim ocjenama u vezi s njezinim učinkom prilikom njezine usmene prezentacije i na intervjuu (vidjeti točku 20. ove presude) i, kao četvrto, na istom sastanku, metodu zaokruživanja ocjena koju je upotrijebilo povjerenstvo za odabir na natječaju (vidjeti točku 20. ove presude).

40      Tako su tužiteljici dostavljeni svi dokumenti koje je zahtijevala osim dokumenta koji sadržava metodu ponderiranja dijelova usmenog testiranja (u daljnjem tekstu: koeficijenti ponderiranja). Tužiteljica navodi u replici da i dalje očekuje primitak tog dokumenta.

41      Iz toga proizlazi da, suprotno onome što se čini da tužiteljica navodi, ona više nema pravni interes protiv odluka Komisije od 28. veljače 2020. i 9. travnja 2020. u dijelu u kojem je uskraćen pristup dokumentima i informacijama spomenutima u točki 39. ove presude. Tužiteljica tvrdi da su dokumenti i informacije koji su joj dostavljeni nepotpuni jer ne uključuju instrument koji je s njima neodvojivo povezan, to jest koeficijenti ponderiranja koje je povjerenstvo za odabir na natječaju upotrijebilo. Taj argument pokazuje upravo to da je njezin zahtjev za pristup navedenim dokumentima i informacijama bio ispunjen i da u okviru ove tužbe njezin pravni interes i dalje postoji samo glede poništenja odluke Komisije od 9. travnja 2020. u dijelu u kojem joj je uskraćen pristup dokumentu koji sadržava koeficijente ponderiranja.

42      Osim toga, iz tužiteljičinih očitovanja, spomenutih u točki 32. ove presude, proizlazi da se ona ne poziva ni na kakav preostali pravni interes kako je naveden u sudskoj praksi spomenutoj u točki 36. ove presude. Naime, u tim očitovanjima ona ne navodi mogućnost ponavljanja istaknute nezakonitosti. Naprotiv, ona nastoji osporiti dostatnost objašnjenja povjerenstva za odabir glede ocjene koja joj je dodijeljena, što je pitanje koje nadilazi predmet ovog spora.

43      Prema tome, valja utvrditi da je ova tužba postala djelomično bespredmetna jer je tužiteljica izgubila svoj pravni interes glede dokumenata kojima je imala pristup (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2011., LPN/Komisija, T‑29/08, EU:T:2011:448, t. 57.).

44      Iz toga proizlazi da postupak treba obustaviti glede tužiteljičina tužbenog zahtjeva za poništenje u dijelu u kojem joj je odlukama Komisije od 28. veljače 2020. i 9. travnja 2020. uskraćen pristup metodi zaokruživanja koju je povjerenstvo za odabir na natječaju upotrijebilo.

45      Slijedom navedenog, predmet ove tužbe ograničen je na točku tužbenog zahtjeva za poništenje odluke Komisije od 9. travnja 2020. u dijelu u kojem se uskraćuje pristup dokumentu koji sadržava koeficijente ponderiranja dijelova usmenog testiranja navedenih u obavijesti o natječaju (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

 Meritum

 Primjenjivi pravni okvir i tužbeni razlozi u prilog tužbi

46      Uvodno valja istaknuti da iako tužiteljica zasniva bit svoje argumentacije na svojem pravu na pristup svojim osobnim podacima, on prešutno ističe povredu prava na pristup dokumentima kako je provedeno Uredbom br. 1049/2001.

47      U tom pogledu valja primijetiti da u svrhu određivanja pravnog okvira primjenjivog na ovaj postupak nije relevantna činjenica da Komisija nije smatrala da se tužiteljičin zahtjev za pristup zasniva na Uredbi br. 1049/2001 jer je uvjet predviđen u članku 6. stavku 1. te uredbe bio ispunjen zahtjevom za pružanje informacija i pristup dokumentima koji je tužiteljica podnijela 20. prosinca 2019. (vidjeti točke 8. i 9. ove presude).

48      Naime, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1049/2001, zahtjevi za pristup dokumentima daju se u pisanom obliku, uključujući elektronički oblik, na jednom od jezika iz članka 314. Ugovora o EZ‑u i dovoljno određeno da instituciji omogućuju identifikaciju dokumenta. Budući da je tužiteljičin zahtjev podnesen u pisanom obliku i dovoljno određen da instituciji omogućuje identifikaciju dotičnih dokumenata, on se morao smatrati zahtjevom zasnovanim na Uredbi br. 1049/2001, kao što se to uostalom moglo zaključiti iz ponovnog zahtjeva koji je tužiteljica podnijela 31. siječnja 2020.

49      Slijedom toga, unatoč naslovu tužbenih razloga u tužbi, iz tužiteljičine argumentacije proizlazi da u okviru ove tužbe ona u biti ističe četiri tužbena razloga od kojih su prva dva izrijekom istaknuta, a zadnja dva prešutno.

50      Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi prava na dobru upravu, utvrđenog u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), i prava na pristup osobnim podacima, utvrđenog u članku 17. Uredbe 2018/1725. Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela dobre uprave kao i članka 14. stavaka 1. i 2. te članka 17. Uredbe 2018/1725. Treći tužbeni razlog temelji se na povredi obveze obrazlaganja. Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi prava na pristup dokumentima i pogrešnom tumačenju članka 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju.

51      Opći sud smatra svrsishodnim zajedno ispitati prva dva tužbena razloga, uzimajući u obzir činjenicu da se argumenti izneseni u okviru tih dvaju tužbenih razloga podudaraju. Potom valja zasebno ispitati treći i četvrti tužbeni razlog.

 Prvi i drugi tužbeni razlog koji se temelje na povredi Uredbe 2018/1725 i prava na dobru upravu

52      U okviru prvog tužbenog razloga tužiteljica u biti navodi da odbijanje Komisije da joj pruži pristup koeficijentima ponderiranja koje je povjerenstvo za odabir na natječaju upotrijebilo za svaki dio usmenog testiranja iz razloga što je to ponderiranje obuhvaćeno tajnošću rada povjerenstva za odabir dovodi do povrede prava na pristup osobnim podacima i prava na dobru upravu.

53      U tom pogledu tužiteljica smatra da su konverzijska tablica koju je Komisija dostavila odlukom od 28. veljače 2020. kao i metode zaokruživanja i ponderiranja, koje su upotrijebljene kako bi joj se dodijelila konačna ocjena, sadržavale osobne podatke.

54      Prema tužiteljičinu mišljenju, prilikom usmenog testiranja na natječaju, povjerenstvo za odabir obrađuje osobne podatke kandidata time što sluša odgovore koje daje na pitanja u okviru ocjenjivanja sposobnosti tog kandidata s obzirom na zahtjeve iz obavijesti o natječaju, uzimajući u obzir konverzijsku tablicu, koeficijente ponderiranja i metodu zaokruživanja.

55      Tužiteljica smatra da zato što je Komisija tako obradila njezine osobne podatke, u smislu članka 3. točke 3. Uredbe 2018/1725, ona ima pravo na pristup navedenim podacima, osim ako se ne primjenjuje jedno od izuzeća predviđenih u članku 25. navedene uredbe.

56      Naposljetku, tužiteljica predbacuje Komisiji da je ugrozila njezino pravo na dobru upravu s obzirom na to da je pristup spisu bio nužan kako bi tužiteljica ostvarila svoje temeljno pravo na obranu i iskoristila svoju sposobnost da dokaže da je odluka o njezinu neuvrštavanju na popis uspješnih kandidata bila pogrešna.

57      U okviru drugog tužbenog razloga tužiteljica predbacuje Komisiji da je povrijedila svoju obvezu da olakša ostvarivanje prava na pristup osobnim podacima, kršeći time članak 14. stavke 1. i 2. te članak 17. Uredbe 2018/1725 kao i načelo dobre uprave.

58      Komisija osporava tužiteljičine argumente.

59      Kao prvo, glede prava na pristup osobnim podacima, valja podsjetiti na to da se ovom tužbom zahtijeva poništenje odluke Komisije od 9. travnja 2020. u dijelu u kojem je tužiteljici uskraćen pristup dokumentu koji sadržava koeficijente ponderiranja dijelova usmenog testiranja (vidjeti točku 45. ove presude).

60      No, kao što to Komisija naglašava, ponderiranje svakog dijela testiranjâ na natječaju, koje povjerenstvo za odabir prethodno odredi na njihovu početku i primjenjuje se na sve kandidate, ne može se smatrati osobnim podatkom koji se odnosi na tužiteljicu.

61      Naime, prema članku 3. točki 1. Uredbe 2018/1725, pojam osobnih podataka obuhvaća „sv[e] poda[tke] koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi […]; pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te fizičke osobe”.

62      U konkretnom slučaju koeficijenti ponderiranja određeni za svaki dio usmenog testiranja ne mogu se smatrati podatkom koji se odnosi na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, tako da se on ne može obuhvatiti pojmom osobnih podataka u smislu članka 3. točke 1. Uredbe 2018/1725.

63      Slijedom navedenog, Uredba 2018/1725 nije primjenjiva na tužiteljičin zahtjev za pristup dokumentu koji sadržava koeficijente ponderiranja dijelova usmenog testiranja, tako da valja odbiti njezinu argumentaciju prema kojoj je Komisija povrijedila odredbe te uredbe time što joj je uskratila pristup navedenom dokumentu.

64      Kao drugo, glede prava na dobru upravu, valja podsjetiti na to da su institucije, tijela, uredi i agencije Unije dužni poštovati temeljna prava zajamčena pravom Unije među kojima je pravo na dobru upravu iz članka 41. Povelje (vidjeti presudu od 27. ožujka 2019., August Wolff i Remedia/Komisija, C‑680/16 P, EU:C:2019:257, t. 24. i navedenu sudsku praksu).

65      U skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (b) Povelje, pravo na dobru upravu uključuje pravo svake osobe na pristup svojem spisu, uz poštovanje zakonitih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne.

66      U konkretnom slučaju ponajprije valja utvrditi da razmjena poruka elektroničke pošte između stranaka, dostava određenih dokumenata kao i sastanak održan 22. srpnja 2020. dokazuju da je Komisija pokazala veliku otvorenost spram tužiteljice i pažnju u postupanju s njezinim zahtjevom, unatoč izvanrednim okolnostima povezanima s pandemijom bolesti COVID 19.

67      Potom, kao što to Komisija naglašava, tužiteljica, osim toga, samo navodi svoje pravo na dobru upravu utvrđeno u članku 41. Povelje a da, međutim, ne podnosi u tužbi konkretne prigovore ili argumente koji se odnose na pristup spisu.

68      Valja istaknuti da se tužiteljičina argumentacija prema kojoj je Komisija povrijedila njezino pravo na dobru upravu ne odnosi na upravni postupak koji je doveo do donošenja pobijane odluke, nego se njome nastoji osporiti dostatnost objašnjenja povjerenstva za odabir o ocjeni koja joj je dodijeljena i o odluci o njezinu neuvrštavanju na popis uspješnih kandidata. Takvu argumentaciju treba, dakle, odbiti kao bespredmetnu u okviru ove tužbe.

69      Iz toga proizlazi da prvi i drugi tužbeni razlog treba odbiti.

 Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

70      U okviru trećeg tužbenog razloga tužiteljica predbacuje, u biti, Komisiji da je povrijedila svoju obvezu obrazlaganja.

71      Tužiteljica ističe da je obrazloženje pobijane odluke nedostatno. Osobito predbacuje Komisiji da je istaknula prigovor povezan s tajnošću rada povjerenstva za odabir kako bi joj uskratila pristup zatraženim podacima a da ne objašnjava kako bi taj pristup konkretno i stvarno ugrozio načelo tajnosti rada povjerenstva za odabir.

72      U tom se pogledu tužiteljica poziva na točke 110. i 111. presude od 27. studenoga 2018., VG/Komisija (T‑314/16 i T‑435/16, EU:T:2018:841).

73      Komisija osporava tužiteljičine argumente.

74      Treba podsjetiti na to da prema ustaljenoj sudskoj praksi obrazloženje koje zahtijeva članak 296. drugi stavak UFEU‑a treba prilagoditi prirodi predmetnog akta te treba jasno i nedvosmisleno iznijeti obrazloženje institucije – autora akta kako bi se zainteresiranima omogućilo da se upoznaju s opravdanjima poduzete mjere, a nadležnom sudu da izvrši svoj nadzor (vidjeti presudu od 22. ožujka 2001., Francuska/Komisija, C‑17/99, EU:C:2001:178, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

75      U ovom slučaju valja primijetiti da je uskraćivanje pristupa Komisija obrazložila u pobijanoj odluci sljedećim razlozima:

„Glede Vašeg zahtjeva za pristup [koeficijentima] ponderiranja i [metodi] zaokruživanja, članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju […] određuje da se rad povjerenstva za odabir odvija u tajnosti. Načelom tajnosti rada povjerenstva za odabir želi se osigurati neovisnost povjerenstava za odabir te objektivnost njihova rada, pružajući im zaštitu od svakog miješanja i vanjskih pritisaka, neovisno o tome dolaze li oni od same administracije […], zainteresiranih kandidata ili trećih osoba. Slijedom toga, poštovanje te tajnosti protivi se otkrivanju pojedinačnih stavova članova povjerenstava za odabir kao i otkrivanju svih informacija koje se odnose na osobne ili komparativne ocjene kandidata. Smatramo da su [koeficijenti] ponderiranja i [metoda] zaokruživanja obuhvaćeni tajnošću rada povjerenstva za odabir kao informacije koje se odnose na osobne ili komparativne ocjene”.

76      U tom pogledu valja utvrditi da je uskraćivanje pristupa dokumentu koji sadržava koeficijente ponderiranja dijelova usmenog testiranja Komisija obrazložila činjenicom da su ti koeficijenti obuhvaćeni tajnošću rada povjerenstva za odabir kao informacije koje se odnose na osobne ili komparativne ocjene. Stoga, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 74., u pobijanoj odluci jasno je i nedvosmisleno izneseno obrazloženje Komisije kako bi se tužiteljici omogućilo da se upozna s opravdanjima za uskraćivanje pristupa, a Općem sudu da izvrši svoj nadzor. Iz toga proizlazi da je obrazloženje pobijane odluke dostatno.

77      Stoga treći tužbeni razlog treba odbiti.

 Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na povredi prava na pristup dokumentima i pogrešnom tumačenju članka 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju

78      U okviru četvrtog tužbenog razloga tužiteljica predbacuje, u biti, Komisiji da je ugrozila njezino pravo na pristup dokumentima time što je načelo tajnosti rada povjerenstva za odabir, utvrđeno u članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju, pogrešno protumačila na način da obuhvaća koeficijente ponderiranja svakog dijela usmenog testiranja.

79      U tom pogledu tužiteljica tvrdi da zaključak, prema kojem se njezin opći učinak smatrao kao „dobar”, nije bio dosljedan činjenici da je dobila dvije opisne ocjene „vrlo dobar” i samo jednu opisnu ocjenu „dobar” glede triju dijelova usmenog testiranja i svodi se na proizvoljno obezvređivanje njezina općeg učinka.

80      Tužiteljica naglašava da ne zna jesu li jedna od dviju opisnih ocjena „vrlo dobar” koje je dobila, ili čak obje, imale veći ponder nego opisna ocjena „dobar”. Pojašnjava da, polazeći od načela da je konverzijska tablica bila jedina tablica koju je povjerenstvo za odabir upotrijebilo, ona ne može u cijelosti ocijeniti pravilnost svoje konačne ocjene i, dakle, zakonitost odluke o njezinu neuvrštavanju na popis uspješnih kandidata a da joj se također ne dostave koeficijenti ponderiranja svakog dijela usmenog testiranja koji utječu na konačnu ocjenu koju je dobila.

81      Prema tužiteljičinu mišljenju, pristup koeficijentima ponderiranja svakog dijela usmenog testiranja jest nužan kako bi ona ostvarila svoje temeljno pravo na obranu i iskoristila svoju sposobnost da dokaže da odluka o njezinu neuvrštavanju na popis uspješnih kandidata jest pogrešna.

82      Ističe također da je stajalište koje je Komisija usvojila nedosljedno jer glede ispita u vidu pitanja s višestrukim izborom odgovora ona u obavijesti o natječaju podrobno određuje metodu izračuna koja će se upotrijebiti, pri čemu pojašnjava najniže ocjene koje treba dobiti, testiranja koja će se ocijeniti sa do 10 ili do 20 bodova uključujući ponderiranje i rezultate koji će se upotrijebiti za izračun konačne ocjene.

83      Osim toga, tužiteljica ističe da je obrazloženje pobijane odluke pogrešno u dijelu u kojem se odnosi na primjenu izuzeća od tajnosti rada povjerenstva za odabir na koeficijente ponderiranja dijelova usmenog testiranja. Naglašava da iako povjerenstvo za odabir može slobodno raspodijeliti 20 bodova s usmenog testiranja među navedene dijelove, tako da svakom od njih triju dodijeli određeni ponder, važnost svakog dijela ne smije se izmijeniti tijekom ili nakon provedbe testiranja.

84      Tužiteljica smatra da otkrivanje koeficijenta ponderiranja svakog dijela usmenog testiranja prije ili nakon natječaja ne može utjecati na neovisnost povjerenstva za odabir i pomaže, osim toga, kandidatima da se bolje pripreme poznajući važnost svakog pitanja.

85      Komisija osporava tužiteljičine argumente.

86      Prije svega naglašava da u početnim fazama natječajâ važnost glede kategorija pitanja koja se može izvesti iz obavijesti o natječaju u slučaju testiranja u vidu pitanja s višestrukim izborom odgovora ne proizlazi iz komparativnog ocjenjivanja kandidata i, slijedom toga, prethodno otkrivanje informacija s tim u vezi ne može utjecati na diskrecijsku ocjenu i neovisnost povjerenstva za odabir, za razliku od uvođenja koeficijenata ponderiranja među različitim dijelovima natječaja kako bi se kriterije za odabir prilagodilo tome kakvi su kandidati razmatrani kao cjelina.

87      Komisija ističe u tom pogledu presudu od 16. rujna 2013., Höpcke/Komisija (F‑46/12, EU:F:2013:131, t. 38.).

88      U točki 39. odgovora na tužbu Komisija navodi da je odluka o ponderiranju svakog dijela usmenog testiranja bila donesena tijekom natječaja na temelju prve ocjene kandidata koja proizlazi iz testiranja koja su prethodila usmenom testiranju. Slijedom navedenog, koeficijenti ponderiranja primijenjeni su na svakog kandidata kako bi se osiguralo potpuno jednako postupanje. Prema tome, Komisija smatra da nije osnovan tužiteljičin argument prema kojem to ponderiranje nije dio ocjena komparativne naravi. Kao element komparativne naravi, ponderiranje različitih dijelova natječaja obuhvaćeno je, prema Komisijinu stajalištu, u cijelosti širokom diskrecijskom ovlasti koja je u sudskoj praksi priznata povjerenstvu za odabir.

89      U odgovoru na repliku Komisija ispravlja ovaj prikaz navodeći da o ponderiranju svakog dijela usmenog testiranja nije bilo odlučeno na temelju ocjenjivanja kandidata na natječaju. Naglašava da u stvarnosti nije bilo nikakve povezanosti između nastupa kandidata na testiranjima koja su prethodila usmenom testiranju (testiranja za predodabir) i utvrđivanja koeficijenata ponderiranja prije usmenih testiranja.

90      U tom pogledu Komisija pojašnjava da je koeficijente ponderiranja koje treba upotrijebiti radi ocjenjivanja učinka na usmenom testiranju povjerenstvo za odabir odredilo prije nego što je započelo s radom povezanim s tim stadijem natječaja, pri čemu nije imalo nikakve informacije o identitetu kandidata i njihovu učinku u prethodnom stadiju. Štoviše, ti su koeficijenti primijenjeni jedinstveno na sve kandidate kojima je bilo dopušteno pristupiti usmenom testiranju, poštujući načelo jednakog postupanja.

91      Komisija također tvrdi da povjerenstvo za odabir ima široku diskrecijsku ovlast glede načina i detaljnog sadržaja testiranja i kriterija za ispravljanje te u tom pogledu ističe presudu od 19. veljače 2004., Konstantopoulou/Sud (T‑19/03, EU:T:2004:49, t. 48. i 60.). Ta se sudska praksa primjenjuje na utvrđivanje koeficijenta ponderiranja.

92      Naime, Komisija smatra da bi sudionici u natječaju, ako bi imali pristup koeficijentima ponderiranja različitih dijelova tog natječaja, mogli zaći u srž diskrecijske ocjene koju povjerenstvo za odabir ima kako bi ocijenilo kandidate i koja je široka te podliježe vrlo suženom nadzoru zakonitosti, pri čemu se poziva na presude od 11. svibnja 2005., de Stefano/Komisija (T‑25/03, EU:T:2005:168, t. 34.), i od 8. svibnja 2019., Stamatopoulos/ENISA (T‑99/18, neobjavljena, EU:T:2019:305, t. 49.). Smatra da bi kandidati na natječajima tada mogli izvesti zaključke o odabiru koeficijenata ponderiranja kako bi doveli u pitanje ishod natječaja i mogli bi isticati, primjerice, da su ti koeficijenti ponderiranja uvedeni kako bi se dala prednost određenoj kategoriji sudionika.

93      Osim toga, Komisija naglašava da za slične natječaje povjerenstva za odabir mogu odlučiti da upotrijebe koeficijente ponderiranja koji su već bili primijenjeni u prethodnim natječajima. Tako, ako bi se otkrili ponavljajući koeficijenti ponderiranja, sudionici u budućim sličnim natječajima znali bi unaprijed koja su testiranja najvažnija i stoga bi bili u prednosti u odnosu na sudionike u ranijim natječajima, što bi umjetno moglo potaknuti povjerenstva za odabir da izmijene koeficijente ponderiranja.

94      Najprije valja podsjetiti na to da, na temelju članka 15. stavka 3. UFEU‑a i članka 42. Povelje, svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije, podložno načelima i uvjetima koji se utvrđuju u skladu s člankom 15. stavkom 3. UFEU‑a. Na temelju drugog podstavka spomenutog članka 15. stavka 3., navedena načela i uvjete uredbama utvrđuju Parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

95      Donesena na toj osnovi, Uredba br. 1049/2001 ima za cilj javnosti dodijeliti najšire moguće pravo pristupa dokumentima institucija Unije, pri čemu to pravo podliježe nekim ograničenjima koja se temelje na razlozima javnog ili privatnog interesa (vidjeti u tom smislu presudu od 27. veljače 2014., Komisija/EnBW, C‑365/12 P, EU:C:2014:112, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

96      Tako uvodna izjava 11. navedene uredbe stavlja osobito naglasak na nužnost da „institucije [imaju] pravo, kad je to potrebno, zaštititi svoja unutarnja savjetovanja i rasprave kako bi osigurale provođenje svojih zadaća”.

97      Sustav izuzeća utvrđen je u članku 4. Uredbe br. 1049/2001. Na temelju izuzeća predviđenog u članku 4. stavku 3. drugom podstavku te uredbe, pristup dokumentu koji sadržava mišljenja za internu uporabu kao dio rasprava i preliminarnih konzultacija u dotičnoj instituciji, institucije uskraćuju u slučaju u kojem njegovo otkrivanje može ozbiljno ugroziti proces odlučivanja institucije, osim ako za njegovo otkrivanje ne postoji prevladavajući javni interes.

98      Iz članka 4. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 1049/2001 proizlazi stoga da je sustav izuzeća koji je njime predviđen utemeljen na odvagivanju interesa koji su u danoj situaciji suprotstavljeni, to jest, s jedne strane, interesa kojima bi koristilo otkrivanje predmetnih dokumenata i, s druge strane, interesa koji bi bili ugroženi tim otkrivanjem. Odluka koja se donosi povodom zahtjeva za pristup dokumentima ovisi o tome koji interes mora prevladati u konkretnom slučaju (vidjeti presudu od 12. studenoga 2015., Alexandrou/Komisija, T‑515/14 P i T‑516/14 P, EU:T:2015:844, t. 75.).

99      Naime, u tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, kad institucija Unije na temelju jednog od izuzeća predviđenih u članku 4. Uredbe br. 1049/2001 odluči odbiti zahtjev za pristup dokumentu koji joj je podnesen, na njoj je, u načelu, da objasni na koji bi način zatraženi pristup mogao konkretno i stvarno ugroziti interes zaštićen tim izuzećem. Osim toga, opasnost od takvog ugrožavanja mora biti razumno predvidljiva, a ne samo hipotetska (vidjeti presudu od 4. rujna 2018., ClientEarth/Komisija, C‑57/16 P, EU:C:2018:660, t. 51. i navedenu sudsku praksu).

100    Iz sudske prakse također proizlazi da se dotična institucija može osloniti na opće pretpostavke koje se primjenjuju na određene kategorije dokumenata s obzirom na to da se razmatranja slične vrste općenito mogu primjenjivati na zahtjeve za otkrivanje dokumenata iste vrste (vidjeti presudu od 12. studenoga 2015., Alexandrou/Komisija, T‑515/14 P i T‑516/14 P, EU:T:2015:844, t. 88. i navedenu sudsku praksu).

101    Kako bi utvrdio postoji li takva pretpostavka, Sud se osobito oslonio na činjenicu da se izuzeća od prava na pristup dokumentima iz članka 4. Uredbe br. 1049/2001, kada dokumenti na koje se odnosi zahtjev za pristup ulaze u posebno područje prava Unije, ne mogu tumačiti bez uzimanja u obzir posebnih pravila kojima se uređuje pristup tim dokumentima (vidjeti presudu od 12. studenoga 2015., Alexandrou/Komisija, T‑515/14 P i T‑516/14 P, EU:T:2015:844, t. 90. i navedenu sudsku praksu).

102    Kada, kao u ovom slučaju, sporna pitanja spadaju u posebno područje javne službe Unije, izuzeće u vezi sa zaštitom procesa odlučivanja, predviđeno u članku 4. stavku 3. Uredbe br. 1049/2001, treba tumačiti uzimajući u obzir načelo tajnosti rada povjerenstava za odabir, utvrđeno u članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju (vidjeti presudu od 12. studenoga 2015., Alexandrou/Komisija, T‑515/14 P i T‑516/14 P, EU:T:2015:844, t. 93.).

103    Na temelju takvog tumačenja i u skladu s ciljevima koji se nastoje postići načelom zaštite tajnosti rada povjerenstva za odabir, Komisija ima pravo bez konkretnog i pojedinačnog ispitivanja dokumenta kojemu je zatražen pristup pretpostaviti da otkrivanje navedenog dokumenta u načelu ozbiljno ugrožava njezin proces odlučivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 12. studenoga 2015., Alexandrou/Komisija, T‑515/14 P i T‑516/14 P, EU:T:2015:844, t. 94.).

104    Mora se, međutim, naglasiti da gore navedena opća pretpostavka ne isključuje mogućnost dokazivanja da konkretni dokument čije se otkrivanje zahtijeva nije obuhvaćen tom pretpostavkom ili da postoji prevladavajući javni interes koji opravdava otkrivanje tog dokumenta na temelju članka 4. stavka 2. Uredbe br. 1049/2001 (vidjeti presudu od 12. studenoga 2015., Alexandrou/Komisija, T‑515/14 P i T‑516/14 P, EU:T:2015:844, t. 96. i navedenu sudsku praksu).

105    Stoga valja utvrditi jesu li koeficijenti ponderiranja dijelova usmenog testiranja obuhvaćeni tajnošću rada povjerenstva za odabir, koja je utvrđena u članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju te, po potrebi, ocijeniti posljedično osnovanost obrazloženja pobijane odluke.

106    U tom pogledu treba podsjetiti na to da članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju određuje da se rad povjerenstva za odabir odvija u tajnosti.

107    Prema sudskoj praksi, članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju, koji se na poseban način odnosi na postupke natječaja, uvodi načelo tajnosti rada povjerenstva za odabir kako bi se osigurala neovisnost povjerenstava za odabir te objektivnost njihova rada, pružajući im zaštitu od svakog miješanja i vanjskih pritisaka, neovisno o tome dolaze li oni od same administracije, zainteresiranih kandidata ili trećih osoba. Poštovanje te tajnosti protivi se stoga otkrivanju pojedinačnih stavova članova povjerenstava za odabir kao i otkrivanju svih informacija koje se odnose na osobne ili komparativne ocjene kandidata (presuda od 28. veljače 1980., Bonu/Vijeće, 89/79, EU:C:1980:60, t. 5.).

108    Rad povjerenstva za odabir na natječaju u pravilu obuhvaća barem dva različita stadija, to jest, kao prvo, ispitivanje prijava kako bi se izdvojili kandidati koji ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u natječaju i, kao drugo, ispitivanje sposobnosti kandidata za radno mjesto koje treba popuniti kako bi se sastavio popis uspješnih kandidata (vidjeti u tom smislu presudu od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

109    Drugi stadij u radu povjerenstva za odabir na natječaju jest prije svega komparativan i zbog toga podliježe tajnosti svojstvenoj tom radu (vidjeti presudu od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 27. i 28. i navedenu sudsku praksu).

110    Kriteriji za ispravljanje koje povjerenstvo za odabir usvoji prije testiranja sastavni su dio komparativnog ocjenjivanja koje povjerenstvo za odabir provodi glede odnosnih sposobnosti kandidata. Naime, njima se u interesu ovih potonjih nastoji osigurati određena homogenost u ocjenama povjerenstva za odabir, osobito u slučaju velikog broja kandidata. Ti su kriteriji obuhvaćeni, dakle, tajnošću vijećanja po istoj osnovi kao i ocjene povjerenstva za odabir (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 29.).

111    Komparativno ocjenjivanje koje povjerenstvo za odabir provodi odražava se u ocjenama koje ono dodjeljuje kandidatima. One su izraz vrijednosnog suda danog o svakome od njih (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 30.).

112    Valja također podsjetiti na to da prema sudskoj praksi, povjerenstvo za odabir na natječaju ima široke diskrecijske ovlasti u obavljanju svojih poslova. Prema tome, dopušteno mu je – kada obavijest o natječaju ne predviđa kriterije ocjenjivanja – odrediti te kriterije ili – ako obavijest o natječaju to predviđa, ali ih ipak ne navodi – odrediti njihovo ponderiranje (vidjeti presudu od 11. prosinca 2012., Mata Blanco/Komisija, F‑65/10, EU:F:2012:178, t. 55. i navedenu sudsku praksu).

113    Iz toga proizlazi da kada u obavijesti o natječaju nije određeno ponderiranje svakog kriterija ocjenjivanja primjenjivog na odnosno testiranje, povjerenstvo za odabir nadležno je utvrditi način na koji se ukupni broj bodova koji ta obavijest predviđa za to testiranje mora raspodijeliti među različitim dijelovima od kojih se ono sastoji, i to prema važnosti koju pridaje tim dijelovima s obzirom na radna mjesta koja treba popuniti (vidjeti u tom smislu presudu od 11. prosinca 2012., Mata Blanco/Komisija, F‑65/10, EU:F:2012:178, t. 56. i navedenu sudsku praksu).

114    U konkretnom slučaju valja utvrditi da je u skladu s obaviješću o natječaju povjerenstvo za odabir smatralo da će se usmeno testiranje ocijeniti prema dvama dijelovima (intervju i strukturirana prezentacija) i da će se dio u vezi s intervjuom ocijeniti prema dvama poddijelovima (radno iskustvo i motivacija). Tako su se tri kvalitativne ocjene koje je Komisija priopćila tužiteljici sastojale od triju elemenata ocjenjivanja, od kojih se dva odnose na prvi dio usmenog testiranja (intervju), a jedan na drugi dio usmenog testiranja (strukturirana prezentacija).

115    Komisija nije osporavala činjenicu da povjerenstvo za odabir nije svim dijelovima usmenog testiranja dodijelilo isti ponder. U tom pogledu valja utvrditi, kao što to proizlazi iz točke 18. ove presude, da je povjerenstvo za odabir na natječaju usvojilo koeficijent ponderiranja za svaki dio usmenog testiranja. Predmetni koeficijenti ponderiranja primijenjeni su kod ocjenjivanja koje je povjerenstvo za odabir provelo o nastupima kandidata u tim dijelovima kako bi se dobio ponderirani prosjek tih ocjena.

116    Kako bi se ocijenilo jesu li predmetni koeficijenti ponderiranja obuhvaćeni tajnošću rada povjerenstva za odabir, predviđenom u članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju, treba provjeriti je li prilikom utvrđivanja tih koeficijenata povjerenstvo za odabir provelo osobno ili komparativno ocjenjivanje, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 108. do 111. ove presude.

117    Kao što to proizlazi iz točaka 89. i 90. ove presude, Komisija je pojasnila da koeficijenti ponderiranja nisu bili utvrđeni na temelju ocjenjivanja kandidata na natječaju. Povjerenstvo za odabir odredilo je te koeficijente prije nego što je započelo s radom u vezi s usmenim testiranjem i nije raspolagalo informacijama glede identiteta kandidata i njihova učinka u prethodnom stadiju. Štoviše, ti su koeficijenti primijenjeni jedinstveno na sve kandidate kojima je bilo dopušteno pristupiti usmenom testiranju, poštujući načelo jednakog postupanja.

118    Iz toga slijedi da koeficijenti ponderiranja svakog dijela usmenog testiranja nisu dio pojedinačnih stavova članova povjerenstva za odabir jer su oni upotrijebljeni nakon otkrivanja svih informacija koje se odnose na osobne ili komparativne ocjene kandidata, u smislu sudske prakse navedene u točki 107. ove presude, koje su zaštićene tajnošću rada povjerenstva za odabir.

119    Koeficijenti ponderiranja ne mogu se smatrati niti kriterijima za ispravljanje u smislu sudske prakse spomenute u točki 110. ove presude.

120    U tom pogledu valja istaknuti da se kriterijima za ispravljanje, kako su navedeni u presudi od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276), povjerenstvo za odabir vodi prilikom ocjene nastupa kandidata tijekom testiranja na natječaju i mogućih dijelova svakog testiranja. Oni su instrument kojem povjerenstvo za odabir pribjegava kada daje vrijednosni sud o tim nastupima kako bi osiguralo homogenost svojih ocjena. U tom smislu, kao što je to Sud presudio u navedenoj presudi, ti su kriteriji sastavni dio komparativnog ocjenjivanja koje povjerenstvo za odabir provodi glede odnosnih sposobnosti kandidata, pa stoga moraju ostati tajni (vidjeti točku 110. ove presude). Naime, kako bi potpuno objektivno i slobodno ocijenilo kandidate, povjerenstvo za odabir mora biti u mogućnosti strukturirati svoj rad, tako da, ako je nužno, utvrdi kriterije i podkriterije koji eventualno mogu biti i međusobno ponderirani.

121    S druge strane, koeficijenti koje povjerenstvo za odabir utvrdi radi ponderiranja dijelova testiranja koji su predviđeni u obavijesti o natječaju ne ispunjavaju istu funkciju kao kriteriji za ispravljanje, kako su navedeni u presudi od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276). Naime, namjena tih koeficijenata nije doprinijeti komparativnoj ocjeni nastupa kandidata na predmetnom testiranju. Njih utvrđuje povjerenstvo za odabir kako bi izrazilo relativnu važnost koju ono pridodaje različitim dijelovima testiranja unutar ukupne ocjene dodijeljene kandidatu za cijelo to testiranje.

122    Doduše, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 112. ove presude, određivanje ponderiranja svakog dijela testiranja spada, kao što to Komisija ističe, u široku diskrecijsku ocjenu kojom raspolaže povjerenstvo za odabir. Stoga povjerenstvo za odabir ima diskrecijsku ovlast utvrditi ima li određeni dio usmenog testiranja veću težinu od drugog prilikom izračuna konačne ocjene kandidata za to testiranje.

123    Međutim, to ne znači da to ponderiranje mora biti tajno. Naime, iz presude od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276), ne proizlazi da je jedino okolnost da povjerenstvo za odabir ima široku diskrecijsku ocjenu u okviru svojeg rada dovoljna za zaključak da je tajnošću rada povjerenstva za odabir obuhvaćena svaka informacija koja se odnosi na metodu primijenjenu radi utvrđivanja ukupne ocjene koja određuje uspjeh na natječaju.

124    Kao što je to navedeno u točki 107. ove presude, Sud je presudio da ta tajnost isključuje otkrivanje pojedinačnih stavova članova povjerenstva za odabir kao i otkrivanje svih informacija koje se odnose na osobne ili komparativne ocjene kandidata.

125    Odluku povjerenstva za odabir da ponderira dijelove testiranja treba razlikovati od ocjena koje daje o sposobnostima kandidata (vidjeti u tom smislu presudu od 20. srpnja 2016., GY/Komisija, F‑123/15, EU:F:2016:160, t. 51.).

126    Naime, takvo ponderiranje nije osobna ili komparativna ocjena odnosnih sposobnosti kandidata jer njegovim usvajanjem povjerenstvo za odabir ne daje nikakav vrijednosni sud o njihovu znanju i sposobnostima. Naprotiv, ponder svakog dijela usmenog testiranja određuje se objektivno i prije njega, prema važnosti koju mu povjerenstvo za odabir pridaje s obzirom na zahtjeve povezane s radnim mjestima koja treba popuniti.

127    Iz prethodnih razmatranja proizlazi da se koeficijenti ponderiranja ne mogu obuhvatiti tajnošću rada povjerenstva za odabir jer ne sadržavaju ocjene osobne ili komparativne naravi. Oni su samo matematičke vrijednosti koje odražavaju ponder dodijeljen različitim dijelovima usmenog testiranja kako bi se izračunala konačna ocjena svakog kandidata.

128    Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da iako se povjerenstvo za odabir ne može smatrati dužnim, kada obrazlaže neuspjeh kandidata na testiranju, navesti odgovore kandidata koji su ocijenjeni kao nedostatni ili objasniti zašto su ti odgovori ocijenjeni kao nedostatni, tajnost njegova rada i njegova široka diskrecijska ovlast ne podrazumijevaju da se kandidatima na natječaju koji to zatraže ne mogu eventualno priopćiti ocjene postignute u svakom od dijelova usmenog testiranja spomenutih u obavijesti o natječaju (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 2010., Wybranowski/Komisija, F‑17/08, EU:F:2010:83, t. 98. i 99. i navedenu sudsku praksu). U tom pogledu valja također primijetiti da je već presuđeno da nije bilo povrede obveze obrazlaganja jer se tužitelju moglo priopćiti, među ostalim, ponderiranje kriterija za ocjenjivanje spomenutih u obavijesti o natječaju u vezi s usmenim testiranjem koje je njome predviđeno (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 2010., Wybranowski/Komisija, F‑17/08, EU:F:2010:83, t. 104. i 106.).

129    U ovom slučaju iz ispitivanja dokumenta dostavljenog Općem sudu u okviru mjere izvođenja dokaza spomenute u točki 27. ove presude proizlazi da taj dokument sadržava koeficijente ponderiranja dvaju dijelova usmenog testiranja predviđenih obaviješću o natječaju (intervju i strukturirana prezentacija) kao i koeficijente ponderiranja dvaju poddijelova intervjua također predviđenih obaviješću o natječaju (radno iskustvo i motivacija). Navedeni dokument sadržava također informacije o kriterijima za ispravljanje koje je povjerenstvo za odabir upotrijebilo kako bi dalo vrijednosni sud o nastupima kandidata u svakom dijelu usmenog testiranja, kao i ponderiranje svakog od tih kriterija.

130    U tom pogledu valja utvrditi da koeficijenti ponderiranja dvaju dijelova usmenog testiranja (intervju i strukturirana prezentacija) kao i koeficijenti ponderiranja dvaju poddijelova intervjua (radno iskustvo i motivacija) nisu dio osobnog ili komparativnog ocjenjivanja koje povjerenstvo za odabir provodi kako bi dalo vrijednosni sud o nastupima kandidata, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 108. do 111. ove presude. Prema tome, oni se ne mogu obuhvatiti tajnošću rada povjerenstva za odabir utvrđenom u članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju.

131    S druge strane, informacije o kriterijima za ispravljanje koje je povjerenstvo za odabir upotrijebilo kako bi dalo vrijednosni sud o nastupima kandidata u svakom dijelu usmenog testiranja kao i ponderiranje svakog od tih kriterija obuhvaćeni su tajnošću rada povjerenstva za odabir, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 110. ove presude, s obzirom na to da su sastavni dio komparativnog ocjenjivanja koje povjerenstvo za odabir provodi glede odnosnih sposobnosti kandidata.

132    U skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe br. 1049/2001, ako su izuzećima obuhvaćeni samo dijelovi traženog dokumenta, preostali se dijelovi dokumenta objavljuju.

133    Prema sudskoj praksi, ispitivanje djelomičnog pristupa dokumentu institucija mora se provesti s aspekta načela proporcionalnosti koje zahtijeva da odstupanja ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje cilja koji se želi postići (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 6. prosinca 2001., Vijeće/Hautala, C‑353/99 P, EU:C:2001:661, t. 27. i 28.).

134    Iz samog teksta članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001 proizlazi da je institucija dužna ispitati treba li odobriti djelomičan pristup dokumentima na koje se odnosi zahtjev za pristup, ograničavajući eventualno odbijanje samo na podatke na koje se odnose predmetna izuzeća. Institucija mora odobriti takav djelomičan pristup ako se cilj koji ona želi ostvariti, kada uskraćuje pristup dokumentu, može postići samim zacrnjivanjem odlomaka kojima se može ugroziti zaštita zaštićenog javnog interesa (vidjeti presudu od 25. travnja 2007., WWF European Policy Programme/Vijeće, T‑264/04, EU:T:2007:114, t. 50. i navedenu sudsku praksu).

135    Slijedom navedenog, Komisija je morala odobriti djelomičan pristup dokumentu koji sadržava koeficijente ponderiranja dijelova usmenog testiranja, a što je ona odbila ističući da je navedeni dokument u cijelosti obuhvaćen tajnošću rada povjerenstva za odabir.

136    S obzirom na prethodna razmatranja, valja prihvatiti četvrti tužbeni razlog i pobijanu odluku poništiti u dijelu u kojem je uskraćen pristup dokumentu koji sadržava koeficijente ponderiranja koji se odnose na dva dijela usmenog testiranja predviđena obaviješću o natječaju (intervju i strukturirana prezentacija) kao i na dva poddijela intervjua također predviđena obaviješću o natječaju (radno iskustvo i motivacija), i u kojem su bile izostavljene informacije o kriterijima za ispravljanje koje je povjerenstvo za odabir upotrijebilo za usmeno testiranje kao i ponderiranje svakog od tih kriterija.

 Troškovi

137    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Komisija nije uspjela u dijelu koji se odnosi na djelomično poništenje odluke od 9. travnja 2020., valja joj naložiti snošenje s time povezanih troškova, sukladno tužiteljičinu zahtjevu. Osim toga, prema članku 137. Poslovnika, u slučaju obustave postupka, Opći sud o troškovima odlučuje po slobodnoj ocjeni. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir razmatranja koja su navela Opći sud da djelomično obustavi postupak, pravičnom ocjenom valjat će odlučiti da će Komisija snositi i troškove povezane s obustavom postupka.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Postupak povodom tužiteljičina zahtjeva za poništenje odluka Europske komisije od 28. veljače 2020. i 9. travnja 2020. u dijelu u kojem joj je uskraćen pristup metodi zaokruživanja ocjena koju je upotrijebilo povjerenstvo za odabir na internom natječaju COM/03/AD/18 (AD 6) – 1 – Administratori se obustavlja.

2.      Odluka Komisije od 9. travnja 2020. poništava se u dijelu u kojem je uskraćen pristup dokumentu koji sadržava koeficijente ponderiranja dvaju dijelova usmenog testiranja (intervju i strukturirana prezentacija) predviđenih obaviješću o internom natječaju COM/03/AD/18 (AD 6) – 1 – Administratori kao i dvaju poddijelova intervjua (radno iskustvo i motivacija), također predviđenih navedenom obaviješću o natječaju.

3.      Komisiji se nalaže snošenje troškova.

Costeira

Kancheva

Perišin

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 1. prosinca 2021.

Potpisi


*      Jezik postupka: francuski