Predmet C‑245/14

Thomas Cook Belgium NV

protiv

Thurner Hotel GmbH

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Handelsgericht Wien)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Uredba (EZ) br. 1896/2006 – Postupak za europski platni nalog – Nepravodoban prigovor – Članak 20. stavak 2. – Zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga – Prigovor nenadležnosti suda porijekla – Europski platni nalog koji je krivo izdan s obzirom na uvjete propisane uredbom – Nepostojanje ,očiglednosti' – Pojam ‚izvanredne okolnosti'“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 22. listopada 2015.

1.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Postupak za europski platni nalog – Uredba br. 1896/2006 – Kontradiktorni postupak – Nepostojanje – Opravdanje –Učinkovitost i žurnost postupka – Mogućnost isticanja prigovora protiv tražbine unutar roka – Mogućnost podnošenja zahtjeva za preispitivanje nakon isteka roka, a zbog izvanrednih okolnosti

(Uredba br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Uredbom br. 936/2012, čl. 12. st. 3. t. (b), čl. 16. st. 3. i čl. 20.)

2.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Postupak za europski platni nalog – Uredba br. 1896/2006 – Preispitivanje u izvanrednim slučajevima – Prigovor nenadležnosti suda porijekla utemeljen na lažnim informacijama podnositelja zahtjeva – Nepostojanje očito pogrešno izdanog naloga – Nepostojanje izvanrednih okolnosti

(Uredba br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Uredbom br. 936/2012, čl. 16. i čl. 20. st. 2.)

1.        Mogućnost tuženika da podnese prigovor protiv europskog platnog naloga izdanog na temelju Uredbe br. 1896/2006 o uvođenju postupka za europski platni nalog, kako je izmijenjena Uredbom br. 936/2012, ima za cilj kompenzirati činjenicu da sustav uspostavljen tom uredbom ne predviđa sudjelovanje tuženika u europskom postupku za platni nalog, čime mu se omogućava da nakon njegova izdavanja osporava tražbinu. Takva mogućnost njegova djelovanja olakšana je time što tuženik nije obvezan navoditi razloge zbog kojih podnosi prigovor te se može ograničiti na osporavanje tražbine u skladu s člankom 16. stavkom 3. spomenute uredbe.

Unatoč tome, budući da je cilj postupka ustanovljenog Uredbom br. 1896/2006 uskladiti potrebu za brzim i učinkovitim sudskim postupkom s potrebom poštovanja prava obrane, tuženik svoja prava može ostvarivati u zadanim rokovima te se, shodno tomu, izvršenju europskog platnog naloga može usprotiviti isključivo ograničenim pravnim sredstvima. Kada je riječ o mogućnosti preispitivanja europskog platnog naloga nakon isteka roka za podnošenje prigovora, ona postoji samo u izvanrednim slučajevima, na što upućuje sam naslov članka 20. spomenute uredbe.

(t. 28., 29., 40. i 41.)

2.        Članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 o uvođenju postupka za europski platni nalog, kako je izmijenjena Uredbom br. 936/2012, treba tumačiti na način da se protivi tome da tuženik kojemu je europski platni nalog dostavljen u skladu s tom uredbom utemelji svoj zahtjev za preispitivanje tog naloga na tvrdnji da se sud porijekla pogrešno proglasio nadležnim oslanjajući se na navodno lažne informacije koje je tužitelj naveo u obrascu zahtjeva za taj platni nalog.

Naime, s jedne strane, sud kojem je na temelju Uredbe br. 1896/2006 podnesen zahtjev za europski platni nalog ispituje taj zahtjev, uključujući pitanje nadležnosti i opis dokaza, na temelju informacija navedenih u obrascu zahtjeva, o čemu se tuženik obavještava na temelju članka 12. stavka 4. točke (a) te uredbe. Prema tome, kada tuženik namjerava istaknuti prigovor nenadležnosti suda porijekla, mora postupiti u roku za podnošenje prigovora iz članka 16. Uredbe br. 1896/2006. Iz toga slijedi da se u slučaju u kojem se sud porijekla pogrešno proglasio nadležnim oslanjajući se na lažne informacije navedene u obrascu zahtjeva, ne ispitujući na drugi način svoju nadležnost, ne može smatrati očiglednim da je europski platni nalog protiv tuženika krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve propisane u Uredbi br. 1896/2006.

S druge strane, kada tuženik, nakon što mu je dostavljen europski platni nalog, u potporu svojem zahtjevu za preispitivanje naloga istakne nenadležnost suda porijekla tvrdeći da su se dvije stranke ugovora sporazumjele o nadležnosti u korist jedne države članice, on može, s obzirom na to da mora znati za postojanje takvog sporazuma, ocijeniti navodnu neistinitost informacija koje je tužitelj naveo u obrascu zahtjeva, a koje se tiču nadležnosti suda porijekla. Tuženik je u takvoj situaciji u mogućnosti upozoriti na nenadležnost u okviru prigovora iz članka 16. te uredbe.

(t. 37., 39., 43., 46., 47. i 52. i izreka)