PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)
27. ožujka 2014.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Zajednice EQUITER – Raniji verbalni žig Zajednice EQUINET – Relativni razlog za odbijanje – Stvarna uporaba ranijeg žiga – Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Obveza obrazlaganja“
U predmetu T‑47/12,
Intesa Sanpaolo SpA, sa sjedištem u Torinu (Italija), koju zastupaju P. Pozzi, G. Ghisletti i F. Braga, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa P. Bullock, u svojstvu agenta,
tuženik,
druga strana u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a bila je:
equinet Bank AG, sa sjedištem u Frankfurtu na Majni (Njemačka),
povodom tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 6. listopada 2011. (predmet R 2101/2010‑1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između equinet Banka AG i Intese Sanpaolo SpA,
OPĆI SUD (treće vijeće),
u sastavu: S. Papasavvas, predsjednik, N. J. Forwood (izvjestitelj) i E. Bieliūnas, suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu predanu tajništvu Općeg suda 27. siječnja 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 8. svibnja 2012.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 27. kolovoza 2012.,
nakon rasprave održane 20. studenoga 2013.,
donosi sljedeću
Presudu
Činjenična osnova spora
1 Tužitelj Intesa Sanpaolo SpA je, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994, L 11, str. 1.), kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)], podnijela Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) 28. veljače 2008. zahtjev za registraciju žiga Zajednice.
2 Žig za koji je zatražena registracija jest sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju razredima 9., 16., 35., 36., 38., 41. i 42. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, te odgovaraju sljedećem opisu za svaki od tih razreda:
– razred 9.: „znanstveni, nautički, geodetski, fotografski, kinematografski i optički aparati i instrumenti kao i aparati i instrumenti za vaganje, mjerenje, signalizaciju, kontrolu (inspekciju), za pomoć (spašavanje) i za obuku; aparati i instrumenti za vođenje, distribuiranje, transformiranje, akumuliranje, podešavanje ili upravljanje električne struje; uređaji za snimanje, prijenos i reprodukciju zvuka ili slike; supstrati za snimanje [magnetski], magnetne podloge za snimanje, akustičke ploče; automati i mehanizmi za uređaje koji se pokreću uz prethodno ubacivanje kovanica; registarske blagajne, računari, oprema za obradu podataka i računala; vatrogasni aparati“;
– razred 16.: „papir, karton i proizvodi od tih materijala koji nisu obuhvaćeni drugim razredima; tiskarski proizvodi; proizvodi za uvezivanje knjiga; fotografije; pribor za pisanje; ljepila (ljepljive tvari za papirnate proizvode ili za kućanstvo; slikarski pribor; kistovi; pisaći strojevi i uredski pribor (osim namještaja); oprema za nastavu i obuku (osim aparata); plastični materijali za ambalažu (koji nisu obuhvaćeni drugim razredima); slova [tiskarska slova]; klišei“;
– razred 35.: „oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi“;
– razred 36.: „osiguranje; financijski poslovi; monetarni poslovi; upravljanje nekretninama“;
– razred 38.: „telekomunikacije“;
– razred 41.: „obuka; stručno osposobljavanje; razonoda; sportske i kulturne djelatnosti“;
– razred 42.: „znanstvene i tehnološke usluge kao i pripadajuće usluge istraživanja i koncepcije; usluge industrijskih analiza i istraživanja; koncepcija i razvoj računala i računalnih programa“;
4 Prijava žiga Zajednice bila je objavljena u Glasniku žigova Zajednice 30/2008 od 28. srpnja 2008.
5 Dana 27. listopada 2008. equinet Bank AG podnio je, sukladno članku 42. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 41. Uredbe br. 207/2009), prigovor na traženu registraciju žiga za proizvode i usluge gore navedene u točki 3.
6 Prigovor se temeljio ponajprije na ranijem verbalnom žigu Zajednice EQUINET, za koji je bila podnesena prijava 10. travnja 2000. i koji je bio registriran 19. ožujka 2003. za usluge iz razredâ 35., 36. i 38., a koje odgovaraju sljedećem opisu za svaki od tih razreda:
– razred 35.: „oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi; organiziranje trgovačkih sajmova i izložaba u komercijalne svrhe; agencije za privremeno zapošljavanje; izrada statističkih podataka; vođenje knjiga; usluge prodaja na dražbi; anketna istraživanja u poslovne svrhe; marketing; istraživanje tržišta i marketinško istraživanje; uređenje izloga; poslovno i organizacijsko savjetovanje; stručne poslovne konzultacije; savjetovanje o osoblju; iznajmljivanje uredskih strojeva i opreme; posredovanje i zaključenje komercijalnih transakcija za druge; posredovanje u sporazumima u svezi prodaje i kupnje robe; distribucija proizvoda u reklamne svrhe; kopiranje dokumenata; oglašavanje; oglašavanje ili radijsko i televizijsko oglašavanje; filmsko oglašavanje; osim usluga pružanja internetske veze“;
– razred 36.: „osiguranje i financije; financiranje trgovine i faktoring; usluge kreditnih kartica, zajam na temelju zaloga, agencije za utjerivanje potraživanja, financijski poslovi ili izdavanje putnih čekova, posredovanje u vrijednosnim papirima, mijenjanje novca, ulaganje sredstava, kreditno savjetovanje, posredovanje u kreditiranju, usluge savjetovanja u vezi dužništva, pohrana vrijednosti u sefovima, upravljanje zemljištem i nekretninama, posredovanje u trgovini nekretninama, kreditni zakup (lizing), procjena vrijednosti nekretnina, posredovanje u osiguranju, upravljanje imovinom, osiguranje, iznajmljivanje stanova“;
– razred 38.: „komunikacije i telekomunikacije; emitiranje radijskih i televizijskih programa, usluge teleksa, telefonske usluge i mobilna telefonija (upravljanje telefonskom mrežom), radiokomunikacijske usluge (prijenos poruka), novinske agencije, satelitski prijenos zvukova i slika, iznajmljivanje modema, telefona i druge telekomunikacijske opreme“.
7 U prilog prigovoru navedeni su razlozi iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 [koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009].
8 Prigovor se temeljio na svim uslugama obuhvaćenima ranijim žigom i bio je usmjeren protiv dijela proizvoda i usluga za koje je zatražena registracija, to jest onih obuhvaćenih razredima 9., 35., 36. i 38. Dopisom od 11. svibnja 2009. tužitelj je zahtijevao da podnositelj prigovora pruži dokaze o stvarnoj uporabi ranijeg žiga navedenoga u prigovoru, u skladu s člankom 42. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009.
9 Dana 10. rujna 2010. Odjel za prigovore odbio je prigovor s obrazloženjem da iako dokazi koje je podnio podnositelj prigovora ispunjavaju uvjete koji se odnose na mjesto, razdoblje i opseg uporabe ranijeg žiga, oni ne ispunjavaju zahtjev koji se odnosi na narav uporabe spomenutog žiga.
10 Dana 26. listopada 2010. podnositelj prigovora je na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 podnio žalbu OHIM‑u protiv odluke Odjela za prigovore.
11 Odlukom od 6. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), Prvo žalbeno vijeće OHIM‑a prihvatilo je žalbu, poništilo odluku Odjela za prigovore i vratilo mu predmet na ponovno odlučivanje.
12 U bitnome, žalbeno je vijeće utvrdilo da je podnositelj prigovora podnio revidirana financijska izvješća za godine 2005. i 2007., prema kojima je grupa equinet, sastavljena od equinet Banka AG kao društva majke i od nekoliko društava kćeri koja se nalaze u Europskoj uniji i čiji je naziv sadržavao izraz „equinet“, ostvarila značajne prihode u području financijskih usluga. Predmetna financijska izvješća je osim toga potvrdila nekolicina relevantnih računa izdanih kupcima te grupe. Žalbeno je vijeće također primijetilo da je raniji žig korišten u obliku koji ne mijenja njegov razlikovni karakter. Osim toga, podnositelj prigovora je dokazao uporabu ranijeg žiga kao nazivâ trgovačkih društava grupe equinet na takav način da je uspostavljena veza između spomenutih imena i isporučenih usluga. U tom kontekstu, izvaci s internetskih stranica podnositelja prigovora kao i novinska izvješća koje je predočio prikazuju raniju uporabu žiga za financijske usluge. Na taj je način podnositelj prigovora dokazao stvarnu uporabu ranijeg žiga za financijske usluge, usluge ocjenjivanja i istraživanja, usluge odnosâ s javnošću i usluge poslovnog savjetovanja.
Tužbeni zahtjevi stranaka
13 Tužitelj zahtijeva od Općeg suda da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
14 OHIM zahtijeva od Općeg suda da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
O pravu
15 U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009, čitanih u svezi s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) te uredbe.
16 Prema mišljenju tužitelja ocjena žalbenog vijeća sadrži pogreške koje se tiču mjesta, trajanja, važnosti i naravi uporabe ranijeg žiga, veze između njegove uporabe i usluga za koje je registriran i, naposljetku, veze između ranijeg žiga kakav je bio registriran i upotrebljavanog žiga.
17 U tom smislu, na početku valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 42. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, „ako podnositelj prijave to zatraži, nositelj ranijeg žiga Zajednice koji je podnio obavijest o prigovoru mora dokazati da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu objave prijave žiga Zajednice raniji žig Zajednice bio u stvarnoj uporabi u Zajednici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje on navodi kao opravdanje za svoj prigovor ili da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig Zajednice na taj datum bio registriran najmanje pet godina. Ako nema dokaza o tomu, prigovor se odbacuje. Ako je raniji žig Zajednice rabljen u odnosu na samo jedan dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga“.
18 Iz te odredbe proizlazi da se dokaz koji podnositelj prigovora mora pružiti kada podnositelj prijave za registraciju žiga Zajednice podnese zahtjev u tom smislu tiče uporabe ranijeg žiga navedene za proizvode ili usluge za koje je bio registriran i na kojima se temelji prigovor.
19 Doista, s jedne strane, stvarna uporaba ranijeg žiga je stoga pitanje koje, nakon što ga je postavio podnositelj prijave za registraciju žiga, mora biti razriješeno prije donošenja odluke o samom prigovoru [presuda Općeg suda od 22. ožujka 2007., Saint‑Gobain Pam/OHIM – Propamsa (PAM PLUVIAL), T‑364/05, Zb., str. II‑757., t. 37.].
20 S druge strane, postupak povodom prigovora koji se temelji na članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 za cilj ima OHIM‑u omogućiti ocjenu postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu koja, u slučaju sličnosti suprotstavljenih žigova, uključuje ispitivanje sličnosti između proizvoda i usluga označenih tim žigovima. U tom kontekstu, ako je raniji žig Zajednice rabljen u odnosu na samo jedan dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga, u skladu s člankom 42. stavkom 2. posljednjom rečenicom Uredbe br. 207/2009. U istom kontekstu, u slučaju da je dokaz o uporabi pružen samo za jedan dio proizvoda ili usluga obuhvaćenih kategorijom za koju je raniji žig registriran i na kojoj se temelji prigovor, žalbeno vijeće također treba utvrditi uključuje li ta kategorija nezavisne potkategorije koje bi mogle obuhvaćati proizvode i usluge za koje je uporaba dokazana, tako da se mora smatrati da je spomenuti dokaz pružen samo za tu potkategoriju proizvoda i usluga ili, s druge strane, da takve potkategorije nisu moguće [vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 17. listopada 2006., Armour Pharmaceutical/OHIM – Teva Pharmaceutical Industries (GALZIN), T‑483/04, Zb., str. II‑4109., t. 26. i 27.].
21 Slijedom toga, zadaća donošenja ocjene je li se žig naveden u prigovoru stvarno rabio u smislu članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 sastoji se od dviju neodvojivih sastavnica. Cilj prve jest utvrditi je li se žig o kojem je riječ stvarno rabio u Uniji čak i u obliku koji se razlikuje po značajkama koje ne mijenjaju razlikovni karakter tog žiga u obliku u kojem je bio registriran. Cilj druge jest utvrditi koji su proizvodi ili usluge za koje je raniji žig registriran i na kojima se temelji prigovor, a za koje je dokazana stvarna uporaba.
22 U ovom slučaju, iako je tužitelj u točkama 14. i 17. tužbe naveo da se stvarna uporaba, u smislu članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 mora dokazati u pogledu usluga za koje je raniji žig bio registriran, on nije formalno istaknuo tužbeni razlog koji se temelji na nedostatku obrazloženja. Ipak, nedostatak obrazloženja ili nedovoljno obrazloženje bitna je povreda postupka u smislu članka 263. UFEU‑a i predstavlja tužbeni razlog koji se tiče javnog poretka koji može, čak i mora, istaknuti sudac Unije po službenoj dužnosti (presuda Suda od 2. prosinca 2009., Komisija/Irska i dr., C‑89/08 P, Zb., str. I‑11245., t. 34.).
23 Budući da su stranke na raspravi izjasnile o tome je li pobijana odluka dovoljno obrazložena kad je riječ o podudarnosti između, s jedne strane, usluga za koje je žalbeno vijeće utvrdilo da je stvarna uporaba ranijeg žiga dokazana i, s druge strane, onih za koje je spomenuti žig registriran i na kojima se prigovor temelji, taj tužbeni razlog treba istaknuti po službenoj dužnosti. Doista, ako se u pobijanoj odluci ne navode razlozi u pogledu dviju sastavnica koje obuhvaća zadaća žalbenog vijeća navedena u gornjoj točki 21., Opći sud ne može kontrolirati zakonitost zaključka žalbenog vijeća o stvarnoj uporabi ranijeg žiga navedenoj u prigovoru.
24 U tom smislu treba podsjetiti na to da obveza obrazlaganja, utvrđena u članku 75. prvoj rečenici Uredbe br. 207/2009, ima isti opseg kao ona ugrađena u članak 296. UFEU‑a i za cilj ima zainteresiranim osobama omogućiti da, s jedne strane, saznaju razloge za donesenu mjeru kako bi mogle zaštititi svoja prava te, s druge strane, sucu Unije omogućiti provođenje kontrole nad zakonitošću odluke. Pitanje ispunjava li obrazloženje te zahtjeve mora se ocijeniti ne samo u pogledu njegova teksta već i njegova konteksta i svih pravnih pravila koja uređuju pitanje o kojem je riječ [vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 13. travnja 2011., Safariland/OHIM – DEF‑TEC Defense Technology (FIRST DEFENSE AEROSOL PEPPER PROJECTOR), T‑262/09, Zb., str. II‑1629., t. 90. i 91.].
25 U tom smislu, prema točki 19. pobijane odluke, podnositelj prigovora se, pred žalbenim vijećem, pozvao na stvarnu uporabu ranijeg žiga za financijske usluge, usluge ocjenjivanja i istraživanja, usluge odnosâ s javnošću i usluge poslovnog savjetovanja.
26 Na kraju njegove ocjene dokaza iznesenih u prilog stvarne uporabe žalbeno je vijeće zaključilo, u točki 45. pobijane odluke, da takva uporaba „ipak nije dokazana za sve relevantne proizvode i usluge, već isključivo za financijske usluge, usluge ocjenjivanja i istraživanja, usluge odnosâ s javnošću i usluge poslovnog savjetovanja“.
27 Međutim, financijske usluge, usluge ocjenjivanja i istraživanja, usluge odnosâ s javnošću i usluge poslovnog savjetovanja nisu među uslugama za koje je raniji žig registriran. Kako proizlazi iz gornjih točaka 20. i 21., kada žalbeno vijeće ispituje pitanje je li se raniji žig stvarno rabio u smislu članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, ono mora precizno navesti koji su proizvodi i usluge za koje je raniji žig registriran i na kojima se temelji prigovor, a za koje je dokazana stvarna uporaba. Izostanak takve izjave dovodi do nedostatka obrazloženja odluke kojom se, s jedne strane, zaključuje da se prijašnji žig stvarno rabio u smislu članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i, s druge strane, obuhvaćaju proizvodi ili usluge različiti od onih za koje je žig registriran. Doista, podudarnost između proizvoda ili usluga za koje je žalbeno vijeće utvrdilo da je stvarna uporaba dokazana i svih ili dijela proizvoda ili usluga za koje je navedeni žig registriran zahtijeva se potonjom odredbom koja sadrži pravila koja uređuju predmetno područje radi omogućavanja naknadne ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, kako je navedeno u gornjoj točki 20.
28 Upitan o tome u pisanom obliku u okviru mjera upravljanja postupkom OHIM je dopisom od 10. travnja 2013. odgovorio da nije mogao utvrditi postoji li podudarnost između usluga za koje se smatralo da je raniji žig stvarno rabljen i usluga za koje je taj žig bio registriran. Pobijana se odluka odnosi samo na usluge za koje je raniji žig bio rabljen, dok će pitanje podudaraju li se te usluge s onima za koje je taj žig registriran ispitati Odjel za prigovore, kojemu je predmet upućen.
29 Međutim, takvim se odgovorom ne uzima u obzir opseg članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, koji stvarnu uporabu definira kao uporabu u odnosu na proizvode ili usluge za koje je žig registriran i na kojima se temelji prigovor, isključujući tako mogućnost obrazlaganja zaključka kojim se potvrđuje takva uporaba upućivanjem na druge proizvode i usluge. Osim toga, pristup OHIM‑a za posljedicu ima umnažanje postupaka za ispitivanje postojanja stvarne uporabe te je tako suprotan tekstu i smislu gore spomenute odredbe.
30 U OHIM‑ovom spisu se, osim toga, ne navodi podudarnost između, s jedne strane, financijskih usluga, usluga ocjenjivanja i istraživanja i uslugâ odnosa s javnošću i, s druge strane, usluga za koje je raniji žig bio registriran. Kako proizlazi iz stranice 159. OHIM‑ovog spisa, čini se da je žalbeno vijeće samo preuzelo terminologiju razlogâ u žalbenom postupku koji je pred njim pokrenut.
31 U tom kontekstu mora se ustvrditi da pobijana odluka nije dostatno obrazložena u dijelu u kojem je žalbeno vijeće zaključilo da je stvarna uporaba ranijeg žiga u smislu članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 dokazana potvrđujući da se ta uporaba odnosi na financijske usluge, usluge ocjenjivanja i istraživanja i usluge odnosâ s javnošću, koje nisu među onima za koje je taj žig bio registriran (vidjeti gornju točku 27.).
32 Treba dodati da okolnost prema kojoj se određene usluge obuhvaćene razredom 36. navedene u gornjoj točki 6. mogu smatrati financijskim uslugama ne otklanja nedostatak obrazloženja pobijane odluke u pogledu te vrste usluga. U tom smislu, s jedne strane, žalbeno vijeće ni u kojem dijelu pobijane odluke ne navodi da pod izrazom „financijske usluge“ podrazumijeva sve usluge ili dio usluga obuhvaćenih razredom 36. za koje je raniji žig bio registriran. Dopis OHIM‑a od 10. travnja 2013. potvrđuje takvu ocjenu (vidjeti gornju točku 28.). S druge strane, takav manjak preciznosti onemogućuje kako primjenu članka 42. stavka 2. posljednje rečenice Uredbe br. 207/2009, prema kojoj „[a]ko je raniji žig Zajednice rabljen u odnosu na samo jedan dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora, smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga“, tako, prema potrebi, i ispitivanje opisano u posljednjoj rečenici gornje točke 20. U tom je smislu OHIM na raspravi precizirao da se određene usluge obuhvaćene razredom 36. i navedene u gornjoj točki 6., kao što je upravljanje zemljištem i nekretninama, ne mogu smatrati financijskim uslugama, što isključuje mogućnost da se pobijana odluka shvati kao upućivanje na sve te usluge. Na taj način, s obzirom na to da je bilo nemoguće znati smatra li žalbeno vijeće pod „financijskim uslugama“ sve usluge ili dio usluga obuhvaćenih razredom 36. za koje je prijašnji žig bio registriran, nemoguće je utvrditi za koje se usluge raniji žig mora smatrati registriranim za potrebe prigovora, a što može onemogućiti kasniju ocjenu postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu.
33 Kad je riječ o uslugama stručnih poslovnih konzultacija iz razreda 35., navedenima u gornjoj točki 6., iako je žalbeno vijeće u točki 45. pobijane odluke zaključilo da u pogledu njih postoji stvarna uporaba ranijeg žiga, ono ne navodi predočene dokaze koji potvrđuju tu uporabu.
34 Posebice, kao što proizlazi iz točaka 29., 30., 40. i 42. pobijane odluke, žalbeno se vijeće oslonilo na dolje izložene dokaze.
35 U prvom redu riječ je o financijskim izvješćima i određenom broju računa nositelja ranijeg žiga. Prema točkama 29. i 31. pobijane odluke, tim se dokazima potvrđuje stvarna uporaba za financijske usluge.
36 Isto, nadalje, vrijedi i za izvatke s internetske stranice nositelja ranijeg žiga kao i za novinska izvješća, koji, prema žalbenom vijeću, dokazuju stvarnu uporabu tog žiga za financijske usluge (vidjeti točke 40. i 42. pobijane odluke).
37 Osim toga, s obzirom na to da se točke 33. do 39. pobijane odluke tiču oblika u kojem je raniji žig bio rabljen kao i pitanja može li se korištenje žiga kao naziva trgovačkog društva smatrati uporabom, treba ustvrditi da se u pobijanoj odluci ne navode razlozi na kojima se temelji njezin zaključak, a prema kojem je raniji žig stvarno rabljen za usluge stručnih poslovnih konzultacija.
38 Stoga treba ustvrditi da pobijana odluka sadrži manjkavo obrazloženje u dijelu u kojem se njome, s jedne strane, ne objašnjava za koje je usluge taj žig bio stvarno rabljen između onih za koje je raniji žig bio registriran i na kojima se temelji prigovor i, s druge strane, ne navodi razloge zbog kojih je žalbeno vijeće utvrdilo da je dokazana stvarna uporaba ranijeg žiga za usluge stručnih poslovnih konzultacija, obuhvaćene razredom 35.
39 U tim okolnostima, pobijanu odluku treba poništiti.
Troškovi
40 U skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Budući da OHIM nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova kao i onih tužitelja, sukladno njegovu zahtjevu.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (treće vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 6. listopada 2011. (predmet R 2101/2010‑1).
2. OHIM snosi vlastite troškove kao i one Intese Sanpaolo SpA.
Papasavvas | Forwood | Bieliūnas |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu, 27. ožujka 2014.
Potpisi