Predmet T-216/21
Ryanair DAC i Malta Air ltd.
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 20. prosinca 2023.
„Državne potpore – Potpora koju je Francuska dodijelila u korist društva Air France u okviru pandemije bolesti COVID-19 – Državno jamstvo za bankovni zajam i podređeni državni zajam – Odluka kojom se državna potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Tužba za poništenje – Aktivna procesna legitimacija – Bitno ugrožavanje tužiteljeva položaja na tržištu – Dopuštenost – Određivanje korisnika potpore u kontekstu grupe društava”
1. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Osobni utjecaj – Kriteriji – Komisijina odluka o spojivosti potpore s unutarnjim tržištem – Tužba konkurentskog poduzetnika kojom se dokazuje bitan utjecaj na njegov tržišni položaj – Dopuštenost – Obveza konkurentskog poduzetnika da precizno definira relevantno tržište i usporedi situaciju svih konkurenata prisutnih na tržištu kako bi se od njih razlikovao – Nepostojanje
(čl. 263. 4. al. UFEU-a)
(t. 21.-50.)
2. Tužba za poništenje – Pretpostavke dopuštenosti – Podnošenje jedne te iste tužbe od strane dvaju tužitelja – Dopuštenost tužbe jednog od tužitelja – Nužnost ispitivanja dopuštenosti tužbe u odnosu na drugog tužitelja – Nepostojanje
(čl. 263. UFEU-a)
(t. 53.)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Komisijina diskrecijska ovlast – Utvrđivanje korisnika potpore – Grupa poduzetnika koji čine jednu gospodarsku jedinicu – Kriteriji za ocjenu – Kapitalne, strukturne, funkcionalne i gospodarske veze između poduzetnika koji pripadaju navedenoj grupi – Ugovorni okvir i kontekst predmetnih mjera potpore
(čl. 107. st. 3. t. (b) UFEU-a)
(t. 59.-68., 81., 82., 101. 102., 111., 136., 143.-149.)
4. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Komisijina diskrecijska ovlast – Utvrđivanje korisnika potpore – Poduzetnik koji ostvaruje izravnu ili neizravnu korist – Neizravna korist – Pojam – Razlika između neizravne koristi i sekundarnih gospodarskih učinaka svojstvenih mjeri potpore
(čl. 107. st. 3. t. (b) UFEU-a; Obavijest Komisije 2016/C 262 I/01, t. 115. i 116.)
(t. 152.-162.)
5. Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem – Potpore za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice – Potpore u svrhu financiranja neposrednih potreba za likvidnošću zrakoplovne grupe u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 – Komisijina odluka o spojivosti potpora s unutarnjim tržištem – Očita pogreška u ocjeni koju je počinila Komisija pri utvrđivanju korisnikâ – Pogreška koja može utjecati na analizu spojivosti mjera potpore s unutarnjim tržištem
(čl. 107. st. 3. t. (b) UFEU-a)
(t. 163.-167.)
Kratak prikaz
U travnju 2020. godine, Francuska Republika prijavila je Europskoj komisiji plan potpore u korist zračnog prijevoznika Air France, društva kćeri holding društva Air France-KLM. Prijavljena potpora sastojala se, s jedne strane, od državnog jamstva u visini od 90 % na zajam koji je odobrio konzorcij banaka u iznosu od 4 milijarde eura i, s druge strane, od dioničarskog zajma u iznosu od najviše 3 milijarde eura.
Nadalje, u ožujku 2021. Francuska Republika prijavila je Komisiji plan potpore u korist društva Air France i holding društva Air France-KLM radi dokapitalizacije tih dvaju društava, u iznosu od 4 milijarde eura, povećanjem kapitala i konverzijom prethodno navedenog dioničarskog zajma u hibridni instrument, koji je jednak sudjelovanju u vlasničkom kapitalu holdinga.
Cilj tih mjera, koje su bile dio niza drugih mjera potpore za društva koja su dio grupe Air France-KLM, bio je financiranje neposrednih potreba za likvidnošću društva Air France i holding društva Air France-KLM kako bi im se pomoglo da svladaju negativne posljedice pandemije bolesti COVID-19.
Odlukom od 4. svibnja 2020. (u daljnjem tekstu: odluka Air France)(1), koja je ispravljena u dva navrata i to u prosincu 2020. i srpnju 2021., te odlukom od 5. travnja 2021. (u daljnjem tekstu: odluka Air France-KLM i Air France)(2), Komisija je zaključila da prijavljene mjere predstavljaju državne potpore spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a(3) i njezine komunikacije od 19. ožujka 2020. naslovljene „Privremeni okvir za mjere državne potpore u svrhu podrške gospodarstvu u aktualnoj pandemiji covida-19”(4).
U odluci Air France Komisija je smatrala da su korisnici prijavljene potpore bili društvo Air France i njegova društva kćeri. Stoga je zaključila da ni holding društvo Air France-KLM ni njegova druga društva kćeri, uključujući KLM i društva koja je on kontrolirao, nisu korisnici te mjere. U odluci Air France-KLM i Air France, Komisija je utvrdila da su društvo Air France i njegova društva kćeri te holding društvo Air France-KLM i njegova društva kćeri korisnici prijavljene potpore; jedina iznimka od toga bili su društvo KLM i njegova društva kćeri.
Zračni prijevoznici Ryanair i Malta Air podnijeli su tužbe za poništenje navedenih Komisijinih odluka. Te tužbe prihvatilo je osmo prošireno vijeće Općeg suda, koje utvrđuje da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom određivanja korisnikâ prijavljenih potpora i da je stoga povrijedila članak 107. stavak 3. točku (b) UFEU-a. U tom okviru Opći sud iznosi pojašnjenja u pogledu određivanja korisnikâ mjere potpore u kontekstu grupe društava.
Ocjena Općeg suda
U prilog svojim tužbama tužitelji osobito osporavaju isključenje holding društva Air France-KLM i društva KLM (odluka Air France), s jedne strane te društva KLM (odluka Air France-KLM i Air France), s druge strane, iz opsega korisnika prijavljenih mjera.
U tom pogledu, Opći sud podsjeća na to da, iako Komisija raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću kada treba utvrditi korisnike prijavljene mjere potpore, sud Unije ipak mora provjeriti ne samo materijalnu točnost navedenih dokaza, njihovu pouzdanost i dosljednost, nego i to predstavljaju li ti elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir te mogu li oni poduprijeti zaključke koji su iz njih izvedeni.
Osim toga, iz sudske prakse i Komisijine obavijesti o pojmu državne potpore(5) proizlazi da se može smatrati da nekoliko odvojenih pravnih subjekata čini jednu gospodarsku jedinicu za potrebe primjene pravila u području državnih potpora. Među elementima koji su uzeti u obzir radi utvrđivanja postoji li takva gospodarska jedinica nalaze se, među ostalim, kapitalne, strukturne, funkcionalne i gospodarske veze između dotičnih subjekata te ugovori koji predviđaju dodjelu prijavljene potpore i njezin kontekst.
S obzirom na ta pojašnjenja, Opći sud najprije ističe da kapitalne i strukturne veze unutar grupe Air France-KLM, kako su opisane u pobijanim odlukama, imaju za cilj dokazati da nekoliko odvojenih pravnih subjekata unutar navedene grupe za potrebe primjene pravila u području državnih potpora čini jednu gospodarsku jedinicu. U tom pogledu Opći sud naglašava da iz Komisijinih utvrđenja proizlazi da holding društvo Air France-KLM stvarno izvršava nadzor nad društvima Air France i KLM tako što izravno ili neizravno sudjeluje u njihovu upravljanju i time u gospodarskoj djelatnosti koju ona obavljaju. Usto, u skladu s navedenim utvrđenjima, na razini grupe Air France-KLM postoji centraliziran postupak donošenja odluka i određena koordinacija, koji se osiguravaju zajedničkim tijelima u sklopu kojih djeluju visoko pozicionirani predstavnici holding društva Air France-KLM te društava Air France i KLM, barem što se tiče donošenja određenih važnih odluka.
Osim toga, Komisijin zaključak da holding društvo Air France-KLM te društva Air France i KLM ne čine gospodarsku jedinicu za potrebe utvrđivanja korisnika prijavljenih mjera potpore doveden je u pitanje funkcionalnim i gospodarskim vezama koje postoje između tih subjekata. Naime, opis navedenih veza u pobijanim odlukama kao i različiti primjeri na koje se s tim u vezi pozivaju društva Ryanair i Malta Air svjedoče o određenoj funkcionalnoj, komercijalnoj i financijskoj integraciji i suradnji između navedenih subjekata.
Nadalje, Opći sud ističe da se, suprotno Komisijinoj argumentaciji, ugovorni okvir na temelju kojeg su dodijeljene prijavljene mjere kao i obveze koje je Francuska Republika preuzela u okviru odluke Air France-KLM i Air France ne protive tomu da se holding društvo Air France-KLM, društva Air France i KLM kvalificiraju gospodarskim jedinicama. U tom pogledu, Opći sud pojašnjava da se ni na temelju ugovornih odredbi koje citira Komisija ni obveza koje je preuzela Francuska Republika ne može ograničiti krug korisnika mjera o kojima je obaviješteno društvo Air France, odnosno holding društvo Air France-KLM i društvo Air France. U odnosu na odluku Air France-KLM i Air France, Opći sud osim toga naglašava da je posljedica poboljšanja financijskog položaja holding društva Air France-KLM nakon prijavljene mjere u svakom slučaju bilo isključenje opasnosti od stečaja tog holding društva, a time i njegova društva kćeri KLM-a te društava koja je potonje kontroliralo.
S obzirom na kronološku i strukturnu vezu koja postoji između mjera koje su predmet pobijanih odluka i naglašavajući da je odluka Air France-KLM i Air France donesena prije donošenja druge odluke o ispravku odluke Air France, Opći sud usto utvrđuje da je Komisija prilikom ispitivanja prijavljenih mjera trebala uzeti u obzir postojanje svake od tih odluka. Stoga Komisija nije objasnila razlog zbog kojeg je u pobijanim odlukama drukčije odredila korisnike prijavljenih mjera potpore.
Naposljetku, Opći sud odbija Komisijinu argumentaciju prema kojoj prijavljene mjere potpore prema holding društvu Air France-KLM i njegovim drugim društvima kćerima (odluka Air France) te prema društvu KLM i njegovim društvima kćerima (odluka Air France-KLM i Air France) maksimalno proizvode samo sekundarne gospodarske učinke. U tom pogledu, Opći sud podsjeća na to da predvidljivi učinci navedenih mjera, s ex ante stajališta, upućuju na to da predviđeno financijsko rješenje može koristiti cijeloj grupi Air France KLM, poboljšanjem njezina ukupnog financijskog položaja. Međutim, u skladu s Obavijesti Komisije o pojmu državne potpore, takvo financijsko rješenje upućuje na to da postoji barem neizravna korist za grupu Air France-KLM, uključujući društvo KLM i njegova društva kćeri.
S obzirom na sve te elemente, Opći sud zaključuje da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni kad je holding društvo Air France-KLM i njegova druga društva kćeri, uključujući društvo KLM i njegova društva kćeri (odluka Air France), s jedne strane, te društva KLM i njegova društva kćeri (odluka Air France-KLM i Air France), s druge strane, isključila iz opsega korisnika prijavljenih mjera potpore. Budući da to pogrešno utvrđenje korisnikâ može utjecati na cjelokupnu analizu spojivosti prijavljenih mjera s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a i privremenog okvira, Opći je sud poništio pobijane odluke.