PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

5. lipnja 2014.

Predmet T‑269/13 P

Markus Brune

protiv

Europske komisije

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Postupak zapošljavanja – Otvoreni natječaj – Neuvrštavanje na popis uspješnih kandidata – Nova odluka Komisije donesena nakon odluke Službeničkog suda o poništenju – Nesudjelovanje na usmenom testiranju“

Predmet:      Žalba na presudu Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 21. ožujka 2013., Brune/Komisija (F‑94/11), kojom se traži poništenje te presude.

Odluka:      Žalba se odbija. Markus Brune snosit će svoje troškove kao i troškove Europske komisije koji su nastali u ovom postupku.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Poništenje odluke povjerenstva za odabir o neuvrštavanju kandidata na popis uspješnih kandidata – Ponovno otvaranje natječaja samo u odnosu na tužitelja – Prikladan način provedbe

(čl. 266. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju, čl. 27. i čl. 29. st. 1. podst. 2.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Poništenje odluke povjerenstva za odabir o neuvrštavanju kandidata na popis uspješnih kandidata – Ponovno otvaranje natječaja samo u odnosu na tužitelja – Obveze povjerenstva za odabir i tijela za imenovanje

(čl. 266. UFEU‑a)

3.      Tužbe dužnosnikâ – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Diskrecijska ovlast uprave – Mogućnost uspostavljanja dijaloga sa žrtvom

(čl. 266. UFEU‑a)

1.      Nakon poništavajuće presude, ako izvršenje presude predstavlja posebne poteškoće, pojedina institucija može ispuniti obvezu iz članka 266. UFEU‑a tako da donese bilo kakvu mjeru koja bi mogla pravedno kompenzirati nepovoljni položaj u koji je dotična osoba dovedena zbog poništene odluke.

S tim u vezi, u kontekstu otvorenog natječaja koji se organizira radi sastavljanja popisa uspješnih kandidata za zapošljavanje na kojem su kod testiranja počinjene nepravilnosti, organiziranje novog testiranja može, pod određenim uvjetima, ponuditi dotičnoj osobi pravednu kompenzaciju nezakonitosti čije je bila predmet, čak i ako se njome ne eliminira nepravilnost.

S druge strane, izravnim uvrštavanjem dotične osobe na popis uspješnih kandidata bilo bi prekršeno ne samo načelo jednakog postupanja, načelo objektivnog ocjenjivanja i obavijest o natječaju, nego i članak 27. Pravilnika u kojem se navodi da se postupak zapošljavanja provodi kako bi institucija dobila najsposobnije, najučinkovitije i najčasnije dužnosnike. Naravno, nijedna odredba Pravilnika ne precizira način kako se procjenjuje prikladnost kandidata. Međutim, Pravilnik propisuje način zapošljavanja dužnosnika. Naime, u članku 29. stavku 1. drugom podstavku Pravilnika navodi se da se zapošljavanje provodi putem natječaja koji se temelje „na kvalifikacijama i/ili testovima“, čiji je postupak razrađen u Prilogu III. Pravilniku. Stoga, iz članka 27. u vezi s člankom 29. Pravilnika izričito proizlazi da se zapošljavanje dužnosnika obavlja putem natječaja, sukladno uvjetima propisanima u Prilogu III. Pravilniku, a u cilju odabira najsposobnijih, najučinkovitijih i najčasnijih kandidata.

(t. 25., 29., 60. i 64.)

Izvori:

Opći sud: 8. kolovoza 1992., Meskens/Parlament, T‑84/91, Zb., str. II‑2335., t. 80.; 26. lipnja 2006., De Nil i Impens/Vijeće, T‑91/95, Zb. SS, str. I‑A-327. i II‑959., t. 34.

2.      Kad pojedina institucija odluči, izvršavajući presudu kojom je poništena odluka o neuvrštavanju tužitelja na popis uspješnih kandidata, ponovno otvoriti natječaj te za dotičnog kandidata organizirati novo testiranje, tijelo za imenovanje i povjerenstvo za odabir moraju strogo paziti da razina testiranja i prosudbeni kriteriji budu jednaki kao na prvotnom natječaju, kako bi se osigurala primjena načela jednakog postupanja i objektivne procjene dotičnog kandidata u odnosu na druge kandidate na natječaju.

(t. 40.)

Izvori:

gore navedena presuda Meskens/Parlament, t. 79.

3.      Kod izvršavanja diskrecijskih ovlasti koje mu daje članak 266. UFEU‑a, na upravnom je tijelu da izvrši odabir između različitih mogućih mjera koje su u skladu s razlozima zbog kojih je donesena poništavajuća presuda kao i s načelima i pravilima prava Unije, kako bi se pomirili interesi službe i potreba da se na odgovarajući način zaštite prava osobe protiv koje je počinjena nezakonitost. Sudovi Unije stoga ne smiju preuzeti ulogu upravnih tijela pri određivanju konkretnih mjera koje je upravno tijelo trebalo poduzeti.

Budući da uprava postupa jednostrano, upravna tijela imaju mogućnost, ne i obvezu, s pogođenim kandidatom uspostaviti dijalog kako bi se postigao dogovor koji će tom kandidatu ponuditi pravednu kompenzaciju.

(t. 51. i 52.)

Izvori:

gore navedena presuda Meskens/Parlament, t. 78. i 79.