Predmet T-851/14

(objava u ulomcima)

Slovak Telekom, a.s.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zlouporaba vladajućeg položaja – Slovačko tržište širokopojasnih telekomunikacijskih usluga – Pristup trećih poduzetnika ‚lokalnoj petlji’ dugogodišnjeg operatera na tom tržištu – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u – Jedinstvena i trajna povreda – Pojam ‚zlouporaba’ – Odbijanje pristupa – Istiskivanje marži – Izračun istiskivanja marži – Kriterij jednako učinkovitoga konkurenta – Prava obrane – Pripisivanje društvu majci povrede koju je počinilo njegovo društvo kći – Odlučujući utjecaj društva majke na poslovnu politiku društva kćeri – Stvarno izvršavanje – Teret dokazivanja – Izračun iznosa novčane kazne – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni za 2006.”

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018.

1.      Postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Jednostavna tvrdnja koja nije potkrijepljena činjeničnim ili pravnim pojašnjenjima – Nedopuštenost

(čl. 102. UFEU-a; Statut Suda, čl. 21. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda (1991), čl. 44. st. 1. t. (c))

2.      Postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Upućivanje na prilog kako bi se potkrijepili argumenti izneseni u podnescima – Dopuštenost

(Statut Suda, čl. 21. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda (1991), čl. 44. st. 1. t. (c))

3.      Vladajući položaj – Zloporaba – Odbijanje poduzetnika u vladajućem položaju da dopusti drugom poduzetniku pristup proizvodu ili usluzi – Pristup trećih poduzetnika lokalnoj petlji dugogodišnjeg operatera na tržištu širokopojasnih telekomunikacijskih usluga – Prešutno uskraćivanje pristupa – Regulatorni okvir kojim se propisuje pristup – Komisijina obveza dokazivanja neophodnosti navedenog pristupa za ulazak na tržište konkurentskih gospodarskih subjekata – Nepostojanje

(čl. 102. UFEU-a; Sporazum o EGP-u, čl. 54.)

4.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Nužan sadržaj – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Odluka koja nije istovjetna obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Povreda prava obrane – Pretpostavke – Ocjena svakog slučaja pojedinačno

(čl. 102. UFEU-a; Sporazum o EGP-u, čl. 54.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 1.)

5.      Vladajući položaj – Zloporaba – Istiskivanje marži – Pojam – Kriteriji za ocjenu

(čl. 102. UFEU-a; Sporazum o EGP-u, čl. 54.)

6.      Vladajući položaj – Zloporaba – Istiskivanje marži – Kriterij jednako učinkovitog konkurenta – Pozitivne marže – Komisijin teret dokazivanja isključujućeg učinka

(čl. 102. UFEU-a; Sporazum o EGP-u, čl. 54.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

7.      Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Stvarno izvršavanje odlučujućeg utjecaja na ponašanje društva kćeri koje se može zaključiti iz skupa indicija koje se odnose na gospodarske, organizacijske i pravne veze s matičnim društvom – Okolnosti na temelju kojih se može utvrditi postojanje odlučujućeg utjecaja – Stvarni nadzor nad upravnim odborom društva kćeri – Utjecaj na postupak odlučivanja u sklopu upravnog odbora društva kćeri – Preklapanje članova uprave matičnog društva i društva kćeri – Stavljanje na raspolaganje članovima osoblja – Redovito primanje informacija o poslovnoj strategiji društva kćeri  – Povećani stupanj sudjelovanja matičnog društva u određivanju komercijalne politike društva kćeri – Utjecaj na strateške odluke

(čl. 102. UFEU-a; Sporazum o EGP-u, čl. 54.)

8.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje – Težina povrede – Određivanje kazne proporcionalno elementima ocjene težine povrede – Promet ostvaren uslugama koje su predmet povrede – Promet ostvaren tijekom cjelokupne posljednje godine sudjelovanja u počinjenju povrede – Povećanje prometa tijekom razdoblja povrede – Obveza uzimanja u obzir prosječnog prometa tijekom razdoblja povrede – Nepostojanje

(čl. 102. UFEU-a; Sporazum o EGP-u, čl. 54.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 3.; Komunikacija Komisije 2006/C 210/02, t. 13.)

9.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Obveza Komisije da se pridržava ranije prakse iz svojih odluka – Nepostojanje

(čl. 102. UFEU-a; Sporazum o EGP-u, čl. 54.; Komunikacija Komisije 2006/C 210/02)

10.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Komisijina diskrecijska ovlast – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg

(čl. 261. i 263. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 74.-78.)

2.      Na temelju članka 21. prvog stavka Statuta Suda Europske unije primjenjivog u postupku pred Općim sudom na osnovi članka 53. prvog stavka tog Statuta i članka 44. stavka 1. točke (c) Poslovnika od 2. svibnja 1991., primjenjivog u trenutku podnošenja tužbe, svaka tužba treba sadržavati predmet spora i sažeti prikaz tužbenih razloga te, da bi tužba bila dopuštena, nužno je da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se temelji proizlaze, barem sažeto, ali dosljedno i razumljivo, iz teksta same tužbe.

„Sažeti prikaz tužbenih razloga” kojeg svaka tužba mora sadržavati u smislu navedenih članaka znači da tužba mora izričito navoditi u čemu se sastoji tužbeni razlog na kojem se temelji.

Iako jest točno da se tekst tužbe može u određenim točkama poduprijeti i nadopuniti upućivanjem na određene pasuse akata koji su joj priloženi, općenito upućivanje na druge tekstove, pa makar i bili priloženi tužbi, ne može ispraviti nepostojanje nužnih elemenata pravne argumentacije, koje – na temelju prethodno navedenih odredaba – tužba mora sadržavati.

Usto, nije na Općem sudu da traži i pronalazi u prilozima tužbene razloge koje bi mogao smatrati temeljima tužbe s obzirom na to da oni imaju isključivo dokaznu i pomoćnu funkciju.

Posljedično, Opći sud može uzeti u obzir prilog samo ako se njime potkrjepljuju ili nadopunjuju tužbeni razlozi ili argumenti koje je tužitelj izričito naveo u tekstu tužbe i ako Opći sud može precizno utvrditi koji su to elementi koje on sadržava a kojima se potkrjepljuju ili nadopunjuju navedeni razlozi ili argumenti.

(t. 83.-87.)

3.      Kako bi odbijanje poduzetnika u vladajućem položaju da dodijeli pristup usluzi moglo predstavljati zlouporabu u smislu članka 102. UFEU-a, to odbijanje treba biti takve naravi da uklanja svaku mogućnost tržišnog natjecanja podnositelja zahtjeva za uslugu, da ga se ne može objektivno opravdati i da je usluga sama po sebi neophodna za obavljanje djelatnosti podnositelja zahtjeva.

Osim toga, iz točaka 43. i 44. presude od 26. studenoga 1998. Bronner (C-7/97, EU:C:1998:97) proizlazi da za utvrđivanje toga jesu li proizvod ili usluga neophodni da bi se poduzetniku omogućilo da obavlja svoju djelatnost na određenom tržištu treba istražiti postoje li proizvodi ili usluge koji predstavljaju alternativna rješenja, čak i ako su manje povoljni i ako postoje tehničke, regulatorne ili gospodarske prepreke koje su takve naravi da onemogućavaju ili barem nerazumno otežavaju razvijanje, eventualno u suradnji s drugim operaterima, alternativnih proizvoda ili usluga svakom poduzetniku koji namjerava poslovati na navedenom tržištu. U skladu s točkom 46. te presude kako bi se naposljetku moglo priznati postojanje prepreka gospodarske naravi, potrebno je barem utvrditi da razvijanje tih proizvoda ili usluga nije ekonomski isplativo za proizvodnju na razini usporedivoj s razinom poduzetnika koji nadzire postojeći proizvod ili uslugu.

Međutim, budući da se u predmetnom slučaju propisom koji se odnosi na sektor telekomunikacija utvrđuje pravni okvir koji se primjenjuje na taj sektor te tako pridonosi određivanju uvjeta tržišnog natjecanja u kojima telekomunikacijsko poduzeće obavlja svoje djelatnosti na predmetnim tržištima, navedeni je propis relevantan za primjenu članka 102. UFEU-a na postupanja tog poduzeća, osobito kako bi se ocijenilo predstavljaju li takva postupanja zlouporabu.

Tako, ako relevantni regulatorni okvir dugogodišnjem operateru na tržištu širokopojasnih telekomunikacijskih usluga jasno propisuje pristup svim zahtjevima za izdvajanje njegove lokalne petlje koje smatra razumnima i opravdanima kako bi na temelju toga alternativnim operaterima omogućio da nude vlastite usluge na maloprodajnom masovnom (ili potrošačkom) tržištu fiksnih širokopojasnih usluga, ne traži se da Komisija dokazuje da je takav pristup neophodan.

(t. 115.-117., 119., 121.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 178.-184., 207.-209.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 228.-231., 252.-254.)

6.      Kad je riječ o praksi kojom se pridonosi istiskivanju marži, ako poduzetnik u vladajućem položaju određuje visinu svojih cijena tako da njima pokriva većinu troškova u pogledu stavljanja proizvoda na tržište ili pružanja predmetnih usluga, konkurent koji je jednako učinkovit kao taj poduzetnik, u načelu, ima mogućnost konkurirati tim cijenama a da pritom ne ostvaruje gubitke koji su dugoročno nepodnošljivi.

Točno je da – ako je marža pozitivna – nije isključeno da Komisija u okviru ispitivanja isključujućeg učinka prakse određivanja cijena može dokazati da se primjenom navedene prakse zbog primjerice smanjene isplativosti predmetnim operaterima može barem dodatno otežati obavljanje djelatnosti na predmetnom tržištu. Međutim, s obzirom na postojanje pozitivnih marži u određenom razdoblju, Komisija ima posebnu obvezu u pogledu dokazivanja isključujućih učinaka do kojih dovodi praksa istiskivanja marži koja se stavlja na teret tužitelju za to razdoblje. Ta se sudska praksa može usporediti s člankom 2. Uredbe br. 1/2003, u skladu s kojim je u svakom postupku koji se odnosi na primjenu članka 102. UFEU-a teret dokazivanja za povredu tog članka na stranci ili tijelu koje prijavljuje povredu, odnosno, u predmetnom slučaju, na Komisiji.

U tom okviru, sama Komisijina tvrdnja da operateri koji su različiti od poduzetnika u vladajućem položaju razmatraju svoju sposobnost ostvarivanja razumnog prinosa na dulje razdoblje, koje traje nekoliko godina, ne može se smatrati takvim dokazom. Takva okolnost, pod uvjetom da se utvrdi, temelji se na ispitivanju buduće profitabilnosti, koja je nužno neizvjesna. Štoviše, takva tvrdnja ne čini dokaz isključujućih učinaka pobijane odluke i ne ispunjava zahtjev koji proizlazi iz načela pravne sigurnosti na temelju kojeg poduzetnik u vladajućem položaju treba moći ocijeniti jesu li njegova postupanja u skladu s člankom 102. UFEU-a. Iz tog istog razloga, utvrđivanje negativnih marži primjenom pristupa koji se odnosi na nekoliko razdoblja (višegodišnji) ne može dovesti u pitanje tu ocjenu jer je u ovom slučaju taj pristup doveo do takvog utvrđenja samo ponderiranjem pozitivnih marži za određenu godinu s negativnim maržama utvrđenima za druge godine.

(t. 257., 259., 261., 262., 264.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 280.-288., 295.-299., 308., 309., 311., 313., 321., 328, 332, 344, 357, 358, 362, 368, 384, 393, 396, 420.-423.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 432.-436., 439., 444.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 441.-444.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 473.-475.)