Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. travnja 2021. uputio cour d’appel de Bruxelles (Belgija) – AB, AB-CD/Z EF

(predmet C-265/21)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d’appel de Bruxelles

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: AB, AB-CD

Druga stranka u postupku: Z EF

Prethodna pitanja

1.    Treba li pojam „[stvari koje] se odnose na ugovore” u smislu članka 5. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim1 stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles I):

a.    tumačiti na način da se njime nalaže da se utvrdi pravna obveza koju je jedna osoba slobodnom voljom preuzela prema drugoj osobi i na kojoj se temelji tužiteljeva tužba, čak i ako tuženik nije slobodnom voljom preuzeo obvezu i/ili je nije preuzeo prema tužitelju?

b.    u slučaju potvrdnog odgovora, koliki treba biti stupanj povezanosti između pravne obveze preuzete slobodnom voljom te tužitelja i/ili tuženika?

2.    Podrazumijeva li pojam „tužba” na koju „se oslanja” tužitelj, poput kriterija koji se upotrebljava kako bi se odredilo je li tužba obuhvaćena stvarima koje se odnose na ugovore u smislu članka 5. stavka 1. Uredbe Bruxelles I ili stvarima „koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi-delikte” u smislu članka 5. stavka 3. iste uredbe (C-59/19, t. 32.), da se provjeri je li tumačenje pravne obveze preuzete slobodnom voljom neophodno za ocjenu osnovanosti tužbe?

3.    Je li tužba kojom tužitelj želi utvrditi da je on vlasnik imovine koja je u njegovu posjedu, pri čemu se poziva na dvostruki ugovor o prodaji, prvi ugovor koji je prvotni suvlasnik te imovine (suprug tuženice, koji je i prvotni suvlasnik) sklopio s tužiteljevim prodavateljem i drugi ugovor koji su sklopili potonji prodavatelj i tužitelj, obuhvaćena stvarima koje se odnose na ugovore u smislu članka 5. stavka 1. Uredbe Bruxelles I?

a.    Mijenja li se odgovor ovisno o tome poziva li se tuženik na činjenicu da prvi ugovor nije ugovor o prodaji, nego ugovor o ostavi?

b.    Ako je jedan od tih slučajeva obuhvaćen stvarima koje se odnose na ugovore, koji ugovor treba uzeti u obzir kako bi se odredilo koje je mjesto obveze koja je predmet tužbe.

4.     Treba li članak 4. Uredbe (EZ) br. 593/2008 od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I)2 tumačiti na način da se primjenjuje na slučaj na koji se odnosi treće prethodno pitanje i koji ugovor u tom slučaju valja uzeti u obzir?

____________

1 SL 2001., L 12, str. 1.

2 SL 2008., L 177, str. 6.