Žalba koju je 8. veljače 2024. podnio German Khan protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 29. studenoga 2023. u predmetu T-333/22, Khan/Vijeće
(predmet C-111/24 P)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Žalitelj: German Khan (zastupnici: T. Marembert i A. Bass, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije
Žalbeni zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine presudu Općeg suda od 29. studenoga 2023., Khan/Vijeće (T-333/22);
posljedično, meritorno razmotri tužbu i:
poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2022/429 od 15. ožujka 2022. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine, u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja;
poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2022/427 od 15. ožujka 2022. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine, u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja;
poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2022/1530 od 14. rujna 2022. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine, u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja;
poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2022/1529 od 14. rujna 2022. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine, u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja.
podredno, ukine presudu Općeg suda od 29. studenoga 2023., Khan/Vijeće (T-333/22) i vrati predmet na odlučivanje Općem sudu;
naloži Vijeću snošenje troškova u svakom slučaju.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti svoje žalbe žalitelj ističe osam žalbenih razloga:
Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 7. i 47. Povelje o temeljnim pravima, kao i povredi bitnih postupovnih zahtjeva i članka 36. Statuta Suda zbog nedovoljnog obrazloženja. Pobijanom se presudom krši žaliteljevo pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na ugled jer se propustilo ispitati sve argumente koji se odnose na netočnost navoda Vijeća u vezi s kriterijem (d) članka 2. stavka 1. Odluke 2014/145 kako je izmijenjena i člankom 3. stavkom 1. Uredbe 269/2014 kako je izmijenjena.
Drugim žalbenim razlogom prigovara se Općem sudu da je zanemario članak 2. stavak 1. točku (g) Odluke 2014/145 kako je izmijenjena i članak 3. stavak 1. točku (g) Uredbe 269/2014 kako je izmijenjena, jer je tumačenje pojma „vodećeˮ poslovne osobe u pobijanoj presudi pogrešno.
Treći žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 29. UEU-a i članka 215. stavka 2. UFEU-a. Pobijana presuda sadržava pogrešku jer se u njoj smatra da se predmetnim odredbama mogu sankcionirati kategorije osoba koje nisu dovoljno povezane s režimom na koji Unija želi izvršiti pritisak.
Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti, prava vlasništva i slobode poduzetništva. Tumačenje članka 2. stavka 1. točke (g) Odluke 2014/145 kako je izmijenjena i članka 3. stavka 1. točke (g) Uredbe 269/2014 kako je izmijenjena usvojeno pobijanom presudom nije u skladu s predviđenim načelima.
U okviru petog žalbenog razloga, Općem sudu se prigovara da je iskrivio značenje i doseg dokaza Vijeća br. 2 i žaliteljevog priloga C5 jer nije odgovorio na žaliteljevu argumentaciju. Osim toga, obrazloženje pobijane presude nedostatno je i proturječno, čime se krši članak 296. UFEU-a i članak 36. Statuta Suda.
Šesti i sedmi žalbeni razlog se oba temelje na povredi članka 2. stavka 1. točke (g) Odluke 2014/145 kako je izmijenjena i članka 3. stavka 1. točke (g) Uredbe 269/2014 kako je izmijenjena. Općem sudu prigovara se da je zbog nedostatnog obrazloženja iskrivio dokaze i da je povrijedio bitne postupovne zahtjeve i obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a te članka 36. Statuta Suda. S jedne strane, u donesenoj presudi se pogrešno samo na temelju toga što je Alfa banka stavljena na popis velikih poreznih obveznika zaključilo da je bankarski sektor izvor značajnih prihoda za rusku vladu.
S druge strane, tumačenje koje je u pobijanoj presudi dano pojmu gospodarskih sektora koji su „znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacijeˮ pogrešno je.
Naposljetku, osmi žalbeni razlog temelji se na navodnoj povredi načela poštenog suđenja i jednakosti stranaka, povredi načela kontradiktornosti, kao i na tome da Opći sud nije poštovao opseg svojeg sudskog nadzora. U pobijanoj presudi krše se navedena načela jer se u točki 104. smatra da je „priopćenje Interfaxa od 15. ožujka 2022. prema kojem je Alfa banka objavila promjenu u svojoj vlasničkoj strukturi i naznačila da tužitelj više nije ,suvlasnikʼ, sastavljeno bez ikakvog drugog popratnog službenog dokumenta, a osobito bez navođenja točnog datuma te promjene ili identiteta preuzimtelja tužiteljevih udjela, ne dokazuje prijenos tužiteljevih udjela ”, čime se žalitelja stavlja u očito nepovoljniji položaj.
____________