Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. ožujka 2015. uputio Landgericht Köln (Njemačka) – Reha Training Gesellschaft für Sport- und Unfallrehabilitation mbH protiv Gesellschaft für musikalische Aufführungs- und mechanische Vervielfältigungsrechte (GEMA)
(predmet C-117/15)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Landgericht Köln
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Reha Training Gesellschaft für Sport- und Unfallrehabilitation mbH
Tuženik: Gesellschaft für musikalische Aufführungs- und mechanische Vervielfältigungsrechte (GEMA)
Prethodna pitanja
1. Ocjenjuje li se pitanje postoji li priopćavanje javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/291 i/ili u smislu članka 8. stavka 2. Direktive 2006/1152 uvijek prema istim kriterijima, tj. da
- korisnik, potpuno svjestan posljedica svojeg ponašanja, djeluje kako bi trećim osobama omogućio pristup zaštićenom djelu koji one bez njegovog djelovanja ne bi imale,
- „javnost“ znači neodređen broj mogućih primatelja usluge i usto se mora sastojati od prilično velikog broja osoba, pri čemu neodređenost postoji ako je riječ o „osobama općenito“, dakle, ne o osobama koje pripadaju privatnoj skupini, a s „prilično velikim brojem osoba“ misli se na to da se mora prijeći određen minimalni prag i da prema tome premali ili posve neznatni broj uključenih osoba ne ispunjava taj kriterij, pri čemu nije samo relevantno koliko osoba istodobno ima pristup istom djelu, nego i koliko tih osoba zaredom ima pristup tom djelu;
- je riječ o novoj javnosti kojoj se priopćava djelo, dakle, za javnost koju autor djela nije uzeo u obzir kad je odobrio njegovo korištenje priopćavanjem javnosti, osim ako se naknadno priopćavanje obavlja posebnim tehničkim postupkom koji se razlikuje od postupka izvornog priopćavanja i
- nije nevažno služi li to korištenje stjecanju dobiti i da je usto javnost za to priopćavanje prijemčiva, tj. do nje se ne „dopire“ samo slučajno, pri čemu to nije nužna pretpostavka za priopćavanje javnosti?
2. Treba li pitanje postoji li priopćavanje javnosti, u slučajevima poput onoga iz glavnog postupka, u kojima operater rehabilitacijskog centra u prostorijama tog centra postavi televizijske prijamnike na koje šalje signal za prijenos i tako omogućuje prikazivanje televizijskih programa, ocijeniti u skladu s pojmom „priopćavanja javnosti“ iz članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 ili iz članka 8. stavka 2. Direktive 2006/115 ako se televizijskim programima koji su učinjeni dostupnima utječe na autorska i srodna prava velikog broja uključenih osoba, osobito skladatelja, tekstopisaca i glazbenih nakladnika, ali i umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i autora tekstova kao i njihovih nakladnika?3. Postoji li u slučajevima, poput onoga iz glavnog postupka, u kojima operater rehabilitacijskog centra u prostorijama tog centra postavi televizijske prijamnike na koje šalje signal za prijenos i tako omogućuje prikazivanje televizijskih programa svojim pacijentima, „priopćavanje javnosti“ u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/29 ili člankom 8. stavkom 2. Direktive 2006/115?4. U slučaju potvrdnog odgovora da u slučajevima poput onog iz glavnog postupka u tom smislu postoji priopćavanje javnosti: ustraje li Sud na svojoj sudskoj praksi da u slučajevima reprodukcije zaštićenih fonograma u okviru radiodifuzije za pacijente u stomatološkoj ordinaciji (vidjeti presudu od 15. ožujka 2012. u predmetu C-135/10, SCF ) ili sličnim ustanovama nije riječ o priopćavanju javnosti?
________________________1 Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17.,