Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. travnja 2024. uputio Gerechtshof Arnhem-Leeuwarden (Nizozemska) – Kazneni postupak protiv S.A.H.
(predmet C-235/24, Niesker1 )
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Gerechtshof Arnhem-Leeuwarden
Stranke glavnog postupka
S.A.H.
Druga stranka u postupku: Openbaar Ministerie
Prethodna pitanja
1. Treba li pojam „sud” u smislu članka 267. UFEU-a, u vezi s člankom 8. stavcima 2. do 4. i člankom 9. Okvirne odluke 2008/909/PUP1 , tumačiti na način da on obuhvaća i u tu svrhu određen nacionalni sud koji nije nadležno tijelo u smislu članka 8. stavka 1. Okvirne odluke i koji u pisanom postupku, načelno bez upuštanja osuđene osobe u postupak, odlučuje isključivo o pravnim pitanjima koja otvaraju članak 8. stavci 2. do 4. i članak 9. Okvirne odluke?
2. Treba li članak 47. Povelje tumačiti na način da osuđenoj osobi, u slučaju da se u postupku priznavanja u smislu Okvirne odluke 2008/909/PUP u tu svrhu određenom nacionalnom sudu u državi kojoj je presuda proslijeđena radi priznanja i izvršenja povjeri ocjena aspekata navedenih u članku 8. stavcima 2. do 4. i članku 9. te okvirne odluke, osim mogućnosti da izrazi svoje mišljenje u državi u kojoj je presuda donesena u skladu s člankom 6. stavkom 3. Okvirne odluke 2008/909/PUP treba omogućiti i djelotvoran pravni lijek u državi kojoj je presuda proslijeđena radi priznanja i izvršenja?
U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje:
3. Treba li članak 47. Povelje, s obzirom na Okvirnu odluku 2008/909/PUP, tumačiti na način da je u pogledu djelotvornog pravnog lijeka u državi kojoj je presuda proslijeđena radi priznanja i izvršenja dovoljno ako osuđena osoba može pismeno izraziti svoje mišljenje ili prije sudske ocjene i odluke o priznavanju ili nakon donošenja odluke o priznavanju u okviru preispitivanja prvotne ocjene?
I
4. Treba li članak 47. Povelje, s obzirom na Okvirnu odluku 2008/909/PUP, tumačiti na način da osuđenoj osobi koja nema dostatna financijska sredstva i kojoj je potrebna pomoć kako bi se osigurao učinkovit pristup pravosuđu treba osigurati pravnu pomoć u državi kojoj je presuda proslijeđena radi priznanja i izvršenja, čak i ako to nije predviđeno zakonom?
5. Treba li kriterij iz članka 8. stavka 3. Okvirne odluke 2008/909/PUP tumačiti na način da je prilikom pretvaranja kazne ili mjere – zato što ona zbog svoje vrste nije u skladu s pravom države kojoj je presuda proslijeđena radi priznanja i izvršenja – potrebno ispitati koju bi mjeru sud države kojoj je presuda proslijeđena radi priznanja i izvršenja najvjerojatnije izrekao da je osuđujuća presuda donesena u državi kojoj je presuda proslijeđena radi priznanja i izvršenja ili treba provesti ispitivanje, prema potrebi nakon što se zatraže dodatne informacije, u okviru kojeg će se razmotriti činjenični kontekst mjere u državi u kojoj je presuda donesena?
6. Na koji način i u kojem opsegu država kojoj je presuda proslijeđena radi priznanja i izvršenja treba u slučaju eventualne ponovne ocjene zabrane izricanja strože kazne u skladu s člankom 8. stavkom 4. Okvirne odluke 2008/909/PUP uzeti u obzir događaje i informacije koji se odnose na razdoblje nakon odluke o priznavanju?
____________
1 Naziv ovog predmeta izmišljen je. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne od stranaka u postupku.
1 Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL 2008., L 327, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 111.)