Language of document : ECLI:EU:T:2016:335

Spojeni predmeti T‑426/10 do T‑429/10 i T‑438/12 do T‑441/12

(objavljeno u ulomcima)

Moreda‑Riviere Trefilerías, SA i dr.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Gospodarska jedinica – Izravno sudjelovanje u povredi – Izvedena odgovornost društava majki – Pravno sljedništvo poduzetnika – Složena povreda – Jedinstvena i trajna povreda – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Načela zabrane retroaktivnosti i zakonitosti kazni – Olakotne okolnosti – Sposobnost plaćanja – Prava obrane – Obveza obrazlaganja – Zahtjev za ponovnu ocjenu – Nemijenjanje činjeničnih okolnosti – Dopis o odbijanju – Nedopuštenost”

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 2. lipnja 2016.

Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Odluka glavnog direktora za tržišno natjecanje Komisije kojom se odlučuje o zahtjevu za ponovnu ocjenu sposobnosti plaćanja poduzetnika kažnjenih novčanom kaznom zbog povrede pravila tržišnog natjecanja – Podnošenje tog zahtjeva nakon Komisijine odluke – Nepostojanje novih i bitnih činjenica – Nedopuštenost

(čl. 263. UFEU‑a; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)

U slučaju zahtjeva poduzetnika kojima je izrečena novčana kazna zbog povrede pravila tržišnog natjecanja, kojim se zahtijeva da im se odobri smanjenje novčane kazne kako bi se uzela u obzir njihova sposobnost plaćanja, u smislu točke 35. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, iako Komisija ne može s pravom smatrati da poduzetnik podnošenje novog zahtjeva za ocjenu svoje sposobnosti plaćanja može opravdati samo činjenicom pogoršanja svoje financijske situacije, ipak, kada je jedina promjena u odnosu na činjenično stanje koje je Komisija ispitala u trenutku kad je ocjenjivala sposobnost plaćanja poduzetnika poboljšanje njegove financijske situacije, poduzetnik od Komisije ne može zahtijevati da preispita stajalište koje je prethodno zauzela. U takvoj situaciji Komisijino odbijanje tog zahtjeva za ponovnu ocjenu posljedično ne predstavlja akt koji se može pobijati.

Tako u slučaju kad je administraciji podnesen zahtjev za preispitivanje prethodno donesene odluke treba napraviti razliku između pitanja ispitivanja činjenične i pravne situacije u kojoj se nalazi predmetna osoba i preispitivanja prijašnje odluke. Administracija je tek po završetku ispitivanja situacije predmetne osobe, kada utvrdi da je došlo do njezine bitne činjenične ili pravne promjene, dužna preispitati svoju odluku. S druge strane, ako nema bitne promjene činjeničnih ili pravnih okolnosti, administracija nije dužna preispitati svoje odluke te stajalište kojim je odbila zahtjev za preispitivanje podnesen u tim okolnostima nema karakter odluke, tako da tužbu podnesenu protiv takvog stajališta treba odbaciti kao nedopuštenu jer je podnesena protiv akta koji se ne može pobijati. Međutim, ocjena administracije da predmetna osoba nije iznijela nove činjenice ni dokazala bitnu promjenu svoje činjenične i pravne situacije može biti predmet nadzora suda Unije.

(t. 556., 557.)