Predmet T‑283/08 P‑DEP
Pavlos Longinidis
protiv
Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop)
„Postupak – Odmjeravanje troškova – Nagrada za rad odvjetnika – Odvjetničko zastupanje tijela Unije – Paušalna naknada – Putni troškovi i troškovi boravka agenta – Troškovi prevođenja – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Imovinsko stanje tužitelja“
Sažetak – Rješenje Općeg suda (žalbeno vijeće) od 11. prosinca 2014.
1. Sudski postupak – Troškovi – Spor o troškovima čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Nepostojanje zahtjeva da stranka kojoj je naloženo snošenje troškova odbije zahtjev za naknadu troškova
(Poslovnik Općeg suda, čl. 92. st. 1.)
2. Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Elementi koje treba uzeti u obzir – Imovinsko stanje stranke kojoj je naloženo snošenje troškova – Isključenje
(Poslovnik Općeg suda, čl. 91. t. (b))
3. Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Neizbježni troškovi nastali strankama – Pojam – Nagrada za rad koju institucija, tijelo, ured ili agencija isplaćuje svojem odvjetniku – Uključenost – Povreda načela jednakog postupanja među tužiteljima zbog korištenja uslugom odvjetnika u određenim predmetima, a u drugima ne – Nepostojanje
(Statut Suda, čl. 19. st. 1. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 91. t. (b))
4. Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Odmjeravanje na temelju preciznih podataka koje dostavi podnositelj ili, ako to ne učini, na temelju pravedne procjene suda Unije – Paušalna naknada odvjetnika – Nepostojanje utjecaja na diskrecijsku ocjenu suda
(Poslovnik Općeg suda, čl. 91. t. (b))
5. Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Intervencija više odvjetnika – Uvjet – Postojanje posebnih okolnosti (Poslovnik Općeg suda, čl. 91. t. (b))
6. Sudski postupak – Troškovi – Odmjeravanje – Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti – Pojam – Neizbježni troškovi nastali strankama – Vanjski troškovi prevođenja u vezi s prijevodima postupovnih dokumenata koje su predale institucije Unije – Isključenje
(Uredba Vijeća br. 1, kako je izmijenjena Uredbom br. 517/2013, čl. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 35. st. 3., čl. 43. st. 2. i čl. 91. t. (b))
1. Sukladno članku 92. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, o sporu o troškovima čiju je naknadu moguće tražiti Opći sud, na zahtjev zainteresirane stranke, a nakon što sasluša očitovanja druge stranke, odlučuje rješenjem protiv kojeg nije dopušten pravni lijek.
Kako bi se izbjeglo ukidanje svrhe postupka predviđenog u toj odredbi, čiji je cilj da se konačno odluči o troškovima postupka, ne može se smatrati da spor u smislu navedenog članka nastaje samo kad stranka kojoj je upućen zahtjev za naknadu troškova koje plati stranka koja je uspjela u sporu isti izričito i u cijelosti odbije.
(t. 12., 13.)
2. Iz članka 92. točke (b) Poslovnika Općeg suda proizlazi da su troškovi čiju je naknadu moguće tražiti ograničeni, s jedne strane, na troškove nastale u svrhu postupka pred Općim sudom i, s druge strane, na troškove koji su u tu svrhu bili nužni. U tom pogledu, Opći sud mora slobodno ocijeniti predmetne podatke, vodeći računa o predmetu i prirodi spora, o njegovoj važnosti u odnosu na pravo Unije kao i teškoćama predmeta, opsegu posla koji je parnični postupak mogao prouzročiti agentima ili savjetnicima uključenima u postupak te gospodarskim interesima koje stranke imaju u tom sporu. Određujući troškove čiju je naknadu moguće tražiti, Opći sud vodi računa o svim okolnostima slučaja sve do trenutka objave rješenja o troškovima postupka, uključujući nužne troškove u postupku odmjeravanja troškova.
Naprotiv, imovinsko stanje stranke kojoj je naloženo snošenje troškova nije jedan od kriterija u odnosu na koje sud Unije u okviru postupka odmjeravanja troškova određuje iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti.
(t. 19.‑21., 67.)
3. Iz članka 19. prvog stavka Statuta Suda, koji se pred Općim sudom primjenjuje na temelju članka 53. prvog stavka tog statuta, proizlazi da se institucije Unije, kad je riječ o načinu na koji žele biti zastupane ili asistenciji kojom se žele koristiti pred sucem Unije, slobodno mogu koristiti pomoći odvjetnika. U svrhe primjene te odredbe Statuta, tijela Unije valja izjednačiti s tim institucijama.
Dakle, iako činjenica da su tijelo Unije zastupali agent i vanjski odvjetnik ne utječe na eventualnu mogućnost traženja naknade predmetnih troškova, s obzirom na to da ih se načelno ne može isključiti, ona može utjecati na određivanje iznosa troškova nastalih u svrhu postupka koji će se in fine nadoknaditi. U tom pogledu, ne može biti riječi o povredi načela jednakog postupanja među tužiteljima kada se tuženo tijelo Unije odluči koristiti uslugama odvjetnika u određenim predmetima, dok ga u drugima predstavljaju njegovi agenti.
Naime, drukčija ocjena, kojom bi se pravo tijela Unije da zahtijeva ukupnu ili dio nagrade plaćene odvjetniku uvjetovalo dokazivanjem objektivne nužnosti korištenja njegovim uslugama, predstavljala bi zapravo neizravno ograničenje slobode zajamčene člankom 19. prvim stavkom Statuta Suda i uključivala bi obvezu suda Unije da svojom ocjenom zamijeni ocjenu institucija i tijela odgovornih za organizaciju vlastitih službi. Takav zadatak nije spojiv ni s člankom 19. prvim podstavkom Statuta Suda ni s ovlašću unutarnje organizacije koju imaju institucije i tijela Unije kad je riječ o vođenju svojih predmeta pred sudovima Unije.
(t. 24.‑26.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 28., 31.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 50.)
6. Troškovi prijevoda, koje su institucije i tijela Unije dužne podnijeti Općem sudu na temelju članka 43. stavka 2. Poslovnika, ne mogu se smatrati troškovima čiju je naknadu moguće tražiti. Konačno, Opći sud samo u odnosu na intervenijente, pod određenim uvjetima, priznaje nužnost troškova prevođenja.
U tom smislu, kad je riječ o tužbi podnesenoj na grčkom jeziku protiv tijela Unije čiji zastupnici ne govore taj jezik i koji su se koristili uslugama vanjskog odvjetnika koji govori grčki, korištenje tim odvjetnikom valja smatrati dovoljnim da omogući tom tijelu rad na grčkom u okviru sudskog postupka, sukladno obvezama koje propisuju članak 35. stavak 3. Poslovnika Općeg suda i članak 1. Uredbe br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici, kako je izmijenjena Uredbom br. 517/2013. Međutim, kada bi se priznalo da su troškovi prevođenja troškovi čiju je naknadu moguće tražiti, došlo bi do diskriminacije na osnovi jezika, s obzirom na to da ti troškovi ne bi nastali tijelu Unije da je tužitelj izabrao drugi jezik postupka koji to tijelo poznaje.
(t. 61., 62., 64.)