Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. studenoga 2023. uputio Juzgado de Primera Instancia nº 8 de Donostia – San Sebastián (Španjolska) – FG/Caja Rural de Navarra SCC
(predmet C-699/23)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Juzgado de Primera Instancia nº 8 de Donostia – San Sebastián
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: FG
Tuženik: Caja Rural de Navarra SCC
Prethodna pitanja
Protivi li se načelu transparentnosti naplata „naknade za obradu zahtjeva” za usluge koje je pružio prodavatelj robe ili pružatelj usluga i koje nije detaljno odredio ni u pogledu sadržaja ni u pogledu vremena utrošenog na pojedinu uslugu, zbog čega potrošač ne može provjeriti, s jedne strane, je li njihova naplata u skladu s ugovorenim ili utvrđenim u cjeniku ili, u svakom slučaju, je li iznos razuman s obzirom na vrstu usluge te, s druge strane, ne dolazi li do podudaranja određenih usluga, ne plaća li usluge koje su već obuhvaćene redovnom kamatnom stopom i ne naplaćuje li prodavatelj robe ili pružatelj usluga neku drugu uslugu dvaput?
Protivi li se načelu transparentnosti to da prodavatelj robe ili pružatelj usluga, prilikom oglašavanja kamatne stope koju nudi za potrošačke hipotekarne kredite, ne oglasi i „naknadu za obradu zahtjeva” koju je nužno platiti u trenutku potpisivanja oglašenog ugovora, osobito ako se navedena naknada naplaćuje u poznatom, prethodno utvrđenom i nepromjenjivom postotku odobrenog iznosa, neovisno o njegovoj visini?
Ako su ispitivanje zahtjeva i njegova obrada, prikupljanje i analiza podataka o solventnosti podnositelja zahtjeva i njegovoj mogućnosti otplate zajma za njegova cijelog trajanju te ocjena podnesenih jamstava među uslugama koje se naplaćuju u okviru naknade za obradu zahtjeva kad se zahtjev za zajam odobri pa zajam ugovori, i ako se iste usluge ne naplaćuju kad se zahtjev za zajam odbije, treba li smatrati da je riječ o uslugama povezanima s bankovnom djelatnosti, koje su dio sigurnosnog protokola i čiji trošak mora snositi financijska institucija, kako se to smatra u Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine1 ?
U slučaju da se naknadom za obradu zahtjeva naplaćuju usluge koje nisu povezane s djelatnosti institucije zajmodavca, pa ih se plaća odvojeno od redovne kamatne stope, ne bi li navedena institucija stoga potrošaču trebala uručiti odgovarajući račun sa stavkama i pripadajućim PDV-om za sve pružene usluge?
Protivi li se načelu transparentnosti to da prodavatelj robe ili pružatelj usluga, koji je propisao plaćanje naknade za obradu zahtjeva kao cijenu za niz vrlo konkretnih usluga, nema i potrošaču prije potpisivanja ugovora ne dostavi cjenik/broj sati za svaku od tih usluga, tako da potrošač može, s jedne strane, unaprijed znati koliki će biti konačni trošak njegova ugovora o zajmu te, s druge strane, usporediti cijenu navedenih usluga s cijenama koje nude drugi prodavatelji robe ili pružatelji usluga?
Je li u skladu s načelom transparentnosti to da prodavatelj robe ili pružatelj usluga niz vrlo konkretnih usluga, koje su nužne za potpisivanje ugovora koji nastoje ostvariti obje strane, naplati tako da oduzme postotak ukupnog iznosa odobrenog zajma, pa se istovjetna usluga, koju pruža isti broj osoba u istom razdoblju, obračunava kao „naknada za obradu zahtjeva” u različitim iznosima, ovisno o visini odobrenog zajma u konkretnom slučaju?
Protivi li se članku 4. stavku 2. Direktive 93/13/EEZ 1 test transparentnosti u kojem se nepoštenost odredbe o naknadi za obradu zahtjeva ocjenjuje ovisno o tome premašuje li navedena naknada određen iznos koji proizlazi iz statističkih podataka o njezinoj visini dostupnih na internetu?.
Protivi li se članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive 93/13/EEZ nacionalna sudska praksa u skladu s kojom se neproporcionalnost naknade za obradu zahtjeva utvrđuje na temelju visine naknada za obradu zahtjeva koje su se, prema statističkim podacima, u određenom razdoblju naplaćivale u Španjolskoj, i koje su se uvele u trenutku kad se u Španjolskoj nad odredbama koje uključuju takvu naknadu za obradu zahtjeva nije provodio nadzor nepoštenosti?
Protivi li se načelu djelotvornosti to da prodavatelj robe ili pružatelj usluga, kad je riječ o ugovorima potpisanima prije nego što je Kraljevina Španjolska u nacionalni pravni poredak prenijela Direktivu 2014/17/EU, naplati naknadu za obradu zahtjeva kojom se podmiruju ocjena solventnosti mogućeg zajmoprimca i izvedivost transakcije, ako takva ocjena nakon prenošenja navedene direktive za mogućeg zajmoprimca više ne može predstavljati nikakav trošak?
Treba li članak 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ tumačiti na način da mu se protivi nacionalna sudska praksa kao što je sudska praksa Tribunala Supremo (Vrhovni sud) uspostavljena presudom 816/2023 od 29. svibnja, u skladu s kojom nije nužno da se prilikom nadzora nepoštenosti odredbe o „naknadi za obradu zahtjeva” utvrdi koje se usluge naplaćuju u okviru naknade za obradu zahtjeva niti po kojoj se cijeni obračunavaju, nego se u okviru tog nadzora nepoštenosti samo provjerava je li u navedenoj odredbi jasno naveden iznos koji potrošač treba platiti i je li on viši od iznosa koji je određen kao neproporcionalan?
____________
1 Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 60, str. 34. i ispravci SL 2015., L 65., str. 22. i SL 2015., L 246, str. 11.)
1 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. i ispravak SL 2024./90009, L)