Spojeni predmeti T‑22/13 i T‑23/13

(objavljeno u ulomcima)

Senz Technologies BV

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM)

„Dizajn Zajednice – Postupak povodom ništavosti – Registrirani dizajni Zajednice koji predstavljaju kišobrane – Razlog ništavosti – Otkrivanje ranijeg dizajna – Raniji dizajn koji predstavlja američki patent – Poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru – Upućeni korisnik – Stupanj pažnje upućenog korisnika – Modni proizvodi – Stupanj slobode dizajnera – Individualni karakter – Različit ukupan dojam – Zahtjev za proglašenje ništavosti“

Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 21. svibnja 2015.

1.      Dizajni Zajednice – Razlozi za ništavost – Nedostatak individualnog karaktera – Otkrivanje javnosti – Iznimka – Činjenice o kojima poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru iz opravdanih razloga nisu mogli imati saznanja – Događaji koji su se odvili izvan područja Unije – Kriteriji za ocjenu

(Uredba Vijeća br.º 6/2002, čl. 7. st. 1.)

2.      Dizajni Zajednice – Razlozi za ništavost – Nedostatak individualnog karaktera – Otkrivanje javnosti – Nepostojanje proizvodnje ranijeg dizajna – Učinak – Pretpostavke

Uredba Vijeća br.º 6/2002, čl. 7. st. 1.)

1.      Iz članka 7. stavka 1. Uredbe br.º 6/2002 o dizajnu Zajednice proizlazi da se smatra da je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti kad stranka koja tvrdi da je otkriven dokaže postojanje događaja kojima se čini to otkrivanje. Kako bi se pobila ta pretpostavka, stranka koja osporava otkrivanje treba u dovoljnoj pravnoj mjeri dokazati da su okolnosti u tom slučaju mogle opravdano predstavljati prepreku tomu da su ti događaji mogli biti poznati poslovnim krugovima specijaliziranima u dotičnom sektoru u redovitom poslovanju.

Pretpostavka propisana člankom 7. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002 primjenjuje se neovisno o mjestu gdje su se dogodili događaji kojima se čini to otkrivanje jer iz prve rečenice tog članka proizlazi da nije potrebno da su događaji kojima se čini to otkrivanje nastali na području Unije kako bi se smatralo da je dizajn učinjen dostupnim javnosti u cilju primjene članaka 5. i 6. te uredbe.

Pitanje jesu li osobe koje čine dio poslovnih krugova specijaliziranih u dotičnom sektoru mogle s opravdanim razlozima imati saznanja o događajima koji su se odvili izvan područja Unije je činjenično pitanje, a odgovor na njega ovisi o procjeni okolnosti svojstvenih svakom predmetu.

Kako bi se provela ta ocjena, valja ispitati može li se na temelju činjeničnih elemenata, koje treba podnijeti stranka koja osporava otkrivanje, smatrati da ti poslovni krugovi nisu imali stvarne mogućnosti saznati za postojanje događaja kojima se čini to otkrivanje, uzimajući u obzir ono što se može zahtijevati od tih poslovnih krugova kako bi imali saznanje o prijašnjem stanju stvari. Ti se činjenični elementi mogu, kao iznimka, odnositi na sastav poslovnih krugova, njihove kvalifikacije, običaje i ponašanja, opseg njihovih djelatnosti, njihovu prisutnost na događajima na kojima su dizajni predstavljeni, obilježja dizajna u pitanju, kao što je njihova međuovisnost s drugim proizvodima ili sektorima, i obilježja proizvoda u koje je dizajn u pitanju uklopljen, među ostalim, i stupanj stručnosti dotičnog proizvoda. U svakom slučaju, dizajn ne može biti učinjen dostupnim u redovitom poslovanju ako bi ga poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru mogli otkriti samo slučajno.

(t. 26.‑29.)

2.      Članak 7. stavak 1. Uredbe br.º 6/2002 o dizajnu Zajednice ni u kojem slučaju ne zahtijeva da je raniji dizajn bio u upotrebi u svrhu proizvodnje ili stavljanja proizvoda na tržište.

Međutim, činjenica da dizajn nije bio sadržan u proizvodu bila bi važna samo pod pretpostavkom da je utvrđeno da se poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru općenito nisu savjetovali s registrima patenata ili da poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru uglavnom nisu pridavali važnost patentima. Pod takvim pretpostavkama, argument o nepostojanju proizvoda obuhvaćenih ranijim patentom na tržištu činio bi malo vjerojatnom činjenicu da su poslovni krugovi u dotičnom sektoru mogli imati saznanja o ranijem patentu putem drugih podataka.

(t. 36., 37.)