RJEŠENJE POTPREDSJEDNICE SUDA
21. svibnja 2021.(*)
„Privremena pravna zaštita – Članak 279. UFEU‑a – Zahtjev za privremene mjere – Okoliš – Direktiva 2011/92/EU – Procjena utjecaja određenih projekta na okoliš – Djelatnosti iskopavanja lignita u površinskom rudniku – Rudnik lignita Turów (Poljska)”
U predmetu C‑121/21 R,
povodom zahtjeva za određivanje privremenih mjera na temelju članka 279. UFEU‑a, podnesenog 26. veljače 2021.,
Češka Republika, koju zastupaju M. Smolek, J. Vláčil i L. Dvořáková, u svojstvu agenata,
tužitelj,
protiv
Republike Poljske, koju zastupa B. Majczyna, u svojstvu agenta,
tuženika,
POTPREDSJEDNICA SUDA,
saslušavši nezavisnog odvjetnika P. Pikamäea,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Svojim zahtjevom za privremenu pravnu zaštitu Češka Republika zahtijeva od Suda da Republici Poljskoj naloži da, sve dok Sud ne donese presudu o meritumu, odmah prekine djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów (Poljska).
2 Taj je zahtjev podnesen u okviru tužbe zbog povrede obveze podnesene na temelju članka 259. UFEU‑a, koju je Češka Republika podnijela 26. veljače 2021. i kojom se zahtijeva utvrđenje da je Republika Poljska povrijedila obveze koje ima na temelju:
– članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL 2012., L 26, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27., str. 3.), kako je ispravljena Direktivom 2014/52/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. (SL 2014., L 124, str. 1.) (u daljnjem tekstu: Direktiva PUO), u vezi s člankom 4. stavcima 4. do 6., člankom 5. stavcima 1. i 2., kao i člancima 6. do 9. te direktive, time što je odobrila produljenje iskopavanja lignita za vrijeme od šest godina a da nije izvršila procjenu utjecaja na okoliš;
– članka 6. stavaka 2. do 7., članka 7. stavka 5., članaka 8. i 9. kao i članka 11. stavka 1. Direktive PUO, time što je dopustila isključenje zainteresirane javnosti iz postupka dodjele odobrenja za iskopavanje;
– članka 11. stavka 1. Direktive PUO, time što je odluku područnog ravnatelja za zaštitu okoliša u Wrocławu (Poljska) od 21. siječnja 2020. o okolišnim uvjetima za projekt nastavka iskopavanja nalazišta lignita Turów do 2044. (u daljnjem tekstu: odluka PUO) proglasila neposredno izvršnom;
– članka 4. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i točke (b) podtočke ii. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL 2000., L 327, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.), time što u odluku PUO nije uvrstila mogući postupak u slučaju neodobravanja izuzetaka za dotična vodna tijela na temelju članka 4. stavka 5. te direktive;
– članka 6. stavaka 2. do 7., članka 7. stavaka 1., 2. i 5. te članka 8. Direktive PUO, time što nije omogućila sudjelovanje zainteresirane javnosti i Češke Republike u postupku koji je doveo do donošenja odluke ministra za klimu Republike Poljske od 20. ožujka 2020. o izmjeni odobrenja br. 65/94 za iskopavanje lignita iz nalazišta Turów, kojom je za šest godina produljeno odobrenje za iskopavanje lignita u tom rudniku (u daljnjem tekstu: odobrenje za iskopavanje lignita do 2026.);
– članka 9. stavaka 1. i 2. Direktive PUO, time što nije objavila odobrenje za iskopavanje lignita do 2026. i što ga nije dostavila Češkoj Republici u razumljivom obliku;
– članka 11. stavka 1. Direktive PUO, time što nije omogućila sudski nadzor nad odobrenjem za iskopavanje lignita do 2026.;
– članka 7. Direktive 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL 2003., L 41, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 128.), time što nije objavila odobrenje za iskopavanje lignita do 2026.;
– načela lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU‑a, time što nije pružila potpune informacije u odnosu na postupak izdavanja odobrenja za iskopavanje lignita do 2026.;
– članka 2. stavka 1. Direktive PUO, u vezi s člankom 4. stavkom 1. te direktive, time što odluku PUO nije u dovoljnoj mjeri uzela u obzir u odobrenju za iskopavanje lignita do 2026.;
– članka 8.a stavka 1. točke (b) Direktive PUO, time što u odobrenju za iskopavanje lignita do 2026. nije dovoljno utvrdila sve okolišne uvjete.
3 Republika Poljska 6. travnja 2021. podnijela je svoja pisana očitovanja o zahtjevu za određivanje privremenih mjera.
4 Potpredsjednica Suda mjerom upravljanja postupkom od 19. travnja 2021. uputila je Republici Poljskog pitanja radi davanja pisanog odgovora, na koja je ta država članica odgovorila dopisom od 26. travnja 2021.
Pravni okvir
Pravo Unije
5 Članak 1. Direktive PUO predviđa:
„1. Ova se Direktiva odnosi na procjenu učinaka na okoliš onih javnih i privatnih projekata koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš.
2. Za potrebe ove Direktive:
(a) ‚projekt’ znači:
– izvođenje građevinskih radova ili ostalih instalacija ili sustava,
– ostali zahvati u prirodnom okruženju i krajobrazu, uključujući i one koji uključuju vađenje mineralnih resursa;
[...]
(c) ‚odobrenje za provedbu projekta’ znači odluka nadležnog tijela ili više njih koja nositelju projekta daje pravo da nastavi s projektom;
[...]”
6 Članak 2. stavak 1. te direktive određuje:
„Države članice usvajaju sve potrebne mjere kako bi se prije davanja odobrenja za provedbu projekta osiguralo da se projekti koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš, između ostalog na temelju njihove prirode, veličine ili lokacije, podvrgnu obvezi ishođenja odobrenja za provedbu projekta i procjeni u pogledu njihovih utjecaja na okoliš. Ti su projekti definirani u članku 4.”
7 Članak 4. stavci 1. do 3. navedene direktive određuju:
„1. U skladu s člankom 2. stavkom 4., projekti koji su navedeni u Prilogu I. podliježu procjeni u skladu s člancima od 5. do 10.
2. U skladu s člankom 2. stavkom 4., za projekte koji su navedeni u Prilogu II. države članice određuju podliježu li procjeni u skladu s člancima 5. do 10. Države članice to određuju:
(a) pojedinačnim ispitivanjem;
ili
(b) pragovima ili kriterijima koje utvrđuje država članica.
Države članice se mogu odlučiti za primjenu oba postupka iz točaka (a) i (b).
3. Pri provedbi pojedinačnog pregleda ili određivanju pragova ili kriterija za potrebe stavka 2. moraju se uzeti u obzir relevantni kriteriji odabira navedeni u Prilogu III. [...]”
8 U točki 19. Priloga I. Direktivi PUO, naslovljenog „Projekti iz članka 4. stavka 1.”, spominju se „[k]amenolomi i površinski kopovi na lokaciji površine iznad 25 hektara, ili vađenje treseta na lokaciji površine iznad 150 hektara”, a u njegovoj točki 24. „[s]vaka izmjena ili proširenje projekata navedenih u ovom Prilogu ako ta izmjena ili proširenje prelazi neki od pragova navedenih u ovom prilogu”.
9 U točki 2. podtočki (a) Priloga II. toj direktivi, naslovljenog „Projekti iz članka 4. stavka 2.”, spominju se „[k]amenolomi i površinski kopovi, te vađenje treseta (projekti koji nisu uključeni u Prilog I.)”, u njegovoj točki 2. podtočki (e) „[p]ovršinska industrijska postrojenja za vađenje ugljena, nafte, prirodnog plina i željezne rude te bituminoznog škriljevca” i u njegovoj točki 13. podtočki (a) „[s]vaka izmjena ili proširenje projekata iz Priloga I. ili ovog Priloga, već odobrena, izvršena ili u postupku izvršenja, koja bi mogla imati značajne štetne učinke na okoliš (izmjene ili proširenja koja nisu uključena u Prilog I.”.
Poljsko pravo
10 Članak 72. stavak 2. ustawe o udostępnianiu informacji o środowisku i jego ochronie, udziale społeczeństwa w ochronie środowiska oraz o ocenach oddziaływania na środowisko (Zakon o stavljanju na raspolaganje informacija o okolišu i o njegovoj zaštiti, o sudjelovanju javnosti u zaštiti okoliša i o procjeni utjecaja na okoliš) od 3. listopada 2008. (Dz. U. br. 199, stavka 1227., u daljnjem tekstu: Zakon o informacijama o okolišu) određuje:
„Uvjet u vezi s odlukom o okolišnim uvjetima ne primjenjuje se na izmjene:
[...]
(2) koncesije ili odluke iz odjeljka 1. točaka 4. i 5. uključujući:
[...]
(k) jedno produljenje do 6 godina valjanosti koncesije za iskopavanje lignita, ako je produljenje koncesije obrazloženo racionalnim upravljanjem nalazištem bez proširenja područja primjene koncesije;
[...]”
Okolnosti spora i predsudski postupak
11 Površinski rudnik lignita Turów nalazi se na poljskom državnom području, u blizini granica s Češkom Republikom i Saveznom Republikom Njemačkom.
12 Dana 27. travnja 1994. nadležna poljska tijela dodijelila su društvu PGE Elektrownia Bełchatów S. A., koje je postalo društvo PGE Górnictwo i Energetyka Konwencjonalna S. A. (u daljnjem tekstu: operator), koncesiju za djelatnost iskopavanja za taj rudnik u trajanju od 26 godina, to jest do 30. travnja 2020.
13 Dana 24. listopada 2019. operator je na temelju članka 72. stavka 2. Zakona o informacijama o okolišu podnio zahtjev za produljenje te koncesije za razdoblje od šest godina.
14 Dana 21. siječnja 2020. područni ravnatelj za zaštitu okoliša u Wrocławu donio je odluku PUO te je 23. siječnja 2020. proglasio tu odluku neposredno izvršnom. Dana 24. siječnja 2020. operator je priložio odluku PUO zahtjevu za produljenje koncesije za iskopavanje, podnesenom 24. listopada 2019.
15 Odlukom od 20. ožujka 2020. ministar za klimu Republike Poljske izdao je odobrenje za iskopavanje lignita do 2026. na temelju članka 72. stavka 2. Zakona o informacijama o okolišu.
16 Budući da je smatrala da je Republika Poljska izdavanjem tog odobrenja povrijedila pravo Unije u više pogleda, Češka Republika je 30. rujna 2020. uputila predmet Europskoj komisiji na temelju članka 259. UFEU‑a.
17 Dana 30. listopada 2020. Republika Poljska dostavila je svoja očitovanja. Dana 13. studenoga 2020. te su dvije države članice iznijele svoja usmena očitovanja na raspravi koju je organizirala Komisija.
18 Komisija je 17. prosinca 2020. izdala obrazloženo mišljenje u kojem je Republici Poljskoj prigovorila više povreda prava Unije. Konkretno, Komisija je smatrala da je donijevši odredbu koja omogućava da se do šest godina produlji odobrenje za iskopavanje lignita bez ishođenja procjene utjecaja na okoliš ta država članica povrijedila članak 4. stavke 1. i 2. Direktive PUO.
19 Dana 26. veljače 2021. Češka Republika podnijela je tužbu zbog povrede obveze spomenutu u točki 2. ovog rješenja.
Zahtjevi stranaka
20 Češka Republika od Suda zahtijeva da:
– naloži Republici Poljskoj da odmah prekine djelatnosti iskopavanja u rudniku Turów, i
– naloži Republici Poljskoj snošenje troškova.
21 Republika Poljska od Suda zahtijeva da:
– odbaci zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kao očito nedopušten;
– podredno, odbije zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kao neosnovan, i
– naloži Češkoj Republici snošenje troškova.
O zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu
Dopuštenost
22 Republika Poljska ističe da je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu koju je Češka Republika podnijela očito nedopušten jer njime nije dokazano postojanje izravne i uske povezanosti između zatraženih privremenih mjera i povreda prava Unije navedenih u njezinoj glavnoj tužbi.
23 U tom pogledu Republika Poljska tvrdi, u biti, da ako se glavna tužba prihvati, ta okolnost ne bi nužno zahtijevala prekid djelatnosti iskopavanja u rudniku Turów. Naime, ona bi na temelju provedbenih mjera bila dužna samo otkloniti povrede i praznine kojima je zahvaćena odluka PUO kao i odobrenje za iskopavanje lignita do 2026.
24 No, Republika Poljska podsjeća da je u predmetu povodom kojeg je donesena presuda od 29. srpnja 2019., Inter‑Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen (C‑411/17, EU:C:2019:622, t. 173. do 175.), Sud presudio da se pravu Unije ne protivi to da u određenim okolnostima nacionalne odredbe dopuštaju legalizaciju operacija ili akata koji su nepropisni u odnosu na pravo Unije u vezi s obvezom provedbe procjene utjecaja na okoliš. Republika Poljska može, dakle, na temelju sudske prakse koja je proizašla iz te presude izmijeniti upravne odluke koje Češka Republika osporava a da ne mora prekinuti djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów.
25 Slijedom navedenog, Republika Poljska je mišljenja da se privremenim mjerama koje je Češka Republika zatražila ne nastoji zajamčiti puni učinak presude o meritumu i da bi određivanje tih mjera proizvelo učinke koji bi znatno premašili obveze koje proizlaze iz nje.
26 Ova se argumentacija ne može prihvatiti.
27 Naime, kao prvo, mora se utvrditi da navedena argumentacija polazi od miješanja svrhe postupka privremene pravne zaštite i dosega mjera za postupanje u skladu s presudom kojom se utvrđuje povreda obveze na temelju članka 259. UFEU‑a.
28 U tom pogledu valja istaknuti, s jedne strane, da je svrha postupka privremene pravne zaštite zajamčiti punu učinkovitost odluke koju tek treba donijeti u glavnom postupku uz koji je privremena pravna zaštita vezana, odnosno u ovom slučaju u postupku zbog povrede obveze na temelju članka 259. UFEU‑a radi utvrđenja da je Republika Poljska povrijedila svoje obveze na temelju prava Unije.
29 S druge strane, točno je da je u slučaju kada Sud ustanovi da država članica nije ispunila neku od obveza na temelju Ugovorâ, ta država dužna, sukladno članku 260. stavku 1. UFEU‑a poduzeti potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda. Međutim, pitanje koje su mjere potrebne za izvršenje presude kojom se utvrđuje da država članica nije ispunila neku obvezu nije predmet presude koja se donosi na temelju članka 259. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 8. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C‑288/12, EU:C:2014:237, t. 33.).
30 No, ako se prihvati argumentacija Republike Poljske, njome bi se postupku privremene pravne zaštite u okviru postupka zbog povrede obveze na temelju članka 259. UFEU‑a zapravo oduzeo svaki smisao s obzirom da u presudi kojom se utvrđuje da država članica nije ispunila neku obvezu Sud ne može dotičnoj državi članici naložiti da donese određene mjere kako bi postupila u skladu s tom presudom. U svakom slučaju, ne može se isključiti da je, ako se prihvati tužba u meritumu, Republika Poljska dužna donijeti provedbene mjere koje dovode do prekida djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów.
31 Kao drugo, dovoljno je utvrditi da, iako je točno da je u točki 173. presude od 29. srpnja 2019., Inter‑Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen (C‑411/17, EU:C:2019:622), Sud presudio da se pravu Unije ne protivi to da u određenim slučajevima nacionalne odredbe dopuštaju legalizaciju operacija ili akata koji su nepropisni u odnosu na to pravo, ta mogućnost ipak treba ostati u cijelosti iznimka i da država članica mora, u načelu, poduzeti mjere radi suspenzije odobrenja projekta, ili njegova poništenja, koji je usvojen kršenjem prava Unije (vidjeti u tom smislu presude od 29. srpnja 2019., Inter‑Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen, C‑411/17, EU:C:2019:622, t. 172. i 174., i od 12. studenoga 2019., Komisija/Irska (Vjetroelektrana u Derrybrienu), C‑261/18, EU:C:2019:955, t. 75. i 76.).
32 U tim okolnostima zahtjev za određivanje privremenih mjera je dopušten.
Meritum
33 U skladu s člankom 160. stavkom 3. Poslovnika Suda, zahtjevi za privremenu pravnu zaštitu trebaju pojasniti „predmet spora, okolnosti zbog kojih postoji hitnost, kao i činjenične i pravne razloge koji na prvi pogled opravdavaju određivanje privremene mjere koja se zahtijeva”.
34 Tako sudac privremene pravne zaštite može odrediti privremenu mjeru samo ako se utvrdi da je njezino određivanje na prvi pogled činjenično i pravno opravdano (fumus boni iuris) i da je hitna u tom smislu da ju je nužno odrediti i da proizvodi učinak već prije odluke o meritumu kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta tužiteljevim interesima. Sudac privremene pravne zaštite također prema potrebi provodi odvagivanje postojećih interesa. Te su pretpostavke kumulativne, tako da zahtjev za određivanje privremenih mjera valja odbiti već ako jedna od njih nije ispunjena (rješenje od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska, C‑791/19 R, EU:C:2020:277, t. 51. i navedena sudska praksa).
Fumus boni juris
35 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, uvjet u vezi s fumus boni iuris je ispunjen kad se za najmanje jedan tužbeni razlog, koji u potporu meritorne tužbe ističe stranka koja traži privremene mjere, na prvi pogled čini da nije bez ozbiljnog temelja. Tome je osobito tako ako se jedan od tih tužbenih razloga temelji na postojanju složenih pravnih pitanja čije se rješenje ne nazire odmah i stoga zahtijeva dubinsko ispitivanje koje ne može provesti sudac koji odlučuje o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu, nego treba biti predmet postupka o meritumu, odnosno kad rasprava među strankama otkrije postojanje važnog pravnog problema čije rješenje nije očito (rješenja od 17. prosinca 2018., Komisija/Poljska, C‑619/18 R, EU:C:2018:1021, t. 30., i od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska, C‑791/19 R, EU:C:2020:277, t. 52.).
36 Kako bi u konkretnom slučaju dokazala postojanje fumus boni juris, Češka Republika ističe, među ostalim, razlog koji odgovara prvom prigovoru iz prvog tužbenog razloga koji je istaknut u okviru postupka o meritumu i temelji se na tome da je, donijevši članak 72. stavak 2. Zakona o informacijama o okolišu, prema kojem se valjanost koncesije za iskopavanje lignita može produljiti samo jednom do šest godina bez ikakve procjene utjecaja na okoliš, Republika Poljska povrijedila osobito članak 4. stavke 1. i 2. Direktive PUO.
37 Češka Republika smatra da se projekti za površinske kopove površine iznad 25 hektara moraju podvrgnuti procjeni utjecaja na okoliš, u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive PUO i točkom 19. Priloga I. toj direktivi. Usto, na temelju točke 24. tog priloga, svaka izmjena ili proširenje takvih projekata morali bi također podlijegati procjeni utjecaja na okoliš.
38 Osim toga, Češka Republika podsjeća na to da prema odredbama članka 4. stavka 2. Direktive PUO i točke 2. podtočke (a) Priloga II. toj direktivi, projekti za površinske kopove bez ograničenja glede veličine podliježu procjeni utjecaja na okoliš.
39 No, budući da „koncesija” u smislu članka 72. stavka 2. Zakona o informacijama o okolišu jest „odobrenje za provedbu projekta” u smislu članka 1. stavka 2. Direktive PUO, postupak koji dovodi do dodjele takve koncesije morao bi poštovati obveze koje proizlaze iz te direktive, a osobito one iz njezina članka 4. stavaka 1. i 2. Prema mišljenju Češke Republike, Republika Poljska povrijedila je te obveze time što je u članku 72. stavku 2. Zakona o informacijama o okolišu predvidjela da se valjanost koncesije za iskopavanje lignita može produljiti samo jednom za šest godina bez ikakve procjene utjecaja na okoliš.
40 Republika Poljska nije osporavala argumente Češke Republike o postojanju fumus boni juris u konkretnom slučaju.
41 U tom pogledu valja istaknuti da se u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (a) Direktive PUO pojam „projekt”, u smislu te direktive, odnosi na sve zahvate u prirodnom okruženju ili krajobrazu, uključujući i one koji uključuju vađenje mineralnih resursa. Glede članka 1. stavka 2. točke (c) navedene direktive, njome se „odobrenje za provedbu projekta”, u smislu iste direktive, definira kao odluka nadležnog tijela ili više njih koja nositelju projekta daje pravo da nastavi s projektom.
42 Projekti u smislu članka 1. stavka 2. točke (a) Direktive PUO moraju se podvrgnuti, prije nego što ih se odobri, procjeni utjecaja na okoliš na temelju članka 2. stavka 1. te direktive, kada bi mogli imati značajne utjecaje na okoliš, među ostalim, zbog svoje prirode, veličine ili lokacije (presuda od 29. srpnja 2019., Inter‑Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen, C‑411/17, EU:C:2019:622, t. 73.).
43 Stoga ova potonja odredba ne zahtijeva da se svaki projekt koji bi mogao imati značajan utjecaj na okoliš podvrgne postupku procjene koji je predviđen Direktivom PUO, nego samo oni koji su navedeni u članku 4. te direktive, koji, ovisno o tome primjenjuje li se njegov stavak 1. ili stavak 2., upućuje na projekte navedene u njezinim Prilozima I. i II. (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Inter‑Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen, C‑411/17, EU:C:2019:622, t. 74.).
44 Što se, kao prvo, tiče projekata obuhvaćenih Prilogom I. Direktivi PUO, na koje se odnosi članak 4. stavak 1. te direktive, ti projekti predstavljaju po svojoj prirodi opasnost od značajnog utjecaja na okoliš i obvezno moraju biti podvrgnuti procjeni utjecaja na okoliš (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Inter‑Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen, C‑411/17, EU:C:2019:622, t. 75.).
45 U skladu s točkom 19. Priloga I. Direktivi PUO, među tim se projektima nalaze površinski kopovi na lokaciji površine iznad 25 hektara te na temelju točke 24. tog priloga svaka izmjena ili proširenje takvih projekata koji prelaze taj prag.
46 Što se, kao drugo, tiče projekata na koje se odnosi Prilog II. Direktivi PUO i na koje upućuje članak 4. stavak 2. te direktive, države članice određuju pojedinačnim ispitivanjem ili pragovima ili kriterijima koje one utvrđuju ili na temelju tih dvaju postupaka moraju li ti projekti podlijegati procjeni utjecaja na okoliš.
47 U skladu s točkom 2. podtočkom (a) Priloga II. Direktivi PUO, među projektima na koje se odnosi taj prilog nalaze se površinski kopovi različiti od onih iz Priloga I. toj direktivi te, na temelju točke 13. podtočke (a), svaka izmjena ili proširenje projekata koja bi mogla imati značajne štetne učinke na okoliš.
48 Sud je presudio da nadležna nacionalna tijela, kojima je podnesen zahtjev za odobrenje projekta obuhvaćenog Prilogom II. Direktivi PUO, moraju provesti posebno ispitivanje treba li, s obzirom na kriterije iz Priloga III. toj direktivi, provesti procjenu utjecaja na okoliš (presuda od 14. siječnja 2016., Komisija/Bugarska, C‑141/14, EU:C:2016:8, t. 94. i navedena sudska praksa).
49 U konkretnom slučaju iz članka 72. stavka 2. Zakona o informacijama o okolišu proizlazi da samo jedno produljenje do šest godina valjanosti koncesije za iskopavanje lignita nije podvrgnuto nikakvoj prethodnoj procjeni utjecaja na okoliš kada je to produljenje obrazloženo racionalnim upravljanjem nalazištem bez proširenja područja primjene koncesije. Usto, iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da je odobrenje za iskopavanje lignita do 2026. godine doneseno na temelju te odredbe.
50 U tim se okolnostima ne može isključiti, na prvi pogled, da članak 72. stavak 2. Zakona o informacijama o okolišu krši zahtjeve koji proizlaze iz članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive PUO prema kojima se, u biti, proširenje projekta za površinski kop mora podvrgnuti procjeni utjecaja na okoliš ili barem mora dovesti do prethodne provjere nužnosti za provedbu takve procjene.
51 Slijedom navedenog i bez odlučivanja u ovom stadiju o osnovanosti argumenata koje su stranke istaknule u okviru glavnog postupka, a što je u nadležnosti suca koji odlučuje o meritumu, valja utvrditi da se argumenti koje je Češka Republika iznijela u potporu prvom prigovoru prvog tužbenog razloga svoje tužbe u postupku o meritumu, a na kojima se zasniva ovaj zahtjev za privremenu pravnu zaštitu i koji se temelje na povredi članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive PUO, doimaju na prvi pogled kao da nisu bez ozbiljnog temelja u smislu sudske prakse navedene u točki 35. ovog rješenja.
52 Slijedi da je u konkretnom slučaju uvjet u vezi s fumus boni juris ispunjen.
Hitnost
53 Valja podsjetiti na to da je cilj postupka privremene pravne zaštite zajamčiti punu učinkovitost buduće konačne odluke kako bi se izbjegla pravna praznina u sudskoj zaštiti koju jamči Sud. Da bi se postigao taj cilj, hitnost treba ocijeniti s obzirom na nužnost privremenog odlučivanja o predmetu kako bi se izbjeglo da stranci koja traži privremenu zaštitu nastane teška i nepopravljiva šteta. Ta je stranka dužna pružiti dokaze da ne može čekati ishod postupka o meritumu a da pri tome ne pretrpi takvu štetu. Kako bi se utvrdilo postojanje teške i nepopravljive štete, ne treba zahtijevati da se postojanje štete utvrdi s apsolutnom sigurnošću. Dovoljno je da se njezin nastanak može predvidjeti s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti (rješenje od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska, C‑791/19 R, EU:C:2020:277, t. 82. i navedena sudska praksa).
54 U konkretnom slučaju Češka Republika tvrdi da će nastavak djelatnosti iskopavanja u rudniku Turów do presude Suda o meritumu (u daljnjem tekstu: konačna presuda) imati za učinak osjetno smanjenje podzemnih voda na češkom državnom području u blizini granice s Republikom Poljskom, što bi također imalo za posljedicu ugrožavanje opskrbe pitkom vodom za oko 10 000 osoba na češkom državnom području kao i izazivanje pomicanja tla koja mogu uzrokovati štetu na građevinama.
55 Konkretno, Češka Republika ističe, kao prvo, da zbog sustava odvodnje u tom rudniku te djelatnosti iskopavanja već dovode do masovnog i neprekinutog otjecanja podzemnih voda s njezina državnog područja na poljsko državno područje brzinom od 3,10 m3 u minuti. Učinak te pojave koja traje desetljećima je brzi pad razine podzemnih voda, osobito u tercijarnim i kvartarnim slojevima, kao i isušivanje površinskih tijekova. Češka Republika dodaje da je od dostave odobrenja za iskopavanje lignita do 2026. godine primijećeno znatno ubrzavanje pada razine podzemnih voda, pri čemu je taj pad dosegnuo 9,45 metara u deset mjeseci. Na temelju tih elemenata Češka Republika navodi da nastavak iskopavanja u rudniku u Turówu do objave konačne presude može samo dovesti do još naglašenijeg pada razine podzemnih voda, utječući time osobito na tercijarne i kvartarne slojeve.
56 Kao drugo, ta država članica naglašava da pad razine podvodnih voda izravno utječe na opskrbu pogođenog područja pitkom vodom s obzirom na to da ta pojava utječe, s jedne strane, na izvor Uhelná (Češka Republika) koji se trenutačno više ne može u cijelosti koristiti za odobreno zahvaćanje vode i, s druge strane, na površinske izvore koji bi mogli presušiti. Nastavak djelatnosti iskopavanja u rudniku Turów do objave konačne presude pogoršao bi hidrološku situaciju izvora Uhelná i onemogućio korištenje tim izvorima, tako da je ugrožena opskrba oko 10 000 osoba pitkom vodom u dotičnom području.
57 Kao treće, Češka Republika ističe da pad razine podzemnih voda u trenutačno pogođenom području također može dovesti do iznenadnog otjecanja podzemnih voda s državnog područja koje prethodno nije bilo pogođeno.
58 Kao četvrto i posljednje, Češka Republika tvrdi da bi nastavak djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów do objave konačne presude potaknulo pomicanje tla u područjima u blizini tog rudnika za najmanje 5 do 10 milimetara, s posljedicom pogoršavanja utjecaja na statiku građevina kao i štete na njima.
59 U tom pogledu valja podsjetiti na to da postupak privremene pravne zaštite nije zamišljen za utvrđivanje postojanja složenih i iznimno spornih činjenica. Sudac privremene pravne zaštite ne raspolaže sredstvima nužnima za provođenje potrebnih provjera, a u mnogim slučajevima vrlo bi ih teško mogao pravodobno provesti (rješenje od 20. studenoga 2017., Komisija/Poljska, C‑441/17 R, EU:C:2017:877, t. 54.).
60 Usto, sudac privremene pravne zaštite treba pretpostaviti, i to samo kako bi ocijenio hitnost, a da to ne znači da je pritom zauzeo stajalište o osnovanosti prigovora koje je u postupku o meritumu iznio podnositelj zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu, da se ti prigovori mogu prihvatiti. Naime, teška i nepopravljiva šteta čiji vjerojatni nastanak treba utvrditi jest šteta koja, ovisno o slučaju, može nastati zbog odbijanja određivanja zahtijevanih privremenih mjera u slučaju da se tužba u pogledu merituma naknadno prihvati (rješenje od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska, C‑791/19 R, EU:C:2020:277, t. 83. i navedena sudska praksa).
61 Kako bi dokazala hitnost Češka Republika ističe, u biti, da bi nastavak djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów do objave konačne presude mogao dovesti do znatnog pada razine podzemnih voda na njezinu državnu području, što bi ugrozilo opskrbu oko 10 000 osoba pitkom vodom i potaknulo slijeganje tla koje bi uzrokovalo štetu na nekretninama.
62 Stoga su interesi na koje se poziva Češka Republika povezani s razlozima zasnovanima na zaštiti okoliša, ljudskog zdravlja i vlasništva.
63 U tom kontekstu valja prije svega utvrditi da šteta koju Češka Republika navodi i koja proizlazi iz nastanka oštećenja na nekretninama zbog slijeganja tla jest zapravo šteta novčane naravi. Međutim, takva šteta ne može se, osim u iznimnim okolnostima, smatrati nenadoknadivom s obzirom na to da se novčanom naknadom u pravilu može ponovno uspostaviti stanje u kojem se oštećena osoba nalazila prije nastanka te štete (rješenje predsjednika Suda od 18. travnja 2012., Ujedinjena Kraljevina/Vijeće, C‑656/11 R, neobjavljeno, EU:C:2012:211, t. 42.).
64 Budući da Češka Republika nije istaknula takve iznimne okolnosti, valja smatrati da ta država članica nije dokazala postojanje nepopravljive štete glede štete povezane s nastankom oštećenja na nekretninama uzrokovanih slijeganjem tla koje proizlazi iz nastavka djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów.
65 Naprotiv, šteta povezana s padom razine podzemnih voda kao i šteta koja se odnosi na prijetnju opskrbi pitkom vodom pučanstva ovisnog o tim vodnim tijelima može biti teška i nepopravljiva šteta za okoliš i ljudsko zdravlje.
66 No, proizlazi da je, s obzirom na spis podnesen Sudu, dovoljno vjerojatno da nastavak djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów do objave konačne presude može imati negativne učinke na razinu podvodnih voda koje se nalaze na češkom državnom području. Naime, iz tog spisa proizlazi da te djelatnosti dovode do neprekinutog otjecanja znatne količine vode s češkog državnog područja na poljsko uzrokujući određeno pogoršanje u razini podzemnih voda na češkom državnom području, što može ugroziti opskrbu pitkom vodom pučanstva ovisnog o pogođenim vodnim tijelima.
67 Opasnost od prekomjernog iskorištavanja podvodnih voda smještenih na češkom državnom području, koja proizlazi iz nastavka navedenih djelatnosti potvrđena je, osim toga, okolnošću da je Republika Poljska donijela korektivnu mjeru velikog opsega, i to u vidu izgradnje antifiltracijskog zaslona koji je namijenjen, među ostalim, smanjenju negativnih učinaka na okoliš koji proizlaze iz tih istih djelatnosti. Međutim, iz pisanih očitovanja Republike Poljske o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu proizlazi da će se izgradnja takvog zaslona dovršiti tek tijekom 2023. godine.
68 U tom pogledu, kao prvo, valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz članka 191. stavka 1. UFEU‑a, politika Europske unije u području okoliša doprinosi, među ostalim, očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša, kao i zaštiti ljudskog zdravlja. Usto, iz uvodne izjave 1. Direktive 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (SL 2006., L 372, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 28., str. 41.) proizlazi da su podzemne vode Unije dragocjen prirodni resurs koji bi trebalo zaštititi od pogoršanja stanja, posebno kada o njima ovise ekosustavi i opskrba vodom koja je namijenjena za prehranu ljudi.
69 No, kao što to proizlazi iz točke 66. ovog rješenja, nastavak djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów mogao bi zbog neprekinutog otjecanja znatne količine vode s češkog državnog područja na poljsko dovesti do određenog pogoršanja u razini podzemnih voda kao i do nemogućnosti pučanstva ovisnog o pogođenim vodnim tijelima da se opskrbljuje pitkom vodom. U tim okolnostima valja zaključiti da je takva šteta teška.
70 Kao drugo, šteta nanesena okolišu i ljudskom zdravlju u načelu je nepopravljiva s obzirom da se najčešće zadiranja u takve interese ne mogu zbog svoje naravi retroaktivno otkloniti (rješenje predsjednika Suda od 2. listopada 2003., Komisija/Austrija, C‑320/03 R, EU:C:2003:543, t. 92.). Čini se da je to ovdje tako s obzirom na to da, jednom kada nastanu, pogoršanje u razini pogođenih podzemnih voda kao i brojne posljedice koje proizađu iz nepostojanja opskrbe dotičnog pučanstva pitkom vodom ne bi bilo moguće popraviti u konačnici, također i u slučaju da se prihvati tužba Češke Republike u meritumu.
71 Usto valja uzeti u obzir načelo opreznosti koje je jedno od temelja politike visokog stupnja zaštite koju Unija provodi u području okoliša, u skladu s člankom 191. stavkom 2. prvim podstavkom UFEU‑a, i s obzirom na koje se zakonodavstvo Unije o zaštiti okoliša mora tumačiti (vidjeti u tom smislu rješenje od 20. studenoga 2017., Komisija/Poljska, C‑441/17 R, EU:C:2017:877, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
72 Iz prethodno navedenog proizlazi da bi nastavak djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów mogao okolišu i ljudskom zdravlju uzrokovati tešku i nepopravljivu štetu.
73 Argumenti Republike Poljske izneseni u njezinim pisanim očitovanjima o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu ne mogu dovesti u pitanje tu ocjenu.
74 Naime, glede argumenta prema kojem Češka Republika nije dokazala da su djelatnosti iskopavanja u rudniku Turów odlučujući uzrok za pad razine podzemnih voda, dovoljno je utvrditi da nije sporno da te djelatnosti jesu jedan od uzroka za pad te razine, tako da je Republika Poljska sama smatrala da je nužno izgraditi antifiltracijski zaslon kako bi se spriječili učinci koji proizlaze iz navedenih djelatnosti. Prema tome, šteta koju Češka Republika navodi izravno je povezana s djelatnostima iskopavanja lignita u rudniku Turów, tako da se taj argument ne može prihvatiti.
75 Glede argumenta Republike Poljske na temelju kojeg su učinci sustava odvodnje u površinskom rudniku Turów na razinu podzemnih voda na češkom državnom području privremeni i reverzibilni zbog izgradnje antifiltracijskog zaslona u tijeku, mora se utvrditi da se prema navodima te države članice ti radovi neće dovršiti prije veljače 2023. Ta mjera ne može, dakle, utjecati na učinke koji proizlaze iz nastavka djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów do objave konačne presude.
76 Ne može se prihvatiti ni argument Republike Poljske prema kojem šteta koju navodi Češka Republika proizlazi iz situacije prije donošenja odluka kojima se odobrava nastavak djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów. Naime, čak i ako se čini da su negativni utjecaji na podzemne vode koji proizlaze iz tih djelatnosti iskopavanja počeli prije donošenja tih odluka, činjenica je da neprekinuto otjecanje podzemnih voda koje proizlazi iz nastavka navedenih djelatnosti do objave konačne presude može dodatno pogoršati razinu podzemnih voda na češkom državnom području i time nanijeti nepopravljivu štetu okolišu i ljudskom zdravlju.
77 Isto tako, ne može se prihvatiti argument Republike Poljske prema kojem prekid djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów do objave konačne presude ne može spriječiti snižavanje razine podzemnih voda niti ublažiti njihov negativni utjecaj. Naime, mora se utvrditi da bi prekid tih djelatnosti, iako ne bi omogućio da se ponovno uspostavi dobro stanje te razine, mogao spriječiti mogućnost da se navedena razina nepovratno pogorša do objave konačne presude.
78 Usto, suprotno onome što Republika Poljska tvrdi i kao što to proizlazi iz točke 70. ovog rješenja, šteta koju ističe Češka Republika i koja proizlazi iz pada razine podzemnih voda te nepostojanja opskrbe dotičnog pučanstva pitkom vodom ne bi se mogla u konačnici procijeniti i popraviti.
79 S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da je u konkretnom slučaju uvjet koji se odnosi na hitnost ispunjen.
Odvagivanje interesa
80 Naposljetku valja ispitati, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 34. ovog rješenja, ide li odvagivanje interesa u prilog određivanju zatraženih privremenih mjera ili odbijanju zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu.
81 Češka Republika smatra da interes za sprečavanje teške i nepopravljive štete za okoliš i ljudsko zdravlje, koja bi proizlazila iz nastavka djelatnosti iskopavanja u rudniku Turów, prevladava nad društveno‑ekonomskim i energetskim interesima Republike Poljske da se te djelatnosti održe.
82 Naime, prije svega društveno‑ekonomske posljedice koje navodi Republika Poljska mogle bi se izbjeći ili kompenzirati upotrebom postojećih instrumenata, poput fondova Unije koji bi omogućili stvaranje novih radnih mjesta. Potom, Češka Republika smatra da obustava djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów ne dovodi nužno do prekida rada elektrane Turów s obzirom na to da ostali rudnici lignita koji se nalaze na poljskom državnom području mogu opskrbljivati navedenu elektranu. Naposljetku, uzimajući u obzir načelo opreznosti, interes Češke Republike za zaštitu razine podzemnih voda prevladava nad interesom Republike Poljske da izbjegne isključivo ekonomske posljedice prekida tih djelatnosti.
83 Republika Poljska ističe da bi prekid djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów do objave konačne presude uzrokovao teške okolišne, ekonomske i socijalne posljedice. Osim toga, određivanje privremenih mjera koje je zatražila Češka Republika ugrozilo bi energetsku sigurnost Republike Poljske.
84 Glede okolišnih posljedica, Republika Poljska naglašava da bi iznenadni prekid djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów utjecao na okolišnu ravnotežu koja postoji u tom rudniku i spriječio osiguranje operativne lokacije radi njezina demontiranja i sanacije. Konkretno, kao prvo, nepostojanje odvodnje u rudniku dovelo bi do njegova nekontroliranog poplavljivanja, što bi pokrenulo negativne fizičko‑kemijske procese. Kao drugo, obustava sigurnosnih rudarskih radova mogla bi pokrenuti klizanja tla. Naposljetku i kao treće, iznenadan prekid djelatnosti iskopavanja stvorio bi opasnost od urušavanja rudnika u masivu kao i povećanu opasnost od nekontroliranih požara i emisija plina u atmosferu.
85 Što se tiče opasnosti po energetsku sigurnost, Republika Poljska ističe da bi prekid djelatnosti iskopavanja u rudniku Turów neizbježno doveo do zaustavljanja elektrane Turów. Ta država članica smatra da tehnička podešenost te elektrane ne dopušta ponovno pokretanje nakon zaustavljanja svih njezinih proizvodnih jedinica. Iz toga bi proizašlo drastično pogoršanje energetske ravnoteže poljskog električnog sustava što bi se odrazilo u gubitku proizvodnje električne energije koji bi mogao dosegnuti 50 milijuna kWh godišnje kao i u povećoj financijskoj šteti. Iako je bilo predviđeno da za 2021. godinu ta elektrana pokriva oko 4,5 % potražnje za električnom energijom na poljskom državnom području, zaustavljanje navedene elektrane ugrozilo bi sigurnost opskrbe oko 3,7 milijuna kućanstava električnom energijom.
86 Osim toga, zaustavljanje elektrane Turów izložilo bi velik dio poljskog državnog područja opasnosti od sustavnog ispada, što bi dovelo do gubitka opskrbe poljskih potrošača električnom energijom. Ako te elektrane ne bi bilo, kvar na jugozapadu Poljske izravno bi ugrozio prekogranična povezivanja među Republikom Poljskom, Saveznom Republikom Njemačkom i Češkom Republikom. Korištenje navedenom elektranom omogućuje da se ispune zahtjevi održavanja sigurnosti funkcioniranja električnog sustava, kako su određeni pravom Unije. Naposljetku, zaustavljanje elektrane Turów spriječilo bi ostvarivanje važnih projekata i ulaganja u energetskom području.
87 Što se tiče negativnih socijalnih učinaka, Republika Poljska ističe da određivanje zatraženih privremenih mjera podrazumijeva otkaz radnicima rudnika Turów i radnicima elektrane Turów. Usto, prekid djelatnosti iskopavanja u rudniku Turów također bi utjecao na zaposlenike poduzetnikâ podizvođačâ. Stoga bi zatvaranje tog rudnika i te elektrane dovelo do gubitka oko 5000 izravnih radnih mjesta i 10 000 neizravnih radnih mjesta. Naposljetku i suprotno onome što Češka Republika tvrdi, ta se društvena šteta ne bi mogla pokriti fondovima Unije.
88 U tom pogledu iz ocjena danih u okviru ispitivanja uvjeta glede hitnosti proizlazi da nastavak djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów do objave konačne presude može uzrokovati tešku i nepopravljivu štetu okolišu i ljudskom zdravlju.
89 S druge strane, mora se utvrditi, kao prvo, da Republika Poljska samo općenito tvrdi da bi prekid tih djelatnosti uzrokovao štetu „okolišnoj ravnoteži” rudnika. Usto te iako bi navodna okolišna šteta koju ističe ta država članica proizlazila iz nemogućnosti da se, u slučaju prekida navedenih djelatnosti, operativna lokacija osigura i pripremi radi svojeg konačnog demonitranja, valja primijetiti da određivanje zatraženih privremenih mjera ne bi dovelo do konačnog demontiranja rudnika Turów ili do prekida sigurnosnih radova, nego samo do privremenog prekida djelatnosti iskopavanja lignita u tom rudniku do objave konačne presude. Povrh toga, valja istaknuti da je odlukom od ovog dana predsjednik Suda odlučio prihvatiti zahtjev Češke Republike da se predmetu C‑121/21 da prednost pri odlučivanju, u skladu s člankom 53. Poslovnika.
90 Kao drugo, glede argumenata Republike Poljske koji se temelje na opasnosti za njezinu energetsku sigurnost, opskrbu poljskih potrošača električnom energijom kao i za prekograničnu razmjenu električne energije, valja istaknuti, s jedne strane, da ta država članica nije potkrijepila tvrdnju prema kojoj bi određivanje zatraženih privremenih mjera dovelo do nepovratnog zaustavljanja elektrane Turów zbog njezine tehničke podešenosti.
91 S druge strane, iz pisanih odgovora Republike Poljske na pitanja Suda proizlazi da su elektrane smještene na državnom područje te države članice spojene na nacionalnu električnu mrežu i da se električna energija koju proizvede svaka od njih prenosi u niskonaponsku mrežu, a potom krajnjim potrošačima. Osim toga, iz tih odgovora također proizlazi da operatori električne mreže moraju osigurati ravnotežu između proizvodnje i potrošnje električne energije na poljskom državnom području i da je zbog toga na njima da daju upute elektranama kako bi one, ovisno o potrebama navedene mreže, povećale ili smanjile vlastitu proizvodnju električne energije.
92 Iz toga slijedi da su čak i u slučaju da iznenadna nedostupnost elektrane može imati negativne učinke, operatori električne mreže u mogućnosti uravnotežiti električnu mrežu kako bi nadoknadili takvu nedostupnost. Prema tome, Republika Poljska nije u dovoljnoj mjeri dokazala da bi prekid djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów stvarno ugrozio njezinu energetsku sigurnost, opskrbu poljskih potrošača električnom energijom ili pak prekograničnu razmjenu električne energije. Osim toga, navodna šteta koju ističe Republika Poljska i koja proizlazi iz nemogućnosti ostvarivanja važnih projekata i ulaganja u energetskom području u svakom slučaju ne može prevagnuti nad razlozima povezanima s okolišem i ljudskim zdravljem.
93 Kao treće i posljednje, valja utvrditi da društveno‑ekonomska šteta koju navodi Republika Poljska i koja je povezana s ukidanjem radnih mjesta radnika u rudniku i elektrani Turów kao i zaposlenika poduzetnikâ podizvođačâ jest zapravo šteta novčane naravi koja se ne može, osim u iznimnim okolnostima, smatrati nenadoknadivom s obzirom na to da se novčanom naknadom u pravilu može ponovno uspostaviti stanje u kojem se oštećena osoba nalazila prije nastanka te štete (rješenje predsjednika Suda od 28. veljače 2008., Francuska/Vijeće, C‑479/07 R, neobjavljeno, EU:C:2008:137, t. 24. i navedena sudska praksa).
94 No, iako Republika Poljska tvrdi da bi ti radnici i zaposlenici bili prisiljeni, zbog nepovratnosti prekida djelatnosti rudnika i elektrane Turów, definitivno napustiti svoju profesionalnu djelatnost, iz točke 90. ovog rješenja proizlazi da ta država članica nije dokazala da bi određivanje zatraženih privremenih mjera dovelo do nepovratnog prekida djelatnosti tog rudnika i te elektrane.
95 U tim okolnostima odvagivanje postojećih interesa mora ići u korist određivanja privremenih mjera koje je zatražila Češka Republika.
96 S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja prihvatiti zahtjev Češke Republike za određivanje privremenih mjera iz točke 1. ovog rješenja.
Slijedom navedenog, potpredsjednica Suda rješava:
1. Republici Poljskoj nalaže se da odmah i sve do objave presude kojom će se okončati predmet C‑121/21 prekine djelatnosti iskopavanja lignita u rudniku Turów (Poljska).
2. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Potpisi