Žalba koju je 17. veljače 2014. podnijela Europska komisija protiv presude Službeničkog suda od 11. prosinca 2013. u predmetu

F-130/11, Verile i Gjergji protiv Komisije

(Predmet T-104/14 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Currall, D. Martin i G. Gattinara, agenti)

Druge stranke u postupku: Marco Verile (Cadrezzate, Italija) i Anduela Gjergji (Bruxelles, Belgija)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ukine presudu Službeničkog suda od 11. prosinca 2013. u predmetu F-130/11, Verile i Gjergji protiv Komisije;

odluči da svaka stranka snosi vlastite troškove u ovom postupku;

naloži M. Verileu i A. Gjergji snošenje troškova u postupku pred Službeničkim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe četiri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog odnosi se na povredu pojma o aktu kojim se nanosi šteta jer je Službenički sud u prvostupanjskom postupku presudio da je tužba dopuštena time što je prijedlog Komisije zainteresiranim osobama o broju godina mirovinskog staža koje treba priznati u okviru prijenosa njihovih mirovinskih prava na temelju članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilnika o osoblju Europske unije (u vezi točaka 37. do 55. pobijane presude) označio kao akt kojim se nanosi šteta.

Drugi žalbeni razlog odnosi se na to da je Službenički sud nezakonito istaknuo po službenoj dužnosti prigovor nedopuštenosti protiv općih provedbenih odredbi o prijenosu mirovinskih prava koje su donesene 2011. Komisija ističe kako stranke u prvostupanjskom postupku nisu izričito istaknule taj žalbeni razlog te kako se o njemu nije raspravljalo u kontradiktornoj raspravi (u vezi točaka 72. i 73. pobijane presude).

Treći žalbeni razlog odnosi se na pogreške koje se tiču prava koje je počinio Službenički sud u tumačenju članka 11. Priloga VIII. Pravilnika o osoblju Europske unije i odredbi koje se odnose na prijenos mirovinskih prava (u vezi točaka 74. do 98., 106., 109. i 110. pobijane presude). Komisija ističe, smatrajući kako se pojam „kapitalizirane vrijednosti“ iz članka 11. stavka 2. Priloga VIII. razlikuje od pojma „aktuarske protuvrijednosti“ iz članka 11. stavka 1., definiranog člankom 8. navedenog Priloga VIII., da se Službenički sud ograničio na doslovno tumačenje, kako bi došao do zaključaka koji mogu prouzročiti velike nejednakosti u postupanju između dužnosnika koji traže prijenos „in“ i dužnosnika koji traže prijenos „out“ svojih mirovinskih prava. Komisija smatra kako je tumačenje Službeničkog suda nespojivo kako sa zahtjevima financijske ravnoteže mirovinskog sustava Europske unije, tako i s pravom vlasništva dužnosnika koji zahtijevaju prijenos „in“.Četvrti žalbeni razlog odnosi se na to da je Službenički sud počinio pogreške koje se tiču prava, smatrajući kako su prava tužitelja iz prvostupanjskog postupka u području prijenosa njihovih mirovinskih prava već „u cijelosti zasnovana“ u trenutku stupanja na snagu općih provedbenih odredbi o prijenosu mirovinskih prava donesenih u 2011., u mjeri u kojoj samo konačna odluka o priznavanju definira prenesena mirovinska prava (u vezi točaka 99. do 108. pobijane presude).