PRESUDA OPĆEG SUDA (sedmo vijeće)
13. studenoga 2014.(*)
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje financijskih sredstava – Tužba za poništenje – Rok za podnošenje tužbe – Djelomična nedopuštenost – Pravni interes – Teret dokazivanja – Određenje vremenskih učinaka poništenja“
U predmetu T‑653/11,
Aiman Jaber, sa stalnom adresom u Latakiji (Sirija), kojeg zastupaju M. Ponsard, D. Amaudruz i A. Boesch, avocats,
tužitelj,
protiv
Vijeća Europske unije, koje zastupaju B. Driessen i S. Kyriakopoulou, u svojstvu agenata,
tuženik,
povodom zahtjeva za poništenje Odluke Vijeća 2011/273/ZVSP od 9. svibnja 2011. o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL L 121, str. 11.), Uredbe Vijeća (EU) br. 442/2011 od 9. svibnja 2011. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL L 121, str. 1.), Provedbene odluke Vijeća 2011/302/ZVSP od 23. svibnja 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 136, str. 91.), Provedbene uredbe Vijeća br. 504/2011 od 23. svibnja 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 136, str. 45.), Provedbene odluke Vijeća 2011/367/ZVSP od 23. lipnja 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 164, str. 14.), Provedbene uredbe Vijeća br. 611/2011 od 23. lipnja 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 164, str. 1.), Provedbene odluke Vijeća 2011/488/ZVSP od 1. kolovoza 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 199, str. 74.), Provedbene uredbe Vijeća br. 755/2011 od 1. kolovoza 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 199, str. 33.), Provedbene odluke Vijeća 2011/515/ZVSP od 23. kolovoza 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 218, str. 20.), Provedbene uredbe Vijeća br. 843/2011 od 23. kolovoza 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 218, str. 1.), Odluke Vijeća 2011/522/ZVSP od 2. rujna 2011. o izmjeni Odluke 2011/273 (SL L 228, str. 16.), Uredbe Vijeća (EU) br. 878/2011 od 2. rujna 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011 (SL L 228, str. 1.), Odluke Vijeća 2011/628/ZVSP od 23. rujna 2011. o izmjeni Odluke 2011/273 (SL L 247, str. 17.), Uredbe Vijeća (EU) br. 950/2011 od 23. rujna 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011 (SL L 247, str. 3.), Odluke Vijeća 2011/684/ZVSP od 13. listopada 2011. o izmjeni Odluke 2011/273 (SL L 269, str. 33.), Uredbe Vijeća (EU) br. 1011/2011 od 13. listopada 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011 (SL L 269, str. 18.), Odluke Vijeća 2011/735/ZVSP od 14. studenoga 2011. o izmjeni Odluke 2011/273 (SL L 296, str. 53.), Provedbene odluke Vijeća 2011/736/ZVSP od 14. studenoga 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 296, str. 55.), Uredbe Vijeća (EU) br. 1150/2011 od 14. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011 (SL L 296, str. 1.), Provedbene uredbe Vijeća br. 1151/2011 od 14. studenoga 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 296, str. 3.), Odluke Vijeća 2011/782/ZVSP od 1. prosinca 2011. o mjerama ograničavanja protiv Sirije i o stavljanju izvan snage Odluke 2011/273 (SL L 319, str. 56.), Provedbene uredbe Vijeća br. 1244/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 319, str. 8.), Uredbe Vijeća (EU) br. 36/2012 od 18. siječnja 2012. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 442/2011 (SL L 16, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 10., str. 205.), Odluke Vijeća 2012/206/ZVSP od 23. travnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782 (SL L 110, str. 36.), Provedbene odluke Vijeća 2012/256/ZVSP od 14. svibnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782 (SL L 126, str. 9.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 410/2012 od 14. svibnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 126, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 267.), Uredbe Vijeća (EU) br. 509/2012 od 15. lipnja 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 156, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 5., str. 341.), Odluke Vijeća 2012/322/ZVSP od 20. lipnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782 (SL L 165, str. 45.), Provedbene odluke Vijeća 2012/335/ZVSP od 25. lipnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782 (SL L 165, str. 80.), Provedbene uredbe Vijeća br. 544/2012/ZVSP od 25. lipnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 165, str. 20.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 207.), Uredbe Vijeća (EU) br. 545/2012 od 25. lipnja 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 165, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 210.), Odluke Vijeća 2012/420/ZVSP od 23. srpnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782 (SL L 196, str. 59.), Provedbene odluke Vijeća 2012/424/ZVSP od 23. srpnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782 (SL L 196, str. 81.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 673/2012 od 23. srpnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 196, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 246.), Odluke Vijeća 2012/739/ZVSP od 29. studenoga 2012. o mjerama ograničavanja protiv Sirije i stavljanju izvan snage Odluke 2011/782 (SL L 330, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 258.), Provedbene odluke Vijeća 2013/185/ZVSP od 22. travnja 2013. o provedbi Odluke 2012/739 (SL L 111, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 291.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 363/2013 od 22. travnja 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 111, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 171.) i Odluke Vijeća 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL L 147, str. 14.) u dijelu u kojemu se ti akti odnose na tužitelja,
OPĆI SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: M. van der Woude, predsjednik, I. Wiszniewska‑Białecka i I. Ulloa Rubio (izvjestitelj), suci,
tajnik: C. Heeren, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 11. lipnja 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj A. Jaber sirijski je državljanin, diplomirani inženjer mehanike, koji se bavi trgovačkom djelatnošću u području čelika, građevinskog materijala te uvoza i izvoza poljoprivrednih proizvoda.
Odluka 2011/273 i Uredba br. 442/2011
2 Oštro osuđujući nasilnu represiju mirnih prosvjeda na različitim mjestima diljem Sirije i upućujući poziv sirijskim sigurnosnim snagama da se suzdrže od pribjegavanja sili, Vijeće Europske unije donijelo je 9. svibnja 2011. Odluku 2011/273/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL L 121, str. 11.). Uzevši u obzir težinu situacije, Vijeće je uvelo embargo na oružje, zabranu izvoza materijala koji se može koristiti u svrhu unutarnje represije, ograničavanje ulaska u Europsku uniju kao i zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora pojedinih osoba i subjekata odgovornih za nasilnu represiju koja se provodi nad sirijskim civilnim stanovništvom.
3 Imena osoba odgovornih za nasilnu represiju koja se provodi nad sirijskim civilnim stanovništvom te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba i subjekata navedena su u Prilogu Odluci 2011/273. Temeljem članka 5. stavka 1. te odluke Vijeće može, na prijedlog države članice ili visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, izmijeniti navedeni prilog. Ime tužitelja nije navedeno u tom prilogu.
4 S obzirom na to da neke mjere ograničavanja protiv Sirije spadaju u područje primjene Ugovora o FEU‑u, Vijeće je donijelo Uredbu (EU) br. 442/2011 od 9. svibnja 2011. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL L 121, str. 1.). Ta uredba je, uglavnom, identična Odluci 2011/273, ali ona propisuje mogućnosti odmrzavanja financijskih sredstava. Popis osoba, subjekata i tijela za koje se utvrdilo da su odgovorni za represiju o kojoj je ovdje riječ kao i onih koji su povezani s navedenim odgovornima iz Priloga II. spomenutoj uredbi identičan je onom u Prilogu Odluci 2011/273. Ime tužitelja nije na tom popisu. Na temelju članka 14. stavaka 1. i 4. Uredbe br. 442/2011, ako Vijeće odluči primijeniti na neku osobu, fizičku ili pravnu, na subjekt ili tijelo određene mjere ograničavanja, ono posljedično izmjenjuje Prilog II. te stoga pregledava popis iz tog priloga u redovnim razmacima, a najmanje svakih dvanaest mjeseci.
5 Provedbenom odlukom Vijeća 2011/488/ZVSP od 1. kolovoza 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 199, str. 74.) Vijeće je izmijenilo Odluku 2011/273 posebno u cilju primjene mjera ograničavanja o kojima je riječ na druge osobe i subjekte. Uz ime tužitelja, u četvrtom redu tablice Priloga navedenoj odluci nalaze se različite bilješke, među kojima datum uvrštavanja navedenog imena na popis o kojem je riječ, u ovom slučaju „1. kolovoza 2011.“, mjesto rođenja i sljedeći razlozi:
„Povezan s Mahirom Al‑Assadom u vezi s paravojskom Shabiha. Neposredno sudjelovao u represiji i nasilju protiv civilnog stanovništva te u koordinaciji paravojnih skupina Shabiha.“
6 Isti dan Vijeće je donijelo, na temelju članka 215. stavka 2. UFEU‑a i Odluke 2011/273, Provedbenu uredbu (EU) br. 755/2011 o provedbi Uredbe br. 442/2011 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL L 199, str. 33.). Ime tužitelja tamo je uvršteno u četvrti red tablice Priloga navedenoj provedbenoj uredbi s istim podacima i razlozima kao u Prilogu Provedbenoj odluci 2011/488.
7 Dana 2. kolovoza 2011. Vijeće je u Službenom listu Europske unije objavilo obavijest za osobe na koje se primjenjuju mjere ograničavanja određene Odlukom 2011/273, koja se provodi Provedbenom odlukom 2011/488 i Uredbom br. 442/2011, koja se provodi Provedbenom uredbom br. 755/2011 (SL C 227, str. 3.).
8 Odluka 2011/273 i Uredba br. 442/2011 također su provedene ili izmijenjene osobito sljedećim aktima, u kojima se ne navodi ime tužitelja na popisima u prilogu tih akata:
– Provedbenom odlukom Vijeća 2011/302/ZVSP od 23. svibnja 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 136, str. 91.) i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 504/2011 od 23. svibnja 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 136, str. 45.);
– Provedbenom odlukom Vijeća 2011/367/ZVSP od 23. lipnja 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 164, str. 14.) i Provedbenom uredbom Vijeća br. 611/2011 od 23. lipnja 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 164, str. 1.);
– Provedbenom odlukom Vijeća 2011/515/ZVSP od 23. kolovoza 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 218, str. 20.), Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 843/2011 od 23. kolovoza 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 218, str. 1.);
– Odlukom Vijeća 2011/522/ZVSP od 2. rujna 2011. o izmjeni Odluke 2011/273 (SL L 228, str. 16.) i Uredbom Vijeća (EU) br. 878/2011 od 2. rujna 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011 (SL L 228, str. 1.);
– Odlukom Vijeća 2011/628/ZVSP od 23. rujna 2011. o izmjeni Odluke 2011/273 (SL L 247, str. 17.) i Uredbom Vijeća (EU) br. 950/2011 od 23. rujna 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011 (SL L 247, str. 3.);
– Odlukom Vijeća 2011/684/ZVSP od 13. listopada 2011. o izmjeni Odluke 2011/273 (SL L 269, str. 33.) i Uredbom Vijeća (EU) br. 1011/2011 od 13. listopada 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011 (SL L 269, str. 18.);
– Odlukom Vijeća 2011/735/ZVSP od 14. studenoga 2011. o izmjeni Odluke 2011/273 (SL L 296, str. 53.) i Uredbom Vijeća (EU) br. 1150/2011 od 14. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011 (SL L 296, str. 1.);
– Provedbenom odlukom Vijeća 2011/736/ZVSP od 14. studenoga 2011. o provedbi Odluke 2011/273 (SL L 296, str. 55.) i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1151/2011 od 14. studenoga 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 296, str. 3.);
– Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1244/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011 (SL L 319, str. 8.).
Odluka 2011/782 i Uredba br. 36/2011
9 Odlukom 2011/782/ZVSP od 1. prosinca 2011. o mjerama ograničavanja protiv Sirije i o stavljanju izvan snage Odluke 2011/273 (SL L 319, str. 56.) Vijeće je procijenilo, uzimajući u obzir težinu situacije u Siriji, da je nužno uspostaviti dodatne mjere ograničavanja. Radi jasnoće mjere nametnute Odlukom 2011/273 i dodatne mjere bile su objedinjene u jednom pravnom instrumentu. Odluka 2011/782 u članku 18. propisuje ograničenja koja se odnose na ulazak na područje Unije i u članku 19. na zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora osoba i subjekata koji su navedeni u Prilogu I. Ime tužitelja uvršteno je u 34. red tablice popisa o kojem je riječ pod naslovom „A. Osobe“, s istim podacima i razlozima kao u Prilogu Provedbenoj odluci 2011/488.
10 Dana 2. prosinca 2011. Vijeće je u Službenom listu objavilo obavijest za osobe i subjekte na koje se primjenjuju mjere ograničavanja određene Odlukom 2011/782 i Uredbom br. 442/2011, koja se provodi Provedbenom uredbom br. 1244/2011 (SL C 351, str. 14.).
11 Uredba br. 442/2011 zamijenjena je Uredbom Vijeća (EU) br. 36/2012 od 18. siječnja 2012. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji i o stavljanju izvan snage Uredbe br. 442/2011 (SL L 16, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 10., str. 205.). Ime tužitelja uvršteno je u 34. red tablice Priloga II. toj posljednjoj uredbi s istim podacima i razlozima kao u Prilogu Provedbenoj odluci 2011/488.
12 Dana 24. siječnja 2012. Vijeće je u Službenom listu objavilo obavijest za osobe i subjekte na koje se primjenjuju mjere ograničavanja određene Odlukom 2011/782, koja se provodi Provedbenom odlukom Vijeća 2012/37/ZVSP i Uredbom br. 36/2012, koja se provodi Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 55/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL C 19, str. 5.).
13 Odluka 2011/782 i Uredba br. 36/2012 također su provedene i izmijenjene posebno sljedećim aktima, koji ne navode ime tužitelja na popisima u prilogu:
– Odlukom Vijeća 2012/122/ZVSP od 27. veljače 2012. o izmjeni Odluke 2011/782 (SL L 54, str. 14.) i Uredbom Vijeća (EU) br. 168/2012 od 27. veljače 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 54, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 61.);
– Provedbenom odlukom Vijeća 2012/172/ZVSP od 23. ožujka 2012. o provedbi Odluke 2011/782 (SL L 87, str. 103.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 102.) i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 266/2012 od 23. ožujka 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 87, str. 45.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 7., str. 292.);
– Odlukom Vijeća 2012/206/ZVSP od 23. travnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782 (SL L 110, str. 36.);
– Provedbenom odlukom Vijeća 2012/256/ZVSP od 14. svibnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782 (SL L 126, str. 9.) i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 410/2012 od 14. svibnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 126, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 267.);
– Uredbom Vijeća (EU) br. 509/2012 od 15. lipnja 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 156, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 5., str. 341.);
– Odlukom Vijeća 2012/322/ZVSP od 20. lipnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782 (SL L 165, str. 45.);
– Provedbenom odlukom Vijeća 2012/335/ZVSP od 25. lipnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782 (SL L 165, str. 80.), Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 544/2012 od 25. lipnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 165, str. 20.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 207.) i Uredbom Vijeća (EU) br. 545/2012 od 25. lipnja 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 165, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 210.);
– Odlukom Vijeća 2012/420/ZVSP od 23. srpnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782 (SL L 196, str. 59.), Provedbenom odlukom Vijeća 2012/424/ZVSP od 23. srpnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782 (SL L 196, str. 81.) i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 673/2012 od 23. srpnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 196, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 246.);
Odluka 2012/739
14 Odlukom Vijeća 2012/739/ZVSP od 29. studenoga 2012. o mjerama ograničavanja protiv Sirije i stavljanju izvan snage Odluke 2011/782 (SL L 330, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 258.) mjere ograničavanja o kojima je riječ bile su objedinjene u jednom pravnom instrumentu. Ime tužitelja uvršteno je u 33. red tablice Priloga I. Odluci 2012/739 s istim podacima i razlozima kao u Prilogu Provedbenoj odluci 2011/488.
15 Dana 30. studenoga 2012. Vijeće je u Službenom listu objavilo obavijest za osobe i subjekte na koje se primjenjuju mjere ograničavanja određene Odlukom 2012/739 i Uredbom br. 36/2012, koja se provodi Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1117/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL C 370, str. 6.).
16 Provedbena odluka Vijeća 2013/185/ZVSP od 22. travnja 2013. o provedbi Odluke 2012/739 (SL L 111, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 291.) ima za cilj ažurirati popis osoba i subjekata koji podliježu mjerama ograničavanja navedenih u Prilogu I. Odluci 2012/739. Ime tužitelja uvršteno je u 33. red tablice Priloga I. s istim podacima i razlozima kao u Prilogu Provedbenoj odluci 2011/488.
17 Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 363/2013 od 22. travnja 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 111, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 171.) ima iste podatke i razloge kao Prilog Provedbenoj odluci 2011/488.
18 Dana 23. travnja 2013. Vijeće je u Službenom listu objavilo obavijest za osobe i subjekte na koje se primjenjuju mjere ograničavanja određene Odlukom 2012/739, koja se provodi Provedbenom odlukom 2013/185 i Uredbom br. 36/2012, koja se provodi Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 363/2013 (SL C 115, str. 5.).
Odluka 2013/255
19 Dana 31. svibnja 2013. Vijeće je donijelo Odluku 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL L 147, str. 14.). Ime tužitelja uvršteno je u 33. red tablice Priloga I. navedenoj odluci s istim podacima i razlozima kao u Prilogu Provedbenoj odluci 2011/488.
20 Dana 1. lipnja 2013. Vijeće je u Službenom listu objavilo obavijest za osobe i subjekte na koje se primjenjuju mjere ograničavanja određene Odlukom 2013/255 i Uredbom br. 36/2012 (SL C 155, str. 1.).
Postupak i zahtjevi stranaka
21 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 26. prosinca 2011. tužitelj su pokrenuli ovaj postupak za poništenje Odluke 2011/273 koja je provedena ili izmijenjena do dana podnošenja navedene tužbe, uključujući sve odluke o izmjeni ili provedbi; Uredbe br. 442/2011 koja je provedena ili izmijenjena do dana podnošenja ove tužbe, uključujući sve uredbe o izmjeni ili provedbi i Odluke 2011/782 kako je provedena ili izmijenjena do dana podnošenja tužbe o kojoj je riječ, u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega.
22 Zasebnim aktom, podnesenim tajništvu Općeg suda 26. prosinca 2011., tužitelj je podnio zahtjev za ubrzani postupak temeljem članka 76.a Poslovnika Općeg suda.
23 Odlukom od 29. ožujka 2012. Opći sud (šesto vijeće) nije prihvatio zahtjev za ubrzani postupak.
24 Dana 20. veljače 2012. Vijeće je podnijelo tajništvu Općeg suda odgovor na tužbu.
25 Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 13. veljače 2012. tužitelj je zahtijevao dopuštenje da prilagodi dijelove tužbenog zahtjeva koji se odnose na Provedbenu odluku Vijeća 2012/37/ZVSP od 23. siječnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782 (SL L 19, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 190.), Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 55/2012 od 23. siječnja 2012. o provedbi članka 33. stavka 1. Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 19, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 6., str. 258.) te na Uredbu br. 36/2012. Dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 16. ožujka 2012. Vijeće je podnijelo svoja očitovanja na zahtjev tužitelja, ističući kao dokaz svojih navoda posebno, s jedne strane, da se u prva dva akta obuhvaćena tim zahtjevom ne navodi ime tužitelja i, s druge strane, da je tužba protiv Uredbe br. 36/2012 bila nepravodobno podnesena. Odlukom od 4. travnja 2012. Opći sud je dopustio tužitelju podnošenje podneska s prilagođenim tužbenim zahtjevom, ali samo u dijelu koji se odnosi na Uredbu br. 36/2012. Podnesak s prilagođenim tužbenim zahtjevom tužitelj je podnio navedenom tajništvu 15. lipnja 2012. Dopisom podnesenim tom tajništvu 29. lipnja 2012. Vijeće je podnijelo svoja očitovanja na taj podnesak s prilagođenim tužbenim zahtjevom.
26 Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. ožujka 2012. tužitelj je zahtijevao dopuštenje da prilagodi tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na Uredbu br. 168/2012, Odluku 2012/122, Provedbenu uredbu br. 266/2012 te Provedbenu odluku 2012/172. Dopisom podnesenim navedenom tajništvu 24. travnja 2014. Vijeće je podnijelo svoja očitovanja na zahtjev tužitelja ističući da se u aktima obuhvaćenima tim zahtjevom ne navodi ime tužitelja. Odlukom od 1. lipnja 2012. Opći sud je odlučio da ne dopušta podnošenje podneska s prilagođenim tužbenim zahtjevom.
27 Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 24. svibnja 2012. tužitelj je zahtijevao dopuštenje za prilagodbu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na Odluku 2012/206. Podnesak s prilagođenim tužbenim zahtjevom tužitelj je podnio navedenom tajništvu 22. lipnja 2012. Dopisom podnesenim tom tajništvu 3. srpnja 2012. Vijeće se protivilo prilagodbi tužbenog zahtjeva zato što se u navedenoj odluci ne navodi tužitelj.
28 Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 22. lipnja 2012. tužitelj je zahtijevao dopuštenje za prilagodbu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na Provedbenu odluku 2012/256 i Provedbenu uredbu br. 410/2012. Podnesak s prilagođenim tužbenim zahtjevom tužitelj je podnio navedenom tajništvu 23. srpnja 2012. Dopisom podnesenim tom tajništvu 9. kolovoza 2012. Vijeće se protivilo prilagodbi tužbenog zahtjeva zato što se u tim aktima ne navodi tužitelj.
29 Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 31. srpnja 2012. tužitelj je prilagodio svoj tužbeni zahtjev zatraživši također poništenje Uredbe br. 509/2012, Odluke 2012/322, Provedbene odluke 2012/335, Provedbene uredbe br. 2012/544, Uredbe br. 545/2012, Provedbene uredbe br. 673/2012, Odluke 2012/420 i Provedbene odluke 2012/424. Dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 9. kolovoza 2012. Vijeće se protivilo prilagodbi tužbenog zahtjeva zato što se u tim aktima ne navodi tužitelj.
30 Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 7. prosinca 2012. tužitelj je zahtijevao dopuštenje za prilagodbu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na Odluku 2012/739. Podnesak s prilagođenim tužbenim zahtjevom tužitelj je podnio navedenom tajništvu 7. siječnja 2013. Dopisom podnesenim tom tajništvu 21. siječnja 2013. Vijeće se nije protivilo prilagodbi tog tužbenog zahtjeva.
31 Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 24. svibnja 2013. tužitelj je zahtijevao ovlaštenje za prilagodbu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na Odluku Vijeća 2013/109/ZVSP od 28. veljače 2013. o izmjeni Odluke 2012/739 (SL L 58, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 118.), Uredbu Vijeća (EU) br. 325/2013 od 10. travnja 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 36/2012 (SL L 102, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 160.), Provedbenu odluku 2013/185, na Odluku Vijeća 2013/186/ZVSP od 22. travnja 2013. o izmjeni Odluke 2012/739 (SL L 111, str. 101.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 227.) i Provedbenu uredbu br. 363/2013. Podneskom podnesenim navedenom tajništvu 24. lipnja 2013. tužitelj je prilagodio svoj tužbeni zahtjev zatraživši jedino poništenje te posljednje uredbe, Provedbene odluke 2013/185 i Odluke 2013/255. Dopisom podnesenim tom tajništvu 17. srpnja 2013. Vijeće se nije protivilo prilagodbi tog tužbenog zahtjeva.
32 Kako je sastav vijeća Općeg suda bio izmijenjen, sudac izvjestitelj dodijeljen je sedmom vijeću kojem je, posljedično, dodijeljen ovaj predmet.
33 Na temelju izvještaja suca izvjestitelja Opći je sud odlučio otvoriti usmeni postupak i u okviru mjera upravljanja postupkom propisanih člankom 64. Poslovnika pozvao je stranke da odgovore na pojedina pisana pitanja i da predoče određene dokumente. Vijeće se odazvalo tom zahtjevu. S druge strane, zastupnik tužitelja obavijestio je Opći sud da neće odgovarati na pisana pitanja.
34 Izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja Općeg suda saslušani su na raspravi održanoj 11. lipnja 2014.
35 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi, u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega, Odluku 2011/273, Uredbu br. 442/2011, Provedbenu odluku 2011/302, Provedbenu uredbu br. 504/2011, Provedbenu odluku 2011/367, Provedbenu uredbu br. 611/2011, Provedbenu odluku 2011/488, Provedbenu uredbu br. 755/2011, Provedbenu odluku 2011/515, Provedbenu uredbu br. 843/2011, Odluku 2011/522, Uredbu br. 878/2011, Odluku 2011/628, Uredbu br. 950/2011, Odluku 2011/684, Uredbu br. 1011/2011, Odluku 2011/735, Provedbenu odluku 2011/736, Uredbu br. 1150/2011, Provedbenu uredbu br. 1151/2011, Odluku 2011/782, Provedbenu uredbu br. 1244/2011, Uredbu br. 36/2012, Odluku 2012/206, Provedbenu odluku 2012/256, Provedbenu uredbu br. 410/2012, Uredbu br. 509/2012, Odluku 2012/322, Provedbenu odluku 2012/335, Provedbenu uredbu br. 544/2012, Uredbu br. 545/2012, Odluku 2012/420, Provedbenu odluku 2012/424, Provedbenu uredbu br. 673/2012, Odluku 2012/739, Provedbenu odluku 2013/185, Provedbenu uredbu br. 363/2013 i Odluku 2013/255;
– naloži Vijeću snošenje troškova.
36 Vijeće od Općeg suda zahtijeva da:
– proglasi nedopuštenom prilagodbu tužbenog zahtjeva koja se odnosi na Uredbu br. 36/2012, Odluku 2012/206, Provedbenu uredbu br. 410/2012, Provedbenu odluku 2012/256, Uredbu br. 509/2012, Odluku 2012/322, Provedbenu odluku 2012/335, Provedbenu uredbu br. 2012/544, Uredbu br. 545/2012, Provedbenu uredbu br. 673/2012, Odluku 2012/420 i Provedbenu odluku 2012/424;
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Dopuštenost
37 Vijeće nije isticalo prigovor temeljem članka 114. Poslovnika, ali ističe djelomičnu nedopuštenost ove tužbe, uz obrazloženje da je nepravodobna i da nedostaje pravni interes tužitelja.
Nepravodobnost tužbe
38 U skladu s člankom 263. stavkom 6. UFEU‑a, tužba protiv akta institucije Unije mora biti podnesena u roku od dva mjeseca, ovisno o slučaju, od objavljivanja pobijanog akta, od obavješćivanja tužitelja o njoj ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od dana kada je tužitelj saznao za akt. Prema članku 102. stavku 1. Poslovnika, kada rok za podnošenje tužbe protiv akta neke od institucija počinje teći od trenutka objave tog akta, rok se računa od isteka četrnaestog dana nakon dana objave akta u Službenom listu Europske unije. U skladu s odredbama članka 102. stavka 2. tog poslovnika, taj se rok između ostalog produljuje zbog razlike od deset dana.
39 Osim toga, u pogledu mjera ograničavanja, rok za podnošenje tužbe za poništenje akta koji nameće navedene mjere nekoj osobi ili subjektu počinje teći isključivo bilo od dana individualne dostave tog akta zainteresiranoj strani, ako je njezina adresa poznata, bilo od objave obavijesti u Službenom listu, u slučajevima kada nije moguće izravno dostaviti taj akt zainteresiranoj osobi (presuda Suda od 23. travnja 2013., Gbagbo i dr./Vijeće, C‑478/11 P do C‑482/11 P, t. 59. do 62.).
40 S obzirom na to da Poslovnik u članku 102. stavku 1. predviđa dodatni rok od četrnaest dana za podnošenje tužbe protiv akata objavljenih u Službenom listu, valja zaključiti da se ta odredba per analogiam treba primijeniti i u slučaju kada je rok za podnošenje tužbe počeo teći zbog obavijesti o navedenim aktima, koja je sama također objavljena u Službenom listu. Naime, isti razlozi koji opravdavaju dodatni rok od četrnaest dana u pogledu objavljenih akata vrijede i u pogledu objavljenih obavijesti, za razliku od slučajeva individualnog dostavljanja (presuda Općeg suda od 4. veljače 2014., Syrian Lebanese Commercial Bank/Vijeće, T‑174/12 i T‑80/13, t. 64. i 65.).
41 Kao prvo, u vezi s aktom kojim se pokreće postupak, valja istaknuti da je taj akt podnesen tajništvu Općeg suda 26. prosinca 2011.
42 S jedne strane, pod uvjetom da tužbom tužitelj zahtijeva poništenje Odluke 2011/273, koja se provodi Provedbenom odlukom 2011/488, i Uredbe br. 442/2011, koja se provodi Provedbenom uredbom br. 755/2011, valja istaknuti da je tužba podnesena nepravodobno.
43 Naime, Vijeće nije uputilo individualnu obavijest tužitelju. Međutim skrenulo je pozornost osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja određene Odlukom 2011/273, koja se provodi Provedbenom odlukom 2011/488, i Uredbom br. 442/2011, koja se provodi Provedbenom uredbom br. 755/2011 obaviješću objavljenom u Službenom listu 2. kolovoza 2011. (vidjeti točku 7. ove presude). Prema tome, rok za podnošenje tužbe istekao je 26. listopada 2011., odnosno mnogo prije datuma kada je tužba podnesena.
44 Tužitelj pak prigovara Vijeću da ga nije individualno obavijestilo o Odluci 2011/273, koja se provodi Provedbenom odlukom 2011/488, i o Uredbi br. 442/2011, koja se provodi Provedbenom uredbom br. 755/2011. U tom pogledu navodi da je tvrdnja da njegova adresa nije bila poznata Vijeću u kontradikciji s činjenicom da je on etablirani poslovni čovjek i s činjenicom da je on vrlo poznata osoba među sirijskom gospodarskom elitom. Nadalje, tvrdi da rok za podnošenje tužbe počinje teći tek nakon završetka postupka preispitivanja pred Vijećem, koji je, u konkretnom slučaju, zaključen tek 5. siječnja 2012., dana kada je Vijeće prvi put odgovorilo na zahtjev preispitivanja koji je postavio tužitelj.
45 Što se tiče tužiteljeve argumentacije prema kojoj bi on o odlukama morao biti individualno obaviješten s obzirom na to da je njegova adresa bila poznata, prije svega valja utvrditi da članak 5. stavak 2. Odluke 2011/273 propisuje da Vijeće o svojoj odluci o uvrštavanju obavješćuje predmetnu osobu ili subjekta, što uključuje i razloge za uvrštavanje njihova imena na popis osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja, i to ili izravno ako je njihova adresa poznata ili putem objave obavijesti, dajući im tako mogućnost da podnesu svoja očitovanja.
46 Osim toga, valja podsjetiti da sukladno sudskoj praksi Vijeće nije slobodno proizvoljno izabrati način dostave svojih odluka zainteresiranim osobama. Naime iz točke 61. gore navedene presude Gbagbo i dr./Vijeće proizlazi da je Sud namjeravao dopustiti izravnu dostavu akata čije se poništenje zahtijevalo objavom obavijesti u Službenom listu jedino u slučaju kada Vijeće nije u mogućnosti obaviti obavještavanje.
47 U konkretnom slučaju, ne može se prigovoriti Vijeću što nije uputilo individualnu obavijest tužitelju. Naime, valja istaknuti da institucije Unije u Siriji ne raspolažu neograničenim sredstvima u svrhu pronalaženja privatnih adresa svih fizičkih osoba koje podliježu režimu mjera ograničavanja, pogotovo u vrijeme nemira. Osim toga, praksa Vijeća prema kojoj se obavijesti fizičkim osobama šalju jedino na njihove privatne, a ne na njihove poslovne adrese opravdana je time što, u suprotnome, postoji opasnost da obavijesti otvore i pročitaju treće osobe te su mjere ograničavanja osjetljivo područje. Vijeće stoga nije imalo, u okolnostima ovog slučaja, drugog izbora nego obavijestiti tužitelja o uvrštavanju njegova imena na popis osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja objavom obavijesti u Službenom listu.
48 Tvrdnju tužitelja da rok za podnošenje tužbe počinje teći tek nakon završetka postupka preispitivanja pred Vijećem treba odbaciti. U tom pogledu, dovoljno je podsjetiti da je, temeljem članka 263. stavka 6. UFEU‑a, rok za podnošenje tužbe protiv akta institucije Unije dva mjeseca od njegova objavljivanja, od obavješćivanja tužitelja o njemu ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od dana kada je tužitelj saznao za akt. Mogućnost obraćanja Vijeću u okviru postupka preispitivanja stoga ne može dovesti do odstupanja od tog pravila. U tom pogledu, valja istaknuti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi od primjene postupovnih rokova može odstupiti samo u iznimnim slučajevima, nepredvidivim okolnostima ili u slučaju više sile, u skladu s člankom 45. stavkom 2. Statuta Suda Europske unije, s obzirom na to da je stroga primjena tih pravila opravdana zahtjevima pravne sigurnosti i nužnošću izbjegavanja svake diskriminacije ili svakog proizvoljnog postupanja pri sudovanju (vidjeti, u tom smislu, presudu Suda od 26. studenoga 1985., Cockerill‑Sambre/Komisija, 42/85, Zb. str. 3749., t. 10. i rješenja Suda od 5. veljače 1992., Francuska/Komisija, C‑59/91, Zb. str. I‑525., t. 8. i od 7. svibnja 1998., Irska/Komisija, C‑239/97, Zb. str. I‑2655., t. 7.).
49 S druge strane, ako tužitelj tužbom zahtijeva poništenje Odluke 2011/782, tužba je podnesena unutar rokova propisanih člankom 263. stavkom 6. UFEU‑a, u vezi s člankom 102. stavkom 2. Poslovnika. U tom pogledu, treba istaknuti, s obzirom na to da je, s jedne strane, Vijeće skrenulo pozornost osoba i subjekata na koje se primjenjuje navedena odluka putem obavijesti objavljene 2. prosinca u Službenom listu (vidjeti točku 10. ove presude) i s obzirom na činjenicu da je tužba podnesena 26. prosinca 2011., tužba je podnesena pravodobno u odnosu na tu odluku. Stoga, nije nužno voditi računa o ostalim čimbenicima kao što su datum objave u Službenom listu ili datum individualnog obavještavanja tužitelja.
50 Iz navedenoga proizlazi da se tužba ne može smatrati pravodobnom u odnosu na zahtjev za poništenje Odluke 2011/273, koja se provodi Provedbenom odlukom 2011/488, i Uredbe br. 442/2011, koja se provodi Provedbenom uredbom br. 755/2011. Međutim, tužba je pravodobna u odnosu na zahtjev za poništenje Odluke 2011/782.
51 Kao drugo, u vezi sa zahtjevima za prilagodbu tužbenog zahtjeva, valja utvrditi da su podneseni pravodobno u skladu s člankom 263. stavkom 6. UFEU‑a (vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 6. rujna 2013., Iranian Offshore Engineering & Construction/Vijeće, T‑110/12, t. 16. i 17.). Naime, svaki od navedenih zahtjeva bio je podnesen u roku od dva mjeseca od dana donošenja akta (vidjeti točke 25. do 31. ove presude). Stoga, nije nužno voditi računa o ostalim čimbenicima kao što su datum objave u Službenom listu ili datum individualnog obavještavanja tužitelja.
52 Slijedom prethodno navedenoga, svi se zahtjevi za prilagodbu tužbenog zahtjeva moraju smatrati dopuštenima ratione temporis.
Pravni interes
53 U skladu s člankom 263. stavkom 4. UFEU‑a, „svaka fizička ili pravna osoba može pod uvjetima utvrđenima u stavku prvom i drugom pokrenuti postupke protiv akta koji je upućen toj osobi ili koji se izravno i osobno odnosi na nju te protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva provedbene mjere“.
54 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, dopuštenost tužbe za poništenje koju je podnijela fizička ili pravna osoba uvjetovana je time da osoba ima postojeći i konkretan interes za poništenje pobijanog akta (presuda Suda od 13. srpnja 2000., Parlament/Richard, C‑174/99 P, Zb. str. I‑6189., t. 33. i presuda Općeg suda od 28. rujna 2004., MCI/Komisija, T‑310/00, Zb. str. II‑3253., t. 44.).
55 Pravni interes mora postojati do proglašenja sudske odluke, što pretpostavlja da tužba može, u odnosu na svoj predmet i rezultatom koji se od nje može očekivati, donijeti korist stranci koja ju je podnijela (presuda Suda od 7. lipnja 2007., Wunenburger/Komisija, C‑362/05 P, Zb. str. I‑4333., t. 42. i rješenje Općeg suda od 7. prosinca 2011., Fellah/Vijeće, T‑255/11, t. 12.).
56 Ta se korist može odnositi na materijalne interese kao i na nematerijalne interese te na buduće izglede zainteresirane strane (vidjeti, u tom smislu, presudu Suda od 27. lipnja 1973., Kley/Komisija, 35/72, Zb. str. 679., t. 4. i presudu Općeg suda od 28. svibnja 1998., W/Komisija, T‑78/96 i T‑170/96, Zb. SS str. I‑A 239. i II‑745, t. 47.).
57 U ovom slučaju, Vijeće navodi da je tužba nedopuštena u odnosu na akte u kojima se ne navodi tužitelj s obzirom na to da tužitelj stoga nema nikakav pravni interes. Također, navodi da je zahtjev za poništenje koji se odnosi na Odluku 2011/273 nedopušten zbog nedostatka pravnog interesa uzevši u obzir činjenicu da je taj akt ukinut i zamijenjen Odlukom 2011/782.
– Akti u kojima se ne navodi ime tužitelja
58 Kao prvo, u vezi s aktima u odnosu na koje tužitelj nema pravni interes zato što se u njima ne navodi njegovo ime, valja utvrditi da od svih akata pobijanih tom tužbom kojom se pokreće postupak jedino Odluka 2011/782 o stavljanju izvan snage Odluke 2011/273 upućuje izričito na tužitelja u svojim prilozima. Prema tome, tužitelj je u trenutku podnošenja navedene tužbe imao opravdani interes zahtijevati od Općeg suda poništenje tog akta s obzirom na to da tim poništenjem tužitelj može ishoditi povlačenje svojeg imena s popisa osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja poduzete protiv Sirije.
59 Kao drugo, u vezi s aktima pobijanima u podnescima s prilagođenim tužbenim zahtjevom, tužitelj zahtijeva poništenje više akata koje je donijelo Vijeće o provedbi ili izmjeni Odluke 2011/782 kao i Uredbe br. 36/2012 i Odluke 2012/739 i 2013/255.
60 U tom pogledu, valja utvrditi da na tužitelja izričito upućuje jedino Uredba br. 36/2012, koja se provodi Provedbenom uredbom br. 363/2013, Odluka 2012/739, koja se provodi Provedbenom odlukom 2013/185 i Odluka 2013/255. Naime, u tim aktima ili je ime tužitelja uvršteno na popise koji se odnose na mjere ograničavanja priložene osnovnim aktima ili su zamijenjene napomene koje se odnose na navedena uvrštavanja. Zato valja utvrditi da tužitelj ima pravni interes u odnosu na te akte s obzirom na to da bi njihovo poništenje imalo za rezultat povlačenje njegova imena s popisa o kojima je riječ. S druge strane, to ne vrijedi za druge akte koji su obuhvaćeni podnescima s prilagođenim tužbenim zahtjevom, koji ne navode tužitelja.
61 Prema tome, s obzirom na zaključke iz točaka 50., 52., 58. i 60. ove presude, tužba mora biti odbačena kao nedopuštena u onom dijelu u kojem je usmjerena protiv sljedećih akata:
– Odluke 2011/273, koja se provodi ili izmjenjuje provedbenim odlukama 2011/302, 2011/367, 2011/515 i 2011/736 kao i odlukama 2011/522, 2011/628, 2011/684 i 2011/735;
– Uredbe br. 442/2011, koja se provodi ili izmjenjuje provedbenim uredbama br. 504/2011, br. 611/2011, br. 843/2011, br. 1151/2011 i br.1244/2011 kao i uredbama br. 878/2011, br. 950/2011, br. 1011/2011 i br.1150/2011;
– provedbenih odluka 2012/256, 2012/335 i 2012/424 kao i odluka 2012/206, 2012/322 i 2012/420 koje provode ili izmjenjuju Odluku 2011/782;
– provedbenih uredbi br. 410/2012, br. 2012/544 i br. 673/2012 kao i uredbi br. 509/2012, br. 545/2012 i br. 325/2013 koje provode ili izmjenjuju Uredbu br. 36/2012.
– Akti koji su stavljeni izvan snage i koji su zamijenjeni
62 U vezi s aktima u odnosu na koje tužitelj nije imao pravni interes zato što nisu više bili na snazi, valja istaknuti, kao što je to istaknulo i Vijeće, da je Odluka 2011/782 stavljena izvan snage i zamijenjena Odlukom 2012/739 i da ta posljednja odluka nije više na snazi od 1. lipnja 2013. u skladu sa svojim člankom 31. stavkom 1.
63 Stoga je potrebno utvrditi da od dana kada su stavljene izvan snage i dana isteka, odluke 2011/782 i 2012/739 više nisu proizvodile nikakav pravni učinak.
64 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru tužbe za poništenje tužitelj može zadržati interes za poništenje akta koji je tijekom postupka stavljen izvan snage ako poništenje tog akta može samo po sebi, svojim rezultatom, proizvesti pravne posljedice (vidjeti Rješenje Općeg suda od 14. siječnja 2013, Divandari/Vijeće, T‑497/10, t. 19. i navedenu sudsku praksu).
65 Postojanje pravnog interesa tužitelja mora biti ocijenjeno in concreto, vodeći računa posebno o posljedicama navodnih nezakonitosti i o naravi štete koju je navodno pretrpio (presuda Suda od 6. lipnja 2013., Ayadi/Komisija, C‑183/12 P, t. 63.).
66 Međutim, na tužitelju je da dokaže postojanje svojeg pravnog interesa za pobijanje akata koji su stavljeni izvan snage (rješenje Općeg suda od 15. svibnja 2013., Post Invest Europe/Komisija, T‑413/12, t. 22.).
67 U konkretnom slučaju, ni iz spisa ovog predmeta ni iz odgovora koje je tužitelj o ovom pitanju dao na raspravi ne proizlazi da bi poništenje pobijanih akata koji više nisu na snazi moglo njemu ipak donijeti korist. U tom pogledu, valja posebno istaknuti da je tužitelj propustio u replici odgovoriti na argumente Vijeća, istaknute u njihovu odgovoru, prema kojima tužitelj više nije imao pravni interes za pobijanje akata koji su stavljeni izvan snage. U tom kontekstu, nije dokazao postojanje svojeg pravnog interesa u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 66. ove presude (vidjeti, u tom smislu, presude Općeg suda od 12. lipnja 2013., HTTS/Vijeće, T‑128/12 i T‑182/12, t. 34. i 35. i od 6. rujna 2013., Bateni/Vijeće, T‑42/12 te T‑181/12, t. 31. i 32.).
68 Iz toga proizlazi da tužitelj nije pobliže naveo svoj pravni interes u odnosu na odluke 2011/782, 2012/739 i 2013/185. Opći sud stoga smatra da se postupak o predmetnoj tužbi treba obustaviti u onom dijelu u kojem je ona usmjerena protiv tih akata.
Zaključak o dopuštenosti
69 Imajući u vidu ocjene iznesene u točkama 37. do 68. ove presude, ova tužba dopuštena je jedino u odnosu na Uredbu br. 36/2012, Provedbenu uredbu br. 363/2013 i Odluku 2013/255 s obzirom na to da se ti akti odnose na tužitelja (u daljnjem tekstu: pobijani akti).
Meritum
70 U potporu tužbi tužitelj navodi dva tužbena razloga. Prvi se temelji na povredi prava na obranu, obveze obrazlaganja, prava da bude saslušan i prava na djelotvornu sudsku zaštitu. Drugi se temelji na povredi prava vlasništva i gospodarske slobode.
71 Prvim tužbenim razlogom tužitelj prigovara Vijeću da je povrijedilo njegovo pravo na obranu, obvezu obrazlaganja, pravo da bude saslušan i pravo na učinkovitu pravnu zaštitu. U tom pogledu, ističe da, sukladno sudskoj praksi, temeljna prava čine sastavni dio općih načela prava Unije te je njihovo poštovanje uvjet zakonitosti akata koje ona donosi.
72 U tom pogledu, tužitelj u biti navodi tri povrede.
73 Kao prvo, tužitelj prigovara Vijeću da mu nije poslalo nikakvu službenu obavijest koja bi mu omogućila da sazna razloge uvrštavanja svojeg imena na popise osoba obuhvaćenih mjerama ograničavanja propisanima pobijanim aktima. Tvrdi da pravo na djelotvornu sudsku zaštitu posebno uključuje dužnost Vijeća da obavijesti osobe ili subjekte na koje se primjenjuju mjere ograničavanja o razlozima koji su prethodili uvrštavanju njihova imena na navedene popise. Osim toga, ističe da Vijeće nije odgovorilo na njegova pitanja, već je samo potvrdilo zadržavanje uvrštavanja njegova imena na te popise.
74 Kao drugo, tužitelj tvrdi da se Vijeće ograničilo u konkretnom slučaju na iznošenje nepreciznih i općenitih razmatranja kako bi opravdalo uvrštenje njegova imena na popise o kojima je riječ. U tom pogledu, tužitelj podsjeća da je, prema sudskoj praksi, vodeći računa o činjenici da osobe i subjekti na koje se primjenjuju mjere ograničavanja nemaju pravo na prethodno saslušanje, poštovanje obveze obrazlaganja utoliko važnije. U tom obrazlaganju moraju se navesti ne samo pravne osnove primjene dotičnog akta već također specifični i konkretni razlozi zbog kojih Vijeće smatra, u izvršavanju svojih diskrecijskih prava, da na dotičnu osobu ili subjekt treba primijeniti mjere ograničavanja. Konačno, ističe da nedostatak obrazlaganja akata Unije ne može biti otklonjen objašnjenjima ponuđenima tijekom postupka pred sudom Unije.
75 Kao treće, tužitelj osporava razloge za uvrštavanje svojeg imena na popise o kojima je riječ i ističe da se Vijeće nije oslobodilo tereta dokazivanja koji ima u tom pogledu.
76 Vijeće osporava argumente tužitelja.
77 Opći sud smatra shodnim najprije preispitati treći prigovor.
78 U potporu trećem prigovoru tužitelj tvrdi da Vijeće nije u dovoljnoj mjeri potkrijepilo dokazima razloge koji opravdavaju uvrštavanje njegovog imena na popise o kojima je riječ. Prigovara Vijeću da nije podnijelo dokaze koji pokazuju njegovu povezanost s Maherom Al‑Asaadom i paravojskom Shabiha. Ističe da je na Vijeću teret dokazivanja i da se ono ne može temeljiti na pretpostavkama.
79 Vijeće prije svega podsjeća da je, u području mjera ograničavanja, Opći sud dužan izvršiti samo ograničenu kontrolu zakonitosti odluka koje donose institucije Unije. Nadalje, ističe da je uvrštavanje imena tužitelja na popise o kojima je riječ opravdano ako je on jedna od osoba povezanih s režimom koje pridonose povredi ljudskih prava. U tom pogledu, proizlazi da se protiv tužitelja primjenjuju mjere zamrzavanja sredstava na temelju podataka koje dostavi država članica, razvrstanih kao „povjerljivi podaci EU‑a“. Poziva se također na podatke iz takozvanih „otvorenih“ izvora. Utvrđuje da, iako tužitelj osporava točnost obrazlaganja, nije podnio nijedan dokazni element koji bi mogao pokazati njegovu netočnost.
80 Prema sudskoj praksi, djelotvornost sudskog nadzora koju jamči članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zahtijeva i da se, kao nadzor nad zakonitošću razloga na kojima je utemeljena odluka o uvrštavanju ili zadržavanju imena određene osobe na popisima osoba na koje se primjenjuju sankcije, sud Unije uvjeri da se ta odluka temelji na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. To podrazumijeva provjeru navedenih činjenica u obrazloženju koje podupire spomenutu odluku, kako sudski nadzor ne bi bio ograničen na utvrđenje apstraktne vjerojatnosti navedenih razloga, nego i na saznanje o tome jesu li ti razlozi, ili barem jedan od njih ako ga se smatra dovoljnim kako bi podržao tu istu odluku, dokazani (vidjeti presudu Suda od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, u daljnjem tekstu: presuda Kadi II, t. 119.).
81 Na nadležnom je tijelu Unije, u slučaju osporavanja, da utvrdi utemeljenost razloga protiv dotične osobe, a ne na potonjoj da negativno dokazuje neutemeljenost spomenutih razloga. Bitno je da informacije odnosno elementi koje je podnijelo tijelo o kojem je riječ potkrepljuju razloge protiv dotične osobe. Ako ti elementi ne omogućuju utvrđenje utemeljenosti razloga, sud Unije potonji odbacuje kao potporu odluci o uvrštavanju ili o zadržavanju dotičnog uvrštenja (presuda Kadi II, t. 121. do 123.).
82 U konkretnom slučaju, valja najprije utvrditi da su jedino opravdanje koje je podnijelo Vijeće kako bi opravdalo uvrštavanje imena tužitelja na popise o kojima je riječ izvadci iz dokumenta od 25. srpnja 2011. koji se vodi pod referentnim brojem „Coreu ZVSP/0317/11“ (dokument Vijeća 5044/12). Taj dokument sadrži one iste sažete razloge kao i pobijani akti, odnosno, osobito, to da je tužitelj povezan s Maherom Al‑Assadom u vezi s paravojskom Shabiha i da izravno sudjeluje u represiji podržavajući paravojsku Shabihu. Vijeće stoga nije podnijelo nikakav dodatan dokaz koji bi mogao dokazati ili barem sugerirati postojanje poveznice između tužitelja i Mahera Al‑Assada.
83 Nadalje, Vijeće je u prilogu svojim pismenima dostavilo članke objavljene na različitim internetskim stranicama o paravojsci Shabiha kako bi pokazalo povezanost tužitelja s navedenom paravojskom, posebno, internetsku stranicu Wikipediju, službenu internetsku stranicu Muslimanskog bratstva i internetsku stranicu Saada Syria Forums. Neovisno o pitanju jesu li ti podaci pouzdani i je li ih Vijeće uistinu uzelo u obzir u trenutku donošenja pobijanih akata, nameće se zaključak da samo dva od gore navedenih dokumenata kratko spominju ime tužitelja i da nijedan od njih ne iznosi dovoljno potkrijepljene tvrdnje o tužitelju i njegovoj umiješanosti u paravojsku Shabiha.
84 U odgovoru na jedno pitanje Općeg suda na raspravi Vijeće nije bilo u mogućnosti dostaviti nijedan dodatan dokaz kojim bi dokazalo povezanost između tužitelja i Maher‑Al‑Assada, s jedne strane, i paravojske Shabiba, s druge strane.
85 Prema tome, dokazni elementi koje je dostavilo Vijeće ne sadrže nijedan indicij koji može dokazati tvrdnje Vijeća prema kojima, s jedne strane, tužitelj održava vezu s Mahlerom Al‑Assadom u okviru paravojske Shabiha i, s druge strane, da je neposredno sudjelovao u represiji i nasilju protiv civilnog stanovništva te da je koordinator skupina unutar paravojske Shabiha.
86 Slijedi da Vijeće nije na zadovoljavajući način ispunilo teret dokazivanja koji ima temeljem članka 47. Povelje o temeljnim pravima, kako ga je Sud protumačio u presudi Kadi II.
87 Treba stoga prihvatiti treći prigovor koji navodi tužitelj u potporu prvom tužbenom razlogu i poništiti pobijane akte u dijelu u kojem se odnose na tužitelja, bez potrebe preispitivanja drugih tužbenih razloga istaknutih u potporu ovoj tužbi.
Vremenski učinci poništenja pobijanih akata
88 Na temelju članka 264. stavka 2. UFEU‑a, Opći sud može, ako to smatra potrebnim, navesti koji se učinci akta koji je proglasio ništavim moraju smatrati konačnima. Iz sudske prakse proizlazi da ta odredba omogućuje sudu Unije da odluči o datumu nastanka učinaka presuda o poništenju (vidjeti presudu Općeg suda od 12. prosinca 2013., Nabipour i dr./Vijeće, T‑58/12, t. 250. i 251. i navedenu sudsku praksu).
89 U konkretnom slučaju Opći sud iz nadalje iznesenih razloga smatra kako je potrebno održati na snazi učinke pobijanih akata u razdoblju do isteka roka za žalbu predviđenog člankom 56. stavkom 1. Statuta Suda ili ako je u tom roku bila podnesena žalba, do odbijanja žalbe.
90 Naime, valja podsjetiti da je Unija donijela mjere ograničavanja protiv Sirije zbog represije protiv civilnog stanovništva te države i da te mjere stoga teže ostvarivanju kako humanitarnih tako i miroljubivih ciljeva.
91 Prema tome, interes koji tužitelj ima za trenutačni učinak ove presude o poništenju treba odvagnuti u odnosu na objektivni opći interes politike Unije u području mjera ograničavanja protiv Sirije. Izmjena učinaka u vrijeme poništenja mjere ograničavanja također se može opravdati potrebom da se osigura učinkovitost mjera ograničavanja te, konačno, važnim razlozima koji se tiču vođenja međunarodnih odnosa Unije i njezinih država članica.
92 Međutim, poništenje pobijanih akata s trenutačnim učinkom u dijelu u kojem se oni odnose na tužitelja omogućilo bi mu da prenese ukupnu imovinu ili jedan njezin dio izvan Unije a da Vijeće u slučaju potrebe ne bi moglo pravodobno primijeniti članak 266. UFEU‑a kako bi ispravilo nepravilnosti utvrđene u ovoj presudi, što bi moglo ozbiljno i nepopravljivo ugroziti učinkovitost svih zamrzavanja financijskih sredstava koje bi Vijeće u budućnosti moglo odrediti u odnosu na tužitelja.
93 Naime, u vezi s primjenom članka 266. UFEU‑a u ovom predmetu treba napomenuti da poništenje uvrštenja imena tužitelja na popise o kojima je riječ ovom presudom proizlazi iz činjenice da razlozi tog uvrštavanja nisu potkrijepljeni s dovoljno dokaza (vidjeti točke 82. do 86. ove presude). Iako je na Vijeću da odluči o načinu provedbe ove presude, novo uvrštavanje imena tužitelja ne može se unaprijed isključiti. Naime, u okviru nove ocjene Vijeće ima mogućnost ponovno uvrstiti ime tužitelja na popise, na temelju razloga koji su potkrijepljeni s dovoljno dokaza.
94 Slijedi kako se učinci poništenih odluka i uredbi trebaju održati na snazi u odnosu na tužitelja do dana isteka žalbenog roka ili, u slučaju podnošenja žalbe u tom roku, do eventualnog odbijanja žalbe.
Troškovi
95 U skladu s odredbama članka 87. stavka 2. prvog podstavka Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove ako je takav zahtjev postavljen. Međutim, primjenom članka 87. stavka 3. istog poslovnika, Opći sud može podijeliti troškove ili odlučiti da svaka stranka snosi vlastite troškove ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima.
96 U ovom slučaju stranke su djelomično uspjele u svojim zahtjevima te se pravilnom primjenom prethodne odredbe odlučuje da Vijeće snosi vlastite troškove kao i trećinu troškova tužitelja.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (sedmo vijeće)
Proglašava i presuđuje:
1. Tužba, s obzirom na to da nije pravodobna, odbacuje se kao nedopuštena u dijelu u kojem se traži poništenje Provedbene odluke Vijeća 2011/488/ZVSP od 1. kolovoza 2011. o provedbi Odluke 2011/273/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 755/2011 od 1. kolovoza 2011. o provedbi Uredbe (EU) br. 442/2011 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji.
2. Tužba se odbacuje kao nedopuštena u dijelu u kojem se traži poništenje Odluke Vijeća 2011/273/ZVSP od 9. svibnja 2011. o mjerama ograničavanja protiv Sirije, Uredbe Vijeća (EU) br. 442/2011 od 9. svibnja 2011. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, Provedbene odluke Vijeća 2011/302/ZVSP od 23. svibnja 2011. o provedbi Odluke 2011/273, Provedbene odluke Vijeća 2011/367/ZVSP od 23. lipnja 2011. o provedbi Odluke 2011/273, Provedbene uredbe Vijeća br. 504/2011 od 23. svibnja 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011, Provedbene uredbe Vijeća br. 611/2011 od 23. lipnja 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011, Provedbene odluke Vijeća 2011/515/ZVSP od 23. kolovoza 2011. o provedbi Odluke 2011/273, Provedbene uredbe Vijeća br. 843/2011 od 23. kolovoza 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011, Odluke Vijeća 2011/522/ZVSP od 2. rujna 2011. o izmjeni Odluke 2011/273, Uredbe Vijeća (EU) br. 878/2011 od 2. rujna 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011, Odluke Vijeća 2011/628/ZVSP od 23. rujna 2011. o izmjeni Odluke 2011/273, Uredbe Vijeća (EU) br. 950/2011 od 23. rujna 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011, Odluke Vijeća 2011/684/ZVSP od 13. listopada 2011. o izmjeni Odluke 2011/273, Uredbe Vijeća (EU) br. 1011/2011 od 13. listopada 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011, Odluke Vijeća 2011/735/ZVSP od 14. studenoga 2011. o izmjeni Odluke 2011/273, Provedbene odluke Vijeća 2011/736/ZVSP od 14. studenoga 2011. o provedbi Odluke 2011/273, Uredbe Vijeća (EU) br. 1150/2011 od 14. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe br. 442/2011, Provedbene uredbe Vijeća br. 1151/2011 od 14. studenoga 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011, Provedbene uredbe Vijeća br. 1244/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe br. 442/2011, Odluke Vijeća 2012/206/ZVSP od 23. travnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, Provedbene odluke Vijeća 2012/256/ZVSP od 14. svibnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, Provedbene uredbe Vijeća br. 410/2012 od 14. svibnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, Uredbe Vijeća (EU) br. 509/2012 od 15. lipnja 2012. o izmjeni Uredbe br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, Odluke Vijeća 2012/322/ZVSP od 20. lipnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, Provedbene odluke Vijeća 2012/335/ZVSP od 25. lipnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, Provedbene uredbe Vijeća br. 544/2012 od 25. lipnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, Uredbe Vijeća (EU) br. 545/2012 od 25. lipnja 2012. o izmjeni Uredbe br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, Provedbene uredbe Vijeća br. 673/2012 od 23. srpnja 2012. o provedbi članka 32. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, Odluke Vijeća 2012/420/ZVSP od 23. srpnja 2012. o izmjeni Odluke 2011/782/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije i Provedbene odluke Vijeća 2012/424/ZVSP od 23. srpnja 2012. o provedbi Odluke 2011/782/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije s obzirom na to da se ti akti ne odnose na Aimana Jabera.
3. Obustavlja se postupak u dijelu u kojem se traži poništenje Odluke Vijeća 2011/782/ZVSP od 1. prosinca 2011. o mjerama ograničavanja protiv Sirije i o stavljanju izvan snage Odluke 2011/273, Odluke Vijeća 2012/739/ZVSP od 29. studenoga 2012. o mjerama ograničavanja protiv Sirije i o stavljanju izvan snage Odluke 2011/782 i Provedbene odluke Vijeća 2013/185/ZVSP od 22. travnja 2013. o provedbi Odluke 2012/739 s obzirom na to da su ti akti stavljeni izvan snage i zamijenjeni.
4. Poništavaju se, u dijelu u kojemu se ti akti odnose na A. Jabera, sljedeći akti:
– Uredba (EU) br. 36/2012 od 18. siječnja 2012. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji i o stavljanju izvan snage Uredbe br. 442/2011;
– Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 363/2013 od 22. travnja 2013. o provedbi Uredbe br. 36/2012;
– Odluka Vijeća 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije.
5. Održavaju se na snazi učinci poništenih odluka i uredbi u odnosu na A. Jabera do isteka roka za podnošenje žalbe ili, ako je žalba podnesena u tom roku, do eventualnog odbijanja žalbe.
6. Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove kao i trećinu troškova A. Jabera.
7. A. Jaber snosit će dvije trećine vlastitih troškova.
Van der Woude | Wiszniewska‑Białecka | Ulloa Rubio |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 13. studenoga 2014.