Language of document : ECLI:EU:T:2014:948

Predmet T‑653/11

Aiman Jaber

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Zamrzavanje financijskih sredstava – Tužba za poništenje – Rok za podnošenje tužbe – Djelomična nedopuštenost – Pravni interes – Teret dokazivanja – Određenje vremenskih učinaka poništenja“ 

Sažetak – Presuda Općeg suda (sedmo vijeće) od 13. studenoga 2014.

1.      Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Akti kojima se uvode mjere ograničavanja u odnosu na određenu osobu ili subjekt – Akti objavljeni i dostavljeni adresatima – Datum priopćenja akta – Priopćenje zainteresiranoj osobi putem objave u Službenom listu Europske unije – Dopuštenost – Pretpostavke – Nemogućnost Vijeća da provede dostavu

(čl. 263. st. 6. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda, čl. 102. st. 1. i 2.; Odluke Vijeća 2011/273/ZVSP, 2011/488/ZVSP i 2011/782/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 442/2011 i br. 755/2011)

2.      Sudski postupak – Žalbeni rok – Prekluzija – Slučaj ili viša sila

(čl. 263. st. 6. UFEU‑a; Statut Suda Europske unije, čl. 45. st. 2.)

3.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Pojam – Potreba postojećeg i konkretnog interesa – Tužba koja može donijeti korist tužitelju – Interes za nastavak postupka do proglašenja sudske odluke – Akt kojime se ukida i zamjenjuje pobijani akt tijekom postupka – Nepostojanje opravdanja interesa za postupanje tužitelja – Obustava postupka

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Odluke Vijeća 2011/782/ZVSP, 2012/739/ZVSP i 2013/185/ZVSP)

4.      Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Sirije – Doseg nadzora

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Odluka Vijeća 2013/255/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 36/2012 i br. 363/2013)

5.      Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci – Ograničavanje od strane Suda – Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata u pogledu situacije u Siriji – Opasnost od ozbiljne i nepopravljive štete za učinkovitost svakog zamrzavanja imovine o kojemu Vijeće može ubuduće odlučiti protiv osoba obuhvaćenih poništenim aktom – Održavanje na snazi učinaka poništenih odluka i uredbi do isteka roka za žalbu ili do odbijanja žalbe

(čl. 264. st. 2. UFEU‑a i čl. 266. UFEU‑a; Statut Suda Europske unije, čl. 56. st. 1. i čl. 60. st. 2.; Odluka Vijeća 2013/255/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 36/2012 i br. 363/2013)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 38.‑40., 46.‑50.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 48.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 53.‑56., 63.‑68.)

4.      Što se tiče akta Vijeća kojim se uvode mjere ograničavanja protiv Sirije, učinkovitost sudskog nadzora koji jamči članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zahtijeva osobito da, na temelju nadzora zakonitosti obrazloženja na kojima se temelji odluka o unošenju ili o zadržavanju imena određene osobe na popisima osoba obuhvaćenih sankcijama, sud Unije osigurava da se ta odluka zasniva na dovoljno čvrstoj činjeničnoj bazi. To podrazumijeva provjeru navedenih činjenica u obrazloženju koje podupire spomenutu odluku, kako sudski nadzor ne bi bio ograničen na utvrđenje apstraktne vjerojatnosti navedenih razloga, nego i na saznanje o tome jesu li ti razlozi, ili barem jedan od njih ako ga se smatra dovoljno snažnim da može podržati tu istu odluku, dokazani. Na nadležnom tijelu Unije je da u slučaju osporavanja utvrdi osnovanost razloga skupljenih protiv osobe koje se to tiče, a ne na njoj samoj da pruži negativan dokaz o neosnovanosti spomenutih razloga. Podacima ili dokazima koje podnosi dotično nadležno tijelo dokazuju se razlozi odabrani u pogledu dotične osobe. Ako ti elementi ne omogućavaju ustanoviti osnovanost nekog razloga, sud Unije neće ga uzeti u obzir kao temelj odluke o upisu ili zadržavanju predmetnog upisa.

Kada elementi koje je pružilo Vijeće ne sadržavaju nikakvu indiciju kojom bi se mogli dokazati navodi protiv tužitelja, slijedi da Vijeće nije zadovoljilo teret dokazivanja kojim ga obvezuje članak 47. Povelje o temeljnim pravima.

(t. 80., 81., 85., 86.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 88.‑94.)