Žalba koju je 29. prosinca 2021. podnio Oriol Junqueras i Vies protiv rješenja Općeg suda (šesto vijeće) od 14. listopada 2021. u predmetu T-100/20, Junqueras i Vies/Parlament
(predmet C-824/21 P)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Žalitelj: Oriol Junqueras i Vies (zastupnik: M. Marsal i Ferret, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Europski parlament
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
Prvo. – ukine i opozove rješenje šestog vijeća Općeg suda Europske unije od 14. listopada 2021. doneseno u predmetu T-100/20,
Drugo. – proglasi žaliteljevu tužbu u cijelosti dopuštenom,
Treće. – vrati predmet na ponovno suđenje kako bi, nakon što se tužba proglasi dopuštenom, šesto vijeće Općeg suda Europske unije nastavilo s njezinim ispitivanjem.
Četvrto. - Naloži Europskom parlamentu snošenje troškova u postupku povodom prigovora nedopuštenosti i u ovom žalbenom postupku.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog žalbi navode se četiri žalbena razloga s njihovim pravnim osnovama:
Prvo: Pobijano rješenje protivno je članku 263. UFEU-a jer je u njemu utvrđeno da ne postoji izravan interes O. Junquerasa zbog toga što on nije bio zastupnik u Europskom parlamentu u trenutku podnošenja tužbe. Opći sud pogrešno je protumačio da je došlo do odustanka od mandata u skladu s Europskim izbornim aktom (članak 13.) jer je interna odluka Kraljevine Španjolske odluka o neprihvatljivosti koja predstavlja razlog nespojivosti. Budući da nije riječ o odluci o odustanku od mandata u skladu s člankom 13. Europskog izbornog akta (kao niti o razlogu nespojivosti iz članka 7. Europskog izbornog akta), i dalje postoji stvaran i izravan interes O. Junquerasa za podnošenje tužbe. Podredno, rješenjem Općeg suda iskrivljena je interna odluka Kraljevine Španjolske time što je utvrđeno da ne postoji izravan interes O. Junquerasa i ono je protivno članku 263. UFEU-a.
Drugo: Pobijanim rješenjem povrijeđeni su zahtjevi prava na djelotvoran pravni lijek (članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članci 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) i članak 263. UFEU-a. Rješenje dovodi u pitanje odluke o meritumu koje treba donijeti u [predmetima] C-115/21[P] i T-24/201 i pogrešno tumači da se O. Junqueras ne može vratiti na mjesto zastupnika u Europskom parlamentu na temelju sudskih odluka koje treba donijeti pred sudovima Unije. O Junqueras može ostvariti navedeno vraćanje i slijedom toga ima stvaran i izravan interes za tužbu.
Treće: Pobijanim rješenjem povrijeđeni su zahtjevi prava na djelotvoran pravni lijek (članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članci 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) i članak 263. UFEU-a. U rješenju se smatra hipotetskim da postupci pokrenuti pred nacionalnim sudovima i Ustavnim sudom Kraljevine Španjolske mogu dovesti do vraćanja O. Junquerasa na mjesto zastupnika u Europskom parlamentu i, slijedom toga, da on nema stvaran i izravan interes za podnošenje tužbe. U rješenju se ne uzima u obzir da je sâm Vrhovni sud potvrdio da je jedna od mogućih posljedica postupaka koje je pokrenuo O. Junqueras vraćanje na njegovo zastupničko mjesto tako da je pogrešno da se to vraćanje u rješenju smatra hipotetskim i potvrđuje se da O. Junqueras ima stvaran i izravan interes za podnošenje tužbe. Također je njime povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu time što Opći sud nije objedinio odluku o dopuštenosti i odluku o meritumu, što bi nesumnjivo u većoj mjeri jamčilo djelotvornost navedenih prava.
Četvrto: Pobijanim rješenjem niječe se postojanje drugih razloga na kojima se temelji interes O. Junquerasa za ukidanje pobijanog akta čak i u slučaju da se ne mogu usvojiti mjere izvršenja u slučaju njegova poništenja. To je protivno članku 263. UFEU-a jer navedeni razlozi postoje i izneseni su. Konkretno i uzimajući u obzir da se zaštita imuniteta tražila prije donošenja presude u kaznenom postupku i odluke o gubitku zastupničkog mjesta, zastupnik O. Junquerasa smatra da bi priznavanjem statusa zastupnika u Europskom parlamentu O. Junquerasa i postupanjem povodom zahtjeva za zaštitu njegova imuniteta nastala obveza (u skladu s onime što je utvrđeno presudom Općeg suda od 19. prosinca 2019. u predmetu C-502/19)1 prekida svakog postupka protiv O. Junquerasa i to bi dovelo do prihvaćanja njegove tužbe kojom se tvrdilo da su navedene interne odluke donesene povredom prava Unije, što vrijedi za sve nacionalne tužbe i tužbe pred sudovima Unije koje je podnio O. Junqueras kao i za njegove buduće tužbe pred Europskim sudom za ljudska prava ako za time bude potrebe, zbog čega O. Junqueras doista ima interes za podnošenje tužbe iz članka 263. UFEU-a.
____________
1 Rješenje od 15. prosinca 2020., Junqueras i Vies/Parlament (T‑24/20, EU:T:2020:601)
1 Presuda od 19. prosinca 2019., Junqueras i Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115)