Predmet T‑15/13

Group Nivelles

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu

(žigovi i dizajni) (OHIM)

„Dizajn Zajednice – Postupak za proglašenje ništavosti – Registrirani dizajn koji predstavlja odvodnu kanalicu za tuš-kadu – Raniji dizajn – Razlozi za ništavost – Novost – Individualni karakter – Vidljiva obilježja ranijeg dizajna – Proizvodi o kojima je riječ – Članci 4. do 7., članak 19. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 13. svibnja 2015.

1.      Dizajn Zajednice – Žalbeni postupak – Postupci pred sudovima Unije – Nadležnost Općeg suda – Nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća – Preispitivanje činjeničnih okolnosti u kontekstu dokaza koji ranije nisu izneseni pred tijelima Ureda – Isključenje

(Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 61.)

2.      Dizajn Zajednice – Žalbeni postupak – Postupci pred sudovima Unije – Ovlast Općeg suda da izmijeni pobijanu odluku – Granice

(Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 61.)

3.      Dizajn Zajednice – Postupovne odredbe – Obrazloženje odluka – Članak 62. prva rečenica Uredbe br. 6/2002 – Doseg jednak dosegu članka 296. UFEU‑a – Korištenje implicitnog obrazloženja od strane žalbenog vijeća – Dopuštenost – Pretpostavke

(čl. 296. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 62.)

4.      Dizajn Zajednice – Uvjeti za zaštitu – Novost – Individualni karakter – Priroda proizvoda na koji se odnosi dizajn – Utjecaj na ocjenu tih uvjeta

(Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 3. t. (a), čl. 4. st. 1., čl. 5., čl. 6., čl. 7. st. 1. prva reč., čl. 10., čl. 19. st. 1. i čl. 36. st. 6.)

5.      Dizajn Zajednice – Razlozi za ništavost – Nepostojanje individualnog karaktera – Upućeni korisnik – Pojam

(Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 6. st. 1.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 23.)

2.      Nadzor koji Opći sud provodi u skladu s člankom 61. Uredbe br. 6/2002 o dizajnu Zajednice je nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća Ureda te on može poništiti ili izmijeniti odluku na koju se odnosi tužba samo ako je ista u trenutku njezina donošenja bila zahvaćena jednim od razloga za poništavanje ili izmjenu navedenih u članku 61. stavku 2. te uredbe. Iz toga slijedi da ovlast izmjene koja se priznaje Općem sudu ne uključuje i to da vlastitom ocjenom može zamijeniti ocjenu žalbenog vijeća, a još manje da donosi ocjenu o kojoj to vijeće još nije zauzelo stajalište. Prema tome, izvršavanje ovlasti izmjene u načelu treba biti ograničeno na slučajeve u kojima Opći sud, nakon provedenog nadzora ocjene koju je dalo žalbeno vijeće Ureda, može na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata odrediti odluku koju je žalbeno vijeće bilo dužno donijeti.

Ako u okviru zahtjeva za proglašenje ništavosti dizajna ispitivanje novosti osporavanog dizajna s obzirom na ranije dizajne koje je naveo tužitelj nije bilo potpuno, ispitivanje, od strane Općeg suda, novosti osporavanog dizajna s obzirom na sve elemente koje je tužitelj naveo pred tijelima Ureda u biti bi podrazumijevalo izvršavanje upravnih i istražnih dužnosti Ureda te bi zato bilo protivno institucionalnoj ravnoteži na kojoj se temelji načelo podjele nadležnosti između Ureda i Općeg suda.

(t. 89., 91.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 98., 99.)

4.      Kako bi se utvrdilo može li u skladu s Uredbom br. 6/2002 o dizajnu Zajednice priroda proizvoda na koji se odnosi dizajn utjecati na ocjenu njegove novosti ili individualnoga karaktera, potrebno je navesti da se, kao što proizlazi iz članka 3. točke (a) iste uredbe, izraz „dizajn“ koji se upotrebljava u toj uredbi odnosi na vanjski izgled proizvoda ili dijela proizvoda. Iz toga proizlazi da se „zaštita dizajna“ u smislu članka 4. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 sastoji u zaštiti vanjskog izgleda proizvoda.

Uzimajući u obzir osobito odredbu članka 36. stavka 6. Uredbe br. 6/2002 i upućivanje na „proizvod“ u drugoj rečenici članka 19. stavka 1. navedene uredbe, treba zaključiti da registrirani dizajn Zajednice daje svojem nositelju isključivo pravo korištenja predmetnog dizajna na svim vrstama proizvoda (a ne samo na proizvodu navedenom u prijavi za registraciju) kao i, u skladu s člankom 10. iste uredbe, svakog dizajna koji na upućenoga korisnika ne ostavlja drugačiji ukupni dojam. Svojem nositelju također daje pravo sprečavanja bilo koje treće strane da se na bilo kojoj vrsti proizvoda koristi dizajnom čiji je on nositelj kao i bilo kojim dizajnom koji na upućenoga korisnika ne ostavlja drugačiji ukupni dojam. Kada ne bi bilo tako, druga rečenica članka 19. stavka 1. ne bi se odnosila na „proizvod“, nego samo na proizvod (ili proizvode) naveden(e) u prijavi za registraciju.

Stoga se dizajn Zajednice ne može smatrati novim u smislu članka 5. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 ako je istovjetan dizajn učinjen dostupnim javnosti prije datuma propisanih u toj odredbi, iako se taj raniji dizajn namjeravao ugraditi u drukčiji proizvod ili primijeniti na njega.

Nadalje, sukladno članku 7. stavku 1. prvoj rečenici Uredbe br. 6/2002, smatra se da je raniji dizajn – koji je sadržan u određenom proizvodu ili se primjenjuje na njega – učinjen dostupnim javnosti ako je objavljen, osim ako taj događaj iz opravdanih razloga nije mogao biti poznat u redovitom poslovanju poslovnim krugovima specijaliziranim u sektoru na koji se odnosi predmetni proizvod, a koji posluju unutar Unije. „Dotični sektor“ u smislu članka 7. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 nije ograničen na sektor proizvoda u koji se namjerava ugraditi ili na koji se namjerava primijeniti osporavani dizajn. Stoga je raniji dizajn – koji je sadržan u proizvodu ili primijenjen na proizvod različit od onoga na koji se odnosi kasniji dizajn – u načelu relevantan za ocjenu novosti toga kasnijeg dizajna u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002.

Međutim, kao što proizlazi iz teksta uvodne izjave 14. Uredbe br. 6/2002, priroda proizvoda na koji se odnosi osporeni dizajn i industrijski sektor kojemu taj proizvod pripada, mogu biti u određenoj mjeri relevantni i treba ih uzeti u obzir kod ocjenjivanja individualnoga karaktera dizajna u smislu članka 6. Uredbe br. 6/2002. U tom pogledu, korisnik kojeg treba uzeti u obzir je korisnik proizvoda na koji se primjenjuje ili u kojem je sadržan taj dizajn.

Iz navedenog slijedi da je utvrđivanje proizvoda na koji se primjenjuje ili u kojem je sadržan raniji dizajn, na koje se poziva radi osporavanja individualnoga karaktera kasnijeg dizajna, u smislu članka 6. Uredbe br. 6/2002, relevantno za tu ocjenu. Naime, utvrđivanjem predmetnog proizvoda moći će se utvrditi je li upućeni korisnik proizvoda na koji se primjenjuje ili u kojem je sadržan kasniji dizajn svjestan ranijeg dizajna. Samo ako je ispunjen taj uvjet, raniji dizajn može biti prepreka priznavanju individualnoga karaktera kasnijem dizajnu.

(t. 112., 115., 116., 119., 122.‑124., 129., 130., 132.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 126.‑128.)