Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. ožujka 2024. uputio Conseil d’État (Francuska) – WebGroup Czech Republic, a.s., NKL Associates s. r. o./Ministre de la Culture, Premier ministre
(predmet C-188/24, WebGroup Czech Republic i NKL Associates)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Conseil d’État
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: WebGroup Czech Republic, a.s., NKL Associates s. r. o.
Tuženici: Ministre de la Culture, Premier ministre
Uz sudjelovanje: Osez le féminisme !, Le mouvement du Nid, Les effronté-E-S
Prethodna pitanja
Kao prvo, treba li smatrati da su odredbe kaznenog prava, osobito općenite i apstraktne odredbe kojima se određene radnje određuju kao kaznena djela podložna kaznenom progonu, obuhvaćene „koordiniranim područjem” iz Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000.1 , kada se mogu primijeniti i na ponašanje pružatelja usluga informacijskog društva i na ponašanje bilo koje druge fizičke ili pravne osobe, ili treba smatrati, s obzirom na to da je cilj Direktive samo uskladiti određene pravne aspekte tih usluga bez usklađivanja područja kaznenog prava kao takvog i da se njome postavljaju samo zahtjevi koji se primjenjuju na usluge, da se takve kaznene odredbe ne mogu smatrati zahtjevima primjenjivima na početak obavljanja i obavljanje djelatnosti pružanja usluga informacijskog društva koji su obuhvaćeni „koordiniranim područjem” iz te direktive? Konkretno, jesu li kaznene odredbe čija je svrha osigurati zaštitu maloljetnika obuhvaćene područjem primjene tog „koordiniranog područja”?
Treba li smatrati da je nalaganje urednicima online komunikacijskih usluga da uspostave mehanizme za sprečavanje mogućnosti pristupa maloljetnika pornografskim sadržajima obuhvaćeno „koordiniranim područjem” iz Direktive 2000/31/EZ, kojom se usklađuju samo određeni pravni aspekti predmetnih usluga, dok se ta obveza, iako se odnosi na obavljanje djelatnosti pružanja usluga informacijskog društva jer se tiče ponašanja pružatelja usluga, kvalitete ili sadržaja usluge, ne odnosi međutim na poslovni nastan pružatelja usluga, komercijalna priopćenja, elektroničke ugovore, sustav odgovornosti posrednika, kodekse ponašanja, izvansudske nagodbe, mogućnosti tužbe niti na suradnju između država članica te se stoga ne odnosi ni na jedno od područja uređenih odredbama o usklađivanju iz njezina poglavlja II.?
U slučaju potvrdnog odgovora na prethodna pitanja, na koji način treba uskladiti zahtjeve koji proizlaze iz Direktive 2000/31/EZ i zahtjeve koji proizlaze iz zaštite temeljnih prava u Europskoj uniji, konkretnije zaštite ljudskog dostojanstva i zaštite interesa djeteta, zajamčenih člancima 1. i 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ako je jasno da samo donošenje pojedinačnih mjera u pogledu određene usluge ne može osigurati učinkovitu zaštitu tih prava? Postoji li opće načelo prava Europske unije koje bi državama članicama dopuštalo da, osobito u hitnom slučaju, poduzmu mjere – uključujući općenite i apstraktne mjere u pogledu kategorije pružatelja usluga – koje nalaže zaštita maloljetnika od povrede njihova dostojanstva i integriteta, ako je to potrebno odstupajući, u odnosu na pružatelje usluga obuhvaćene Direktivom 2000/31/EZ, od načela propisanog tom direktivom prema kojem su oni regulirani u svojoj državi podrijetla?
____________
1 Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)